Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2572/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja AD iz [adresa], II. tužitelja OD iz [adresa], III. tužitelja MD iz [adresa], IV. tužitelja FD iz [adresa] svi zastupani po punomoćniku Milanu Mileusniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tuženika ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tuženika ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV-tuženika PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], V-tuženika BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivi Pletikosi, odvjetniku u Zagrebu, te VI-tuženika DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbama I.-VI.-tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-861/2023-31 od 15. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 861/2023-31 od 15. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev I. -IV.-tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da nije sklopljen i ne proizvodi pravni učinak Ugovor o zamjeni nekretnina od 16.07.1993. sklopljen između tužitelja FD KD iz [adresa] (ranije na adresi u [adresa]) zastupanog po opunomoćeniku JD iz [adresa] i CD (UD) iz [adresa] (ranije na adresi: [adresa], općina [adresa]) zastupanog po opunomoćeniku DD iz [adresa], u dijelu kojim tužitelj daje CD, kao pravnom predniku 1. do 6. tuženika, u vlasništvo preko 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 100 čhv, a u naravi se radi se o dijelu zemljišta na kojem je sagrađena stambena zgrada (pomoćni objekt), u nalazu geodetskog vještaka Vladivoja Relića od 6.11.2014., koji čini sastavni dio ove presude, na Situaciji br. 1/ označena rimskim brojem V/, koji nije bio predmetom zamjene temeljem Ugovora o zamjeni od 23.6.1993., sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika, te su 1. - 6. tuženi dužni tužitelju taj dio zemljišta i postojeći građevinski objekt vratiti u posjed slobodan od svojih osoba i stvari, u roku od 15 dana.
II. Tuženi su dužni tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.494,10 EUR, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se I.-IV.-tužiteljima da naknade I.-V.-tuženicima parnični trošak u iznosu od 12.412,50 eura i trošak postupka u povodu žalbe u iznosu od 1.454,75 eura, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I. Utvrđuje se da nije sklopljen i ne proizvodi pravni učinak Ugovor o zamjeni nekretnina od 16.07.1993. sklopljen između tužitelja FD KD iz [adresa] (ranije na adresi u [adresa]) zastupanog po opunomoćeniku JD iz [adresa] i CD (UD) iz [adresa] (ranije na adresi : [adresa], općina [adresa]) zastupanog po opunomoćeniku DD iz [adresa], u dijelu kojim tužitelj daje CD, kao pravnom predniku 1. do 6. tuženika, u vlasništvo preko 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 100 čhv, a u naravi se radi se o dijelu zemljišta na kojem je sagrađena stambena zgrada (pomoćni objekt), u nalazu geodetskog vještaka Vladivoja Relića od 6.11.2014., koji čini sastavni dio ove presude, na Situaciji br. 1/ označena rimskim brojem V/, koji nije bio predmetom zamjene temeljem Ugovora o zamjeni od 23.6.1993., sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika, te su 1. - 6. tuženi dužni tužitelju taj dio zemljišta i postojeći građevinski objekt vratiti u posjed slobodan od svojih osoba i stvari, u roku od 15 dana.
II. Tuženi su dužni tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.494,10 EUR, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.650,00 EUR kao neosnovan."
2. Protiv ove presude I. -V.-tuženici su izjavili žalbu po punomoćniku zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom ovome sudu za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu svih troškova postupka a podredno za ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Žalbu je izjavila i VI.-tužena osobno, također zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na žalbe tužitelji su osporili njihovu osnovanost i predložili odbijanje.
5. Žalbe su osnovane.
6. Nije sporno da su ovdje I. -IV.tužitelji preuzeli postupak kao nasljednici i pravni sljednici iza smrti ranijeg tužitelja KD dok su I. -VI.-tuženici kao nasljednici i pravni sljednici preuzeli ovaj postupak nakon smrti ranijeg tuženika CD (Joze). Identitet stranaka, njihovo boravište i prebivalište nisu tijekom postupka bili sporni te za zakonitost i pravilnost presude nije od utjecaja izostanak OIB [osobni identifikacijski broj]a za tužitelje (koji nisu dostavljeni sudu) u uvodu prvostupanjske presude.
7. Nije od utjecaja na pravilnost presude očita omaška u pisanju datuma (godine) ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava (umjesto 2023. očitom omaškom upisana 2020.).
8. Kako je tužitelj temeljem istih činjeničnih navoda podneskom od 19. travnja 2022. preinačio tužbeni zahtjev tako da umjesto utvrđenja ništetnosti ugovora i predaje nekretnine u posjed traži utvrđenje da isti nije sklopljen i ne proizvodi pravni učinak te za predaju nekretnine u posjed, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 190. st. 3. ZPP dopustio preinaku jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
9. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju presude navedeni dostatni razlozi o činjenicama koje su bitne za odluku o tužbenom zahtjevu i ne postoje takve proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.
10. Raniji tužitelj ĐD u tužbi navodi da je s ranijim tuženikom CD sklopio 23. lipnja 1993. ugovor o zamjeni nekretnina kojim je ŽD njemu dao u vlasništvo obiteljsku stambenu zgradu koja se nalazi u [adresa] sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te pravo korištenja k. č. br. [katastarska čestica] površine 1000 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a on je CD dao u vlasništvo obiteljsku stambenu zgradu dimenzija 9x8 metara i garažu koji objekti se nalaze u [adresa] sagrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te 1/2 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara dijelu z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U čl. I. st. 2. ugovora je izričito navedeno, cit: "Inače na drugoj polovici k. č. br. [katastarska čestica] koja nije predmet zamjene je ležeća druga obiteljska stambena zgrada."
11. Nakon sklapanja ovoga ugovora tužitelj je sačinio punomoć od 23. lipnja 1993. ovjerenu po općinskom Sekretarijatu za poslove općinske uprave Laktaši, kojom je ovlastio JD iz [adresa] da može po Ugovoru po zamjeni nekretnina od 23. lipnja 1993. sklopljenom u [adresa] sa LD poduzeti sve potrebne pravne radnje tj. ovaj ugovor predati u redovnu upravnu proceduru kod nadležne uprave prihoda SO Susedgrad, ishoditi sudsku ovjeru istog pred nadležnim sudom, po potrebi sačiniti Aneks ovog osnovnog ugovora ili pak i novi Ugovor o zamjeni nekretnina i uopće poduzeti sve daljnje potrebne pravne radnje u cilju konačne realizacije zamjene nekretnina i uknjižbe Kuprešak Joze sina A vlasnikom, korisnikom i posjednikom nekretnina u k. o. [katastarska općina], odnosno u k. o. [katastarska općina]. Nakon davanja navedene punomoći JD kao punomoćnik tužitelja i tuženi zaključuju ovdje sporni ugovor o zamjeni nekretnina od 16. srpnja 1993., kojim ugovorom JD, prekoračujući opseg ovlaštenja danih joj u punomoći, tuženome daje u vlasništvo cijelu k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 100 čhv, te sve građevinske objekte sagrađene na predmetnom zemljištu, dakle, i objekt za koji je u Ugovoru od 23. lipnja 1993., bilo izričito navedeno da nije predmetom zamjene. JD nikada nije ovlastio da može kao njegov punomoćnik s tuženim sklopiti Ugovor o zamjeni nekretnina kojim bi objektom zamjene bila cijela netom navedena nekretnina; punomoć JD dana je isključivo sa svrhom da ista u ime i za račun tužitelja poduzme sve neophodne pravne radnje kako bi se tuženi upisao vlasnikom nekretnina koje je stekao temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina od 23. lipnja 1993. Temeljem ugovora od **.**.1993. ŽD se je u katastarskom operatu protuzakonito upisao samoposjednikom cijele k. č. br. [katastarska čestica] Susedgrad. Stoga tvrdi da sporni ugovor od 16. srpnja 1993. nije sklopljen i ne proizvodi pravni učinak u dijelu kojim se na tuženika prenosi preko ½ dijela vlasništva predmetne nekretnine.
12. Iz preslike ugovora o zamjeni nekretnina od dana 23. lipnja 1993., dostavljene uz tužbu, proizlazi da su prednici stranaka sklopili ugovor o zamjeni nekretnina kojim je u čl. I. ugovoreno:
''Ugovarač, ED, sin OD prenosi u vlasništvo, na korištenje i u posjed ugovaraču LD, sinu A svoje nekretnine i to:
- U vlasništvo obiteljsku stambenu zgradu i garažu koji objekti se nalaze u [adresa] / ranije 16 / ležeći na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], objekt je dimenzija 9x8 i sa garažom, šupom, sušionom,
- prenosi 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] koja parcela služi za redovitu uporabu objekta u k. o. [katastarska općina], a koja odgovara z.k.č. dijelu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Inače na drugoj polovici k. č. br. [katastarska čestica] koja nije predmet zamjene je ležeća druga obiteljska stambena zgrada.
13. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je vrijednost nekretnina, koje su predmet zamjene, ista, odnosno da su nekretnine iste tržišne vrijednosti i to nekretnine u k. o. [katastarska općina], se cijene na iznos od oko 200.000.000,00 dinara, a također i nekretnine u k. o. [katastarska općina] se cijene na iznos od oko 200.000.000,00 dinara, tako da iz ove zamjene nekretnina ugovorne strane nemaju nikakvih potraživanja razlike vrijednosti.''.
14. U čl. III. ugovoreno je da su stranke suglasne da se stupi u posjed označenih nekretnina čim se za to steknu potrebni uvjeti, a po sudskoj ovjeri predmetnog ugovora, po stupanju u posjed će eventualne dugove u cijelosti i blagovremeno namiriti raniji vlasnici nekretnina.
15. U čl. V. ugovoreno je da su stranke suglasne da se u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu izvrši prijenos obje zamijenjene nekretnine, suglasno t. I. ugovora, sve bez daljnjeg pitanja i odobrenja.
16. Iz ove preslike ugovora koji su dostavili tužitelji dade se zaključiti da su ga potpisale ugovorne strane, da je sastavljen u Općinskoj službi pravne pomoći Banja Luka, potpisi nisu ovjereni (preslika na listu 6. i 7. spisa).
17. Nije sporno da je ĐD dana 23. lipnja 1993. izdao punomoć JD koja glasi:
''Punomoć kojom opunomoćujem JD iz [adresa], da može Ugovoru o zamjeni nekretnina koji je dana 23. 6.1993. godine u [adresa] zaključio sa LD, sinom A, iz [adresa], k.br. 32, općina [adresa], a po kom ugovoru imenovani njemu prenosi u vlasništvo sve svoje nekretnine upisane u z.knj.ul.br.7, odnosno PL broj 71/02 k. o. [katastarska općina] u naravi stambena zgrada sa zemljištem, a ja LD prenosim u vlasništvo obiteljsku stmabenu zgradu i garažu koji se objekti nalaze u [adresa] ležeći na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a koja odgovara z.knj.č. dijelu 321 k. o. [katastarska općina], u [adresa] poduzeti sve potrebne pravne radnje tj. ovaj ugovor predati u redovnu upravnu proceduru kod nadležne uprave prihoda SO Susedgrad, ishoditi sudsku ovjeru istog pred nadležnim sudom, po potrebi sačiniti anex ovog osnovnog ugovora ili pak i novi ugovor o zamjeni nekretnina i uopće poduzeti sve daljnje potrebne pravne radnje u cilju konačne realizacije zamjene nekretnina i uknjižbe LD, sina A, vlasnikom, korisnikom i posjednikom nekretnina u k. o. [katastarska općina], odnosno k. o. [katastarska općina].''. Potpis na predmetnoj punomoći je ovjeren po tijelu uprave ondašnje Općine [adresa] u SR [adresa] (preslika na listu 8. spisa).
18. Iz Ugovora o zamjeni nekretnina od 16. srpnja 1993. za koji ovdje tužitelji tvrde da je sklopljen prekoračenjem ovlasti punomoćnice JD, proizlazi da su ĐD i UD zamijenili nekretnine, i to ĐD kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te 100 čhv zemlje k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a koja odgovara z.k.č. dijela 321 k. o. [katastarska općina] na k. č. [katastarska čestica] leže stambena zgrada, garaža i dva pomoćna objekta a ŽD nekretnine upisane u zk uložak br. [broj ZK uloška] odnosno P.L. br. 71/02 K. O. [katastarska općina] na kojoj čestici odnosno z.k. uložku br. 7 nalaze se stambena zgrada, dvorišna zgrada, garaža i pomoćni gospodarski objekti, s time da je u čl. IV utvrđeno da je vrijednost nekretnina podjednaka te se zamjenjuju bez naknade, dakle iz predmetnog ugovora proizlazi da se mijenjalo'' sve za sve''. U čl. IV. također je ugovoreno da u posjed nekretnina i prava stranke stupaju po ovjeri potpisa na ugovoru, i da nakon ovjere potpisa stranke mogu u zemljišnim knjigama ishoditi prijepis navedenih nekretnina u svoju korist i na svoje ime. Ugovor je kao punomoćnica KD potpisala JD a u ime CD njegova kćerka DD, potpisi su ovjereni u ondašnjoj nadležnoj službi Grada Zagreba (preslika na listu 10. spisa).
19. Nadalje, **.**.1993. ĐD je potpisao izjavu (s ovjerom potpisa) kojom potvrđuje da je dana 7.7.1993. dao u posjed i vlasništvo svoje nekretnine koje se nalaze u [adresa] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] (kuća sa garažom i 100 čhv zemlje), LD iz [adresa], u zamjenu za njegove nekretnine u [adresa]. (preslika na listu 17. spisa).
20. Također, tuženici su dostavili i presliku punomoći od 7. srpnja 1993. (list 136. spisa) kojom ĐD ovlašćuje JD iz [adresa], da može u njegovo ime izvršiti zamjenu njegovih nekretnina u [adresa], "K. O. [katastarska općina]-opština Susedgrad, a odnose se na kuću s garažom i 100 čhv zemljišta k. č. br. [katastarska čestica]" te ju ovlašćuje "da u njegovo ime izvrši sve pravne radnje vezane za realizaciju zamjene navedenih nekretnina sa LD iz [adresa]. Dalje se navodi: Punomoć dao: ĐD, slijedi i vlastoručni potpis "ĐD" koji nije ovjeren.
21. Nadalje, u spisu također prileži preslika ovjerene izjave KD od 23. lipnja 1993. (list 108 spisa) kojom "pod punom materijalnom, moralnom i krivičnom odgovornošću" izjavljuje: u sklopu zamjene svojih nekretnina u [adresa] (kuća sa garažom i pomoćnim objektom) za nekretnine LD iz [adresa], dajem LD namještaj i stvari koji su ostali u kući i kod susjeda O, a o čemu imaju podatke i u mjesnoj zajednici (3 regala, 2 ležaja, kuhinja, kutna garnitura, 4 tepiha, zamrzivač, frižider, TV u boji, mješalica za beton, aparat za zavarivanje, mlin na struju). Obzirom da je LD UD meni ostavio u kući sav namještaj, kao i druge stvari sve gore navedeno predajem u posjed i vlasništvo imenovanom.
22. Nije sporno da su ugovorne strane u cijelosti izvršile obveze iz ugovora o zamjeni nekretnina od 16. srpnja 1993., da je ŽD stupio u posjed cijele nekretnine, sukladno tom ugovoru, da je upisan kao posjednik i vlasnik cijele z.k. čest. [katastarska čestica] (list 49. spisa) odnosno kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 342 m2. Do podnošenja tužbe u ovom sporu 2010. ĐD nesporno nije ikada došao na nekretninu, nikada nije postavio ikakav zahtjev za posjed ili vlasništvo dijela nekretnine (u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-3360/03 pravomoćnim rješenjem od 19. veljače 2009. utvrđeno je povlačenje njegove tužbe te se prema odredbi čl. 193. st. 9. ZPP smatra da ista nikada nije bila podnesena) nije osporavao postojanje i pravne učinke predmetnog ugovora od 16. srpnja 1993.
23. Imajući u vidu činjenice koje proizlaze iz priloženih isprava kao i nesporne činjenice o predaji u posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina, sve i da su pravilni zaključci prvostupanjskog suda o izostanku suglasnosti prednika tužitelja za sklapanje ugovora od 16. srpnja 1993., odluka kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen temelji se na pogrešnoj promjeni materijalnoga prava na koji žalbeni razlog ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
24. Naime, kako se tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je ugovor o zamjeni nekretnina od 16. srpnja 1993. u odnosu na ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sklopljen prekoračenjem ovlasti punomoćnice JD, mjerodavna je za odluku odredba čl. 88. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91 - dalje: ZOO 91) koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05).
25. Odredbom čl. 88. ZOO 91 je propisano:
(1) Ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.
(2) Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava. (3) (3) Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.
26. Naknadno odobrenje ugovora može biti učinjeno ne samo izrijekom već i konkludentnim radnjama, dakle, ugovor što ga je neka osoba sklopila kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja može se naknadno odobriti ne samo izričito nego i na drugi način kojim se nedvojbeno može izraziti očitovanje volje, ispunjenjem obveze iz ugovora, primanjem ispunjenja i sl. (Rev-x-52/2014, Rev- 1234/2007).
27. Imajući u vidu da su ugovorne strane u ovom slučaju u cijelosti izvršile obveze kako je ugovoreno u predmetnom ugovoru o zamjeni nekretnina, da prednik tužitelja u razdoblju od njegovog sklapanja i izvršenja 1993. do podnošenja tužbe u ovom sporu 2010. nije osporavao postojanje i pravne učinke toga ugovora niti tražio predaju u posjed dijela nekretnine, iz okolnosti ovoga slučaja proizlazi da je konkludentno manifestirao suglasnost sa sadržajem ugovora i tako ga naknadno odobrio zbog čega tuženi zahtjev nije osnovan neovisno o ostalim razlozima koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju.
28. Međutim, dodaje se da su osnovani i žalbeni navodi kojima žalitelji osporavaju pravilnost zaključka suda prvoga stupnja da ĐD nije dao suglasnost za sklapanjem predmetnog ugovora. Po ocjeni ovoga suda iz priloženih pisanih dokaza i iskaza svjedoka proizlazi da je prednik tužitelja bio suglasan sa sklapanjem ugovora o zamjeni nekretnina po principu "sve za sve" tj. kako je ugovoreno u predmetnom ugovoru.
29. To prije svega proizlazi iz ovjerene izjave od 7. srpnja 1993. kojom potvrđuje da je u posjed i vlasništvo LD dao svoje nekretnine u [adresa]., K. O. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća sa garažom i 100 čhv zemlje, u izjavi se ne ističe kao predmet zamjene pola već cijela k. č. br. [katastarska čestica], pri čemu nije odlučno da se u opisu nekretnine u naravi ne spominje "druga stambena zgrada". Naime, iz posjedovnog lista kao i zemljišnoknjižnog izvatka ne proizlazi da su na k. č. br. [katastarska čestica] sagrađene dvije stambene zgrade, uostalom i u samom tužbenom zahtjevu sporna nekretnina se opisuje kao stambena zgrada (pomoćni objekt). Također, da se izjava odnosi na cijelu nekretninu upućuje i naznačena površina zemlje od 100 čhv koja odgovara površini cijele čestice upisane u zemljišnoj knjizi i katastru (342 m2).
30. Nadalje, i iz izjave KD od 23. lipnja 1993. proizlazi da je predmet zamjene bila cijela nekretnina u [adresa].
31. Iz navoda tuženika (list 71. spisa) koji u tome dijelu nije dokazima osporen, proizlazi da je u vrijeme zamjene nekretnina sporni objekt na koji se tužbeni zahtjev odnosi (navodni stambeni objekt) bio nedovršeni pomoćni objekt dimenzija 6x4 m, čija je gradnja bila zabranjena rješenjem nadležnog Inspektorata za građevinarstvo i urbanizam od 10. kolovoza 1987. (list 71. do 75. spisa), taj je objekt nakon izvršene zamjene nadogradio i proširio njihov prednik ŽD.
32. Stoga iz ovih navoda i dokaza proizlazi zaključak da u vrijeme zamjene nekretnina nije postojala ikakva druga stambena zagrada koja bi bila isključena iz zamjene i da se izjava ĐD od 7. srpnja 1993. odnosi na cijelu njegovu nekretninu odnosno k. č. br. [katastarska čestica] neovisno o tome kako ju on u toj izjavi opisuje u naravi.
33. Kraj ovih činjenica, prednik tužitelja nije po ocjeni ovoga suda uvjerljivo osporio da je 7. srpnja 1993. potpisao punomoć JD (list 143. spisa).Naime on niti nije osporio sam potpis već je njenu vjerodostojnost osporavao zbog činjenice da potpis nije ovjeren, da "nije pisana istim pisaćim strojem kao ostali dokumenti" i da nije priložen njen izvornik. Imajuću u vidu da su obje stranke dostavile svu dokumentaciju u preslikama, u okolnostima ovoga slučaja i zbog velikog proteka vremena od realizacije ugovora i vođenja ovog spora za očekivati je da više ne raspolažu svim izvornicima. Izostanak ovjere potpisa nije od utjecaja na valjanost punomoći, uostalom i tužitelji se pozivaju na ugovor o zamjeni nekretnina od 23. lipnja 1993. iako na njemu potpisi nisu ovjereni, stoga netočno tvrde da su na svim ostalim ispravama potpisi ovjereni.
34. Nadalje, suprotno zaključku suda prvoga stupnja, iz iskaza svjedokinje DD, kćerke ŽD (sada VI. -tužene) i njegove punomoćnice kod sklapanja spornog ugovora, logično proizlazi da je bila upoznata sa dogovorima stranaka o zamjeni nekretnina iako nije bila osobno prisutna jer je živjela u [adresa], s ocem je kontaktirala telefonom. Naime, ona je iskazala da je vršila pritisak na roditelje da zamijene nekretnine i dođu živjeti u [adresa] zbog bojazni za njihovu sigurnost a ĐD je pobjegao iz Hrvatske u Bosnu i sam se obratio njenom ocu i predložio zamjenu nekretnina. Njen otac uopće nije vidio nekretninu u [adresa] već ju je ona obišla i zaključila da ona niti približno ne odgovara vrijednosti nekretnine njenih roditelja u [adresa], sporni objekt je bio u naravi šupa i pušnica, ali im je rekla neka spašavaju glavu i prihvate zamjenu. Iz njenog iskaza dalje jasno proizlazi da je ona bila upoznata sa svim okolnostima sklapanja ugovora koji je najprije sastavio tužitelj i potpisali su ga u općini ali tužitelj nije mogao ovjeriti potpis u [adresa] jer nije imao važeće dokumente. Kada je taj ugovor dobila na uvid vidjela je da je u njemu navedeno da tužitelj mijenja pola nekretnine dok je u izjavi tužitelja od 23. lipnja 1993. pisalo da mijenja kuću s garažom i pomoćnim objektom i svim pokretninama. Savjetovala je ocu da se u ugovoru navede da tužitelj mijenja cijelu nekretninu jer je i on davao u zamjenu cijelu nekretninu i da potpisi svakako budu ovjereni. Stoga je tako navedeno u drugom, ovdje spornom ugovoru čiji je tekst na njen zahtjev sastavio odvjetnik u Zagrebu, ujedno je tužitelj izdao novu punomoć JD. Pojasnila je također da tužitelj nije imao ikog u Hrvatskoj tko bi potpisao ugovor u njegovo ime i pristao je izdati punomoć njenoj teti JD te je u Zagrebu potpisan i ovjeren predmetni ugovor o zamjeni koji je ona potpisala kao punomoćnica svoga oca, koji je u Zagreb došao tek 16. kolovoza 1993.
35. Dovodeći u vezu okolnosni i detaljni iskaz svjedokinje sa sadržajem navedenih isprava u spisu, proizlazi da su stranke najprije potpisale ugovor o zamjeni koji je sastavio tužitelj, budući da on nije mogao ovjeriti potpis u [adresa], po savjetu kćerke tuženika da ugovor mora biti ovjeren i da i tužitelj mora u zamjenu dati cijelu nekretninu (kako je uostalom proizlazilo iz izjave ĐD od 23. lipnja 1993.), sastavljen je predmetni ugovor sukladno tim uputama na koji je tužitelj očito pristao jer je u takvim okolnostima bio zainteresiran za zamjenu. Kako bi potpisi mogli biti ovjereni u Zagrebu i time realizirana zamjena, tuženik i tužitelj su ovlastili punomoćnice za potpisivanje predmetnog ugovora koji su one potpisale i ovjerile na općini Pešćenica.
36. Valja reći da iskaz svjedokinje tužitelj nije osporio svojim iskazom niti je pristupio radi saslušanja tijekom ovoga postupka. Iz pisane izjave od 17. kolovoza 2016. s ovjerom potpisa pred notarom u [adresa] tek proizlazi da je s UD sklopio ugovor o zamjeni nekretnina 23. lipnja 1993., da pola parcele 2130/4 nije bio predmet zamjene već je UD napravio drugi ugovor i "obuhvatio cijelu parcelu i obe kuće što nije bijo dogovor i podvalijo JD da ona potpiše što je ista priznala kada je davala izjavu pred sudijom 22. listopada 2015.".
37. Točno je da sadržajno ova izjava korespondira sa ugovorom o zamjeni nekretnina od 23. lipnja 1993. kako navodi sud prvoga stupnja, što je samo po sebi razumljivo jer tužitelj na tim navodima temelji tužbeni zahtjev. Međutim, istovremeno ta izjava proturječi ostalim ispravama u spisu, prije svega citiranim izjavama ĐD od 23. lipnja 1993. i 7.srpnja 1993. iz kojih proizlazi da je predmet zamjene bila cijela nekretnina, u pisanoj izjavi on nije obrazložio te razlike i proturječnosti. Također je potpuno proizvoljna i netočna njegova interpretacija iskaza JD, ona je naime tek potvrdila da je kao punomoćnik potpisala ugovor o zamjeni nekretnina od 16. srpnja 1993., o sadržaju ugovora i dogovorima stranaka ona nije imala relevantna saznanja.
38. Stoga ovaj sud smatra da iz provedenih dokaza i izloženih činjenica proizlazi da je tužitelj bio suglasan sa zamjenom cijele svoje nekretnine kako je to navedeno u ugovoru od 16. srpnja 1993. i među stranaka izvršeno u cijelosti. U kontekstu ovih utvrđenja neodlučna je i činjenica da su stranke u ugovoru od 16. srpnja 1993. navele podjednaku vrijednost nekretnina iako je sada predmet zamjene bila cijela tužiteljeva nekretnina. Iznos naveden u ugovoru od 23. lipnja 1993. nije očito bio utvrđen egzaktno, stručnom procjenom već sporazumom stranaka a novim ugovorom stranke su se očito suglasile da zamijenjene nekretnine imaju jednaku vrijednost jer nije ugovorena zamjena uz nadoplatu niti je ijedna od stranaka naknadno tvrdila nešto drugo i zahtijevala ikakvu novčanu nadoknadu vrijednosti, pitanje vrijednosti nekretnina stranke dogovaraju svojom slobodnom voljom.
39. Slijedom izloženog, kako je prvostupanjski sud prvenstveno pogrešno primijenio materijalno pravo, temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP presuda je preinačena i odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti.
40. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP preinačena je odluka o naknadi troškova postupka i temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP naloženo je tužiteljima da naknade parnični trošak I.-V.-tuženicima, koji se odnosi na troškove zastupanja.
41. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) tuženicima su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 28.1.11., 25.4.12., 20.9.12., 27.2.15. po 250 bodova (Tbr. 8.t.1.), za zastupanje na ročištima 17.9.12., pri očevidu 12.5.14., za ročište 23.9.15., za očevid 22.10.15., za ročišta 24.11.15., 19.5.16., 7.7.16., 12.1.17., 14.3.18., 12.5.20., po 250 bodova, za ročišta 22.4.22. i 18.12.23. po 350 bodova, (Tbr. 9.t.1.), za sastav podnesaka 29.9.15., 20.11.15., 2.12.15., 23.5.16., 13.4.17., 30.1.20., 3.6.20.,11.8.20. i 16.12.20. po 25 bodova, podnesaka od 19.5.23. i 2.6. 23. po 35 bodova (Tbr. 8.t.4.), za ročišta 7.2.19., 10.6.19., 17.2.20. po 50 bodova, za ročište 14.11.22. 70 bodova (Tbr. 9.t.3.), ukupno 4.965,00 bodova odnosno 9.930,00 eura, uz PDV ukupno 12.412,50 eura.
42. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tužiteljima je naloženo i da naknade I. -V.- tuženicima trošak sastava žalbe od 1.093,75 eura (Tbr. 10. t. 1.) i pristojbe na žalbu od 361,00 eura, ukupno 1.454,75 eura.
U Zagrebu, 4. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić