Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1076/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos u pravnoj stvari 1. tužitelja FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Karašica – Vučica d.d., OIB: 69701859287, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Oliveru Obrovcu, odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj Psp-8/2024-38 od 26. rujna 2025., 4. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Karašica – Vučica d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj Psp- 8/2024-38 od 26. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženika Karašica – Vučica d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 283,09 eur te zahtjev 1. tužitelja FR i 2. tužiteljice NR za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

"I. Utvrđuje se da je tuženik Karašica – Vučica d.d., OIB: 69701859287, iz [adresa], početkom mjeseca ožujka 2019. godine, točno neutvrđenog dana izvršio smetanje tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnina – oranica upisanih u ZK uložak [broj ZK uloška] (ranije z. k. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 24 972 m² i k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 10 874 m², u jugoistočnom dijelu tih nekretnina gdje tužitelji imaju zasađene trajne nasade oraha u ekološkoj proizvodnji na način da je ušao u posjed tužitelja te uništio 20 stabala oraha, više stabala oštetio, te na zemljištu ostavio ulegnuća od teških strojeva.

II. Zabranjuje se tuženiku Karašica – Vučica d.d., OIB: 69701859287, iz [adresa], daljnje takvo ili slično smetanje posjeda nekretnina tužitelja – oranica upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 24 972 m² i k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 10 874 m².

III. Odbijaju se tužitelji s preostalim zahtjevom kojim traže da tuženik uspostavi prijašnje stanje na način da sud tuženiku naloži da izvrši ravnanje dijela travnjaka u širini od 5 metara na jugoistočnom dijelu nekretnina u vlasništvu tužitelja – oranicama upisanim u ZK uložak [broj ZK uloška] (ranije z. k. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 24 972 m² i k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 10 874 m², gdje navedene nekretnine međaški graniče s nekretninom koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] (ranije 14.) k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], označena kao kanala od 12.940 m², koja je društveno vlasništvo, a kojim gospodari tuženik, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.506,29 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

V. U preostalom dijelu iznad iznosa od 2.506,29 eur do iznosa od 3.756,29 eur, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadnom troška postupka."

2. Protiv dijela navedenog rješenja pod točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih razloga. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka, a podredno da se rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak te naloži da se tuženiku naknade troškovi žalbe. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 283,09 eur.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelji osporavaju navode žalbe te predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova tužiteljima u iznosu od 125,00 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelji u ovom predmetu zahtijevaju posjedovnu zaštitu na jugoistočnom dijelu kč. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci sa 24 972 m2 i kč. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci sa 10 874 m2, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranije z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da je 2. tužiteljica NR vlasnica i posjednica tih nekretnina, a 1. tužitelj FR, njen suprug je nositelj OPG-a, da su posjednici nekretnina od provedene komasacije, da su na nekretninama zasađeni orasi, a tuženik ih je samovlasno smetao na način da je na jugoistočnom dijelu ušao u posjed, uništio 20 stabala oraha, više stabala oštetio te na zemljištu ostavio ulegnuća od teških strojeva i to najmanje u širini od 5 m.

6. Tužbeni zahtjev tuženik pobija prigovorom nedostatka protupravnosti, jer da je trgovačko društvo s javnopravnim ovlastima u vlasništvu tijela javne vlasti i da je radove na uređenju i održavanju kanala detaljne melioracijske odvodnje izvodio u pojasu od 3 m, u kojem je zabranjeno saditi trajne nasade, pa da je njegova radnja dopuštena, pri čemu se poziva na odredbe Zakona o vodama.

7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženik. Naime, pobijano rješenje je jasno i razumljivo, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženik. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Dakle, izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu. Upravo je na takav način sud prvog stupnja cijenio provedene dokaze. Sud prvog stupnja je dao uvjerljive i logične razloge na temelju kojih utvrđenih činjenica je donio zaključak i odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o neosnovanosti prigovora prekluzije. Naime, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Stoga, kada je sud prvog stupnja ocijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja FR, koji je, između ostalog izjavio da je sredinom ožujka 2019. uočio uništena stabla, a tome dijelu iskaza tuženik nije prigovorio, niti je dokazao suprotno, iako je tuženik raspolagao točnim podatkom kada su radovi izvođeni, koji međutim nije predočio sudu, i na temelju istoga zaključio da je tužba podnesena 8. travnja 2019. pravodobna, neosnovano tuženik pobija takav zaključak. Naime, u smislu odredbe čl. 1. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst,94/17 - dalje: ZVDSP) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanje i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, a prema izvedenim dokazima, taj rok nije u konkretnom slučaju protekao. Nadalje je sud prvog stupnja na temelju svih izvedenih dokaza pravilno zaključio da je tuženik počinio smetanje posjeda na predmetnim nekretninama u posljednjem mirnom posjedu tužitelja. Stoga neosnovano tuženik upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

8. Polazeći od utvrđenja:

-da su tužitelji posjednici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja na jugozapadnom dijelu graniči sa predmetnim nekretninama tužitelja označena kao kanal,

-da je na nekretninama tužitelja 1995. godine zasađen trajni nasad oraha pretežne starosti od 26 godina i manjim brojem stabala manje starosti,

-da su tužitelji prilikom sadnje stabala, odnosno podizanja nasada oraha, odmaknuli prvi red stabala, gledajući uzdužno nekretninu tužitelja prema međi sa lijeve i desne strane 4 metra, dok je zadnji red stabala na samome kraju nekretnina, odnosno gledano poprječno ili paralelno sa međom prema spornom kanalu kčbr. [katastarska čestica], odmaknut svega 2 do 3 metra,

-da su se krošnje oraha rastom tijekom godina i širenjem nadvile preko međe,

-da je tuženik sa Hrvatskim vodama zaključio ugovor o nabavi radova, održavanja i obnove detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje na branjenom području br. 17: područje maloga sliva Karašica - Vučica, osim međudržavne rijeke Drave (dalje: ugovor), prema kojem je preuzeo obvezu čišćenja kanala na spornom dijelu,

-da je prilikom čišćenja kanala tuženik posjekao 20 stabala oraha na nekretnini tužitelja od kojih je 12 stabala bilo starosti 26 godina, a 8 stabala (sadnica) starosti 2- 4 godine,

-da u provedenom postupku nije sa sigurnošću utvrđeno kada točno je tuženik obavljao radove čišćenja kanala, ali je tužitelj FR to uočio sredinom ožujka 2019.,

-da je međa između nekretnina tužitelja i kanala gotovo uz rub samog korita kanala pa tuženik, čišćenje tog kanala nije mogao obaviti ni na koji drugi način nego isključivo gaženjem uz rub preko čestica tužitelja, jer se mehanizacijom koja je potrebna za takav zahvat, ne može čišćenje obaviti na tako uskom pojasu između međe i ruba kanala, a isto tako, niti se čišćenje može obaviti na način da mehanizacija ide kroz korito kanala, a u okolnostima kad se sa suprotne strane kanala nalazi obrastao javni put, koji je, prema iskazima svjedoka nekadašnja stara pruga, tuženik za čišćenje kanala nije mogao koristiti suprotnu stranu,

-da tuženik zbog širenja krošnje stabala zadnjeg reda oraha, koje su se nadvile i nad kanal, nije mogao mehanizacijom proći ispod stabala oraha, zbog čega ih je srušio,

-da su sporna stabla oraha bila nepropisno posađena, bez poštivanja zakonom propisanog razmaka sadnje minimalno 10 metara od ruba kanala,

-da tuženik, a ni Hrvatske vode koje upravljaju kanalom, koji graniči sa nekretninama tužitelja raniji nisu poduzimali bilo kakve radnje s ciljem da u izvršavanju svojih ovlasti tužiteljima ukažu da su stabla posadili protivno zakonskim propisima,

- da su tužitelji posljednji mirni posjednici predmetnih nekretnina,

prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev s obrazloženjem da su stabla koja su srušena na predmetnim nekretninama tužitelja bila nepropisno posađena, bez zakonom propisanog razmaka sadnje minimalno 10 metara od ruba kanala pa je u okolnostima kad su se ta stabla u svojim krošnjama raširila u tolikom mjeri da su onemogućavala mehanizaciji tuženika čišćenje kanala koji graniči s česticama tužitelja, tuženik izvršio prvo sječu tih stabala, a sve kako bi mogao proći mehanizacijom i obaviti radnju čišćenja kanala, pri čemu su na zemljištu nastala ulegnuća, ali da je tuženik tu radnju napravio bez poštivanja zakonom propisane procedure pa da je stoga takav njegov čin samovlasno smetanje tuženika u njihovom zadnjem posjedu. Pri tome se sud prvog stupnja poziva na odredbe čl. 22. i 20. ZVDSP, kao i na odredbe čl. 126. st. 1. t. 2. i čl. 127. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18 – dalje: ZV).

9. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i drugostupanjski sud, a nisu dovedeni u pitanje ni žalbom tuženika, koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim njegova ocjena u izvedenim dokazima nema podlogu. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da u dokaznom postupku nisu utvrđena nikakva ulegnuća ili druga oštećenja zemljišta niti da se sporna stabla nalaze na česticama tužitelja. Naime, iako sud prvog stupnja u zapisniku sačinjenom na uviđaju održanom 15. prosinca 2022. nije konstatirao postojanje ulegnuća na zemljištu na kojem su posađeni orasi, ista su vidljiva na fotografijama snimljenim na tom uviđaju, a ulegnuća su nađena i prilikom uviđaja 29. svibnja 2024. Nadalje je pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, prvenstveno nalazom i mišljenjem vještaka Ilije Romića, datom na temelju izmjere na terenu, kojem je podudaran nalaz i mišljenje vještaka Jure Novokmeta temeljen na Arkod nacionalnom sustavu identifikacije zemljišnih parcela, utvrđeno da je smetanje nastalo na nekretninama u posjedu tužitelja, koje su predmetom spora.

10. Odredbom čl. 22. st. 2. ZVDSP je propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

11. Odredbom čl. 20. st. 1. ZVDSP je propisano da je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, dok je odredbom čl. 20. st. 4. ZVDSP propisno da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona,

12. Prema odredbi čl. 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

13. Odredbom čl. 126. st. 1. t. 2. ZV važećeg u vrijeme utuženog čina smetanja je propisano da je radi očuvanja i održavanja regulacijskih i zaštitnih te drugih vodnih građevina i sprječavanja pogoršanja vodnog režima, zabranjeno saditi drveće na udaljenosti manjoj od 10 m od ruba korita vodotoka ili kanala.

Uzgoj i sječa drveća u inundacijskom području može se obavljati isključivo na osnovi planskog dokumenta na čije je odredbe u dijelu koji se odnosi na inundacijsko područje pribavljena suglasnost Hrvatskih voda.

14. Člankom 127. ZV je propisano:

Počinitelj radnje iz članka 126. ovoga Zakona ili osoba u čiju je korist radnja izvedena dužan je uspostaviti prijašnje stanje po rješenju državne vodopravne inspekcije, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskih voda.

Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ne uspostavi prijašnje stanje, naredit će se uspostava prijašnjeg stanja putem Hrvatskih voda, uz obvezu počinitelja radnje na naknadu vrijednosti izvršenih radova.

Ako štetu nije moguće popraviti, počinitelj radnje dužan je naknaditi štetu u iznosu koji određuje državni vodopravni inspektor prema cjeniku koji donose Hrvatske vode uz suglasnost ministra.

Uklanjanje građevine, osim privremene građevine, provodi se prema propisima o prostornom uređenju i gradnji.

15. Budući da prolaz mehanizacijom i oštećenje stabala, radi čišćenja kanala nije izričito dopušteno Zakonom o vodama, a bez zakonom propisanog postupka, to postupanje tuženika predstavlja samovlasno smetanje posjeda. Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u čl. 20. st. 4. ZVDSP i čl. 22. st. 1. ZVDSP, kada je tužiteljima pružio posjedovnu zaštitu na način naveden u izreci pobijanog rješenja.

16. Postupanje tuženika nije izričito dopušteno ni odredbama čl. 106., čl. 107., čl. 115., čl. 116., čl. 123. i čl. 124. ZV na koje se u žalbi poziva tuženik. Naime, u navedenim člancima su sadržane odredbe o gradnji regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, gradnji građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i o radovima održavanja voda, sve u svrhu neškodljivog protoka voda, o obrani o poplavama, o ustupanju radova, o pojasu za održavanje, ali ni jedna odredba ne sadrži izričito ovlaštenje za izvođenje radova bez ZV propisanog postupka. Dapače, čl. 124. ZV je propisano da se uz građevine detaljne melioracijske odvodnje i građevine za navodnjavanje uspostavlja se pojas u širini od 3 metra od vanjskoga ruba te građevine koji služi održavanju građevine (pojas za održavanje) i da se u pojasu za održavanje poljoprivredna proizvodnja se obavlja na rizik vlasnika, odnosno zakonitoga posjednika zemljišta (stavak prvi), ali je propisana i obveza izvođača radova u svrhu održavanja građevina i to tako da je izvođač radova održavanja u obvezi dogovoriti vrijeme održavanja i mjesta pristupa građevinama iz stavka 1. ovoga članka s vlasnikom, odnosno zakonitim posjednikom susjednoga zemljišta, koji je dužan omogućiti pristup u dobroj vjeri i u razumnom roku. Ako se dogovor ne postigne izvođač je ovlašten pristupiti građevinama iz stavka 1. ovoga članka i izvesti radove održavanja, na način kojim se čini najmanja šteta vlasniku, odnosno zakonitom posjedniku susjednoga zemljišta (stavak drugi). Dakle, ni ovom odredbom nije dopušteno samovlasno postupanje izvođača radova.

17. Prema tome, neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelji su uspjeli u postupku pa im je tuženik dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Iako je odbijen dio tužbenog zahtjeva za uspostavom prijašnjeg stanja, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, tužiteljima je pružena posjedovna zaštita pa su, prema tome, uspjeli u sporu.

19. Zbog svega navedenog je kao neosnovana odbijena žalba tuženika i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

20. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana, dok je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, jer trošak žalbenog postupka nije bio potreban.

21. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. studenog 2025.

Sutkinja

Verica Kos