Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-746/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Šimi Taraš, odvjetniku u OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-1700/2019-43 od 4. prosinca 2023., u sjenici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-1700/2019-43 od 4. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i u dijelu pod toč. III. izreke za iznos s kojim tužitelj nije uspio.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-1700/2019-43 od 4. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se Tuženiku: ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski Trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 da Tužitelju: NV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati 12.037,93 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 3,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.10.2006. do isplate,

- 3,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2006. do isplate,

- 1,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2006. do isplate,

- 13,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.11.2008. do isplate,

- 8,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.12.2008. do isplate,

- 31,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2009. do isplate,

- 38,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2009. do isplate,

- 53,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.03.2009. do isplate,

- 28,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.04.2009. do isplate,

- 33,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2009. do isplate,

- 22,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.06.2009.do isplate,

- 26,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.07.2009. do isplate,

- 19,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2009. do isplate,

- 25,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2009. do isplate,

- 17,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.10.2009.do isplate,

- 23,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu:07.11.2009. do isplate,

- 23,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu:15.12.2009. do isplate,

- 38,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.01.2010.do isplate,

- 45,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.02.2010.do isplate,

- 43,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu:04.03.2010. do isplate,

- 54,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.04.2010.do isplate,

- 66,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.05.2010. do isplate,

- 74,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.06.2010. do isplate,

- 83,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2010. do isplate,

- 90,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.08.2010. do isplate,

- 111,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.09.2010.do isplate,

- 97,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.10.2010. do isplate,

- 107,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010.do isplate,

- 123,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.12.2010. do isplate,

- 126,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2011.do isplate,

- 141,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 134,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2011.do isplate,

- 134,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2011. do isplate,

- 130,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.04.2011. do isplate,

- 137,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2011. do isplate,

- 224,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.07.2011. do isplate,

- 232,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.08.2011. do isplate,

- 193,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu:15.09.2011.. do isplate,

- 175,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.10.2011. do isplate,

- 197,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu:24.01.2012. do isplate,

- 200,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.02.2012.do isplate,

- 200,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.02.2012. do isplate,

- 200,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.02.2012.do isplate,

- 200,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.02.2012. do isplate,

- 196,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 2.03.2012. do isplate,

- 193,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.04.2012. do isplate,

- 193,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.04.2012. do isplate,

- 203,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.05.2012. do isplate,

- 194,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.07.2012. do isplate,

- 195,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.08.2012. do isplate,

- 185,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,

- 194,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,

- 200,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.11.2012. do isplate,

- 196,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,

- 179,15EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,

- 186,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2013. do isplate,

- 184,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2013. do isplate,

- 196,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2013. do isplate,

- 175,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.06.2013. do isplate,

- 175,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2013. do isplate,

- 177,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.08.2013. do isplate,

- 183,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2013. do isplate,

- 186,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.10.2013. do isplate,

- 188,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2013. do isplate,

- 196,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.12.2013. do isplate,

- 186,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.01.2014. do isplate,

- 198,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.02.2014. do isplate,

- 202,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu:14.03.2014. do isplate,

- 199,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.04.2014. do isplate,

- 192,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2014. do isplate,

- 194,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.06.2014. do isplate,

- 198,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.07.2014. do isplate,

- 205,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.08.2014. do isplate,

- 201,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2014. do isplate,

- 208,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.10.2014. do isplate,

- 212,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2014. do isplate,

- 213,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2014. do isplate,

- 378,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.01.2015. do isplate,

- 213,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.02.2015. do isplate,

- 213,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.03.2015. do isplate,

- 213,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2015. do isplate,

- 213,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.05.2015. do isplate,

- 213,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2015. do isplate,

- 213,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.07.2015. do isplate,

- 196,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.08.2015. do isplate,

- 196,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.833,98 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve to u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu od zatraženog do dosuđenog isti odbija kao neosnovan.“

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda Zadru, posl.br. P-1700/2019-43 od 4. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod toč. IV. izreke bez vraćanja na ponovno odlučivanje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženika da mu isplati iznos od 21.829,19 Eur, sa kamatama na pojedine iznose, pobliže navedene u toč. I. izreke presude.

Točkom II. izreke, usvojen je podredni tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.037,93 Eur, sa pripadajućim kamatama na iznose, pobliže navedene u toč. II. izreke.

Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.833,98 Eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Točkom IV. izreke, utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 360,97 Eur, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je prigovor prijeboja odbijen kao neosnovan.

2. Presudu u dijelu pod toč. I. i III. izreke (u dijelu s kojim nije uspio sa troškom), pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže, prihvatiti navode žalbe , preinačiti presudu u pobijanom dijelu te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi cjelokupan trošak postupka.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II., III. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora, je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita], kojega su nesporno dana 18. srpnja 2006. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredba čl. 8. st. 2. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i odredbe čl. 7. gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak jer se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama, te restitucijski zahtjev temeljem ništetnih odredbi.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke te postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Tuženik uvodno u izjavljenoj žalbi, opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući – u bitnome – da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP – dakle da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu - a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP, time da tuženik istodobno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

9. Razmatrajući citiranu materijalno-pravnu osnovu postupanja na koju se poziva tuženik, valja navesti da ovaj sud navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira ni osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost, slijedom čega niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće to više što je isti podnesen, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost. Pored toga ističe se da pozitivne procesno-pravne odredbe sadržane u ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

10.1. Pravilna je zaključak prvostupanjskog suda da je neosnovan restitucijski zahtjev tužitelja, istaknut u postupku, kojeg tužitelj ističe u vidi tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva isplatu iznosa od 21.829,19 Eur a koji iznos predstavlja razliku između isplaćenih iznosa tuženiku i iznosa koji bi bili isplaćeni da je tuženik kamatu tijekom razdoblja otplate kredita obračunavao primjenom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO).

10.2. Neosnovane su tvrdnje tužitelja da kamatna stopa naznačena u Ugovoru o kreditu sklopljenom između stranka je ništetna kao i kasnije jednostrane promjene stope kamate. Naime, suprotno navodima tužitelja, početna kamatna stopa (6,8%) određena je, obzirom je ista jasno i nedvojbeno brojčano određena u Ugovora, pa nema osnova primijeni odredbe čl. 26. st. 3. ZOO.

10.3. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odbijanje naprijed navedenog tužbenog zahtjeva. Naime, u slučaju ništetnosti promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom kreditora potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., Rev-871/2022 od 13. rujna 2022., Rev-610/2022 od 29. kolovoza 2023., Rev-540/2022 od 21. ožujka 2023. i dr.). Navedeni stav primjenjuje se ne samo na banke već i na potrošače, tako da u konkretnom slučaju, nema osnove da se početno ugovorena kamatna stopa prilikom obračuna restitucijske tražbine supstituira stopom iz odredbe čl. 26. st. 3. ZOO. To pogotovo kada se ima u vidu da je odredba čl. 26. st. 3. ZOO, na koju se poziva tužiteljica, stupila na snagu 1. siječnja 2008., te da uopće nije postojala u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10.4. Iz ranije obrazloženih razloga, nisu ispunjene pretpostavke da se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice prihvati.

11. Prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan podredni tužbeni zahtjev, dosuđujući tužitelju iznos od 12.037,93 Eur, pozivajući se na direktan učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prema kojima su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

13. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

14. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

15. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

16.1. Saslušanjem tužitelja utvrđeno je da nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope a tuženik nije dokazao da se pojedinačno s tužiteljem pregovaralo u pogledu označenih odredbi Ugovora o kreditu, a na njemu je teret tog dokaza.

16.2. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik budući da je moguće ocijeniti kako se uopće nije pregovaralo o uvjetima ugovora glede ugovornih odredbi koje su ništetne i opravdano zaključiti, da su postupanjem tuženika povrijeđeni odnosno, ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava tužitelja.

17. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

18. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21.- dalje u tekstu: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

20. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

21. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, ovaj dio Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

22. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

23. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

24.1. Prvostupanjski sud pobijanim dijelom odluke pod točkom II. izreke tužitelju sudi preplaćenu razliku između stvarno plaćenih anuiteta po kamatnoj stopi koju je jednostrano mijenjao tuženik i kamatnih stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora te razlike stvarno plaćenih anuiteta po tečaju CHF koji se mijenjao tijekom razdoblja otplate kredita i početnom tečaju.

24.2. Donoseći ovaj dio odluke u odnosu na nesporno sklopljeni Aneks, prvostupanjski sud navodi kako je tužitelj prihvatio izračun konverzije i samu Konverziju, a koji prihvat tuženik nije mogao odbiti temeljem odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

25. Između stranaka nije sporno da su dana 21. siječnja 2016. sklopili Aneks na temelju ZIDZPK, koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

26. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske taj sud je, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

27. Aneks koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

28.1. Odredbom Aneksa je izrijekom propisano da se sklapa na temelju odredaba ZID ZPK i pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, tužitelja, ugovaraju se uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u euro te izričito utvrđuju kako se ne radi o obnovi ugovora kao niti bilo kojem drugom načinu prestanka obveze ugovorene Ugovorom o kreditu.

28.2. Odredbom čl. 4. Aneksa, ugovorne strane su utvrdile nespornim stanje preostalog neotplaćenog dugovanja tužitelja a odredbom čl. 3.1.a, stranke Aneksa su, sukladno odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. ZPK, utvrdile da je otplata obveza po kreditu iz Osnovnog ugovora u CHF umjesto uz valutnu klauzulu u CHF, vezana uz valutnu klauzulu u Eur, te se dužnik obvezuje obveze iz Osnovnog ugovora u CHF podmirivati prema srednjem tečaju HNB za Eur, na dan podmirenja. Sukladno odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 2. ZPK stranke su utvrdile da umjesto ugovorne kamatne stope i z Osnovnog ugovora u CHF, primjenjuje se ugovorna kamata po stopi koja iznosi zbog 6-mjesečnog EURIBOR-a i 6,661 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale, sukladno metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračuna ugovorna kamata, a sukladno odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 3. stranke su utvrdile da otplatni plan izrađen sukladno odredbama Osnovnog ugovora u CHF, zamjenjuje se novim otplatnim planom izrađenim sukladno odredbama ZID ZPK.

28.3. Potom je utvrđena i razlika između preostale neotplaćene glavnice te su stranke izrazile suglasnost nakon provedbe konverzije o visini dijela glavnice kredita koja prestaje te dug tužitelja na dan 30. rujna 2015. kao i utvrđenje redovne kamate te je, uz označene suglasnosti detaljno opisane u Dodatku tužitelj potpisom Dodatka potvrdio kako je prije njegova potpisa tuženik pružio odgovarajuće objašnjenje te pravovremeno pojasnio sve informacije sukladno odredbama ZPK, dodatno upozorio na rizik promjene tečaja koji može nastati iako se radi o euru a tužitelj je potvrdio izračun konverzije sačinjen na dan 30. rujna 2015.

29. Kraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu (dalje: Sporazum), očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

30. Primjena odredaba ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

31. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Aneksom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli Eur utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u Eur a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u Eur.

32. Tako je valjano prestala obveza tuženika, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Aneksa, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

33. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Aneks na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

34. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Dodatkom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

35. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Aneksa Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

36. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u Eur a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZIDZPK.

37. Tako je sklapanjem Aneksa sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

38. Kada su dakle, svote koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištene u novom otplatnom planu, prihvaćenom po tužitelju, za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu kao i utvrđena glavnica kredita, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.

39. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK sklapanjem Aneksa sa tuženikom, on više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZID ZPK uključuje i te uplate kao i suglasno utvrđenu glavnicu nakon provedene konverzije.

40. Tuženik je žalbu podnio i protiv točke IV. izreke presude kojom je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 360,97 Eur, slijedom čega je odbijen prigovor prijeboja kao neosnovan, ali obzirom da je pobijana odluka preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev, to je žalba u odnosu na točku IV. postala bespredmetna jer ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku, pa stoga ne može postojati niti prijebojni zahtjev tuženika prema tužitelju. S tim u vezi valjalo je ukinuti presudu u dijelu pod toč. V. izreke bez vraćanja na ponovno odlučivanje.

41. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Aneksu u dijelu prvostupanjske odluke pod točkom II. izreke, presude, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZID ZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.

42. Kako je pobijana odluka preinačena, to je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP ovaj sud odlučio o troškovima cjelokupnog postupka primjenom članka 154. stavak 4. ZPP na način da svaka stranka snosi svoje troškove imajući u vidu djelomični uspjeh stranaka u postupku.

43. Iako je uspjeh tuženika veći u odnosu na uspjeh tužitelja ovaj sud imao je na umu da je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije kredita podložno tumačenju sudova jer u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno niti je postojala ustaljena sudska praksa, pa tužba s restitucijskim zahtjevom za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZPK, nije bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga određivanje znatnog financijskog tereta tužitelju nakon završetka postupka u obliku odluke o troškovima postupka uz primjenu članka 154. stavak 2. ZPP nije spojivo s njezinim pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

44. Iz istih razloga odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis