Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-649/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika IH, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici (dalje: ODO) i optuženika IH, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: K-176/2018- 55 od 21. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba ODO-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi IH za kazneno djelo protiv imovine, prijevarom iz čl. 236. st. 1.KZ/11, za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II Žalba ODO-a u ostalom dijelu te žalba optuženika IH u cijelosti odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Velikoj Gorici presudom broj: 9 K-176/18-55 od 21. rujna 2023., proglasio je krivim optuženog IH, zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud navodi i brojeve "Narodnih novina" 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. u kojem su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja djela, a ne ukazuju se kao blaže za optuženika). Na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 optuženi IH osuđen je na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08-22), optuženi IH dužan je podmiriti oštećeniku Moj stroj d.o.o. s naslova imovinskopravnog zahtjeva iznos od 862,70 eura / 6.500,00 kn, u roku od (3) tri mjeseca od dana pravomoćnosti presude, dok se s preostalim dijelom zahtjeva u visini od 199,08 eura / 1.500,00 kuna oštećenik upućuje u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 optuženi IH dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura / 753,45 kuna u roku od 8 (osam) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žale se ODO i optuženik IH po braniteljici Dori Ljevar, odvjetnici.

2.1. ODO se žali zbog odluke o kazni te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

3. Optuženi IH žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-774/2023-3 od 3. studenog 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba ODO-a je djelomično osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

6. ODO i optuženik nisu u pravu kada se žalbe zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

7. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 time što je obrazloženje pobijane presude u odnosu na odluku o kazni potpuno nejasno i konfuzno.

7.1. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da razlozi koje je sud prvog stupnja iznio u odnosu na odluku o kazni sami po sebi nisu nejasni i konfuzni, tako da ODO nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud ostvario citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

7.2. Doduše, iz sadržaja žalbe proizlazi da se ODO s takvom argumentacijom suda prvog stupnja ne slaže, kakve žalbene tvrdnje se, međutim, ne podvode pod tu žalbenu osnovu, već ulaze u okvire žalbe zbog odluke o kazni, a o kojoj će se ovaj žalbeni sud očitovati u daljnjem tekstu.

8. Što se tiče žalbe optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj prije svega upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 čije ostvarenje, međutim, suštinski nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (konkretno, glede postojanja subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela), kakve žalbene tvrdnje se ne podvode pod citiranu povredu, već ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

8.1. Isto tako, optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-22. Konkretno, žalitelj smatra da mu je prvostupanjski sud time što je odbio sve njegove dokazne prijedloge povrijedio pravo na pošteno suđenje, posebice pravo na jednakost oružja, budući da se pobijana presuda temelji isključivo na dokazima predloženim od strane državnog odvjetnika.

8.2. Vezano za takve žalbene tvrdnje optuženika, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da samim time što je sud prvog stupnja odbio sve dokazne prijedloge obrane nije ostvarena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je sud iz razloga taksativno navedenih u odredbi iz čl. 421. st. 1. toč. 1. do 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19., 80/22, 36/24 i 72/25., dalje u tekstu ZKP/08-25) ovlašten odbiti pojedine dokazne prijedloge stranaka.

8.3. Budući da je po stavu ovog žalbenog suda, a što će pobliže biti obrazloženo u daljnjem tekstu, prvostupanjski sud s pravom odbio dokazne prijedloge obrane, to žalba optuženika zbog citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

9. Vezano za žalbu optuženika zbog povrede kaznenog zakona, ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj tu žalbenu osnovu doduše naznačuje u uvodu žalbe, međutim, istu u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom njegove žalbe, kao i žalbe državnog odvjetnika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-25, pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitni povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25).

10. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Ostvarenje te žalbene osnove, žalitelj u bitnome nalazi u tome da po njegovom mišljenju iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi pouzdano utvrđenje da je prilikom sklapanja inkriminiranih pravnih poslova postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom da ne vrati opremu koju je iznajmio od oštećenog trgovačkog društva - Moj stroj d.o.o., pri čemu se poziva na svoju obranu u kojoj je tvrdio da je taj pravni posao sklopio u ime i za račun HH, koji je, međutim, inkriminirani alat neovlašteno zadržao za sebe, tako da je u ovom slučaju ustvari on prevaren, s time da je takvu njegovu obranu mogao potvrditi ŠH čije ispitivanje u svojstvu svjedoka je obrana tijekom rasprave predložila, međutim, prvostupanjski sud je taj dokazni prijedlog neosnovano odbio.

11. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju savjesne, sveobuhvatne i kritičke analize i pravilne ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, s pravom zaključio da je optuženik svojim postupanjem kritičnih zgoda ostvario sva zakonska obilježja terećenog kaznenog djela, i to kako glede njegovog objektivnog učina (koji isti u svojoj obrani i žalbi ne osporava) tako i u odnosu na njegov subjektivni element.

12. Prije svega, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je njegovu obranu u kojoj je tvrdio da je inkriminirane pravne poslove (riječ je u ugovorima o najmu alata) sklopio u ime i za račun HH, koji je, međutim, inkriminirani alat neovlašteno zadržao za sebe, tako da je u ovom slučaju ustvari on prevaren, s pravom ocijenio kao nelogičnu, neživotnu i protivnu rezultatima dokaznog postupka, odnosno kao konstrukciju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.

12.1. Naime, i po stavu ovog žalbenog suda ukazuje se kao krajnje neživotno i nelogično da bi optuženik, kada bi njegova obrana doista bila istinita, potpisao sporne pisane ugovore o najmu u svojstvu najmoprimca, koristeći pritom svoje osobne podatke i svoju osobnu iskaznicu, koja u preslici prileži ugovorima, pritom neposredno komunicirajući s zaposlenikom oštećenog društva iz čijeg iskaza proizlazi da mu ni na koji način nije spominjao niti sugerirao da ugovore sklapa u ime i za račun treće osobe.

12.2. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno uočava da je optuženik kao odrasla osoba s iskustvom u gospodarskom poslovanju nesumnjivo bio svjestan sadržaja i pravnih posljedica potpisivanja inkriminiranih ugovora u svojstvu najmoprimca, a što dodatno upućuje na nelogičnost i neživotnost njegove obrane u kojoj je tvrdio da je iste sklopio u ime i za račun HH.

12.3. Tako optuženik o tome da je postupao u ime i za računa HH ne raspolaže s nikakvim pisanim tragom, dapače, inkriminirane ugovore sklapa kao najmoprimac, koristeći pritom svoje osobne podatke i svoju osobnu iskaznicu, a da pritom zaposleniku oštećenog društva ni na koji način nije spomenuo niti sugerirao da poslove sklapa za treću osobu, a što sve se imajući na umu da je optuženik kao odrasla osoba s iskustvom u gospodarskom poslovanju nesumnjivo bio svjestan sadržaja i pravnih posljedica potpisivanja inkriminiranih ugovora u svojstvu najmoprimca, između ostalog i da se time izlaže potencijalnoj građanskoj kao i kaznenoj odgovornosti u slučaju neispunjenja istih, dodatno upućuje na nelogičnost, neživotnost i iskonstruiranost njegove obrane.

12.4. Imajući uz sve to još u vidu i iskaz svjedoka ĐH, zaposlenika oštećenog društva koji je okrivljeniku iznajmio inkriminirani alat, a iz kojeg proizlazi da mu je okrivljenik, pošto ga je po isteku roka za vraćanje alata, kontaktirao putem mobitela najprije u dva navrata obećavao da će isti vratiti (prvi puta za dva dana, a drugi puta idući dan), da bi prilikom trećeg telefonskog razgovora tvrdio da on nikakav alat nije iznajmio te da ne zna o čemu svjedok govori, nakon čega se više nije javljao na pozive, kao i navode tog svjedoka da je provjerom utvrdio da na adresi trgovačkog društva optuženika ne postoji nikakva firma i da istog tamo nitko ne poznaje, prvostupanjski sud je s pravom zaključio da u ovom slučaju postoje takve činjenice – indicije koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti čine tzv. zatvoreni krug indicija koji upućuje na jedini logičan i razuman zaključak da je optuženik kritičnih zgoda postupao s unaprijed stvorenom namjerom da oštećenom trgovačkom društvu - Moj stroj d.o.o. ne vrati iznajmljenu opremu, a sve s ciljem da se okoristi, a na što upućuje činjenica da inkriminirani alat do današnjeg dana nije vratio oštećenom društvu, već ga je očito uzeo i zadržao za sebe.

