Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-393/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Ivančici Klinec, u pravnoj stvari tužitelja NT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 4. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 318-50-2795179 od 26. travnja 2005., sklopljen između tužitelja NT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, u čl. 3., a koji glasi:
"Naknada 1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.
te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 318-50-2795179 od 26. travnja 2025. sklopljen između tužitelja NT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, a koji glasi:
"Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor."
II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da tužitelju, AT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 1.005,42 EUR (tisuću pet eura i četrdeset dva centa), s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:
- Na iznos od 295,13 EUR od 26. travnja 2005. do isplate
- Na iznos od 710,29 EUR od 17. listopada 2008. do isplate,
po stopi od 15% godišnje od 26. travnja 2005. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za stri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da tužitelju, AT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi nastali parnični trošak u iznosu od 207,41 EUR (dvijesto sedam eura i četrdeset jedan cent), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2025., kao dana donošenja ove presude, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za stri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj, NT, podnio je ovom sudu dana 28. srpnja 2025. tužbu protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d. u kojoj navodi da je kao korisnik kredita dana 26. travnja 2005. s tuženikom, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj: 318-50- 2795179, kojim ugovorom je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u visini od 46.500,00 EUR. Nadalje navodi kako je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno plaćanje naknade u visini 1,00% od iznosa kredita, a da o navedenoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru tužitelj nije imao mogućnost pregovarati, slijedom čega je stavljen u nepovoljniji položaj od druge ugovorne strane. Ističe kako navedenom ugovornom odredbom nisu ni navedeni iznosi koje bi tužitelj bio u obvezi platiti već mu je samo kod isplate kredita kao ulazna naknada naplaćen iznos u visini od 2.223,63 kn / 295,13 EUR, a da je temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima na taj način ugovorena naplata ulazne naknade ništetna. Također navodi kako su ugovorne odredbe koje sadrže obvezu tužitelja na plaćanje naknade, dakle ugovorne odredbe unaprijed sastavljene u tipskim ugovorima o kojima tužitelju nije bila dana mogućnost pregovaranja prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana i to na štetu tužitelja. Nadalje ističe kako je u Ugovoru o kreditu bila ugovorena mogućnost prijevremene otplate kredita uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor, a da je tužitelj prijevremeno zatvorio kredit, uslijed čega mu je tužitelj, u skladu navedenom ugovornom odredbom obračunao naknadu za prijevremeno zatvaranje sukladno tada važećoj tarifi tuženika u visini od 5.351,66 kn / 710,29 EUR. Tužitelj navodi kako ni o navedenoj ugovornoj odredbi nije mogao pregovarati, a tuženik nije ugovorio pravo ni obračunavao naknadu štete, niti štetu prilikom obračuna naknade za prijevremeno zatvaranje nije tužitelju kao potrošaču dokazao, nego je ugovorio naknadu, a što primjenom odredbe čl. 1024. ZOO nije bio ovlašten. Zaključno navodi kako ništetnost ugovornih odredaba proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima, i to odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, te ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o zastarnom roku u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora.
2. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: P-393/2025-3 od 12. rujna 2025. tuženiku je dostavljena tužba sa svim prilozima te je tuženik pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave rješenja podnese pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP).
3. Tuženiku je tužba sa svim prilozima i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-393/2025-3 od 12. rujna 2025. uredno dostavljena dana 24. rujna 2025. (dostavnica na poleđini lista 40 spisa), no tuženik u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b.st. 1. ZPP-a odlučio kao u izreci.
4. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP-a propisano je da se presuda zbog ogluhe može donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,
- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Tuženik, iako mu je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, a sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, kao i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj – Ugovor o kreditu broj 318- 50-2795179 od 26. travnja 2005., potvrda izdana od tuženika o visini naplaćenih naknada po kreditu od 18. srpnja 2025., uz dostavljenu sudsku praksu). Također, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika opravdani razlozi spriječili da podnesu odgovor na tužbu.
6. Kao što je to naprijed već izneseno, sud je osnovanost tužbenog zahtjeva utvrdio već iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07; koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu; dalje u tekstu ZZP/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu ZOO) propisane su posljedice ništetnosti te je tako propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je opće pravilo stjecanja bez osnove – kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Konačno, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
7. Nalazeći da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je temeljem odredaba čl. 331.b.st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude i usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev. Stopa zateznih kamata precizirana je za pojedina razdoblja sukladno izmjenama čl. 29.st.2. ZOO-a.
8. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 155. ZPP-a. Naime, odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U ovom je sporu tužitelj uspio u cijelosti kako u pogledu zatraženog glavničnog iznosa, tako i sporednog potraživanja u vidu zateznih kamata, pa je stoga tuženik dužan tužitelju u cijelosti naknaditi troškove postupka.
8.1. Kao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice sud je tužitelju priznao troškove sastava tužbe u zatraženom iznosu od 187,50 EUR, temeljem Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023; dalje u tekstu Tarifa). Osim navedenog, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 19,91 EUR, sve sukladno vrijednosti predmeta spora i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23).
8.2. Slijedom navedenog, tužitelju su priznati ukupni troškovi ovog postupka u iznosu od 207,41 EUR, koje mu je tuženik, obzirom je u cijelosti izgubio spor, dužan naknaditi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151.st. 3. ZPP-a prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a o zateznim kamatama na iznos parničnog troška odlučuje sud na zahtjev stranka.
9. Temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Varaždinu, 4. studenog 2025.
Sutkinja
Ivančica Klinec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučeno poštom, pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1. Tužitelj, po punomoćnici, Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu.
2. Tuženik, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Zagreb, Magazinska cesta 69.
