Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-314/2022-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Anici Milas, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Mihalić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenika EU, branjenog po branitelju VU, odvjetniku iz [adresa], te 2. okrivljene ZU, branjene po braniteljici MU, odvjetnici iz [adresa], zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-481/2016 od 16. rujna 2016., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 30. listopada 2025., u prisutnosti predstavnika ODO u Varaždinu – HU, 1. i 2. okrivljenika, te branitelja 1. i 2. okrivljenika, a izrečene i objavljene 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. okrivljeni EU, OIB [osobni identifikacijski broj], sin E i GU r. V, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], te boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, zaposlen u tvrtci Kušen transporti, s mjesečnom plaćom od 800,00 eura, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, neosuđivan, te

2. okrivljena ZU, r. IU, OIB [osobni identifikacijski broj], kći Z i IU r. M, rođena **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, umirovljenica, s mirovinom od 440,00 eura, udana, majka jednog punoljetnog djeteta, neosuđivana,

k r i v i  s u

I. što su:

neutvrđenog dana u razdoblju od 3. do 23. rujna 2012., u [adresa], zajednički i dogovorno, u cilju da se nepripadno okoriste, u kući vlasništvo CU, koristeći okolnost da je imenovani na bolničkom liječenju, iz njegovog novčanika, koji se nalazio u ormaru spavaće sobe, uzeli i za sebe zadržali sav novac u iznosu od 15.500 eura, oštetivši ga za taj iznos,

dakle, tuđe pokretne stvari oduzeli drugome s ciljem da ih protupravno prisvoje, a vrijednost ukradenih stvari je velika,

II. čime su počinili kazneno djelo protiv imovine - krađom - opisano u članku 228. stavku 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona, kažnjivo po članku 228. stavku 3. Kaznenog zakona.

III. Temeljem članka 228. stavka 3. KZ/11, 1. okrivljeni EU i 2. okrivljena ZU, svaki ponaosob

se osuđuju

na kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine

te se temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema okrivljenicima izriče

uvjetna osuda

tako da se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljeni, svaki ponaosob, u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti i izvršenosti ove presude, ne počine novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08, oštećenik DU iz [adresa], upućuje se da svoj imovinsko-pravni zahtjev ostvaruje u zasebnom postupku.

V. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP-a (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a, 1. i 2. okrivljeni su dužni kod ovog suda, svaki ponaosob, na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 250,00 eura (dvjestopedeset eura), a u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 dužni su kod ovog suda na ime troška za pristup svjedokinje KU platiti svaki novčani iznos od 6,90 eura (šest eura i devedeset centi), u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu broj K-DO- 481/16 od 16. rujna 2016., protiv 1. okrivljenika EU, te 2. okrivljene ZU, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a potom radi stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("NN 56/15, 61/15), odvjetništvo je izvršilo prekvalifikaciju u članak 228. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11, te je uskladilo i činjenični opis kaznenog djela (list 235 spisa), pri čemu je i sud činjenični opis kaznenog djela uskladio, sve činjenično i pravno pobliže opisano u dispozitivu ove presude.

2. Sud je u 1. redu činjeničnog opisa umjesto datuma "22. rujna 2012." stavio datum "23. rujna 2012.", a u zadnjem, 5. redu činjeničnog opisa izostavio riječi „odnosno u protuvrijednosti od oko 112.500,00 kn“, a sve stoga što je CU umro **.**.2012. (list 1 spisa O-801/23), te stoga što je u vrijeme donošenja presude službena valuta u RH - euro.

3. 1. i 2. okrivljeni upitani da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ju ili ne smatraju krivima, isti su se izjasnili da se ne smatraju krivima, te su na kraju dokaznog postupka iznijeli svoju obranu.

4. 1. okrivljeni EU je negirao počinjenje djela, navodeći da je u novčaniku CU, nakon što je ovaj hospitaliziran, zajedno sa suprugom pronašao iznos od oko 1.200 do 1.500 eura. Novčanik su pronašli u sobi, u Janžekovoj kući, a novac su potrošili za stvari koje su kupovali oštećeniku za vrijeme boravka u bolnici te za troškove pogreba, ali nije mogao objasniti kako to da je i iz ostavine imenovanog tražio povrat ovih sredstava, navodeći da je te troškove snosio osobno. Inače on i njegova supruga su bili u dobrim odnosima s CU, svakodnevno su dolazili kod njega i pomagali mu, pa mu je oštećenik dao i generalnu punomoć kojom ga ovlašćuje za raspolaganje računima u banci, imovinom, ovlastio ga je za plaćanje režija i sve druge poslove. Sjeća se da je pokojnog CU tri do četiri puta vozio u Njemačku, gdje je on tražio od nećakinje pokojne supruge 70.000 eura koje mu je ova bila dužna, a vozio ga je i u banke, no na poseban upit nije se mogao sjetiti da bi ga u banku vozio i krajem kolovoza 2012. Ključ od kuće CU su imali jer im ga je on dao, a na dan 3. rujna 2012., kada je CU hospitaliziran, on je vozilom Hitne pomoći krenuo u bolnicu, dok je 2. okrivljena ostala u kući s KU, te je kuću zaključala. Poznato mu je da je kod CU kućanske poslove obavljala KU, navodeći da je i ona imala ključ od Janžekove kuće. Istaknuo je, da je KU imala motiv prijaviti njih za predmetno kazneno djelo, a sve stoga što joj je CU pozajmio novac za centralno grijanje, te ukoliko bi njihov sin postao nasljednikom, ista se bojala da to ne bi morala vratiti nasljedniku, a što mu je poznato jer mu je u pozajmici govorio sam CU.

4.1. Na upit, kako obrazlaže činjenicu da je CU neposredno prije nego je završio u bolnici radi zdravstvenih poteškoća, a potom i umro, podigao znatna novčana sredstva u slovenskoj banci NLB, Poslovnica Vrhnika, i to 28.8.2012 - 1.000 eura, a 31.8.2012 – 11.000 eura, naveo je da je vjerojatno on podigao taj novac, a gdje je taj novac završio, njemu nije poznato jer u njegovom novčaniku taj novac nije pronađen, već su on i supruga pronašli iznos o kojem je govorio u svojoj obrani između 1.200 do 1.500 eura. U posjetu CU dolazili su i njegovi nećaci ponekad, i to BU, dok se imena drugog nećaka nije mogao sjetiti.

4.2. Na upit, a obzirom da je u ostavinskom postupku iza pokojnog CU on zastupao svojeg malodobnog sina DU, gdje je prijavio i potraživanja pokojnog CU spram njegovih dužnika, sa zahtjevom da se zakonskom budućem nasljedniku, koji je trebao biti njegov sin, ti novčani iznosi nadoknade, zašto u tom ostavinskom postupku nije prijavio i potraživanje i prema KU, naveo je da se očito u tom trenutku tih potraživanja nije sjetio.

4.3. Na upit, kako objašnjava činjenicu da je tražio naknadu troškova u ostavini, koje je imao vezano uz pogreb pokojnog CU i troškove koje je imao vezano uz njegovo liječenje, a u svojoj obrani kod prvog ispitivanja je naveo da je u novčaniku pronašao kod samog CU između 1.200 i 1.500 eura, koje su potrošili na liječenje, a ujedno je vidljivo iz štedne knjižice Zagrebačke banke da je još za vrijeme života CU podigao 300 eura s njegove knjižice, a nakon njegove smrti – 26.9. 2012. da je podigao iznos od 400 eura, istaknuo je da na to pitanje ne želi odgovoriti.

4.4. BU je samo jedanput vidio kod CU kada je RU trebao vratiti aparat za varenje. Međutim, taj njegov nećak BU je posjećivao RU i onda kada njega i njegove supruge nije bilo kod CU, a to znade iz pričanja CU. Nije se mogao izjasniti kada je vidio BU u kući CU, a u odnosu na njegov odlazak u bolnicu radi njegove bolesti, ali navodeći da to nije bio neki duži vremenski period, već kraći.

5. 2. okrivljena ZU u svojoj obrani je navela da je ona samo htjela pomoći CU, da je svakodnevno u popodnevnim satima bila kod njega i s njim razgovarala, a negdje od kolovoza 2012. je počela dolaziti i ujutro, te mu kupovati namirnice u trgovini. Što se tiče ključeva od kuće 2. okrivljena je navela da ih je imala jer joj ih je dao pokojni CU, a ne zna da li ih je imao tko drugi. Za vrijeme dok je CU bio u bolnici ona je u njegovoj sobi pronašla novčanik u kojoj je bilo nešto malo novca, odnosno 1.500 eura, koji su potrošeni na boravak u bolnici oštećenika i na pogrebne troškove. Na dan kad je CU vozilom Hitne pomoći otpremljen u bolnicu ona je ostala u kući s KU te je potom kad je ova otišla zaključala kuću. Sjeća da je štednu knjižicu CU vezano uz račun u NLB banci u Sloveniji pronašla na ormariću u spavaćoj sobi.

5.1. Na upit, a obzirom da iz podataka slovenske banke NLB Poslovnica Vrhnika proizlazi da je pokojni CU podigao 28.08.2012. – 1.000,00 eura, a 31.8.2012. – 11.000,00 eura, te da je nakon toga, početkom 9. mjeseca, završio u bolnici, te obzirom na iskaz KU da je on taj novac imao u novčaniku, da ga je ona brojila, navela je da ona nema spoznaju o tome, da ne zna gdje je taj novac u tako kratkom roku završio. Istaknula je da je KU dolazila svaki dan kod CU kako bi mu nešto skuhala, oprala rublje i počistila kuću. Dolazila bi oko 08,00 sati i najduže bi znala ostati do 14,00 sati, te se ona zbog proteka vremena više ne sjeća koliko je on njoj plaćao za njezine usluge. Znade da je CU njoj pozajmio novac, točan iznos ne zna, ali znade da je taj novac bio za uvođenje centralnog grijanja u njezinu kuću, te znade da ona njemu nije vratila taj novac jer joj je to sam rekao.

5.2. Na upit, tko je proglašen u konačnici nasljednikom iza pokojnog CU, navela je da njezin sin DU prema oporuci koju je sačinio CU.

5.3. Na upit, da li je njoj poznato da kćer CU traži svoj dio, nakon što je proglašen njezin sin nasljednikom, navela je da ne zna u kojoj je fazi postupak.

6. Nakon toga, na suglasan prijedlog stranaka, te sukladno članku 431. stavku 1. točki 2. i 7. ZKP/08 sud je pročitao iskaz svjedokinje ŽU (listovi 185, 186, 213, 214 spisa), BU (list 241 spisa), KU (listovi 139 -140, 214-215, 347-349 spisa), DU (listovi 228-229, 358 spisa), uvjerenje o vlasništvu vozila za 1. okrivljenika pribavljeno po Policijskoj upravi varaždinskoj (list 13 spisa), podaci porezne uprave od 26.9.2014. za 1. okrivljenika (listovi 15-22, te 39 spisa), materijalnu dokumentacija Centra za socijalnu skrb Ivanec za 1. i 2. okrivljenike (listovi 23, 27-30, 32, 40, 24-26, 31 spisa), podatke porezne uprave za 2. okrivljenu (list 39 spisa), generalnu punomoć i posebnu punomoć CU koja je dana 1. okrivljeniku (listovi 45-49 spisa), ugovor o financijskom leasingu od 25.3.2013., 19.3.2014, te 8.1.2014 (listovi 56-59 spisa), zapisnik o preuzimanju i kontroli (list 60 spisa), podatke iz informativne ponude (listovi 61-63 spisa), registracijski list za teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (listovi 64-66 spisa), podatke Zagrebačke banke (listovi 68-70 spisa), preslike iz spisa Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu br. P-14/14 (listovi 72-99 spisa), preslike iz spisa Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu br. O-2032/12 (listovi 100-122 spisa), vrši se uvid u knjižicu slovenske banke NLB Poslovnica Vrhnika na ime CU (list 133 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (list 134 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 135-136 spisa), izvršio je uvid u račune vezane uz liječenje CU te ostale troškove koji su nastali (listovi 163 -182 spisa), izvršio je uvid u spis Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu br. P-14/14, spis Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu br. O -730/17 (zapisnik od 21.09.2017., te rješenje o prekidu postupka od 21.09.2017., pri čemu će biti privitak ovom zapisniku ti dokumenti, te list 342 spisa), pročitao je dostavljene podatke po Općinskom sudu u Varaždinu - Stalnoj službi u Ivancu u predmetu br. P-544/1 I. stup. i II. stup. presudu a ujedno i materijalnu dokumentaciju iz toga spisa (list 267 spisa), zapisnik od 21.09.2017. (listovi 360-361 spisa), rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 21.09.2017. (listovi 362-363 spisa), presudu Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 30.10.2018. (listovi 364 -371 spisa), presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14.07.2021. (listovi 372 -374 spisa), izvršio je uvid u spis Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj O- 801/2023, podatke o imovinskim prilikama za 1. i 2. okrivljenika (listovi 392-395, te 396-399 spisa), te podatke iz kaznene evidencije za 1. i 2. okrivljenika (listovi 384-387 spisa).

7. Nesporno je bilo u činjenicama da se CU nalazio u bolnici, na bolničkom liječenju, od 3.9.2012., pa do 23.9.2012., da je umro dana – 23. rujna 2012., da je živio u [adresa], a kako je to proizašlo iz obrane 1. i 2. okrivljenika, tako i iz pročitanih iskaza svjedoka KU (listovi 139, 140, 214, 215 spisa), ŽU (listovi 185, 186, 213, 214 spisa) DU (listovi 228, 229 spisa), te BU (list 241 spisa), potom uvjerenja o vlasništvu vozila za 1. okrivljenika pribavljeno po Policijskoj upravi varaždinskoj (list 13 spisa), podataka Porezne uprave od 26.9.2014. za 1. okrivljenika (listovi 15-22, te 39 spisa), materijalne dokumentacije Centra za socijalnu skrb Ivanec za 1. i 2. okrivljenika (listovi 23, 27-30, 32, 40, 24-26, 31 spisa), podataka Porezne uprave za 2. okrivljenu (list 39 spisa), generalne punomoći i posebne punomoći CU koja je dana 1. okrivljeniku (listovi 45-49 spisa), ugovora o financijskom leasingu od 25.3.2013., 19.3.2014, te 8.1.2014. (listovi 56-59 spisa), zapisnika o preuzimanju i kontroli (list 60 spisa), podataka iz informativne ponude (listovi 61-63 spisa), registracijskog lista za teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (listovi 64-66 spisa), podataka Zagrebačke banke (listovi 68-70 spisa), preslika iz spisa Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P-14/14 (listovi 72-99 spisa), preslika iz spisa Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj O-2032/12 (listovi 100-122 spisa), uvida u knjižicu slovenske banke NLB Poslovnica Vrhnika na ime CU (list 133 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 134 spisa), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 135-136 spisa), uvida u račune vezane uz liječenje CU, te ostale troškove koji su nastali (listovi 163 -182 spisa), uvida u spis Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P-14/14, spis Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj O- 801/2023, dostavljenih podataka po Općinskom sudu u Varaždinu - Stalnoj službi u Ivancu u predmetu broj P- 544/17.

8. Sporno je bilo u činjenicama da li su 1. i 2. okrivljeni zajednički i dogovorno, u cilju da se nepripadno okoriste, u kritičnom periodu iz presude, u kući vlasništvo CU, koristeći okolnost da je imenovani na bolničkom liječenju, iz njegovog novčanika, koji se nalazio u ormaru spavaće sobe, uzeli i za sebe zadržali sav novac u iznosu od 15.500 eura, oštetivši ga za taj iznos.

9. U vezi spornih činjenica svjedok DU je naveo da o krađi za koju se terete njegovi roditelji ništa ne zna, o nikakvim novcima koji bi bili u kući CU prije nego mu je pozlilo i prije nego je umro. Znade da su o CU brinuli njegovi roditelji, te je prema njegovom sjećanju CU umro 2012. Ne sjeća se koliko dugo su se brinuli o njemu prije njegove smrti. Svakog dana u više navrata su dolazili kod njega, te mu je 2. okrivljena čistila, kuhala, pričala s njim, a onda bi i zajedno šetali. Naime, KU je bila kod njega u jutarnjim satima od 8 do 11 ili 12 sati, te mu je ona ujedno čistila, kuhala, prala, te ne zna da li je ona primala plaću od njega za te poslove. S njom CU nije bio baš zadovoljan , a njegovim roditeljima nije ništa plaćao vezano uz skrb za njega. CU dao je njegovom ocu EU generalnu punomoć za zastupanje. Međutim, CU je sam dizao novac s računa u banci u Ormožu. Kada je htio podići određeni iznos novaca, onda ga je tamo vozio njegov otac. Ne zna da li je CU, prije nego što je obolio i umro, podigao kakav iznos novaca sa svojeg računa. Od trenutka kada mu je pozlilo u 2012., on je bio u bolnici radi moždanog udara, te je umro u bolnici. Ne sjeća se da bi bio kakav novac poslije smrti nađen u njegovoj kući. On je naslijedio svu njegovu imovinu poslije smrti, te je znao za tu oporuku i prije njegove smrti jer mu je rekao CU da će mu sve ostaviti. Kada je došlo do vođenja ostavinskog postupka, u ostavini se pojavila njegova kćer kojoj ne zna ime, te koju on za života nije priznao za kćer. Ona sada traži svoj dio iz ostavinske imovine, te se o tome vodi parnica. On nije vidio da bi u rujnu ili listopadu 2012. njegovi roditelji donijeli u kuću veću količinu novaca, da bi nešto vrijednije kupili, da bi rastrošnije živjeli. To nije primijetio niti kasnije, te godine, a niti nakon 2012. Isticao je, da je i KU imala ključeve od kuće u kojoj je živio CU, istaknuvši da u tu kuću nije dolazio nitko osim njegovih roditelja i KU, jer su oni i ona imali ključeve. Ne zna koliko je ŽU kontaktirala sa svojim ocem. On osobno je bio blizak s CU, znao je dolaziti k njemu poslije škole, te mu je on osobno rekao da je nezadovoljan radom KU, a da ju nije otpustio zato što nije bio takav čovjek.

10. U vezi spornih činjenica svjedokinja ŽU je navela da je kćer pokojnog CU, te da je znala posjećivati oca prije smrti. O novcima koji su predmet optužbe, koji su otuđeni, ona ne zna ništa. Njezin suprug zove se ĐU, te se prisjetila kada je jedne godine iznosio van iz kuće CU kauč, da su u istome pronašli novac, a nije znala reći koje je to godine bilo. Taj novac je tada njezin otac odnio u banku, prije nego je završio u bolnici, a nakon čega se više nije oporavio. 1. i 2. okrivljene je vidjela jedanput u [adresa], kod svojeg oca, te ih je vidjela i kod svojeg oca kada je bio u bolnici, te joj nije poznato da bi se oni o njemu brinuli. Ona je znala oca posjećivati skoro svaki dan prije bolesti jer onda nije bila u invalidskim kolicima, obzirom je nakon toga pretrpjela moždani udar, te mu je prije toga znala i skuhati hranu. Bila je u bliskim odnosima s ocem, te joj se on i povjeravao. Nije joj rekao da bi 1. i 2. okrivljeniku dao punomoć za zastupanje, pri čemu joj je govorio da njegovu štednu knjižicu nitko neće vidjeti. Ključeve od kuće ona nije imala, a vjerojatno su ih imali 1. i 2. okrivljeni. KU poznaje jer je ona njezinom ocu kuhala i pospremala stan, obzirom je ona kuhala ocu sve dok nije završila u bolnici, te se nije mogla izjasniti koliko je to bilo vremenski prije nego je njezin otac završio u bolnici. O tome da li joj je poznato da li je njezin otac držao kakav novac u kući nije imala spoznaju. Dok je njezin otac bio u bolnici nitko nije ulazio u njegovu kuću – ona, njezin suprug, 1. i 2. okrivljeni, KU. SU je ulazila u kuću kada je njezin otac bio u kući i kada mu je kuhala, te joj nije bilo poznato da li je KU imala ključeve od kuće. Zapravo 1. i 2. okrivljene je vidjela svega 2 puta, i to jednom kad je bila u kući pokojnog oca i kad su razgovarali o čišćenju i sređivanju te kuće, a drugi put ih je vidjela kad su došli u bolnicu, u posjetu njezinom ocu. Tada su se u bolnici i svađali, radi toga što je EU davao ocu slabu hranu, potom piti tablete i alkohol, radi čega misli i da je završio u bolnici. Oni su tada njezinog oca pitali da li ima ključ od kuće, imao ga je i njima ga je dao jer je 1. okrivljenik isticao ako ga budu imali da će tada 2. okrivljena moći ući u kuću, ispeći mu kolače i donijeti. Navela je da njoj otac nije nikada pozajmio novac, ali navevši da je njezinoj sestri pozajmio po 200, 500 eura, ali da mu je ona to uredno vratila, dok za KU ne zna da li joj je pozajmljivao novac.

10.1. Nakon toga, a obzirom da postoje određena odstupanja u iskazu kojeg je ranije dala sama svjedokinja – 15. rujna 2016., pročitan joj je raniji iskaz s lista 185 i 186 spisa, te je ista navela da ostaje kod tog iskaza jer se događaja bolje sjećala.

10.2. U tom iskazu je navela da je kao kćer redovito posjećivala svojeg oca CU sa suprugom, te mu je pomagala u vezi poslova oko kuće. Ocu je od početka 2012. kuhala KU, a osim nje u kući je znala zaticati i EU od proljeća ili ljeta 2012., koji mu je donosio na konzumaciju različita alkoholna pića, a isti je imao povišeni krvni tlak, pa je konzumirao i lijekove. Također je dolazila i 2. okrivljena, u vrijeme kada ona nije bila tamo, te je ocu kuhala hranu koja je njemu bila preslana. 1. okrivljeni je oca vozio i dva puta njegovim vozilom u Republiku Njemačku jer on zbog starosti više nije mogao voziti. Njezin otac je imao potraživanja prema nećakinji svoje pokojne supruge – JU, zatraživši da mu isplati vrijednost kuće koju je gradio sa suprugom u Celju. Zna da je imao otvoreni račun u banci u Ormožu, u Republici Sloveniji. Nije joj otac nikad govorio da bi posuđivao novac H ili KU. Nikad joj nije govorio da bi svoju imovinu htio ostaviti obitelji EU, već joj je u proljeće 2012.g. rekao da bi htio napisati oporuku temel jem koje sve ostavlja njoj, da bi trebali kod javnog bilježnika, ali je ona to odbila jer je smatrala da još neće umrijeti. Ona se s ocem znala i redovno telefonski čuti. Ne zna ništa o tome da je njezin otac, prije nego je obolio, bio u banci u Ormožu i podigao veću svotu novaca, a s njim se čula u nedjelju prije nego je završio u bolnici , kada joj je rekao da se ne osjeća dobro, nije mogla doći kod njega jer nije imala prijevoz, a kada se telefonom htjela interesirati u ponedjeljak u vezi njegovog zdravlja nitko joj se nije javljao, te joj je navečer 1. okr. javio da se otac nalazi u bolnici. Drugi dan ga je išla posjetiti u bolnici, te joj je rekao da je napravio veliku glupost, ali joj nije stigao objasniti kakvu jer su došli G, a pred njima nije htio ništa govoriti. Posjećivala je oca skoro svaki dan, te nije vidjela da bi G ocu donosili kakve vrijednije potrepštine. Ključeve od kuće je imao otac, ne zna da li ih je imala KU, ali za vrijeme boravka oca u bolnici ključeve su imali G. Kada je njezin otac tražio da joj daju ključeve od kuće, EU joj je rekao da joj ne mogu dati jer imaju oporuku njezinog oca. Poznato joj je, iz pričanja njegovog oca, da je obitelj EU živjela od socijalne pomoći, da su živjeli u lošim materijalnim prilikama, dok je od susjeda svog oca, po njegovoj smrti, doznala da su isti u trgovini kupovali veće količine stvari, pa je zaključila da su već i prije okončanja ostavinskog postupka došli do njegovog novca kojeg je očito držao u kući.

11. U vezi spornih činjenica svjedokinja KU je navela da je radila 7 mjeseci kod CU, i to negdje 2011. ili 2012. Vršila je poslove čišćenja, kuhanja, te je i kupala pokojnog oštećenog, brijala ga, sve što je trebalo, pri čemu joj je za te usluge od 08,00 sati do 13,00 sati dnevno, plaćao 200 eura. Ona nikad nije od njega posuđivala novac. Što se tiče njegove kćeri ŽU, ona je njega posjećivala, te je znala doći vlakom ili autobusom, ili bi je znala dovesti njezina sestra, ili polusestra, povremeno. Kad bi ocu znala reći ŽU da nema za autobusnu kartu, ili za lijekove, on bi joj znao dati određene novčane iznose, što je vidjela - 400,00 kn ili 50 eura, koliko je tada imao. Da li joj je povrh toga posuđivao novac, to nije znala. Znade da je ona njega posjećivala u periodu kako je dolazio vlak, između 13,30 i 17,30 sati, pa su oni znali međusobno razgovarati i onda kada ona više nije tamo bila, kada joj je radno vrijeme završilo. Negdje početkom 9. mjeseca, ali nije znala koje godine, zbog proteka vremena, CU je završio u bolnici, nakon čega je i umro u kratkom periodu. On je bio prethodno zdrav, prije toga imao je jako dobru krvnu sliku, te je o tome govorio. Njega nitko nije posjećivao, pa niti okrivljenici – EU i ZU, sve do 15 dana prije nego što je završio u bolnici. Dakle, 15 dana prije nego što je završio u bolnici, svako jutro bi dolazila 2. okrivljena oko 07,00 sati, te mu je davala tablete za tlak, što joj je sam govorio kada bi došla, a do onda mu je ona 7 mjeseci davala tablete. Rekao je da on to nije tražio, ali da oni svojevoljno dolaze. Što se tiče dana kada je CU završio u bolnici, prisjetila se da su ujutro popili kavu, da je on otišao u WC, a ona u kuhinju. Kada se CU vraćao u sobu vidjela je da ga vuče tijelo na desnu stranu, te se priginjao prema kauču na tu stranu, zbog čega je ona odmah zvala I, jer je imala njihov broj telefona, a oni hitnu. Odvezla ga je hitna u Opću bolnicu Varaždin gdje je bio na liječenju, a nakon toga je umro za tjedan ili dva ne zna točno.

11.1. Što se tiče novčanog iznosa od 15.000 eura, zna da joj je CU ispričao da je taj novčani iznos otišao podići u Ormož, u banku, gdje ga je odvezao 1. okrivljenik, a taj novac je navodno dobio od JU, te je taj novac izvadio iz jednog ženskog balonera u ormaru, iz džepa, gdje je bio novčanik, te je ona taj novac prebrojala. Prisjetila se da se radilo o novčanicama od 500 eura, te se radilo o novčanom iznosu od 15.500 eura. On je to njoj htio pokazati, te je htio da ona to izbroji, pa je ona to učinila, a nakon prebrojavanja je taj novac ponovno stavio u novčanik, novčanik je stavio u džep ženskog balonera. To brojanje se dogodilo u nedjelju, dok je on u ponedjeljak završio u bolnici. Naime, on je njoj rekao da je taj novac podigao u banci, ali da će ga u ponedjeljak ponovno vratiti u banku, a do čega nije došlo, jer je završio u bolnici. Isticala je, da je ona radila kod CU, da ona nije imala ključ od njegove kuće, da je on svoja ulazna vrata zaključavao s unutarnje strane i da ona uvijek kucala kada je dolazila, pa joj je on otvarao. U vrijeme kada je radila kod njega, ne zna da li je još netko imao ključ od njegove kuće. Kada je došla hitna i odvezla u ponedjeljak CU, ona je tada pokupila svoje stvari, dok je 2. okrivljena rekla da će zaključati kuću, te je istu i zaključala. Poslije toga ona više nije dolazila do kuće, a što je bilo s novcima koje je prebrojala tamo, ne zna. Ona njega više nije posjećivala u bolnici. Ona je zvala I kada je CU pozlilo jer je imala njihov broj, nije zvala hitnu jer se u tom trenutku uopće nije znala snaći, uhvatila ju je panika, a od njegove kćeri nije imala broj. Misli da je poznanstvo CU započelo s ocem BU. Njoj CU nije pozajmio novčana sredstva za štednjak, rekao je da nema, pa je ona ishodila novac u banci za taj štednjak. Zdravstvena knjižica pokojnog CU je uvijek bila u kuhinji, u novčaniku, koji je bio u jednoj kutiji. Kada je CU pozlilo trebalo je pronaći tu zdravstvenu knjižicu, te ju je kod dolaska djelatnika hitne 1. okrivljenik pitao za nju, pa mu je rekla da se ista nalazi u novčaniku u kutiji, ali novčanika nije bilo u kutiji jer je bio u baloneru gdje su bili novci. Kada ju je 1. okrivljenik pitao za zdravstvenu 2. okrivljena je samo šutjela, a ona nije govorila gdje se novčanik nalazi, tj. da je u baloneru, jer nije uopće o tome tada razmišljala. Znači, djelatnici hitne su otišli zajedno s CU radi medicinskog zbrinjavanja, a da zdravstvena knjižica nije tada pronađena, te su oni to rješavali kasnije. CU se znao žaliti na I, govoreći da su mu dosadni, te su ga znali voziti njegovim osobnim vozilom do željezničke stanice, gostionice Grošinić radi konzumacije pića. Jednog dana joj je rekao da ide u [adresa] s GU, pa mu je napomenula da pripazi što će tamo potpisivati, napomenuvši joj kod povratka, da je 1. okrivljenik htio biti njegov skrbnik, ali da on to nije htio.

12. U vezi spornih činjenica svjedok BU je naveo da je njemu pokojni RU bio stric. Posjećivali su se međusobno za života, barem jedanput mjesečno ili dva puta. On je od strica posudio aparat za varenje, te mu je taj aparat vraćao par dana prije nego mu je pozlilo, nakon čega je i umro. On je ušao u kuću nakon vraćanja aparata, te je razgovarao s njime jer su bili u dobrim odnosima. Nakon što je vratio taj aparat on više nije došao, a niti je ulazio u kuću gdje je on živio. Po njegovim saznanjima ključeve kuće je uzeo 1. okrivljenik i više nije mogao ući u kuću već je strica posjetio samo u bolnici. Njegov stric se najprije hranio u KTC-u kad je ostao sam, a nakon toga mu je kuhala i brinula se o njemu 4 sata na dan gospođa po prezimenu KU. Kada je on vratio taj aparat za varenje bila je prisutna gospođa KU, te kako je isteklo njezinih 4 sata rada, ona je bila na odlasku, ali je došla u to vrijeme 2. okrivljena ZU, te je nosila mlijeko i kruh. Dok je upitao strica zbog čega dolazi 2. okrivljena isti je rekao da mu daje lijekove poslije podne. On nije znao do dana kada je vraćao aparat za varenje da su oni u nekakvoj obvezi, da ispomažu njegovog strica, to je tek onda uvidio. Isto tako je saznao da oni imaju punomoć da mogu strica voziti u Republiku Njemačku, pretpostavljajući da je tu punomoć dobio EU. Kada je strica posjetio u bolnici, tamo se 1. okrivljeni hvalio da ima punomoć za puno toga od njegovog strica. Što se tiče ključa kuće imao ga je samo njegov stric, on je vozio auto, te je dolazio tim autom u Lipovnik kod njih, tako da njemu neki drugi detalji nisu poznati. Nije pozajmljivao novce od CU, te je on bio takav da mu zasigurno ne bi niti pozajmio da ga je i pitao. Ne zna zašto nije pozvala gospođa LU kao bliske srodnike kada mu je pozlilo. Kada je dolazio stricu u posjetu onda su razgovarali u njegovoj kuhinji ili verandi, te on u tim prilikama kod njega nije vidio nikakav novac, niti mu je on pričao o nekim novcima.

13. Nakon toga sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

14. Što se tiče spornih činjenica koje su ranije već navedene, proizlazi da 1. i 2. okrivljeni osporavaju da bi prisvojili i zadržali za sebe novčani iznos za koji se terete, kako bi se protupravno okoristili, a koji bi bio pronađen u novčaniku CU, navodeći 1. okrivljeni da su u njegovom novčaniku, nakon njegovog bolničkog zbrinjavanja našli između 1.200,00 ili 1.500,00 eura, a 2. okrivljena navodeći da su pronašli 1.500,00 eura, navodeći oboje da su taj novac utrošili na troškove liječenja CU, a ujedno i za troškove njegovog pogreba, navodeći 1. okrivljeni, DU, te BU, da je 1. okrivljeni imao generalnu punomoć za zastupanje od CU. Ujedno proizlazi iz ostavinskog postupka, u spisu br. O.801/2023, da je 1. okrivljeni potraživao troškove uzdržavanja za CU kada se liječio, a ujedno i troškove pogreba u ostavinskom postupku, navodeći da je zapravo trošio vlastita novčana sredstva za tu svrhu i namjenu (list 9 spisa broj O.801/2023). Ujedno su 1. i 2. okrivljeni navodili da su oni imali ključ od kuće CU jer im je on ključ dao, a što je potvrdio i sam DU, pri čemu je 1. okrivljenik tvrdio, kao i DU da je i KU imala ključ od kuće.

14.1. Međutim, KU je navodila drugačije, da ona nije imala ključ od kuće, već da ju je u kuću puštao sam CU. Ujedno je isticala da je CU imao u novčaniku, i to u ormaru sobe veću količinu novaca, te da je ona tu količinu i prebrojavala po zahtjevu CU, u nedjelju 2. rujna 2012., prije nego mu je pozlilo, navodeći da je ukupno bilo u novčaniku 15.500,00 eura, istaknuvši da je taj novac CU mislio ponovno odnijeti u banku. O tome da li je tu količinu novaca imao CU prije nego mu je pozlilo, sudu nisu mogli dati nikakvu informaciju u svojim iskazima svjedoci DU, BU, te ŽU, obzirom o tome nisu ništa znali, osim što je ŽU navodila da je svojem ocu CU znala pomagati – kuhajući mu i na druge načine u vrijeme dok još nije oboljela od moždanog udara, istaknuvši da ona nije imala ključeve od njegove kuće, a što je potvrdila i sama KU (da je ŽU dolazila svojem ocu pomagati, da ga je posjećivala). Ujedno KU je navodila da je ona bila samo zaposlena kod CU, da nije imala ključ od njegove kuće, te da bi ju on puštao u kuću kada bi dolazila, istaknuvši, kada je CU bo medicinski zbrinut, da je tada kuću zaključala 2. okrivljena, a što je potvrdila i sama 2. okrivljena.

14.2. Također, o spornim činjenicama sam BU nije ništa znao, jer nije bio kritičnog dana kod CU kada mu je pozlilo, niti je imao ključeve od kuće, pristup njegovom ormaru i novčaniku, te nije imao nikakvih spoznaja koliko je u kući bilo novaca u tom trenutku, osim što je znao da je KU radila kod CU četiri sata, te da je ujedno viđao i 2. okrivljenu do laziti kod CU, kada mu je vraćao aparat za varenje, neposredno prije nego što je obolio .

14.3. Međutim, svjedokinja KU je navela da je 15.500,00 eura bilo u novčaniku u ormaru sobe CU, u džepu jednog balonera, te da je njegova zdravstvena knjižica uvijek bila u tom novčaniku koji se inače nalazio u kuhinji u jednoj kutiji, te kada ju je 1. okrivljenik tražio, tu knjižicu, zbog dolaska hitne, u kutiji ju nije našao upravo iz tih razloga, dakle, bila je decidirana u pogledu mjesta gdje se nalazio novčanik i koliko novaca se u njemu nalazilo te gdje je bila zdravstvena knjižica.

15. Na temelju svega navedenog sud je povjerovao da su 1. i 2. okrivljeni zajednički i dogovorno protupravno prisvojili novčani iznos od 15.500,00 eura, a koji novčani iznos je bio u vlasništvu CU, te je samo on mogao tim novcima raspolagati, odnosno i 1. okrivljenik kada bi imao za to ovlast od CU, za određenu svrhu, a što isti nije imao za konkretno taj iznos. Naime, sud je povjerovao KU da se taj iznos novaca nalazio u sobi CU, u džepu balonera u jednom novčaniku, prije nego što mu je pozlilo (pri čemu svjedokinja KU navodi da je to bilo u nedjelju – 02.09.2020.), zbog toga što je KU navela da je ona taj novac brojala, da je to od nje tražio sam CU, te da je taj novac on sam stavio s novčanikom ponovno u baloner, htijući ga ponovno vratiti u banku. Naime, svjedokinja KU je tvrdila da je CU taj novac dobio vraćen od ĆU (nećakinje svoje pokojne supruge), te joj je povjerovao i stoga što je vidljivo iz uvida u knjižicu slovenske banke NLB poslovnica Vrhnika na njegovo ime (list 133 spisa), da je CU **.**.2012. imao u toj banci 12.400,00 eura, te da je tog datuma podigao s računa 1.000,00 eura, a potom da je 31. kolovoza 2012. podigao još dodatno 11.000,00 eura, pri čemu je vidljivo da je policija konstatirala zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta da je bankovna knjižica imenovane slovenske banke oduzeta od 2. okrivljene, a to je konstatirano i u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 134-136 spisa).

15.1. Naime, sud je smatrao da je CU prije podizanja navedenih 12.000,00 eura u banci imao kod kuće određeni novčani iznos sakupljen od ranije - 3.500,00 eura, te da je u zbroju to iznosilo 15.500,00 eura. Upravo stoga što je vidljivo iz podataka njegove štedne knjižice da je CU neposredno prije bolesti podigao 12.000,00 eura u banci, radi toga je sud smatrao da KU nije izmislila da bi isti imao upravo taj iznos novaca kod kuće u novčaniku, jer su ti njezini navodi potkrijepljeni i materijalnom dokumentacijom, ranije navedenom u spisu.

15.2. Ujedno, sud je smatrao da KU nije imala ključ od kuće CU jer je ona bila samo njegova zaposlenica (kojoj je on plaćao 200 eura mjesečno za kuhanje, čišćenje, kupanje, brijanje…), a kako su to isticali 1. okrivljenik, te DU sve radi otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe, tj. 1. i 2. okrivljeni, sud smatrajući da su na taj način htjeli i svjedokinju KU osumnjičiti . Ujedno je sud stoga smatrao da CU nije dao punomoć za generalno zastupanje KU, već 1. okrivljeniku, dok je sinu 1. okrivljenika ostavio cjelokupnu svoju imovinu. Radi toga je sud smatrao da nije bilo razloga da CU daje predmetni ključ svoje kuće KU (kojim bi mogla nesmetano ulaziti u njegovu kuću kada je on u kući i izvan nje, te raspolagati njegovim stvarima) sud smatrajući da su 1. i 2. okrivljeni imali taj ključ jer im je, i to 1. okrivljeniku, dao opću punomoć za zastupanje u Republici Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj, (koja mu je ovjerena kod javnog bilježnika Nade Šagi – Belcar dana 17.8.2012., listovi 45-49 spisa), a kojom je bio isti ovlašten zastupati njega bez daljnjeg pitanja i odobrenja, te poduzimati sve pravne i druge poslove, kojom je bio ovlašten raspolagati svim novčanim sredstvima na svim bankovnim računima, posebno novčanim sredstvima koja su se nalazila na računu Zagrebačke banke, primati mirovinu opunomoćenika te raspolagati njegovim pokretninama.

15.3. Upravo iz sadržaja te punomoći sud je zaključio, da je CU htio da se o njemu brinu 1. i 2. okrivljeni, radi čega je svu svoju imovinu ostavio njihovom sinu DU, a što je proizašlo iz spisa Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P-14/14, kao i iz preslike istog spisa na listovima 72-99 spisa, a u kojem predmetu je utvrđeno da je u trenutku sastavljanja oporuke CU bio sposoban za rasuđivanje, te da je oporuka kojom je svoju imovinu ostavio DU pravno valjana. Ujedno je vidljivo da je generalnu punomoć dao CU 1. okrivljeniku - **.**.2012., te je ujedno vidljivo da je sama 2. okrivljena priznala da je od kolovoza 2012. dolazila i brinula se o CU, a što je potvrdila i svjedokinja KU, a i svjedok EU, dakle, nakon što je RU CU svoju imovinu oporukom ostavio njezinom sinu DU (dana 10.8.2012., list 15 spisa O.801/2023), te nakon što je 1. okrivljeniku dao generalnu punomoć za zastupanje, radi čega je onda sud zaključio da su isti potom dobili i ključ od njegove kuće.

15.4. Dakle, obzirom da su 1. i 2. okrivljeni imali ključ od kuće u trenutku kada je CU pozlilo, te kada je bio odvezen na bolničko liječenje, oni su trebali pronaći i zdravstvenu knjižicu radi njegovog medicinskog zbrinjavanja, a koja se nalazila u novčaniku gdje se nalazilo i 15.500,00 eura, po navodima svjedokinje KU (koja je CU vodila kućanstvo – 4 sata na dan, brinući se o njemu te razgovarajući s njim, radi čega joj je bilo poznato gdje su se nalazile stvari CU). Da su u novčaniku našli novac priznali su oboje okrivljenika, osim što je 1. okrivljeni tvrdio da je to bio iznos između 1.200,00 i 1.500,00 eura, a 2. okrivljena da se radilo iznosu od 1.500,00 eura, a što im sud nije povjerovao, smatrajući da su neistinito iskazivali i da su na taj način htjeli izbjeći svoju kaznenu odgovornost za protupravno prisvajanje novčanog iznosa iz optužnice. Sud je smatrao da su prisvojili cjelokupni iznos od 15.500,00 eura jer je 1. okrivljenik prijavio u ostavinskom postupku, sve troškove koje su imali kao vlastite troškove koje im nasljednik treba vratiti, dakle, zatraživši ujedno u tom postupku i povrat tih novčanih sredstava jer su zapravo svoj novac trošili i za medicinsko zbrinjavanje CU, za sve njegove potrebe, te da su ga utrošili i na pogrebne troškove (listovi 163 -182 spisa), a što je vidljivo iz spisa Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj sada broj O-801/2023, a prije O-730/17, te O-2032/12, pri čemu proizlazi neistinito da su pronađeni novac u novčaniku potrošili za potrebe CU, kada se liječio, te za troškove sahrane, kako je to navodio u obrani 1. okr ivljenik.

16. Dakle, zaključno što se tiče svjedokinje KU, istoj je sud povjerovao da je ista dan prije nego je CU pozlilo s istim prebojavala novac kada je nabrojila 15.500,00 eura, pri čemu je ona sudu razliku u svojem iskazivanju logično obrazložila - da su sve novčanice do 15 tisuća eura bile posložene u jednom smjeru a jedino zadnja od 500 eura je bila stavljena u suprotnom smjeru, radi čega je upravo i upamtila da je bilo u tom novčaniku, kojeg je izvadio CU iz ormara - 15.500,00 eura, a kod kojeg iskaza je u konačnici i ostala, sud smatrajući da ista nije imala nikakvog interesa izmišljati te činjenice (da je upravo ona bila pozvana od CU brojiti njegov novac, da je CU u sobi iz jednog balonera izvadio novčanik na preklop i da joj je dao snop novčanica od po 500 eura da ih izbroji, te da je CU htio da vidi koliko novaca je dobio od ĆU te da joj je rekao da će te novce ponovno vratiti u banku). Sud je smatrao da tako detaljan opis tog djela dinamike događaja nije mogao biti izmišljen po KU, odnosno da ona uopće takvu dinamiku događaja, prije nego je CU pozlilo, nije očekivala. Uostalom, da je njezin iskaz točan vidljivo je i iz izvatka banke iz Republike Slovenije u kojoj je neposredno prije brojanja novaca RU podigao 12 tisuća eura. To što je KU nabrojila dan prije nego je CU završio u bolnici 15.500,00 eura, po zaključku suda, samo znači da je u kući od ranije imao ostatak novaca, tj. 3.500,00 eura. Naime, nesporno je da je CU za radnog vijeka radio u Republici Njemačkoj, da je dobivao mirovinu iz Republike Njemačke te da je ona pristizala u banku u Ormožu u koju ga je po novac vozio 1. okrivljeni, te da je mirovina njemu pristizala svaki mjesec. Isto tako proizlazi da je znao ponekad, po iskazu KU, dati nešto novaca svojoj kćeri ŽU, pa proizlazi da je u kući uvijek imao određeni iznos novaca. Iz tih razloga je sud zaključio da je CU od ranije od svojih mjesečnih mirovina, koje su mu pristizale i koje je podizao u banci, imao u kući dodatnih 3.500,00 eura te da je pred smrt podigao u banci 12 tisuća eura, te da je doista u novčaniku, jednog od balonera u spavaćoj sobi, bilo 15.500,00 eura, kako je navela KU.

16.1. Naime, sud nije našao u iskazu KU, koja je brinula o domaćinstvu CU, motiv za neistinito iskazivanje. Ona nije bila nasljednica njegovog imetka, niti je znala tko je nasljednik kada je CU pozlilo, niti je znala u trenutku prebrojavanja novaca da će CU vrlo brzo nakon toga pozliti, te od samog prijavljivanja za krađu nije mogla imati nikakve koristi, osim što je htjela zaštiti vlasnika novaca - CU, odnosno njegovog zakonitog nasljednika od protupravnog prisvajanja novaca od strane 1. i 2. okrivljenika. Sud je već utvrdio da je KU CU bila namještenica koja je kod njega radila 4 sata na dan te da je za to mjesečno dobivala 200 eura, a ujedno je utvrdio i da ključ od kuće nije imala, da bi ona osobno mogla prisvojiti novac CU. Međutim, proizlazi logičnim da je ona osobno prisvojila taj novac, da zasigurno ne bi na taj način svjedočila da je novaca u novčaniku bilo u navedenom iznosu ,već je logičnije da bi rekla da novaca nije bilo i da ništa nije prebrojavala, kako ne bi na taj način dovodila samu sebe u takvu opasnost da odgovara za kazneno djelo krađe.

16.2. Dakle, sud je smatrao da je svjedokinja KU pred sudom dala isitnit iskaz, te da su 1. i 2. okrivljeni u tom smislu koliko su novaca pronašli u novčaniku CU neistinito iskazivali, još dodatno tvrdeći da su ta novčana sredstva od 1.500,00 eura utrošili na posjete CU kad je bio u bolnici te za pogrebne troškove, a onda proizlazi da su tražili u ostavinskom postupku, nakon smrti CU, da im se ti troškovi naknade jer se radilo o njihovom vlastitom novcu pa se radi o kontradikciji u njihovom iskazivanju, sud smatrajući upravo zbog neistinitosti iskazivanja koliko novaca su zapravo naši i gdje su ga utrošili, a sve radi otklanjanja od sebe kaznene odgovornosti, radi čega im sud i nije povjeravao, dok svjedoci BU te DU o tim činjenicama nisu imali nikakvih spoznaja pa ih sud u tom smislu nije mogao niti analizirati.

17. Naime, da je 1. i 2. okrivljeniku novac trebao zbog loših imovinskih prilika proizašlo je iz podataka koji se nalaze u spisu, i to uvjerenja o vlasništvu vozila za 1. okrivljenika pribavljenog kod PU varaždinske (list 13 spisa, iz kojeg podatka proizlazi da je isti bio vlasnik teretnog vozila marke Peugeot Boxer 350, proizvedenog 1997., a koje je odjavljeno 30.08.2006).

17.1. Ujedno proizlazi iz podataka Porezne uprave od 26.09.2014. za 1. okrivljenika da 2010. nije ostvario nikakav dohodak, u 2011. da ga je ostvario u iznosu od 8.469,22 kn, 2012. godine u novčanom iznosu od 960,00 kn, a 2013. godine da nije ostvario nikakav dohodak.

17.2. Također, proizlazi da je 1. okrivljenik imao otvoreni obrt od 12.11.2002. do 31.03.2011., dok je 2. okrivljena određenu samostalnu djelatnost obavljala od 22.11.1988. do 12.12.1996. Također, vidljivo je iz podataka Porezne uprave da je 1. okrivljenik prodao vinograd [adresa] NU u 2011. za iznos od 3.000,00 kn, (listovi 15-22, 39 spisa).

17.3. Također proizlazi, iz podataka CSS Ivanec da je 1. okrivljenik bio korisnik prava na stalnu pomoć, i to u periodu od 16.04.2010. do 01.11.2011. u kojem periodu je primio 23.125,00 kn, u vidu stalne pomoći i jednokratnu socijalnu pomoć u iznosu od 1.165,49 kn. Što se tiče 2. okrivljene, ona je primala pomoć za uzdržavanje od 9.2.2012. do 28.2.2013. u kojem periodu je primila 18.338,00 kn i jednokratnu pomoć u iznosu od 2.442,94 kn (listovi 23-32, 40).

17.4. Upravo zbog svega navedenog sud je smatrao da je novac 1. i 2. okrivljenom trebao radi uzdržavanja samih sebe i sina DU, a očito i radi ulaganja u posao od kojeg su smatrali da mogu živjeti, što se kao istinito pokazalo i nakon smrti CU. Naime, vidljivo je da je 1. okrivljenik nakon smrti CU u 3. mjesecu 2013., te u 1. i 3. mjesecu 2014. sklopio tri ugovora o leasingu, a temeljem kojih ugovora je trebao plaćati leasing rate zbog korištenja teretnog vozila, priključnog vozila, te osobnog vozila (koje rate su u jednom periodu zajedno iznosile 931,25 eura, a što nisu mala novčana sredstva mjesečno, smatrajući da su očito prisvojena novčana sredstva djelomično financirala i predmetno korištenje , dok ne postanu vlasnici tih vozila), a što je sve vidljivo iz podataka na listovima 56-66 spisa, te je ujedno vidljivo da je 1. okrivljenik određena novčana sredstava podigao s računa CU i onda kada je isti bio u bolnici (listovi 68-70 spisa), što nije predmet ovog postupka, a u vezi čega se nije htio izjašnjavat i na sudu, a ujedno 1. i 2. okrivljeni se nisu mogli očitovati gdje bi bio novac kojeg je CU podigao u banci prije nego mu je pozlilo, sud smatrajući da su i u tom djelu svoje obrane išli na otklanjanje svoje kaznene odgovornosti.

18. Dakle, sud je smatrao, obzirom su se 1. i 2. okrivljeni izjasnili da su određeni iznos novaca pronašli u novčaniku CU, (govoreći o znatno manjem iznosu, o iznosu između 1200 i 1500 eura), da su taj novac koji je bio tuđa pokretan stvar (vlasništvo CU), protupravno prisvojili, da se radilo o iznosu od 15.500 eura (koliko je prebrojala KU dan prije medicinskog zbrinjavanja CU) tako se dogovorivši kada su novac našli, a sve obzirom da ta imovina nije bila prijavljena u ostavinskom postupku, te im za takvo prisvajanje CU nije dao nikakvu ovlast niti je 1. i 2. okrivljenima mogao dati jer je bio bolestan, da bi u konačnici umro, dok su oni na ovakav način novac protupravno prisvojili, htijući se tako ponašati, a sve kako bi se financijski pripomogli, pri čemu se nije radilo o njihovom novcu, već o novcu CU, a potom o novcu njegovog oporučnog nasljednika.

18.1. Stoga je sud smatrao da su 1. i 2. okrivljeni kao supočinitelji ispunili kako objektivne elemente kaznenog djela koji im se stavlja na teret, tako i subjektivni element tog kaznenog djela. Naime, članak 35. stavak 3. KZ/11 glasi "Supočinitelji kaznenog djela su dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju kaznenog djela.", a što se dogodilo u konkretnom slučaju, da su imajući ključ od kuće, tražeći novčanik CU u kojem je bila zdravstvena knjižica pronašli iznos od 15.500 eura, te smatrajući da nitko neće doznati za taj čin, istog protupravno prisvojili, ne prijavivši ga u ostavinskom postupku kao imovinu CU.

19. Potom, dana 01.01.2013. stupio je na pravnu snagu novi Kazneni zakon („NN“ . 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24), u kojem se u glavi kaznenih djela protiv imovine nalazi i kazneno djelo krađe, regulirano člankom 228., te je za stavak 3. tog kaznenog djela ako se radi o ukradenoj stvari velike vrijednosti (ukoliko se radi o imovinskom cenzusu većem od 7.963,37 eura, dakle, o prisvajanju stvari velike vrijednosti) propisana je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, te je pravni opis tog kaznenog djela u pravnom kontinuitetu s pravnim opisom kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 2. točke 1. u svezi članka 216. stavka 1. KZ/97 (koji je bio na pravnoj snazi do 01.01.2013.), i za koje kazneno djelo je imovinski cenzus za kazneno djelo teške krađe, ako se radilo o stvari velike vrijednosti, trebao biti u iznosu većem od 30.000,00 kn, te je za isto bila propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.

20. Slijedom toga se utvrđuje da je pravni kontinuitet kaznenog djela iz ranijeg Kaznenog zakona očuvan u novom Kaznenom zakonu, međutim, je po KZ/11 za ukradenu stvar velike vrijednosti imovinski cenzus znatno viši, nego po KZ/97, radi čega je KZ/11 blaži za okrivljene, pa ga je stoga sud i primijenio.

21. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za 1. i 2. okrivljenika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

21.1. Dakle, sud je cijenio da su 1. i 2. okrivljenici do sada neosuđivani, a što im je sud cijenio kao olakotne okolnosti, dok je na strani 1. i 2. okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti.

21.2. Imajući u vidu navedeno, sud je 1. i 2. okrivljene, svakog ponaosob, osudio za kazneno djelo iz članka 228. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/11, temeljem istog članka i stavka 3. na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uvjetno na 3 godine, smatrajući sud da je predmetna kaznena sankcija primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će izrečena kaznena sankcija utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

22. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08, oštećenik DU iz [adresa], upućen je da svoj imovinsko-pravni zahtjev ostvaruje u zasebnom postupku protiv 1. i 2. okrivljenika, a sve stoga što je postavio imovinskopravni zahtjev u ovom postupku protiv počinitelja kaznenog djela, ako im isto bude dokazano.

22.1. Naime, parnica koja se vodila kod Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu pod brojem P-544/17 je pravomoćno okončana 14.07.2021., a temeljem koje je utvrđeno da ŽU ima pravo nasljeđivanja iza pokojnog CU (iz kojih razloga je raniji ostavinski postupak koji se vodio pod brojem O-730/18 bio prekinut), te se nastavio nakon toga kod Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu pod brojem O-801/23. Iz istog proizlazi da je u međuvremenu kćer CU – ŽU umrla, te da se u postupku kao njezin nasljednik pojavio suprug ĐU, a koji je također preminuo **.**.2024., radi čega je u spisu broj O-801/23 određen prekid postupka dana 02.07.2024. te će se isti nastaviti kada nasljednik iza ĐU preuzme postupak, a što do završetka rasprave u ovom predmetu nije učinio.

22.2. Upravo stoga što nasljednici iza pokojnog ĐU imaju pravo postavljati imovinsko-pravni zahtjev protiv 1. i 2. okrivljenika, kao i sam DU koji je oporučni nasljednik iza CU te kako ovaj sud nije mogao utvrditi u kojem omjeru bi DU trebalo dosuditi imovinsko-pravni zahtjev koji je on postavio u ovom postupku, uputio je PU da svoj imovinsko-pravni zahtjev rješava u zasebnom postupku.

23. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP-a (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a, 1. i 2. okrivljeni su dužni kod ovog suda, svaki ponaosob, na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 250,00 eura (dvjestopedeset eura), a u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 dužni su kod ovog suda na ime troška za svjedokinju KU platiti svaki novčani iznos od 6,90 eura (šest eura i devedeset centi), a sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, pri čemu je sud smatrao da će te troškove moći podmiriti jer se ne radi o velikim iznosima za plaćanje, pri čemu je 1. okrivljeni zaposlen, te prima mjesečnu plaću, dok je 2. okrivljena u mirovini, pa će ta sredstva moći namiriti iz svojih redovnih mjesečnih primanja.

U Varaždinu, 4. studenog 2025.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Varaždinu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem u tri primjerka ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj K-DO-481/16

2. 1. okr. EU, [adresa]

3. Branitelj 1. okr. – VU, odvjetnik iz [adresa]

4. 2. okr. ZU, [adresa]

5. Braniteljica 2. okr. – MU, odvjetnica iz [adresa]

6. Ošt. DU, [adresa]