Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-865/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda predsjednice vijeća Roberte Pandža, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Kelava Zorica, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, iz Zagreba, Koranska 2, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Vusić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-20/2020-50 od 11. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 20/2020-50 od 11. veljače 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj presudi.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 250.000,00 kn / 33.180,70 eura[1] / sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2020. pa do isplate kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 61.812,87 kn / 8.203,98 eura / sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2022.godine do isplate.

Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u iznosu od 150.000,00 kn / 19.908,42 eura / kao previsoko postavljenim.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže u pobijanom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu pravične naknade zbog povrede prava osobnosti objavom uvredljivih, netočnih i nepotpunih informacija o njemu;

- 13. listopada 2019. na portalu [obrt]. u elektroničkom izdanju pod naslovom "Strava kod [adresa] sedmorica mladića godinu dana silovala 15- godišnjakinju, tukli je, snimali mobitelom i ucjenjivali!; Sudac ih pustio da se brane sa slobode iako žrtva živi u istom mjestu!?" i dana 18. listopada 2019. tekst pod naslovom [adresa] sudac koji je pustio osumnjičene za silovanje prijavio one koji su to otkrili novinarima!",

- dana 13. listopada 2020. na portalu [obrt] u članku pod naslovom "Nezapamćen zločin u okolici [adresa] sedam mladića u godini dana više puta grupno silovali 15 godišnjakinju! Sudac ih pustio da se brane sa slobode"

- dana 14. listopada 2019. na portalu [obrt] u članku pod naslovom "Ovo su neke od sučevih presuda i sve su poprilično sporne Tko je sudac koji je sedmoricu mladića osumnjičenih da su u godinu dana u više navrata grupno silovali tada 15- godišnjakinju te je ucjenjivali snimkama pustio da se brane sa slobode?",

- dana 13. listopada 2019. na web.portalu [obrt] u članku pod naslovom „ EKSKLUZIVNO: Nezapamćen zločin u okolici [adresa]. Sedam mladića u godinu dana više puta grupno silovala 15-godišnjakinju! Ucjenjivali je snimkama seksa, a kada ih je molila da joj to više ne rade bivši dečko je pretukao. Sudac ih je pustio na slobodu !

- dana 17. listopada 2019. web.portalu [obrt] članak pod naslovom „Zašto nije bilo teško predvidjeti odluku o ponovnom vraćanju u pritvor osumnjičenika za silovanje. Koju ulogu u svemu imaju izbori za predsjednika suda, kako je uskrsnuo AB, zašto je sudac S tražio zaštitu za sebe, a ne za žrtvu i hoće li na koncu kazneno odgovarati zadarski.hr.“

- dana 14. listopada 2019. na portalu [obrt]. u elektroničkom izdanju članak pod naslovom "Slučaj grupnog silovanja u malom mjestu kod [adresa],

- 18. listopada 2020. u članku na portalu [obrt]. naslova "Lako za predvidjeti" autora OB u kojem članku tužitelj tvrdi se neistinito i uvredljivo iznose okolnosti sudskog predmeta te su u utuženom tekstu netočno, jednostrano i pristrano te zlonamjerno i klevetnički navodi: petorica mladića se sumnjiče za silovanje, nije bilo teško predvidjeti odluku izvan raspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru koje je preinačilo odluku suca istrage TS i odlučilo vratiti u istražni zatvor na mjesec dana petoricu mladića, sudac istrage nema što razmišljati, nego donijeti rješenje o istražnom zatvoru za sve privedene, pa neka se branitelji žale, sudac S je zatražio od Općinskog državnog odvjetništva i policije da pokrene postupak protiv onog tko je javnosti omogućio objavu informacije, zadarski sudac koji je pustio osumnjičene za silovanje prijavio one koji su to otkrili itd,

- 15. listopada 2019. na portalu www.[obrt] naslova "Stravičan slučaj; što se dogodilo sa snimkama grupnog silovanja? Glasnogovornik suda u [adresa] "demantira" policiju i kaže da ih nema u spisu, A: ovo je dno dna.",

- dana 18. listopada 2019. članak naslova "Lako za predvidjeti; [adresa] sudac koji je pustio osumnjičene za silovanje prijavio one koji su to otkrili novinarima!“

- dana 14. listopada 2019. u članku na [obrt].on line portal-[obrt] pod naslovom „Strava u [adresa], puštanje počinitelja na slobodu novi je način silovanja djevojčice„ autorice ZB u kojem tužitelj tvrdi da se u tekstu portala netočno, jednostrano i pristrano iznose informacije o predmetu istrage te netočno, zlonamjerno i klevetnički navodi: čak pet od sedam mladića su silovali djevojku, sedmorica mladića su u više navrata grupno silovali 15-godišnju djevojčicu ,osumnjičeni su djeca utjecajnih roditelja, puštanje počinitelja je novo silovanje djevojčice, slučaj prerasta u pravosudni skandal, protiv suca je pokrenut postupak protiv neprofesionalnog i nemarnog postupanja, pravosuđe se pretvara u suučesnika grupnog silovanja žrtve, protiv suca koji je osumnjičene pustio da se brane sa slobode ministar KB treba odmah pokrenuti stegovni postupak pred Državnim sudbenim vijećem itd.,

- dana 21. listopada 2019. na portalu www.[obrt] u članku pod naslovom "Atmosfera linča diktira odluke loših i plašljivih sudaca: Ugledni [adresa] odvjetnik komentira mučni slučaj grupnog silovanja, tajnost istražnih postupaka, nepristranost hrvatskih sudova…" autora OB,

- dana 14. listopada 2019. u članku na portalu www.[obrt] u 12,21 h pod naslovom "Slučaj grupnog silovanja u malom mjestu kod [adresa], sudac S koji je pustio petorku na slobodu; Moje rješenje je ispravno!" i u 22,15 h članak pod naslovom "Sudac TS na udaru udruga za prava žena, A: ovo je dno dna, rado bih sucu priuštila grupno silovanje pa da vidi kako to izgleda! Postoje li kao dokaz ucjenjivačke snimke seksa?" Na navedenom portalu dana 16. listopada 2019. u 21,51 h objavljen je članak pod naslovom "Za monstruozan zločin u [adresa] postoje čvrsti dokazi. Naši izvori tvrde: Istražitelji posjeduju sve snimke grupnih silovanja koje je maloljetna djevojka prijavila, sudac je momke morao zadržati iza rešetaka",

- dana 16. listopada 2019. na [web adresa] u članku pod naslovom "Kako su nas lagali. Za monstruozan zločin u [adresa] postoje čvrsti dokazi!; Naši izvori oštro demantiraju sud: istražitelji posjeduju snimke svih grupnih silovanja. Sudac je momke morao zadržati iza rešetaka"

- dana 17. listopada 2019. članak pod naslovom "Preokret na zadarskom sudu proslavili i policajci; privođenje osumnjičenih dočekali povicima "O"; ovakav rasplet događaja zapravo je bio i očekivan evo i zašto,

- dana 15. listopada 2019. u članku [obrt]. pod naslovom "Što se dogodilo sa snimkama grupnog silovanja" - autora OB za koji tužitelj navodi da se neistinito i uvredljivo iznose okolnosti sudskog postupka.

6. Tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete temelji na tvrdnji da su u spornim tekstovima iznesene uvrede, nepotpune i neistinite informacije koje su mu nanijele nepopravljivu štetu i to kako osobno tako i poslovnom ugledu kao suca Županijskog suda u Zadru navodeći da je u prvom utuženom tekstu iznesen gotovo cjelokupan sadržaj kaznene prijave podnesene protiv osumnjičenika za kaznena djela protiv spolne slobode na štetu maloljetne djevojke, no isto predstavlja samo dio istražnog spisa Županijskog suda u Zadru koji sadrži i druge dokaze i isprave na temelju kojih je odlučivao tužitelj kao sudac istrage, pa tvrdi da je javnost stekla pogrešnu predodžbu o vrsti i težini prijavljenog djela i potpuno pogrešan i neobjektivan rad tužitelja na tom predmetu. Tako tvrdi da je selektivnim prikazom niza detalja iz kaznene prijave u predmetnom tekstu koji zbog zakonom propisane tajnosti postupaka nisu smjeli biti javno objavljeni, da je javnosti predočena iskrivljena i nepotpuna slika tog slučaja i dovedena u zabludu da tužitelj štiti silovatelje i nasilnike i da svoj posao obavlja na nestručan, pristran i nemoralan način. Ističe da je nepotpuna informacija „ sudac ih je pustio da se brane sa slobode „ jer je tužitelj kao sudac istrage rješenjem odredio mjere opreza osumnjičenicima zbog opasnosti utjecaja na žrtvu kao svjedoka dok je izvan raspravno vijeće Županijskog suda u Zadru odlučujući o žalbama odmah odredilo istražni zatvor.

6.1. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu održanom 22. prosinca 2021. na ime povrede prava osobnosti potražuje isplatu iznosa od 400.000,00 kn / 53.089,123 eura/ sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2020. do isplate.

7. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13 -dalje: Zakon o medijima) jer od tuženika, kao nakladnika zatražio objavu ispravka informacije koju je u tužbi označio kao neistinitu, i da je tuženik za tri utužena teksta objavio ispravak,

- da je tužitelj bio sudac istrage u predmetu Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Kir-583/19,

- da je rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru preinačena odluka kojom je tužitelj odredio mjere opreza osumnjičenicima zbog opasnosti utjecaja na žrtvu kao svjedoka te je izvanraspravno vijeće odredilo istražni zatvor osumnjičenicima,

- da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4424/2019 od 13. studenog 2019. ukinuto rješenje izvanraspravnog vijeća utvrđujući da je odluka o određivanju istražnog zatvora bila nezakonita,

- da je 5. svibnja 2020. ŽDO Zadar pred Županijskim sudom u Zadru podiglo optužnicu protiv petorice okrivljenika te prema dvojici maloljetnika zbog počinjena više teških kaznenih djela protiv spolne slobode.

8. Sud prvog stupnja je na temelju Zapisnika o održavanju ročišta povodom odlučivanja o istražnom zatvoru sastavljenom pred Županijskim sudom u Zadru 12.listopada 2019. utvrdio da je navedenog dana započeto ročište u 19,10 h i završeno istog dana u 22 h te donesena odluka koja je bila predmet svih utuženih članaka te je konkretnom slučaju istražno ročište održano u subotu, a prvi objavljeni članak objavljen je 13. listopada 2019. godine u 22.24 h, odnosno u nedjelju autora OB pod naslovom "Strava kod [adresa] sedmorica mladića godinu dana silovala 15-godišnjakinju, tukli je, snimali mobitelom i ucjenjivali!; Sudac ih pustio da se brane sa slobode iako žrtva živi u istom mjestu!?"

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan uz obrazloženje (54.10.) da je pregledom većine spornih članaka utvrđeno da je cilj takvih članaka bio da se diskreditira tužitelja kao čovjeka i suca i neopravdano narušava povjerenje u pravosuđe i samim time autoritet sudbene vlasti, a ne informiranje javnosti dok je na temelju iskaza svjedoka MB, LB, JB, ŽB, BB, FB utvrdio da je tužitelj objavom članaka tuženika bio izrazito pogođen, uznemiren, promijenjene osobnosti, privremeno nesposoban za rad u strahu za svoj život i život svoje djece.

10. Nadalje, prvostupanjski sud za sve utužene članke navodi da polemiziraju odluku suca, selektivno navode sadržaj kaznenog spisa kao i odluku koja je bila povod za pisanje i na uvredljiv način iznose ili prenose informacije o tužitelju pa su kao takvi isti podobni kod tužitelja izazvati duševne boli, dok za komentare ispod utuženih članaka sud navodi da su ispod civilizacijskog minimuma.

11. Tuženik tijekom postupka ističe da je u konkretnom slučaju navedene informacije provjerio sukladno odredbama Zakona o medijima a da postojao interes javnosti za predmetni događaj, ne samo u Zadarskoj županiji već u cijeloj Hrvatskoj a uloga medija je da izvještavaju o događajima koji su izazvali veliki interes, pa je to je svakako i izvještavanje o radu sudova a funkcioniranje pravosudnog sustava je podložno javnoj kritici koja može biti šira od one koja je dopuštena za obične građane. Stoga osporava osnov zahtjeva i odgovornost a osobito visinu dosuđene naknade.

12. Odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o medijima propisano je da je nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan tu štetu nadoknaditi, a prema odredbi članka 21. stavka 4. podstavka 3. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri.

13. Odredbe Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), kojim je općenito uređeno pitanje naknade štete, valja primjenjivati i tumačiti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17., dalje: Konvencija), kako je uostalom izričito propisano člankom 1. stavkom 2. ZM-a, odnosno sukladno judikaturi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) te Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud). U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu člankom 10. Konvencije i člankom 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav) i prava na poštivanje privatnog života (kroz kojega se štiti i pravo na čast i ugled) zajamčenog člankom 8.

Konvencije i člankom 35. Ustava.

13.1. ESLJP je u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

13.2. Prema članku 10. stavku 2. Konvencije ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta: a) da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta); b) da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta) i c) da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući načelo razmjernosti).

13.3. I odredbom članka 3. stavka 3. Zakona o medijima propisano je da je slobode medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi, između ostaloga, zaštite ugleda ili prava drugih. Prema članku 7. stavku 1. Zakona o medijima svaka osoba ima pravo za zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

13.4. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, zahtjev broj 25333/06, presuda od 22. listopada 2009.).

13.5. Ograničenje prava na slobodu izražavanja Ustavni sud tumači imajući u vidu načelo razmjernosti iz članka 16. Ustava.

13.6. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, „sukob“ dvaju prava potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava.

13.7. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, zahtjev broj 2782/12, presuda od 8. studenoga 2018.; Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske).

13.8. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu A. S. A. protiv N. (zahtjev broj [broj], presuda od 7. veljače 2012.) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

13.9. U konkretnom slučaju tužitelj je sudac pa je samim tim neizbježno i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove, odluke i djela i sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije.

14. Ovome valja dodati da i ZOO u članku 1100. stavku 1. propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud može oštećeniku dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako težina povrede i druge okolnosti slučaja to opravdavaju, dakle ne u svakom slučaju povrede prava osobnosti.

15. Prvostupanjski sud se u pobijanoj oduci pozvao na odredbe Konvencije ali, po shvaćanju ovog suda, nije valjano primijenio test nužnosti u okviru prethodno navedenih kriterija, jer nije uzeo u obzir kontekst cjelokupne činjenične situacije, a nije niti test razmjernosti proveo u odnosu na sve utužene članke. Tako za prvo objavljeni članak dana **.**.2019. OB pod naslovom „ Strava kod [adresa] sedmorica mladića godinu dana silovala 15-godišnjakinju, tukli je, snimali mobitelom i ucjenjivali !; Sudac ih pustio da se brane sa slobode iako žrtva živi u istom mjestu!? smatra da istima diskreditira tužitelja kao suca i čovjeka te da je autor postupio suprotno odredbi čl. 3. Zakona o medijima i čl. 10. st. 2. Konvencije jer nije postupio u dobroj vjeri iako iz iskaza autora proizlazi da je isti prije objave članka razgovarao i sa mještanima [adresa] i obitelji oštećenice navodeći da je imao osnovani razlog povjerovati da su informacije točne a prije toga je poduzeo je sve potrebne mjere kako bi h provjerio.

16. Također, sud prvog stupnja u pobijanoj presudi ne navodi koje od objavljenih informacija u člancima predstavljaju činjenice a koje vrijednosni sud te koje su istinite a koje neistinite informacije

17. Prema stajalištu ovog suda pitanja od javnog interesa nedvojbeno obuhvaćaju pitanja o funkcioniranju pravosudnog sustava, institucije ključne za svako demokratsko društvo koja služi interesima šire zajednice i u kojoj mora surađivati prosvijetljena javnost (vidi, na primjer, Morice protiv Francuske, prethodno citirano, stavak 128., Marian Maciejewski protiv Poljske, br. 34447/05, stavak 71., 13. siječnja 2015., i Prager i Oberschlick protiv Austrije, 26. travnja 1995., stavak 34., Serija A br. 313). Tiskana sredstva priopćavanja jedno su od sredstava kojim političari i javnost mogu provjeriti izvršavaju li suci svoje velike odgovornosti na način koji je u skladu s ciljem na kojem se temelji zadaća koja ima je povjerena (vidi Marian Maciejewski, prethodno citirano, loc. cit, Mustafa Erdoğan i drugi protiv Turske, br. 346/04 i 39779/04, stavak 41., 27. svibnja 2014., i Z i K, loc.cit.).

18. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovori" br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02.) - s izmjenama i dopunama iz protokola br. 14. uz Konvenciju (Narodn novine br. 1/06., dalje u tekstu Konvencija), u članku 10. st. 1. određuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. U stavku 2. određuje se da ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

19. Pravo na zaštitu ugleda je pravo koje je zaštićeno člankom 8. Konvencije u okviru prava na poštovanje privatnog života. Međutim, da bi se članak 8. mogao primijeniti, napad na ugled osobe mora postići određenu razinu ozbiljnosti i biti takav da dovodi u pitanje osobno uživanje prava na privatni život (vidi, na primjer, Bédat protiv Švicarske [VV], br. 56925/08, stavak 72., 29. ožujka 2016., i Axel Springer AG, loc. cit).

20. Uloga tiskanih sredstva priopćavanja je ključna u demokratskom društvu pa iako tiskana sredstva priopćavanja ne smiju prekoračiti određene granice, posebice s obzirom na ugled i prava drugih, njegova je dužnost priopćiti - na način koji je u skladu s njihovim obvezama i odgovornostima - informacije i ideje o svim pitanjima od javnoga interesa te ne samo da tiskana sredstva priopćavanja imaju zadatak priopćavati takve informacije i ideje, već i javnost također ima pravo i dobiti takve informacije. Da bi mogli iskoristiti zaštitu koja im je zajamčena člankom 10. Konvencije, novinari moraju postupati u dobroj vjeri kako bi prikupili točne i pouzdane informacije u skladu s načelima odgovornog novinarstva.

21. U okviru članka 10. stavka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija) postoji malo prostora za ograničenja političkog govora ili rasprave o pitanjima od javnog interesa. Stoga će se visoki stupanj zaštite slobode izražavanja, što podrazumijeva vrlo malu slobodu procjene vlasti, u pravilu dodijeliti kada se primjedbe odnose na pitanje od javnog interesa, osobito na primjer primjedbe o funkcioniranju sudbene vlasti ( presuda EU, predmet Narodni list d.d. protiv RH, zahtjev br. 2782/12 od 8. studenog 2018.)

22. Međutim, treba se uzeti u obzir posebna uloga sudbene vlasti u društvu. Kao jamac pravde, temeljne vrijednosti u državi uređenoj vladavinom prava, sudbena vlast mora uživati povjerenje javnosti ako želi biti uspješna u obnašanju svojih dužnosti. Stoga bi moglo biti potrebno zaštititi to povjerenje od iznimno štetnih napada koji su u biti neosnovani, osobito ako se uzme u obzir činjenica da suci koji su predmet kritika imaju obvezu diskretnosti koja ih sprečava u reagiranju na te napade to ne može dovesti do zabrane izražavanja mišljenja pojedinaca, uobličenih u vrijednosne sudove koji imaju dostatan činjenični temelj, o pitanjima od javnog interesa povezanima s funkcioniranjem pravosudnog sustava ili do zabrane bilo kakvog kritiziranja sudbene vlasti.

23. Unatoč tome, osim u slučaju iznimno štetnih napada koji su u biti neosnovani i imajući u vidu da su suci dio temeljne ustanove države, oni mogu biti predmet osobnih kritika unutar dopustivih granica, i to ne samo u teorijskom i općem smislu. Kada obnašaju svoje službene dužnosti, oni stoga mogu biti izloženi većim ograničenjima u pogledu prihvatljivih kritika od običnih građana .

24 . Kako bi se moglo utvrditi prethodno, moraju se uzeti u obzir okolnosti predmeta i opći prizvuk primjedbi, pri čemu se mora voditi računa o tome da tvrdnje o pitanjima od javnog interesa mogu na toj osnovi biti vrijednosni sudovi, a ne činjenične izjave koji se u konačnici razliku po stupnju činjeničnih dokaza koji se mora utvrditi jer i vrijednosni sud može biti prekomjeran kada nije dostatno „činjenično utemeljen”.

25. U pogledu odnosa prava na slobodu izražavanja i s druge strane zaštite prava osobnosti Europski sud za ljudska prava (i u mnogim odlukama Ustavni sud Republike Hrvatske) u nizu odluka izrazio je pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, to pravo može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (predmeti ESLJP-a Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).

26. Nadalje, pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja ovisi o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

27. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je "sukob" potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih ( Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. -107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv], br. 39954/08, §§ 85. -88., presuda od **.**.2012. M i VB Associés protiv Francuske [Vv], br. 40454/07, §§ 90. -93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Vv], br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.). Kako je riječ o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu upravo je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).

28. Za dodati je da se test razmjernosti provodi i u odnosu na osobe koje obnašaju neku javnu dužnost no u tom su slučaju granice prihvatljive kritike šire, ovisno o specifičnosti konkretne funkcije koju obavljaju i svim ostalim okolnostima slučaja.

29. Imajući u vidu navedeno u ovom rješenju prema ocjeni ovog suda ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao posljedice pogrešne primjene materijalnoga prava.

30. S obzirom da sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije potpuno i pravilno utvrdio i obrazložio koje su od objavljenih informacija u svim člancima netočne, također je nejasno je li riječ o informacijama o netočnim činjenicama ili vrijednosnim sudovima, Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se razlozi svode na konstataciju da se u spornim člancima bez povoda vrijeđa tužitelja - njegovu osobnost te tužitelja kao suca pri čemu nije analiziran sadržaj, smisao i značenje svih utuženih članaka i ocijenjeni navodi tuženika. Ove su okolnosti bitne posebno imajući u vidu da je pobijanom presudom djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete. Također, sud prvog stupnja nije adekvatno ocijenio niti razmjernost (eventualne) povrede prava zajamčenih, s jedne strane člankom 8., a s druge člankom 10. Konvencije, niti se pri ocjeni visini dosuđene naknade osvrnuo na potencijalni odvraćajući efekt prema oštećeniku

31. Slijedom izloženog, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP u pobijanom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi pravilnog utvrđenja spornih činjenica na koje ukazano i provođenja testa razmjernosti, pri čemu valja najprije točno i potpuno utvrditi, polazeći od navoda samog tužitelja, koje informacije u predmetnim člancima nisu točne, odnose li se one na činjenice ili je riječ o vrijednosnim sudovima, ako je riječ o vrijednosnim sudovima jesu li oni dostatno činjenično utemeljeni, te ovisno o ostalim bitnim kriterijima na koje je prethodno ukazano, nakon čega će o tužbenom zahtjevu donijeti novu, zakonitu odluku.

32. Valja reći da, ovaj sud, ovom odlukom ne nameće pa niti implicira zaključak o osnovanosti (ili neosnovanosti) tužbenog zahtjeva u smislu navedenih odredbi, kako Zakona o medijima, tako i ZOO-a, niti želi nametnuti ikakav zaključak o postojanju ili izostanku protupravnog ponašanja tuženika u tom smislu, a niti ulazi u (za slučaj ponovno ocijenjene djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva) u odmjeravanje visine naknade štete. Naime, ovaj sud odluku temelji isključivo na postupovnom propustu prvostupanjskog suda da primjeni gore spominjani test nužnosti, pri čemu ostaje na sudu prvog stupnja, da po provođenju tog testa, da razloge o utjecaju tog testa na odluku o eventualnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva.

33. Odluka o troškovima postupka ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža