Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1729/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Tihomiru Juričanu i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Tihomir Juričan i LB u [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima Sanji Porobija i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7299/2019-55 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7299/2019-55 od 27. siječnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o namjenskom kreditu [broj kredita], kreditna partija:... 25. listopada 2007. između tužitelja i tuženika, solemniziranog kod Javnog bilježnika Alemke Gajski u Zagrebu 5. studenog 2007. pod br: OV-40308/2007 i to iz čl. 2. u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje redovne kamatne stope koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i iz čl. 7. u dijelu kojim je ugovoreno da, za slučaj izmjene promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, tužitelj pristaje da tuženik izmijeni anuitete i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete u razdoblju do 9. siječnja 2013.
II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7299/2019-55 od 27. siječnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o namjenskom [broj kredita] kreditna partija:... od 25. listopada 2007. između tužitelja i tuženika, solemniziranog kod Javnog bilježnika Alemke Gajski u Zagrebu 5. studenog 2007. pod br: OV-40308/2007 i to iz čl. 2. u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje redovne kamatne stope koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i iz čl. 7. u dijelu kojim je ugovoreno da, za slučaj izmjene promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, tužitelj pristaje da tuženik izmijeni anuitete i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete u razdoblju od 10. siječnja 2013. na dalje i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbi ugovora o namjenskom kreditu [broj kredita], kreditna partija:... od 25. listopada 2007. između tužitelja i tuženika, solemniziranog kod Javnog bilježnika Alemke Gajski u Zagrebu 5. studenog 2007. pod br: OV-40308/2007 i to iz čl. 2. u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje redovne kamatne stope koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i iz čl. 7. u dijelu kojim je ugovoreno da, za slučaj izmjene promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, tužitelj pristaje da tuženik izmijeni anuitete i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete u razdoblje od 10. siječnja 2013. na dalje." kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7299/2019-55 od 27. siječnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka II i III izreke i u tom se dijelu predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-7299/2019-55 utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu br:[broj kredita], kreditna partija:... od 25. listopada 2007. između tužitelja i tuženika, solemniziranog kod Javnog bilježnika Alemke Gajski u Zagrebu 5. studenog 2007. pod br: OV- 40308/2007 i to iz čl. 2. u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje redovne kamatne stope koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i iz čl. 7. u dijelu kojim je ugovoreno da, za slučaj izmjene promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, tužitelj pristaje da tuženik izmijeni anuitete i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.
1.2. U stavku II izreke iste presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.956,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od ožujka 2008. do kolovoza 2017. pa do isplate.
1.3. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.723,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2025. do isplate, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška s kamatama od 27. siječnja 2025. do isplate i uz naknadu troška sastava žalbe, podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje s odgovarajućim uputama.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4.1. U deklaratornoj odluci iz stavka I izreke prvostupanjske presude ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) na koji se osnovano ukazuje u toč. 102. žalbe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prva iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 5. i 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 i 156/23, dalje ZPK) u vezi ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07 i 125/07, dalje: ZZP/07).
4.2. U kondemnatronoj odluci iz stavka II izreke prvostupanjske presude tuženom je naloženo isplatiti tužitelju ukupni iznos od 9.956,24 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, kako je tužitelj i zatražio u podnesku od 6. ožujka 2023. Međutim, ukupni zatraženi i dosuđeni iznos od 9.956,24 eura razlikuje se od ukupnog zbroja pojedinačnih mjesečnih iznosa s određenjem početka tijeka zakonskih zateznih kamata od pojedinih dana u mjesecu u razdoblju od ožujka 2008. do kolovoza 2017. pa do isplate, koji zbroj iznosi 9.956,26 eura i kao takav je veći od ukupno dosuđenog iznosa, na što je ukazao tuženik u toč. 5. svoje žalbe. Stoga je tuženik osnovano ukazao na apsolutno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP koja je ostvarena u dijelu odluke iz stavka II izreke prvostupanjske presude.
4.3. Obzirom da je odluka o glavnoj stvari iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je pri dosudi iznosa kojeg tuženik ima vratiti, zbroj pojedinih mjesečnih iznosa veći od ukupno dosuđenog iznosa, ne radi se o otklonjivoj omašci u pisanju već je odluka suda prvog stupnja sama sebi proturječna čime je ispitivanje povodom žalbe onemogućeno i nema uvjeta za primjenu čl. 373.a ZPP.
4.4. Slijedom navedenog i primjenom čl. 369. st. 1. u vezi čl. 354. st .1. toč. 11 ZPP povodom osnovanog žalbenog osporavanja zakonitosti i pravilnosti odluke iz stavka II izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku I izreke ovog rješenja, što se primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP odnosi i na odluku o naknadi parničnog troška iz stavka III izreke prvostupanjske presude a koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu.
5.1. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, ne nalazi se da bi u dijelu odluke iz stavka I izreke prvostupanjske presude bio ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je u tom deklaratornom dijelu prvostupanjska presuda razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5.2. Nema mjesta žalbenom pozivanju na relativno bitnu povredu odredba postupka iz čl. 109. u vezi čl. 201. ZPP jer se, suprotno neosnovanom prigovoru tuženika, sudužnik, založni dužnik i tužitelj se ne nalaze u položaju nužnih suparničara. U parnici radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora stranke predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nemaju svojstvo nužnih suparničara. Okolnost da tužbom nisu obuhvaćeni sudužnik i založni dužnik ne utječe na valjanost postavljenog zahtjeva ni na odluku o istom tako da nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. i čl. 201. ZPP, kako se prigovara u žalbi tuženika.
5.3. Polazeći od sadržaja tužbe i predmetnog ugovora o kreditu te pravilno ocjenjujući sadržaj njegovog iskaza s ročišta za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom od 11. srpnja 2024., u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni su utemeljeni razlozi o odlučnoj činjenici da je tužitelj u predmetnom ugovoru sudjelovao u svojstvu potrošača, koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Za zaključiti je kako je tužitelj pred prvostupanjskim sudom dokazao odlučnu činjenicu statusa potrošača pri ugovaranju navedenog kredita s tuženikom a u svrhu kupnje stana u kojem stanuje, za osobne potrebe, čime je postupio u skladu sa zaključkom donesenim na sjednici predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenog 2023. (SU IV-56/2023) po kojem je u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke teret dokaza statusa potrošača na tužitelju a ako banka to osporava onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema. Tuženik se osporavajući navedeno svojstvo potrošača pozvao na izvod iz sudskog registra društva Mar-Ben putovanja d.o.o. iz kojeg je vidljivo da je isto osnovano 17. svibnja 2012. dakle četiri i pol godine nakon zaključenja predmetnog ugovora o kreditu da bi rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 24. kolovoza 2018. bio otvoren i zaključen stečajni postupak nad istim društvom. Stoga tuženik svojim žalbenim navodima nije osporio tužiteljevo svojstvo potrošača kao fizičke osobe koja je sklopila predmetni ugovor o kreditu djelujući izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti iz čl. 3. alineja 9 ZZP/07 već ističe neosnovane tvrdnje o bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 221. ZPP i o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju kojima nije doveo u sumnju pravilno činjenično utvrđenje tužiteljičinog statusa potrošača.
6.1. Prvostupanjski je sud utvrdio ništetnost dijela odredbi čl. 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu [broj kredita] od 25. listopada 2007. kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope jednostranim odlukama tuženika kao kreditora, djelomično pravilno primjenjujući mjerodavno materijalno pravo iz čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. ZZP/07 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) za razdoblje do 9. siječnja 2013., na temelju utemeljenog zaključka da se o tim unaprijed sastavljenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo jer tuženik ne tvrdi niti dokazuje da jest a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
6.2. Prvostupanjski je sud dao razloge za zaključak o ostvarenu pretpostavki ništenosti iz čl. 96. st. 1. ZZP/07, pri čemu utvrđenje odlučnih činjenica uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije temeljio na primjeni čl. 502.c ZPP i utvrđenjima iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 nema obvezujući učinak u smislu odredbe čl. 502.c ZPP za utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu u valuti hrvatskih kuna o promjenjivosti kamatne stope sukladno odlukama tuženika. O tom je pitanju koje glasi: "Je li odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u euru ili HRK valuti?" odgovor dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev-678/2024-2 od 21. svibnja 2024. kako slijedi: "Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 i odlukom Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., ne primjenjuje se na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) niti je tim odlukama odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti."
6.3. Iako se utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 ne mogu primijeniti temeljem čl. 502.c ZPP u odnosu na predmetni ugovor između stranaka o kreditu u valuti hrvatskih kuna jer u tom postupku zaštita kolektivnih interesa nije ni tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s tom valutom, u navedenim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. ZZP/07.
7.1. Odgovarajućom primjenom odredbi čl. 96. st. 2. i 4. ZZP/07 prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako se o unaprijed sastavljenim spornim odredbama čl. 2. i čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika nije pojedinačno pregovaralo jer tuženik ne tvrdi niti dokazuje suprotno. Ujedno je utvrđeno da je tuženik kao kreditor u unaprijed sastavljeni standardni ugovoru unio odredbu o kamatnoj stopi koja će se mijenjati onako kako odluči tuženik, sukladno njegovim jednostranim odlukama a bez parametara odredljivosti, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj mogao utjecati na njezin sadržaj. Takvom odredbom o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika bez jasnih i razumljivih parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope tužitelj je kao potrošač doveden u neravnopravni položaj suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čime je uzrokovana znatna neravnoteža prava i obveza ugovornih strana na njegovu štetu.
7.2. Prvostupanjski je sud zaključak o ostvarenju pretpostavki ništenosti iz čl. 96. st. 1. ZZP/07 utemeljio na pravilnom utvrđenju odlučnih činjenica uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Za razliku od tvrdnji tuženika, riječ je o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja u odnosu na kojeg se sukladno čl. 96. st. 1. ZZP/07 i čl. 4. ZOO primjenjuje mjerilo savjesnosti i poštenja.
7.3. Presudom suda EU br. C-26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci kreditora je nerazumljiva jer ne sadrži egzaktne parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope već samo upućuje na to da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom kreditora o kamatama. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu. Kreditor koji jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu određujući time i visinu obveze tužitelja kao korisnika kredita a koji pak promjenu stope ne može predvidjeti uslijed nepostojanja egzaktnih parametara o kojima ovisi ta promjena, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što sve takvu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi čini nepoštenom i ništetnom.
8.1. Za razliku od navedenog uređenja, stupanjem na snagu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 112/12, dalje: ZID ZPK) a na tragu Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ, tuženik je bio dužan do 9. siječnja 2013. uskladiti svoje poslovanje izražavanjem kamatne stope na temelju jasnih mjerila poznatih potrošačima, dakle uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu odrediti elemente i parametre ovisno o kretanju kojih se mijenja visina promjenjive kamatne stope, tako da promjena kamatne stope ne ovisi isključivo o volji jedne od ugovornih strana odnosno tuženika te odrediti rokove u kojima se korekcija visine kamatne stope razmatra. U tom se smislu tuženik osnovano pozvao na uz odgovor na tužbu priložene Obavijest o promjeni kamatne stope s Općim uvjetima promjene kamatne stope i Općim uvjetima poslovanja koje je 8. siječnja 2013. uputio tužitelju (list 38-61 spisa predmeta suda prvog stupnja), što je utvrdio prvostupanjski sud.
8.2. Budući da je tuženik postupio po odredbama čl. 11. st. 5. ZPK, ne može se reći da se u razdoblju od 9. siječnja 2013. na dalje primjenjuje nerazumljiva odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi bez jasnih i predvidivih razloga i kriterija promjene koja bi posljedično bila ništetna. Suprotno tome a sukladno odredbama čl. 11.a. ZPK u razdoblju od 9. siječnja 2013. na dalje redovna kamata određena je primjenom objektivnih parametara (definirani fiksni i varijabilni element) kao u Općim uvjetima promjene kamatne stope i Općim uvjetima poslovanja tuženika, iz čega slijedi da je ostvarena zaštita tužitelja kao potrošača jer je tuženik otklonio nezakonito postupanje u pogledu određivanja kamatne stope te da su u razdoblju od 9. siječnja 2013. na dalje otpali uvjeti za primjenu čl. 96. st. 1. ZZP/07 u odnosu na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. i 7. predmetnog ugovora u kreditu u valuti kuna.
9.1 U okolnostima predmetnog slučaja u kojem su za razdoblje do 9. siječnja 2013. ostvarene pretpostavke za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. ZZP/07, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu utvrđenja ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju do 9. siječnja 2013., kao u stavku I izreke ove presude.
9.2. Obzirom na otklanjanje uzroka ništetnosti u razdoblju od 10. siječnja 2013. na dalje, valjalo je primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u osporenom dijelu iz stavka I izreke te odbiti kao neosnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi čl. 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju od 10. siječnja 2013. na dalje i odlučiti kao u stavku II izreke ove presude.
10. Slijedom navedenih materijalno pravnih pretpostavki a uzimajući u obzir ostale navode iz žalbe tuženika, prvostupanjski će sud u ponovljenom suđenju raspraviti i utvrditi je li i u kojem dijelu osnovan preostali kondemnatrni zahtjev tužitelja, u svrhu donošenja zakonite i pravilne odluke o tom zahtjevu.
11. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 166. st .3. ZPP, kao u stavku II izreke rješenja.
U Zagrebu 4. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Gabriela Topić Kordej
