1

Poslovni broj: 9 Gž-2467/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž-2467/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Suzani Radaković, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Z., protiv ovršenika M. B., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. K. i D. K. u P., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Povrv-46/2022 od 3. travnja 2023., 3. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Povrv-46/2022 od 3. travnja 2023. u stavku I. izreke u dijelu kojim se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika V. P. iz M., poslovni broj Ovrv-396/2021 od 2. veljače 2022. kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.569,02 kuna/473,69 eura[1] s pripadajućom zateznom kamatom od 15. prosinca 2020. te se u tom dijelu odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev.

 

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Povrv-46/2022 od 3. travnja 2023. u stavku II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

 

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              „I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz M. posl.br. Ovrv-396/2021 od dana 2. veljače 2022.

 

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

 

2. Protiv dijela presude, sadržajno u stavku I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika V. P. iz M., poslovni broj Ovrv-396/2021 od 2. veljače 2022. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.569,02 kuna/473,69 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 15. prosinca 2020., te u dijelu stavka II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, žali se tužitelj iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka USRH, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se odluka u pobijanom dijelu preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.975,79 kuna/527,68 eura sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2020., koji zahtjev se odnosi za naknadu izvršene telekomunikacijske usluge i naknade za uključenje/isključenje usluga prema ispostavljenim računima, a koje potraživanje je tužitelju ustupljeno od strane O.-O. T. temeljem Ugovora o cesiji.

 

6. U žalbenom postupku, sporan je osnov i visina pobijanog potraživanja te da li je nastupila zastara odnosno da li naknada za uključenje/isključenje u iznosu od 3.569,02 kuna/473,69 eura predstavlja zahtjev za naknadom štete ili isporučene telekomunikacijske usluge, dok aktivna i pasivna legitimacija nije sporna.

 

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Stoga, žalbeni navodi kojima se upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a nisu razmatrani.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

10. Pošavši od utvrđenja:

 

- da je po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, Javni bilježnik V. P. iz M. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br. Ovrv-396/2021 od dana 2. veljače 2022., kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 527,68 eura/3.975,79 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka;

- da je protiv predmetnog rješenja o ovrsi ovršenik, ovdje tuženik, pravodobno izjavio prigovor navodeći da izvod otvorenih stavki nije sačinjen u skladu s čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 - Odluka Ustavnog suda RH, 73/2017 i 131/2020) i nije podoban za  ovrhu te da nije bio korisnik usluga i ističe prigovor zastare;

- dakle, sporan je osnov i visina te prigovor zastare;

- da je rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Povrv-46/2022 od 6. svibnja 2022. predmetno rješenje o ovrsi Javnog bilježnika stavljeno izvan snage i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

- da prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja postoji dug tuženika na dan 21. prosinca 2021. u iznosu od 3.975,79 kuna;

- da iz Obavijesti o prijenosu potraživanja od 15. listopada 2021. proizlazi da je tuženik obaviješten od strane O.-O. T. d.d. o prijenosu potraživanja i da je S. E. temeljem ugovora o cesiji s O.-O. T. d.d. postala vlasnik potraživanja koji se odnosi na tuženikovo dospjelo, a nepodmireno dugovanja po ugovoru na dan 28. rujna 2021. u iznosu od 3.975,79 kuna te je tuženik pozvan da podmiri navedeno potraživanje (list 85 spisa);

- da prema obavijesti o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga I. T. E., broj ugovora … od 26. rujna 2019. proizlazi da je tuženik s O.-O. T. d.d. 26. rujna 2019. sredstvima daljinske komunikacije dogovorio isključenje usluga temeljem ugovora broj … i sklapanje novog ugovora za paket usluga I. T. E., broj ugovora …;

              - da prema prijepisu računa postoji tražbina O.-O. T. d.d. u iznosu od 3.744,95 kuna za usluge i to multimedijalne usluge, paket usluga, ostale usluge i naknadna za isključenje s PDV-om (list 86 i 87 spisa);

              - da su prema Ugovoru o cesiji od 1. travnja 2021. O.-O. T. d.d. cedent i S. E. cesionar zaključili Ugovor 1. travnja 2021. o cesiji kojim cedent na cesionara prenosi svoja potraživanja, a koja su navedena u prilogu 1 ugovora (list 69-82 spisa);

              - da tužitelj traži naplatu potraživanja koje mu je ustupljeno od strane O.-O. T. d.d. temeljem Ugovora o cesiji;

 

prvostupanjski sud, je obzirom da je postupak pokrenut 21. prosinca 2021., a da su računi dospjeli 15. studenog 2020. zaključio da je prigovor zastare osnovom sukladno čl. 232. st. 1. toč. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 - dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da potraživanje tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima zastarijeva za jednu godinu i na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio na navedeni način.

 

11. U odnosu na žalbene navode vezano za pogrešnu primjenu materijalnog prava za predmetno potraživanje koje se odnosi na zahtjev za naknadom za uključenje/isključenje usluge valja reći slijedeće.

 

12. Naime, u pravu je tužitelj kada navodi je riječ o zahtjevu koji se temelji na naknadi za deaktivaciju usluge I. T. S. B., dakle ne radi o naknadi za telekomunikacijske usluge koje bi bile isporučene tuženiku.

 

13. Stoga , prema stanovištu ovog suda zahtjev za plaćanje naknade za deaktivaciju sluge, kao svojevrsni zahtjev za naknadom štete ne zastarijeva u roku od godine dana kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud, već u trogodišnjem zastarnom roku sukladno čl. 230. st. 1. ZOO-a, pa prigovor zastare u tom dijelu nije osnovan.

 

14. Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je odlučeno.

 

15. Ovo stoga, što tužitelj sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije adekvatnim dokaznim sredstvima dokazao i da ima pravo na naplatu predmetnog iznosa na ime deaktivacije ugovorene telekomunikacijske usluge, odnosno osnov i visinu, to zahtjev tužitelja nije osnovan iz navedenih razloga.

 

16. Naime, odredbom čl. 26. st. 8. Općih uvjeta određeno je da će O. t. u slučaju trajnog isključenja pretplatničke terminalne opreme i raskida pretplatničkog ugovora obavijestiti pretplatnika o razlozima koji su doveli do trajnog isključenja i datumu kada je nastupio raskid pretplatničkog ugovora.

 

17. Nadalje, čl. 26. st. 9. Općih uvjeta propisano je jedino da je u slučaju raskida/prestanka pretplatničkog ugovora pretplatnik dužan u roku od 15 dana od dana deaktivacije usluge na adresu O. t. o svom trošku dostaviti tj. vratiti svu terminalnu opremu i uređaje u vlasništvu O. t., a ukoliko pretplatnik u navedenom roku ne vrati terminalnu opremu, O. t. će mu izdati račun na iznos naknade za opremu u vrijednosti navedenoj u Cjeniku, odnosno drugom odgovarajućem dokumentu u kojem je navedena cijena opreme, koji će biti storniran ukoliko pretplatnik vrati opremu u roku 15 dana od dana izdavanja računa.

 

18. Dakle, način formiranja naknade za deaktivaciju usluge nije određen dostavljenim Općim uvjetima.

 

19. Međutim, kraj spornog osnova i visine predmetnog potraživanja tužitelj tijekom postupka nije dostavio adekvatne dokaze (Cjenik ili drugu ispravu) kojima bi se na pouzdan utvrdio način obračuna naknade za deaktivaciju usluge I. T. S. B. u utuženom iznosu.

 

20. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je odlučeno.

 

21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske odluke.

 

22. Kako tužitelj nije uspio u postupku, to zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nije osnovan sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, a što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, to je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

 

23. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku III. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Zagrebu 3. listopada 2023.

 

 

   Sudac

Suzana Radaković, v.r.