Poslovni broj: Us I-2590/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Damir Vukmanović odvjetnik u Bjelovaru, Ul. Milana Šufflaya 15a, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 9. listopada 2025., a objavljene 04. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, KLASA: UP/II-361-05/23- 26/526, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 13. rujna 2024., kao i poništenje rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Biograd na Moru, Klasa: UP/I-361-03/13-11/2805, Urbroj: 2198- 07-09/1-23-17-ŠP od 17. listopada 2023., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog tijela Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Zagreb, KLASA: UP/II-361-05/23- 26/526, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 13. rujna 2024., odbijena je žalba PA iz [adresa], ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Biograd na Moru, Klasa: UP/I-361-03/13-11/2805, Urbroj: 2198-07-09/1-23-17-ŠP od 17. listopada 2023.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Biograd na Moru, Klasa: UP/I- 361-03/13-11/2805, Urbroj: 2198-07-09/1-23-17-ŠP od 17. listopada 2023., odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu izgrađenu na nekretnini katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da se rješenje tijela drugog stupnja zasniva na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer da se nalazi utvrđenim da je tužiteljica nezakonito izgradila stambenu zgradu na čk.br. 3383 k. o. [katastarska općina], te da je ta gradnja u izravnoj suprotnosti s odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Međutim, po mišljenju tužiteljice postavljanje stropne ploče iznad postojećih zidova prizemne etaže da ne predstavlja nezakonitu gradnju stambene zgrade, niti da je takva građevinska radnja u suprotnosti s navedenim Zakonom. Nadalje navodi, da već i drugostupanjsko tijelo utvrđuje, da je iz ortofoto karte izrađene 2011. godine vidljivo da postoji prizemna etaža stambene zgrade, te da je kasnije na toj postojećoj etaži postavljena stropna ploča, a što da nasuprot utvrđenju tijela drugog stupnja, ne predstavlja nezakonito izgrađenu stambenu zgradu, niti nezakonito poduzetu rekonstrukciju kojom bi postojeća stambena zgrada bila povećana u površini, odnosno gabaritima. Nadalje navodi da je notorno da niti jedna stambena zgrada, a kojoj je cilj služiti zadovoljenju stambenih potreba, ne može postojati bez stropne ploče, jer da nitko pa niti tužiteljica s obitelji ne može stanovati u zgradi koja ima samo zidove, a ne i strop, jer da se zidovi bez stropa ne mogu smatrati stambenom zgradom. Zbog toga da se postavljanje stropne ploče na postojeće zidove, ne može činjenično i pravno označiti kao nezakonito sagrađena stambena zgrada, ili kao nezakonita rekonstrukcija, jer da se postavljanje stropa na zidove ne može smatrati građevinskim nedostatkom koji se mora ukloniti. Ovo stoga, što se prema odredbama čl. 2. st. 1. citiranog Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, pod pojmom nezakonito izgrađene zgrade, smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno izgradnja protivna tom aktu, a vidljiva na digitalnoj ortofoto karti. U tom kontekstu, tj. pravilnim tumačenjem navedene odredbe zakona, da postavljanje stropa na postojeće zidove, ne predstavlja nezakonito izgrađenu zgradu, odnosno nezakonitu rekonstrukciju postojeće zgrade, jer da tim stropom ni na koji način nije mijenjana površina stambene zgrade, niti je ona dograđivana ili adaptirana izvan postojećih gabarita, već da je tom radnjom postojeća zgrada samo natkrivena stropom i time privedena svrsi za koju je i sagrađena. Isto tako, da se prema odredbi čl. 20. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, te u logičkom i pravnom smislu tumačenja te odredbe, ne može zahtijevati da se strop iznad zidova smatra nedostatkom koji se mora otkloniti da bi se ozakonila zgrada. Ovo stoga, što bi uklanjanjem stropa iznad zidova prizemlja, etaža prizemlja postala neupotrebljiva za stanovanje i kao takva da se niti ne može smatrati prizemnom etažom u odnosu na koju bi se moglo donijeti rješenje o izvedenom stanju. Tužiteljica smatra da svaki Zakon, pa tako i navedeni, treba tumačiti u smislu njegovog „ratio legis“, odnosno u smislu cilja koji je zakonodavac takovim zakonom želio postići, a cilj tog zakona da svakako nije ozakonjivati gole zidove bez stropova i tako ih ostaviti da propadaju do okončanja nekog drugog postupka kojim bi se tako sagrađena prizemna etaža odobrila nekim drugim građevinskim aktom. Stoga tužiteljica nalazi pogrešnim utvrđenje drugostupanjskog upravnog tijela, da je ona izvršila nezakonitu rekonstrukciju prizemlja postavivši iznad istog stropnu ploču i da zbog toga tako sagrađena etaža ne može biti ozakonjena shodno citiranom Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Ujedno navodi da se osporavanim rješenjem povrjeđuje i pravo na dom tužiteljici i njenoj obitelji koju čine njezin suprug KA i kćerka FA, koji da su i prijavljeni na adresi [adresa], otok Pašman, a gdje da se i nalazi navedena stambena zgrada, čije se ozakonjenje odbija. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na preslik osobne iskaznice za ČA iz koje je vidljivo da ista ima prebivalište na adresi [adresa]. Ovo prvenstveno stoga što da se radi o stanu - kući koji predstavlja takvu nekretninu za koju je određeno da se na njoj ne može provesti ovrha uklanjanjem stropa i to u opsegu propisanom tim zakonom, odnosno Konvencijom (čl. 91. st. 2. Ovršnog zakona). Tužiteljica smatra, da je ova nekretnina izuzeta od ovrhe primjenom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 09/05, 1/06 i 2/10), te tužiteljica pozivom na tu Konvenciju ističe prigovor prava na dom. Navodi da prema odredbi čl. 91. st. 2. OZ-a konvencijsko pravo na dom predmetnu nekretninu čini takvom da se na njoj ne može provesti ovrha u opsegu propisanom Ovršnim zakonom. Radi zauzimanja pravilnog pravnog stava vezano za istaknuti prigovor prava na dom, tužiteljica citira odredbu Članka 8. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja glasi: „PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOG I OBITELJSKOG ŽIVOTA1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. 2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“ Slijedom navedenog, da je u konkretnom slučaju, nekretnina koja je predmet ovog postupka u naravi stan i tužiteljica ističe kako je nesporno da ona u njoj stanuje, te da zbog loših imovinskih prilika ne može riješiti svoje stambeno pitanje na neki drugi način, jer nema dostatnih prihoda iz kojih bi mogla kupiti ili iznajmiti drugu nekretninu. Kao dokaz poziva se na činjenična i pravnu ocjena suda, te saslušanje tužiteljice te njenog supruga ŠA, a nakon provedenog postupka da Sud poništi osporavano rješenje tuženog tijela, kao i osporavano prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 22. siječnja 2025. navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 9. listopada 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka koje svoj izostanak nisu opravdale u skladu s odredbom čl.89. sr. 4. u svezi s odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima, na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke u sporu te njenog supruga KA na okolnosti iz tužbe kao suvišno, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Tužba tužiteljice nije osnovana.

8. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporavanim rješenjem tuženog tijela KLASA: UP/II-361-05/23-26/526, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 13. rujna 2024. odbijena žalba žaliteljice, ovdje tužiteljice.

9. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Biograd na Moru, Klasa: UP/I-361-03/13-11/2805, Urbroj: 2198-07-09/1-23-17-ŠP od 17. listopada 2023., pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu izgrađenu na nekretnini katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pozivom na odredbu čl. 20. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

10. Odredbom članka 2. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, ZPNIZ-a) propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

11. Odredbom članka 2. stavkom 2. ZPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

12. Člankom 20. stavkom 4. ZPNIZ-a propisano je da se Rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.).

13. Odredbom članka 16. stavka 2. Zakona o postupanju je propisano da se veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuje prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu.

14. Među strankama nije sporno da su u upravnom postupku koji je tužiteljica pokrenula podnošenjem zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu izgrađenu na nekretnini katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđena odstupanja u odnosu na ortofoto kartu iz 2011. i ortofoto karte koje su nastale nakon 2011. godine. Nije sporno da na ortofoto karti iz 2011. godine nije vidljivo postojanje stropne ploče na etaži prizemlja, dok je na kasnijim ortofoto kartama vidljivo da etaža prizemlja ima stropnu ploču. Nije sporna ni činjenica da je očevidom provedenim na licu mjesta utvrđeno da je podnositeljica zahtjeva, ovdje tužiteljica, nakon 21. lipnja 2011. godine izvršila nezakonitu rekonstrukciju na način da je na zidovima koja je u snimkama izvedenog stanja označena kao prizemlje postavila stropnu ploču, te tako povećala gabarite predmetne zgrade. Nije sporni ni činjenica da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 15. rujna 2023. godine pozvalo podnositeljicu zahtjeva, ovdje tužiteljicu, da sukladno odredbi članka 20. stavka 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, u roku od 60 dana od dana primitka Zaključka, dostavi u spis predmeta dokaze o otklonjenim nedostacima zbog kojih se predmetna zgrada ne može ozakoniti odnosno da ukloni nezakonito poduzetu rekonstrukciju. Nije sporna ni činjenica da je podnositeljica zahtjeva, ovdje tužiteljica, pristupila u prostorije prvostupanjskog tijela 19. rujna 2023. godine te da je u izjavi danoj na zapisnik izjavila da zbog složene obiteljske situacije neće postupiti sukladno traženom, te je izjavila da se što hitnije donese odluke u ovoj stvari.

15. Dakle, među strankama nisu sporne činjenice već je isključivo sporna primjena materijalnog prava.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

17. Ovo stoga što je u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 20. st. 4. Zakona o postupanju, a na temelju naprijed navedenih nespornih utvrđenja, razvidno i kao nesporno utvrđeno da tužiteljica u postupku nije dokazala da navedena utvrđenja nisu točna, niti iz spisa predmeta proizlazi da je činjenično stanje nepotpuno ili pogrešno utvrđeno, već upravo suprotno proizlazi da su naprijed navedene odlučne činjenice točno utvrđene, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbilo zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu zgradu obzirom da postoje odlučne činjenice koje isključuju mogućnost ozakonjenja predmetne zgrade u smislu naprijed citirane odredbe čl. 2. i čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a.

18. Tužbeni navodi tužiteljice da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te da predmetna zgrada nije izgrađena nakon 21. lipnja 2011. nego ranije slijedom čega da tužiteljici nije ni trebalo dostavljati predmetni Zaključak da ukloni stropnu ploču koja da je izgrađena nakon 21. lipnja 2011., već da je predmetnu zgradu trebalo odmah ozakoniti, nisu osnovani, niti su od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja obzirom na nespornu činjenicu da se predmetna građevina za koju je tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju ne udovoljava uvjetima za ozakonjenje propisanim Zakonom, a koji uvjeti u konkretnom slučaju nisu ispunjeni u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 2 i čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a.

19. Naime, za ozakonjenje zgrada sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koji uređuje uvjete, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada, odlučno je da nezakonito izgrađena zgrada u smislu odredbe članka 2. toga Zakona udovoljava uvjetima za ozakonjenje propisanim tim Zakonom, a koji uvjeti u konkretnom slučaju nisu ispunjeni, kako je to već naprijed navedeno i obrazloženo.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, kod nespornog utvrđenja da podnositeljica zahtjeva nije uklonila stropnu ploču koja je nesporno postavljena nakon 21. lipnja 2011., odnosno da nije postupila po naprijed navedenom Zaključku, te da je uvidom u DOF5/2011 i u dokumentaciju koja je priložena spisu tuženog tijela: arhitektonsku i geodetsku snimku izvedenog stanja, po ocjeni ovog Suda pravilno utvrđeno da se u konkretnoj situaciji ne radi o zgradi iz članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama budući da je prema priloženoj digitalnoj ortofoto karti uz službenu bilješku nedvojbeno utvrđeno da je stropna ploča zgrade izgrađena nakon 21. lipnja 2011. godine, slijedom čega je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno postupilo kada je odbilo podneseni zahtjev tužiteljice. Slijedom navedenog, pravilno je postupilo tuženo tijelo kada je osporavanim rješenjem odbilo žalbu žaliteljice, ovdje tužiteljice, a tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost naprijed navedenih nespornih utvrđenja.

21. Tužbeni navodi tužiteljice kojima se poziva na povredu Ustavnog i Konvencijskog prava te kojima se poziva na pravo na dom, također nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Ovo stoga što iz

Službene zabilješke KLASA:UP/I-361-03/13-11/2805, URBROJ: 2198-07-09/1-23-16- ŠP od 19. rujna 2023., koja je sastavljena nakon što se tužiteljica odazvala po zaprimljenom Zaključku te nakon što je pristupila u prostorije prvostupanjskog upravnog tijela, kojom prilikom je izjavila da stropnu ploču koju je izgradila nakon 21. lipnja 2011. neće ukloniti zbog složene obiteljske situacije jer da im predstoji ovrha iz objekta u kojem trenutno živi s obitelji, kojom prilikom se odrekla roka od 60 dana za uklanjanje sporne stropne ploče, tražeći što prije donošenje rješenja kako bi se mogla obratiti Ministarstvu radi zaštite svojih prava, nespornim proizlazi da navedena nezakonito izgrađena građevina za koju je tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije predstavljala dom tužiteljice u vrijeme podnošenja zahtjeva, kako to u tužbi neosnovano navodi. Stoga je tužiteljica navedeni prigovor prava na dom mogla isticati u predmetnom ovršnom postupku, ukoliko je za isto postojala potreba, čime se ne prejudicira osnovanost navedenog prigovora, a nikako u upravom postupku pokrenutom na zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu, koja je svjesno izgrađena bez akta kojim se odobrava građenje, te koja nezakonito izgrađena zgrada u smislu odredbe članka 2. toga Zakona ne udovoljava uvjetima za ozakonjenje propisanim tim Zakonom.

22. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

23. Odluka o troškovima je izostala obzirom na činjenicu da tužiteljica trošak nije popisala, ni zatražila.

U Splitu 4. studenog 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presu

DNA:

- tužiteljici po opunom.

- tužiteljicu pozvati na uplatu pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura i pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 eura, po pravom.

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravomoćnosti do 22.12.2025.