12.5. Slijedom svega navedenog, te pritom dodatno imajući na umu da HH za kojeg je optuženik u svojoj obrani tvrdio da je u njegovo ime i za njegov račun sklopio inkriminirane pravne poslove nije bilo moguće ispitati u svojstvu svjedoka, budući da je isti preminuo, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je kao nevažne i odugovlačeće odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka ŠH te vlasnika oštećene tvrtke, u odnosu na koje pravilno dodatno uočava da isti nemaju neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama u ovom predmetu.

12.6. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.

13. Što se tiče žalbi ODO i optuženika zbog odluke o kazni, po stavu ovog žalbenog suda, državni odvjetnik je, za razliku od optuženika koji tu žalbenu osnovu ničim ne konkretizira niti obrazlaže, u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom optuženiku izrekao kaznu zatvora u prekratkom trajanju.

13.1. Prije svega, državni odvjetnik s pravom primjećuje da se argumentacija prvostupanjskog suda prema kojoj bi, imajući u vidu izvjesno dugotrajno izdržavanje kazni zatvora na koje je optuženik osuđen ranijim pravomoćnim presudama, izricanje kazne zatvora u ovom predmetu u trajanju dužem od 6 mjeseci imalo negativni utjecaj na ostvarenje opće svrhe kažnjavanja ukazuje kao potpuno promašena.

13.2. Sasvim suprotno takvom stavu suda prvog stupnja, državni odvjetnik s pravom smatra da prvostupanjski sud otegotnoj činjenici u vidu dosadašnje višestruke kaznene osuđivanosti optuženika, i to pretežito zbog imovinskih delikata, a što ukazuje da je riječ o višestrukom općem i specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricanje kaznene sankcije, između ostalog i kazne zatvora u duljem trajanju, očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, nije dao pravilan značaj, s posljedicom da mu je pobijanom presudom izrekao kaznu zatvora u prekratkom trajanju.

13.3. S time u svezi, prvenstveno valja ukazati na odredbu iz čl. 47. st. 1. KZ/11 u kojoj je propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito, između ostalog, i prijašnji počiniteljev život, te odnos prema žrtvi i trud da nadoknadi štetu (optuženik do današnjeg dana nije vratio iznajmljeni alat niti je oštećenom društvu nadoknadio njegovu vrijednost).

13.4. Imajući na umu sve navedeno, a polazeći od stupnja krivnje s kojim je optuženik počinio predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja) državni odvjetnik, za razliku od optuženika, s pravom smatra da je prvostupanjski sud istom glede mjere izrekao preblagu kaznu, pa je stoga prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tom pravcu, a sukladno ovlaštenju iz čl. 486. st. 1. ZKP/08-25, pobijana presuda preinačena u odluci o kaznenoj sankciji, na način da je optuženik za kazneno djelo protiv imovine, prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a kako je to odlučeno pod toč. I ove odluke, kakvu kaznu ovaj žalbeni sud nalazi primjerenom svim utvrđenim okolnostima važnim za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne tako i specijalne prevencije.

14. Na ovom mjestu valja primijetiti da optuženik uvodno u žalbi naznačuje da istu podnosi i zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koje žalbene osnove, međutim, u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže.

15. Budući da žalba ODO-a u ostalom dijelu te žalba optuženika IH u cijelosti nisu osnovane, to su žalba državnog odvjetnika u tom dijelu te žalba optuženika u cijelosti na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odbijene kao neosnovane, a shodno čemu je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđena prvostupanjska presuda, a kako je to i odlučeno pod toč. II izreke ove presude.

U Varaždinu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko