Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-468/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji ovog suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EKO-MURVICA d.o.o., OIB: 58401982639, iz Crikvenice, Trg Stjepana Radića 1/II, zastupanog po punomoćnici Ines Savić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Savić i Ines Savić iz Zagreba, protiv tuženika RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-538/21-28 od 30. studenog 2022., dana 4. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-538/21-28 od 30. studenog 2022. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u točki I. izreke rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Poslovni broj Ovrv-37954/20 izdan od javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba od dana 27. studenog 2020., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi troškove ovrhe u iznosu od 157,38 kn sa zateznom kamatom određenom Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, računajući od dana donošenja rješenja o ovrsi na nastale troškove, sve do namirenja.
II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-538/21-28 od 30. studenog 2022. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u točki I. izreke rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Poslovni broj Ovrv-37954/20 izdan od javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba od dana 27. studenog 2020., te u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku u roku 8 dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 650,38 kn uvećanu za zakonsku zateznu kamatu određenu Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) računajući od dana podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 poena, i sudi:
Nalaže se tuženiku u roku 8 dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 86,38 eura/650,38 kn uvećanu za zakonsku zateznu kamatu određenu Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) računajući od dana 27. studenog 2020. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 poena, u roku od 8 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 83,00 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 poena, tekućom od 30. studenog 2022. do isplate, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u točki I. izreke rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Poslovni broj Ovrv-37954/20 izdan od javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba od dana 27. studenog 2020., te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.
2. Protiv presude žali se tužitelj iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Sud prvog stupnja je u cijelosti ukinuo platni nalog uz obrazloženje da troškove davatelj usluge može uračunati samo u cijenu usluge koja je stvarno i pružena, a ne na način da se obračunava samo fiksna naknada u obliku cijene minimalne javne usluge obzirom da tužitelj nije dokazao da je izvršio uslugu odvoza komunalnog otpada.
5. Stav suda prvog stupnja nije pravilan, slijedom čega je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Naime, prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/13 u daljnjem tekstu ZOGO), javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge: a to su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a čl. 30. st. 7. ZOGO propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koja, među ostalim, sadrži kriterij obračuna količine otpada, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, te odredbe propisane uredbom Vlade.
7. Odredbom članka 33. st. 1. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. st. 1. ZOGO na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ali i sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te usluge, pri čemu poslovanje mora biti ekonomski održivo, a kvaliteta, sigurnost i redovitost pružanja te usluge sukladna odredbama ZOGO, Uredbi i odluci o načinu pružanja javnih usluga koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok je stavkom 2. propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno Odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade.
8. Člankom 33. st. 4. ZOGO propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge, a u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i drugi troškovi koji su propisani Uredbom:50/17-84/19 Člankom 33. st. 5. ZOGO davatelj usluge dužan je cjenikom odrediti visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika.
9. Uzimajući u obzir naprijed izloženo, nameće se zaključak prema kojem je usluga odvoza komunalnog otpada cjelogodišnja obveza te nije moguće izvršavati obvezu plaćanja odvoza komunalnog otpada parcijalno, plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksnog dijela cijene usluge) potrebno je kroz cijelu godinu kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge na način da bude redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, uz osiguranje potrebnih sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva). Cijena te usluge, kako je navedeno, zavisi i od količine predanog otpada (varijabilnog dijela), koji zavisi od svojstva otpada, vrstom nekretnine u kojoj se korisnici nalaze, njezinom površinom i namjenom, sposobnošću "posjednika" da proizvede otpad, te o volumenu spremnika koji je korisnicima stavljen na raspolaganje i učestalosti skupljanja otpada.), koje u pojedinom razdoblju može znatno varirati.
10. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je smisao navedenih odredaba bio obuhvatiti cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru) jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela »onečišćivač plaća«, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela »onečišćivač plaća "(tako i Vrhovni sud u odluci Rev- 101/23 od 14. veljače 2023.)
11. Prema tome, osnovano u žalbi navodi tužitelj kako vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge-fiksni dio cijene, za sve mjesece tijekom kalendarske godine, unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec.
12. Osnovanost i visina tražbine tužitelja proizlazi iz Financijske kartice priložene u spisu na listu 4 iz koje proizlazi kako se radi o tražbini po računima za razdoblje od 30. studenog 2019. do 30. rujna 2020.
13. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi ne temelju vjerodostojne isprave (prigovor na listu 6 spisa) osporio istinitost Financijske kartice kao javne isprave, sukladno odredbi čl. 230. st. 3. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine ", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje u tekstu ZPP). Citiranom odredbom je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, međutim, tuženik ne iznosi činjenice u čemu bi se sastojala neistinitost činjenica utvrđenih u istoj, a niti ne nudi dokaze na okolnost svoje tvrdnje.
14. U odnosu na trošak parničnog postupka prvenstveno valja reći da prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.
15. Stoga je tužitelju odmjeren trošak parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP) u visini od 625,00 kuna/83,00 eura po Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
16. Slijedom navedenog, valjalo je pobijanu odluku preinačiti na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 4. studenog 2025.
Sutkinja:
Vlasta Mrzljak
