Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3536/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-947/2019-40 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-947/2019-40 od 8. svibnja 2025.u pobijanom dijelu iz točke I. izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-947/2019-40 od 8. svibnja 2025. u pobijanom dijelu iz točke II. i III. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju JJ iz [adresa], na ime stečenog bez osnove preplaćene iznose rata/anuiteta temeljem razlike u tečaju CHF i promjena kamatnih stopa iznos od 3.742,56 eura(slovima: tritisućesedamstočetrdesetdvaeuraipedesetšestcenti), sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

76,96 eura od 01.05.2011. do isplate

92,54 eura od 01.06.2011. do isplate

94,71 eura od 01.07.2011. do isplate

93,72 eura od 01.02.2012. do isplate

94,40 eura od 01.09.2012. do isplate

91,71 eura od 01.10.2012. do isplate

94,98 eura od 01.11.2012. do isplate

96,18 eura od 01.12.2012. do isplate

95,71 eura od 01.01.2013. do isplate

90,91 eura od 01.02.2013. do isplate

94,23 eura od 01.03.2013. do isplate

94,99 eura od 01.04.2013. do isplate

93,50 eura od 01.05.2013. do isplate

89,09 eura od 01.06.2013. do isplate

86,34 eura od 01.07.2013. do isplate

88,77 eura od 01.08.2013. do isplate

90,45 eura od 01.09.2013. do isplate

94,72 eura od 01.10.2013. do isplate

92,37 eura od 01.11.2013. do isplate

93,43 eura od 01.12.2013. do isplate

94,29 eura od 01.01.2014. do isplate

88,62 eura od 01.02.2014. do isplate

87,42 eura od 01.03.2014. do isplate

89,25 eura od 01.04.2014. do isplate

86,58 eura od 01.05.2014. do isplate

86,65 eura od 01.06.2014. do isplate

85,99 eura od 01.07.2014. do isplate

88,90 eura od 01.08.2014. do isplate

90,97 eura od 01.09.2014. do isplate

89,77 eura od 01.10.2014. do isplate

91,67 eura od 01.11.2014. do isplate

92,21 eura od 01.12.2014. do isplate

92,40 eura od 01.01.2015. do isplate

93,18 eura od 01.02.2015. do isplate

90,36 eura od 01.03.2015. do isplate

92,98 eura od 01.04.2015. do isplate

91,98 eura od 01.05.2015. do isplate

92,78 eura od 01.06.2015. do isplate

91,79 eura od 01.07.2015. do isplate

92,58 eura od 01.08.2015. do isplate

92,48 eura od 01.09.2015. do isplate

i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2.Svaka stranka snosi svoj trošak.

III. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-947/19-40 od 8. svibnja 2025.u pobijanom dijelu iz točke IV. izreke, kao neosnovana.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 396,38 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, pod točkom I. izreke, utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu 6. rujna 2007. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 45.000 Chf zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama prednika tuženika kao kreditora.

2. Pod točkom II. izreke naložena je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.742,56 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečno iznosa do isplate, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.

3. Pod točkom III. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.638,76 eura sa zateznom kamatom koja teče od 8. svibnja 2025. do isplate.

4. Pod točkom IV. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 600 eura.

5. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka IV. izreke žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 3. 14. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje ZPP) i predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti uz naknadu troškova žalbe, a podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I., II. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže pobijanu presudu preinačiti, a podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a žalba tužitelja neosnovana.

8. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

9.1. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor dana 6. rujna 2007. zaključili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 45.000 Chf s obvezom otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za Chf na dan dospijeća odnosno plaćanja te uz ugovorenu kamatu od 4,40 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom prednika tuženika.

9.2. Nesporno je da su tužitelj i prednik tuženika sklopili Aneks ugovoru o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

10.1. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu u kojem je ugovoren način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora uz suglasnost za primjenu odluka kreditora o kamatnim stopama, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

10.2. Žalbeno osporavanje zakonitosti i pravilnosti odluka iz točke I. izreke prvostupanjske presude polazi od tvrdnje o nedostatku tužiteljičinog pravnog interesa za postavljanje deklaratornog zahtjeva i predstavlja neosnovano isticanje žalbenog razloga relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. st. 2. ZPP u odnosu na utvrđenje ništetnosti spornih dijelova odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Navedena povreda nije ostvarena jer slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. ( a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Anexa ugovoru o kreditu od 11. ožujka 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

10.3. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenu tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

10.4. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da je neosnovano tuženikovo pozivanje na čl. 84. ZZP/03.

10.5. Bez utjecaja je žalbeno upiranje na nepovođenje testova transparentnosti i poštenosti, u okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, tako da nema mjesta zaključku o prekoračenju okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik kao slijednik Hypo Alpe Adria Bank d.d. i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

10.6. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. .1 ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I izreke ove drugostupanjske presude.

11.1. U odnosu na kondemnatornu odluku iz točke II. izreke presude suda prvog stupnja valja reći kako je ista u suprotnosti sa zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužiteljevim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a- 19.e. ZPK zaključen Aneks tom ugovoru od 11. ožujka 2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati vraćanje uračunatog.

11.2. U točki II. izreke prvostupanjske presude prvostupanjski je sud tuženiku naložio isplatu dosuđenih iznosa koji predstavljaju preplatu isplaćenih anuiteta kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu ali zbog između stranaka sklopljenog Aneksa ugovoru obveza isplate razlike po osnovi te ništetne odredbe ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

12. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa ugovoru određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa ugovoru za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

13. Slijedom navedenog Aneksa ugovoru zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom ugovora, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom aneksu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora o kreditu jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa ugovoru o kreditu. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

14. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Anexa ugovora o kreditu obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu zamijenjeni su odredbama Anexa tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na ugovorenu kamatu kao u stavku II. izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

15. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

16. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa. U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks ugovora o kreditu.

17. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Aneksa ugovora o kreditu kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljeve zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

18. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi on kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu. i Aneksa imao pravo na naknadu štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za obeštećenje čini neosnovanim.

19. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljičinih navoda ne proizlazi da se tužiteljica poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

20. Stoga je u odnosu na odluku iz točke II. izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II/1. izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.

21. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku III. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od je s obzirom na polovični uspjeh tužitelja valjalo preinačiti primjenom čl. 380. toč 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP i odlučiti kao u točki II./2. izreke ove drugostupanjske presude. Posljedično navedenog je valjalo odbiti i žalbu tužitelja u odnosu na pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen.

22. Djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. te tbr. 46., tbr. 48. toč. 1. i tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) a obzirom na razmjer uspjeha sa žalbom od oko 50% je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada troška sastava žalbe od 250 eura, naknade za PDV od 62,50 eura i pristojbe na žalbu od 83,88 eura ili ukupno 396,38 eura.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.