Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-409/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ.spec.iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jugoslav Puran i Dejan Bosanac, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika PANDA d.o.o., OIB: 72811495041, Čakovec, Obrtnička ulica 5, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Ružman i Darko Pandur, odvjetnici u Prelogu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-166/2018-57 od 16. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-166/2018-57 od 16. prosinca 2021. u stavku I. i II. izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku PANDA d.o.o. iz Čakovca, Obrtnička ulica 5, OIB: 72811495041, da tužitelju AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati 10.500,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana.”

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 9.375,00 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 11.825,00 kuna, kao neosnovan“.

2. Protiv dijela presude, u stavku I i II izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih ukine i stavlja zahtjev za naknadom troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 10. 500,00 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke, a koji zahtjev temelji na činjenici da je do kvara na vozilo došlo uslijed propusta tuženika koji servis nije izvršio u skladu sa pravilima struke te potražuje naknadu štete koja se odnosi za vrijednost dijelova koje je potrebno zamijeniti u iznosu od 8.000,00 kuna i trošak naknade koju je morao platiti trećoj osobi za korištenje vozila u iznosu od 2.500,00 kuna.

5. U žalbenom postupku, sporno je da li je servis izvršen u skladu sa pravilima struke te s tim u vezi da li je propust tuženika uzrok štete koju tužitelj potražuje.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

8. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 7., 8. ,10., 220., 221.a i čl. 261. ZPP-a obzirom da je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedene odredbe.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da su stranke ugovorile u 4 mjesecu 2016 da tuženik izvrši servis na predmetnom vozilu;

- da nakon što je izvršena usluga servisa, protekom trećeg dana od zaprimanja vozila tužitelj je obaviješten da auto može preuzeti, a što je on učinio četvrti dan;

- da je nakon servisa 18. srpnja 2016. tijekom vožnje došlo do kvara na vozilu;

- da je predmet spora da li je konkretan servis predmetnog vozila obavljen u skladu da pravilima struke;

- da je u postupka osiguranja dokaza poslovni broj R1-147/16 izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Periću radi utvrđenja nastale štete i uzročno-posljedične veze između nastanka štete i servisa vozila od strane tuženika, a koji nalaz je dokaz u ovoj pravnoj stvari;

- da iz nalaza proizlazi da je kvar na predmetnom vozilu nastupio nakon nepuna 3 mjeseca nakon što je na njemu izvršen popravak;

- da je pregled vozila u postupku osiguranja izvršen u automehaničarskoj radnji „ [obrt]“;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je do kvara na automobilu odnosno raskida spoja izlazno vratilo fleksibilne spojnice ( hardy spojnice)-ulazno vratilo reduktora moglo doći uslijed postepenog ovijanja tri vijka iz prirubnice fleksibilne spojnice, pri čemu se isto ne može sa sigurnošću dovesti u direktnu vezu s izvršenim radovima, obzirom da je promjena same fleksibilne spojnice ( spojnica 13 u maloprodajnom računu br. 386/P1/1 izdan od tuženika 21. travnja 2016.) mogla izvršiti i bez rastavljanja spoja izlaznog vratila fleksibilne spojnice s ulaznim vratilom redukotra;

- da iz navedenog nalaza proizlazi da nakon montaže svih sklopova na vozilo izvršitelj radova bio je dužan provjeriti funkcionalnu ispravnost istih, pa time i zategnutost svih vijaka prethodno skinutih sklopova time da li je to učinjeno ili nije ne može se sa sigurnošću zaključivati,

- ali ako je do kvara došlo popuštanjem nedovoljno stegnutih vijaka neispravnost nije nastupila iznenada i zbog popratnih pojava prije samog kvara ( vibracije i buka) očekivano bi trebala biti primijećena od vozača, a konkretni kvar zaustavljanjem vozila djelomično ili u cijelosti spriječen;

- prema mišljenju vještaka do kvara vozila moglo je doći i uslijed zaglavljenja zupčanika reduktora time da ako je do kvara došlo iz navedenog razloga tada se isti ne može dovesti u vezu sa izvršenim radovima;

- da stranke u navedenom postupku osiguranja nisu prigovarale

navedeno nalazu i mišljenju;

- da iz iskaza vještaka na ročištu održanom 17. travnja 2019. (list 42-46 spisa) proizlazi da isti ostaje u cijelosti pri svojem nalazu i mišljenju i da prema zatečenom stanju sa predmetnog vozila, a koje se nalazilo na mjestu gdje je provedeno osiguranje dokaza, bio je skinut reduktor fleksibilna spojka kao i kardanske osovine, te je bila razdvojena spojka malog kardana te nije bilo vijaka osim oštećenog koji je odlomljen ostao u prirubnici; da na zatečenom stanju nije bilo primjetno da je uljna brtva (semering) ulaznog vratila reduktora bila mijenjana ili da su po njoj vršeni neki radovi te vještak isključuje mogućnost da bi u vožnji ispali kompletni vijci, osim u slučaju razdvajanja prirubnice fleksibilne spojke i ulaznog vratila reduktora; da je oštećena podnica vozila, a što nesporno upućuje da je u trenutku kvara sklop reduktor i mjenjač morao imati određeni rotacioni i translatorni pomak te da su dimenzija i čvrstoća vijka za konkretni spoj propisana jer se radi o torzionim naprezanjima i da konkretni sklop na kojem je došlo do kvara nije morao biti rastavljen na način se rastave prirubnica fleksibilne spojke i ulaznog vratila reduktora već je hardi spojnica ili fleksibilna spojnica mogla biti izmijenjena bez rastavljanja konkretnog spoja;da mehaničar prema pravilima struke mora napraviti i provjeriti kada demontira dio vozila – reduktor vozila, zategnutost sklopova na kojima su vršeni radovi te na svim obližnjim sklopovima, odnosno da se prije izlaska vozila iz servisa, bez obzira o modelu vozila, isto mora pregledati detaljno te da mora izaći tehnički ispravno kao i da se svaka nezategnutost konkretnih vijaka provjerom može utvrditi, a to se radi „moment“ ključem i da je intenzitet oštećenja po dosjednim površinama prirubnice znatan što ukazuje da oštećenja nisu mogla nastati nekim kratkotrajnim prekidom;

- da iz dopune nalaza i mišljenja od 20. svibnja 2019. (list 52-54 spisa) proizlazi da vijak koji je fotografiran i nalazi na listu 3 nalaza i mišljenja, a kojeg je tužitelj donio i pokazao na ročištu, nije originalni vijak te nije odgovarajuće dimenzije kao i da se lom vijka spoja prirubnice izlaznog vratila fleksibilne spojnice i ulaznog vratila reduktora spominje kao učestali kvar na vozilima marke Lada, ali i da ne dovodi do posljedica kao što su nastupile kod tužitelja;.

- da prema dopuni nalaza i mišljenja od 14. siječnja 2020. (list 69-70 spisa), visina štete na vozilu iznosi 3.989,64 kuna, a koju visinu je obrazložio u podnesku od 19. svibnja 2020. (list 88-89 spisa) navodeći pritom da ako se u troškove uključe i „sajla km“ troškovi popravka tada iznose 4.051,64 kuna;

- da tuženik nije bio prisutan kod skidanja reduktora s predmetnog vozila, a niti kod popravka pumpe za gorivo koji popravak je uslijedio nakon servisa vozila što proizlazi iz dopisa u kojem se obraćao tužitelj tuženiku nakon nastalog kvara. obzirom na to da je vozilo nakon kvara odvezeno u radionicu “[obrt]”,

- da je prije toga s njega skinut reduktor u radionici kod ĆH;

- da niti u jednom od navedenih trenutaka nije bio prisutan tuženik niti sudski vještak;.

- da je tužitelj prije preuzimanja vozila nakon servisa platio troškove tuženiku koji su do tada nastali na obradi vozila u iznosu od 3.158,95 kuna sukladno računu i iskaza stranaka;

- da je nesporno da predmetno vozilo više nije u posjedu tužitelja i da je vozilo prodano;

- da je tužitelj nakon postupka osiguranja dokaza u svom aranžmanu i bez nazočnosti tuženika i suda, dao sporne dijelove predmetnog vozila na pregled sudskom vještaku Čedomiru Čoviću, dipl.ing. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje 20. lipnja 2018., a kojem nalazu se protivio tuženik kao dokazno prijedlogu u ovom postupku;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da u trenutku nastanka kvara nije osjetio vibracije;

- da imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je u svom očitovanje naveo da je u slučaju popuštanja nedovoljno stegnutih vijaka moglo doći do kvara, ali ne odmah i da je upravo zbog toga tužitelj trebao osjetiti popratne pojave prije samog kvara u vidu vibracije i buke, a što tužitelj osporava;

- da je nalaz i mišljenje kao i dopuna izrađena u skladu sa pravilima struke i da su otklonjeni prigovori;

- da je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem novog vještačenja;

- zaključno, vještačenje po sudskom vještaku Tomislavu Periću provedeno je u postupku osiguranja dokaza, nakon što je vozilo neovlašteno kontaminirano po nalogu tužitelja (privatno) od strane svjedoka ĆH, odnosno da je bez nazočnosti suda i tuženika skinut reduktor i vozilo pregledavano, a nakon toga su skinuti dijelovi pregledavani od strane sudskog vještaka Čedomira Čovića koji je ponovo po nalogu tužitelja (privatno) izvršio nalaz i mišljenje u kojem također nije mogao sa sigurnošću utvrditi uzročnu posljedičnu vezu izvršenih radova od strane tuženika sa nastalim kvarom;

- da nalaz i mišljenje sudskog vještaka Čedomira Čovića nije prihvaćen iz naprijed navedenih razloga kao i iz razloga da isti nije sudjelovao u postupku pregleda vozila i da je tužitelj odustao od njegova saslušavanja kao svjedoka;

- da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika;

- da je izveden dokaz saslušanjem svjedoka LH, ŽH i ĆH;

- da je tužitelj tijekom postupka odustao od izvođenja dokaza

saslušanjem svjedoka ZH na okolnost troška plaćanja upotrebe tuđeg vozila uslijed kvara;

- da nije bilo moguće utvrditi sa sigurnošću uzročnu vezu između štetnog događaja i izvršenih radova sve pod pretpostavkom da je do odvijanja vijaka iz prirubnice fleksibilne spojnice došlo u štetnom događaju i da je povezano sa izvršenim radovima time da je manipulacijom vozila od strane tužitelja vozilo neovlašteno dirano i pravo stanje nije moguće utvrditi;

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju te na temelju čl. 597. i čl. 604. i čl. 608. Zakona o obveznim odnosim („Narodne novine broj“: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022 - dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1085. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

13. Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja su bez pravnog uporišta.

14. Na žalbene navode koji se isključivo odnosne na ocjenu dokaza valja reći da tužitelj ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Suprotno tvrdnji tužitelja, u provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

16. Kako je to navedeno prvostupanjski sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svojem uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu, pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Jednako tako, na žalbene navode valja odgovoriti da prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Stoga, kada je utvrdio da su utvrđene sve odlučne činjenice prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza novog vještačenja kako će nastavno biti obrazloženo te u naprijed iznesenim okolnostima za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge.

18. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju potražuje potrebno je reći slijedeće.

19. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da je do kvara na vozilu tužitelju došlo 3 mjeseca nakon što su izvršeni radovi na vozilu od strane tuženika.

20. Jednako tako, utvrđeno je da je tuženik nakon obavijesti od strane tužitelja o kvaru pozvao tužitelja da izvrši pregled i popravak vozila u mjestu obavljenog servisa a što je tužitelj odbio.

Pored navedenog, tužitelj zanemaruje odlučnu činjenicu, a to je da iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj nakon utvrđenog kvara pregled vozila obavio u radionici kod ĆH a nakon toga u radioni „ [obrt]“ umjesto da je vozilo dovezao odmah kod tuženika na pregled ili odmah i proveo postupak osiguranja, a što svakako utječe na odgovornost tuženika kako to i navodi prvostupanjski sud.

Ovdje valja ukazati, da je postupak osiguranja dokaza izvođenjem dokaza vještačenjem i izveden upravo u radionici „[obrt]“ gdje se vozilo i nalazilo.

Između ostalog, tužitelj ispušta iz vida relevantnu činjenicu odnosno da je sa vozila skinut i redukotor u radionici ĆH i da je vozilo pregledavano, dakle bez prisutnosti suda i tuženika, a da bi potom skinuti dijelovi bili pregledavani od strane vještaka Čedomira Čovića koji je po nalogu tužitelja izradio nalaz i mišljenje.

Vezano za nalaz i mišljenje vještaka Čedomira Čovića koji je izrađen izvan sudskog postupka valja reći da se tuženik protivio da isti ima dokaznu snagu u ovoj pravnoj stvari time da je sam tužitelj tijekom postupka i odustao od izvođenja dokaza njegovim saslušanjem, to su žalbeni navodi kojima tužitelj upire na utvrđenja iz navedenog nalaza bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Također, tužitelj je tijekom postupka odustao i od saslušanja svjedoka ZH na okolnost plaćanja naknade istoj za korištenje vozila a koju potražuje u iznosu od 2.500,00 kuna.

Nadalje, na žalbene navode vezano za zaključak vještaka da je u slučaju popuštanja nedovoljno stegnutih vijaka moglo doći do kvara, ali ne odmah te je upravo zbog toga tužitelj trebao osjetiti popratne pojave prije samog kvara u vidu vibacije i buke, valja reći da iz iskaza tužitelja proizlazi da u trenutku kvara nije osjetio vibracije.

21. Na žalbene navode potrebno je reći da u svim naprijed iznesenim okolnostima konkretnog slučaja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj navedenim postupanjem kako je to naprijed navedeno i manipulacijom vozila koje je neovlašteno dirano onemogućio utvrđivanje odlučnih činjenica vezano za odgovornost tuženika i postojanje adekvatne uzročno posljedične veze između servisa i popravka vozila kod tuženika i nastalog kvara.

22. Obzirom na navedeno, suprotne tvrdnje tužitelja o odgovornosti tuženika i propusta u njegovom radu, su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka i kao takve ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje.

23. Jednako tako, na žalbene navode valja reći da su nalazom i mišljenjem vještaka Tomislava Perića te njegovim dopunskim usmenim očitovanjem na prigovore kao i naprijed navedenim pismenim dopunama nalaza i mišljenja na prigovore, dovoljno razjašnjena pojedina sporna pitanja a kako prvostupanjski sud nije našao da postoje proturječnosti ili nedostaci danog mišljenja odnosno da se pojavila osnovana sumnja u njegovu pravilnost, to je isti osnovano temeljem odredbe čl. 261. st. 3. ZPP-a, odbio dokazni prijedlog tužitelja za provađanjem novog vještačenja.

Stoga, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i usmeno očitovanje vještaka na prigovore te dopune nalaza kao jasan i potpun, izrađen u skladu s pravilima struke.

24. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, to su neosnovani i žalbeni tužitelja o manjkavosti vještačkog nalaza i mišljenja vještaka.

25. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

26. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

27. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju to njegova žalba predstavlja samo drugačiju i pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koje je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

28. Suprotno tvrdnji tužitelja, žalbeni navodi da je do kvara na vozilu došlo uslijed propusta u radu tuženika, u svim naprijed iznesenim okolnostima ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

29. Kraj činjenice da tužitelj svoje tvrdnje da postoji adekvatna uzročno posljedična veza i odgovornost tuženika nije dokazao sa adekvatnim dokaznim sredstvima i sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu predmetne štete koju tužitelj potražuje u ovoj pravnoj stvari.

30. Stoga, odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način i odbio tužbeni zahtjev.

31. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/202 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa).

32. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

33. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP) pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej