Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-454/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RC, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Novom Zagrebu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K-160/2023-10 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ODO u Novom Zagrebu kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenik RC proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ (valja napomenuti da prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je KZ objavljen zajedno s izmjenama i dopunama nije naveo broj 114/2022., iako su navedene izmjene i dopune bile na snazi u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela) te je temeljem iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Na temelju čl. 56. KZ okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je okrivljenik RC osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ okrivljeniku RC se za slučaj opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme provedeno od uhićenja, u pritvoru i istražnom zatvoru od 25. ožujka 2023. do 14. travnja 2023.

1.3. Na temelju čl. 270. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) odlučeno je da se okrivljeniku RC vrati mobilni telefon marke Pocco crne boje s umetnutom SIM karticom nepoznatog pozivnog broja, a koji je od okrivljenika privremeno oduzet 25. ožujka 2023. po djelatnicima PP Samobor temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01316019.

1.4. Na temelju čl. 270. ZKP-22 odlučeno je da se KC iz [adresa], ima vratiti osobni automobil marke VW Passat, plave boje, reg. oznaka [registarska oznaka], VIN:WVWZZZ3CZ6E163901, prometna dozvola broj AA4693546 za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], ključ za pokretanje rada motora za osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] i dvije registarske pločice za osobno automobil reg. oznake [registarska oznaka].

1.5. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-22 okrivljenik RC oslobođen je obveze nadoknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-22 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijelo ODO u Novom Zagrebu, zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 471. st. 1. ZKP-22), s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači u pogledu kaznenopravne sankcije.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-536/2023-3 31. srpnja 2023. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela i to kako na raspravi, tako i u najranijoj fazi postupka, činjenicu da je iskazao svoje iskreno kajanje i žaljenje te da je svojim priznanjem doprinio efikasnosti i ekonomičnosti kaznenog postupka i iskazao je spremnost prihvaćanja kazne. Prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio i osobne i obiteljske prilike, uzevši u obzir činjenicu da je okrivljenik osoba srednje životne dobi, da nije zaposlen i nema imovine u svom vlasništvu te da se uzdržava povremenim radom prijevozničkim poslovima tj. taksiranjem, na koji način ostvaruje prihode. Dakle, da je uobičajenog socijalnog funkcioniranja, ali loših imovinskih prilika. Osim toga okrivljeniku je olakotnim cijenjena činjenica da je do sada neosuđivan, kako kazneno, tako i prekršajno te da je predmetno kazneno djelo jedan eksces u njegovom do sada urednom životu. Otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao.

7. ODO u Novom Zagrebu smatra da prvostupanjski sud uz nesporne olakotne okolnosti koje je utvrdio na strani okrivljenika nije utvrdio, a niti cijenio otegotne okolnosti. Pri tome žalitelj ističe da je okrivljenik dio međunarodnog krijumčarskog lanca, da je došao u njemu stranu državu isključivo se baviti protupravnom aktivnošću i na taj način ostvarivati financijska sredstva potrebna za materijalnu egzistenciju. Za takvu aktivnost da je regrutiran na području Republike Srbije, u Zagrebu je imao osobu za vezu koja mu je davala potrebne upute, dok je po samo vozilo otišao u Bosnu i Hercegovinu, odnosno u Republiku Srpsku te je preuzeo vozilo od vlasnika identičnog prezimena (KC), nakon čega se s tim vozilom vratio na teritorij Republike Hrvatske i prema uputi u vozilo je preuzeo četiri ilegalna migranta koja je prevozio teritorijem Republike Hrvatske, s ciljem da iz preveze u Republiku Italiju, no zaustavljen je po službenicima policije i spriječen je u svojim daljnjim nakanama.

8. Žalitelj ističe da uvažavajući kako olakotne, tako i istaknute otegotne okolnosti smatra da je sud okrivljeniku trebao izreći djelomičnu uvjetu osudu, odnosno kaznenu sankciju koja bi uz uvjetovani dio djelom sadržavala i bezuvjetnu kaznu zatvora, pa makar i u najkraćem trajanju od šest mjeseci. Naime, da uvjetna osuda šalje pogrešnu poruku i ne može biti u dovoljnoj mjeri odvraćajuća u odnosu na ostale potencijalne počinitelje koji iz raznih zemalja dolaze na teritorij Republike Hrvatske činiti predmetno kazneno djelo.

9. Vezano uz gornje valja reći da okolnosti koje žalitelj navodi kao otegotne predstavljaju objektivne elemente predmetnog kaznenog djela te su opisane ili proizlaze iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ. Stoga se ne mogu cijeniti i kao otegotne.

10. Budući na strani okrivljenika postoji više olakotnih okolnosti, dok otegotne ne postoje ovaj drugostupanjski sud suglasan je s mišljenjem prvostupanjskog suda da je riječ o jednom ekscesu u, do sada urednom, životu okrivljenika, koji je i kazneno i prekršajno neosuđivan te smatra da će se kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, na koju je okrivljenik osuđen pobijanom presudom i bez izvršenja te kazne, izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od pet godina, utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, odnosno da će se upravo takvom kaznom postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ, tj. da će se istom postići kako specijalna tako i generalna prevencija.

11. S obzirom na navedeno, žalba ODO u Novom Zagrebu nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.

– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP) to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 4. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic