Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-606/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tatjani Vientin Brnabić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vizentin, Brnabić & Rus u Rijeci, protiv tuženika Erste & Steiermarkische banka d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, Poslovni broj P-1136/2019-40 od 4. studenog 2024. ispravljene rješenjem istog suda, Poslovni broj P-1136/2019-42 od 12. studenog 2024. i dopunske presude Poslovni broj P-1136/2019-43 od 12. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, Poslovni broj P-1136/2019-40 od 4. studenog 2024. ispravljene rješenjem istog suda, Poslovni broj P-1136/2019-42 od 12. studenog 2024., u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke presude.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1136/2019-40 od 4. studenog 2024. ispravljene rješenjem istog suda, Poslovni broj P-1136/2019-42 od 12. studenog 2024., u pobijanom dijelu pod toč. II., IV. i VI. izreke i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.664,86 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 0,04 EUR od 02.09.2005 do isplate

na iznos od 0,12 EUR od 02.10.2005 do isplate

na iznos od 0,44 EUR od 12.01.2006 do isplate

na iznos od 5,28 EUR od 05.11.2008 do isplate

na iznos od 9,16 EUR od 10.01.2009 do isplate

na iznos od 16,00 EUR od 17.02.2009 do isplate

na iznos od 20,39 EUR od 10.03.2009 do isplate

na iznos od 8,34 EUR od 08.04.2009 do isplate

na iznos od 7,98 EUR od 12.05.2009 do isplate

na iznos od 5,16 EUR od 09.06.2009 do isplate

na iznos od 5,91 EUR od 10.07.2009 do isplate

na iznos od 1,54 EUR od 12.08.2009 do isplate

na iznos od 6,16 EUR od 10.09.2009 do isplate

na iznos od 2,08 EUR od 10.10.2009 do isplate

na iznos od 5,09 EUR od 14.11.2009 do isplate

na iznos od 4,57 EUR od 09.12.2009 do isplate

na iznos od 12,69 EUR od 13.01.2010 do isplate

na iznos od 16,35 EUR od 13.02.2010 do isplate

na iznos od 14,92 EUR od 11.03.2010 do isplate

na iznos od 21,86 EUR od 13.04.2010 do isplate

na iznos od 27,07 EUR od 14.05.2010 do isplate

na iznos od 34,20 EUR od 12.06.2010 do isplate

na iznos od 37,11 EUR od 16.07.2010 do isplate

na iznos od 37,27 EUR od 15.08.2010 do isplate

na iznos od 50,25 EUR od 12.09.2010 do isplate

na iznos od 42,32 EUR od 12.10.2010 do isplate

na iznos od 44,44 EUR od 11.11.2010 do isplate

na iznos od 57,81 EUR od 15.12.2010 do isplate

na iznos od 70,02 EUR od 13.01.2011 do isplate

na iznos od 53,54 EUR od 15.02.2011 do isplate

na iznos od 61,76 EUR od 15.03.2011 do isplate

na iznos od 52,02 EUR od 12.04.2011 do isplate

na iznos od 63,22 EUR od 10.05.2011 do isplate

na iznos od 79,24 EUR od 11.06.2011 do isplate

na iznos od 84,96 EUR od 09.07.2011 do isplate

na iznos od 129,86 EUR od 10.08.2011 do isplate

na iznos od 88,49 EUR od 20.09.2011 do isplate

na iznos od 89,85 EUR od 11.10.2011 do isplate

na iznos od 89,09 EUR od 12.11.2011 do isplate

na iznos od 88,22 EUR od 13.12.2011 do isplate

na iznos od 97,45 EUR od 12.01.2012 do isplate

na iznos od 102,00 EUR od 15.02.2012 do isplate

na iznos od 101,69 EUR od 13.03.2012 do isplate

na iznos od 97,98 EUR od 12.04.2012 do isplate

na iznos od 100,27 EUR od 12.05.2012 do isplate

na iznos od 103,55 EUR od 09.06.2012 do isplate

na iznos od 99,51 EUR od 10.07.2012 do isplate

na iznos od 100,00 EUR od 11.08.2012 do isplate

na iznos od 93,19 EUR od 12.09.2012 do isplate

na iznos od 95,34 EUR od 11.10.2012 do isplate

na iznos od 100,34 EUR od 13.11.2012 do isplate

na iznos od 99,23 EUR od 12.12.2012 do isplate

na iznos od 100,27 EUR od 12.01.2013 do isplate

na iznos od 95,44 EUR od 10.02.2013 do isplate

na iznos od 92,54 EUR od 13.03.2013 do isplate

na iznos od 99,69 EUR od 12.04.2013 do isplate

na iznos od 94,12 EUR od 11.05.2013 do isplate

na iznos od 88,21 EUR od 14.06.2013 do isplate

na iznos od 85,74 EUR od 03.07.2013 do isplate

na iznos od 91,51 EUR od 23.08.2013 do isplate

na iznos od 98,86 EUR od 02.10.2013 do isplate

na iznos od 95,24 EUR od 05.11.2013 do isplate

na iznos od 96,86 EUR od 03.12.2013 do isplate

na iznos od 100,72 EUR od 04.02.2014 do isplate

na iznos od 85,11 EUR od 04.02.2014 do isplate

na iznos od 87,58 EUR od 15.03.2014 do isplate

na iznos od 86,47 EUR od 03.04.2014 do isplate

na iznos od 83,97 EUR od 03.05.2014 do isplate

na iznos od 82,48 EUR od 04.06.2014 do isplate

na iznos od 84,17 EUR od 04.07.2014 do isplate

na iznos od 86,04 EUR od 07.08.2014 do isplate

na iznos od 87,99 EUR od 10.10.2014 do isplate

na iznos od 89,46 EUR od 16.10.2014 do isplate

na iznos od 91,86 EUR od 06.12.2014 do isplate

na iznos od 92,16 EUR od 19.12.2014 do isplate

na iznos od 92,70 EUR od 14.01.2015 do isplate

na iznos od 92,68 EUR od 18.02.2015 do isplate

na iznos od 92,68 EUR od 07.03.2015 do isplate

na iznos od 92,68 EUR od 18.04.2015 do isplate

na iznos od 92,68 EUR od 30.05.2015 do isplate

na iznos od 92,68 EUR od 18.06.2015 do isplate

na iznos od 92,68 EUR od 05.08.2015 do isplate

na iznos od 92,68 EUR od 03.09.2015 do isplate

po stopi koja za period do 31.12.2007. godine iznosi 15%, za period od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine iznosi 14%, od 01.07.2011. nadalje iznosi 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.686,46 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 0,01 EUR od 03.11.2005 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 12.01.2006 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 15.02.2006 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.03.2006 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.05.2006 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.07.2006 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.08.2006 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.11.2006 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.12.2006 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.03.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.05.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.06.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.08.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.09.2007 do isplate

na iznos od 0,01 EUR od 02.10.2007 do isplate

na iznos od 26,09 EUR od 02.02.2008 do isplate

na iznos od 26,07 EUR od 02.03.2008 do isplate

na iznos od 26,07 EUR od 02.04.2008 do isplate

na iznos od 26,06 EUR od 02.05.2008 do isplate

na iznos od 26,05 EUR od 02.06.2008 do isplate

na iznos od 26,04 EUR od 02.07.2008 do isplate

na iznos od 26,03 EUR od 02.08.2008 do isplate

na iznos od 26,02 EUR od 02.09.2008 do isplate

na iznos od 26,02 EUR od 03.10.2008 do isplate

na iznos od 26,00 EUR od 05.11.2008 do isplate

na iznos od 25,99 EUR od 09.12.2008 do isplate

na iznos od 25,98 EUR od 10.01.2009 do isplate

na iznos od 25,97 EUR od 17.02.2009 do isplate

na iznos od 25,97 EUR od 10.03.2009 do isplate

na iznos od 25,95 EUR od 08.04.2009 do isplate

na iznos od 42,18 EUR od 12.05.2009 do isplate

na iznos od 42,17 EUR od 09.06.2009 do isplate

na iznos od 42,16 EUR od 10.07.2009 do isplate

na iznos od 42,14 EUR od 12.08.2009 do isplate

na iznos od 42,13 EUR od 10.09.2009 do isplate

na iznos od 42,11 EUR od 10.10.2009 do isplate

a iznos od 42,09 EUR od 14.11.2009 do isplate

na iznos od 42,08 EUR od 09.12.2009 do isplate

na iznos od 42,06 EUR od 13.01.2010 do isplate

na iznos od 42,04 EUR od 13.02.2010 do isplate

na iznos od 42,03 EUR od 11.03.2010 do isplate

na iznos od 42,01 EUR od 13.04.2010 do isplate

na iznos od 41,99 EUR od 14.05.2010 do isplate

na iznos od 41,97 EUR od 12.06.2010 do isplate

na iznos od 40,36 EUR od 11.10.2011 do isplate

na iznos od 24,93 EUR od 12.11.2011 do isplate

na iznos od 24,91 EUR od 13.12.2011 do isplate

na iznos od 24,89 EUR od 12.01.2012 do isplate

na iznos od 24,87 EUR od 15.02.2012 do isplate

na iznos od 24,86 EUR od 13.03.2012 do isplate

na iznos od 24,84 EUR od 12.04.2012 do isplate

na iznos od 24,82 EUR od 12.05.2012 do isplate

na iznos od 24,81 EUR od 09.06.2012 do isplate

na iznos od 24,79 EUR od 10.07.2012 do isplate

na iznos od 24,77 EUR od 11.08.2012 do isplate

na iznos od 24,75 EUR od 12.09.2012 do isplate

na iznos od 24,73 EUR od 11.10.2012 do isplate

na iznos od 24,71 EUR od 13.11.2012 do isplate

na iznos od 24,69 EUR od 12.12.2012 do isplate

na iznos od 24,67 EUR od 12.01.2013 do isplate

na iznos od 24,65 EUR od 10.02.2013 do isplate

na iznos od 24,63 EUR od 13.03.2013 do isplate

na iznos od 24,61 EUR od 12.04.2013 do isplate

na iznos od 24,59 EUR od 11.05.2013 do isplate

na iznos od 24,57 EUR od 14.06.2013 do isplate

na iznos od 24,55 EUR od 03.07.2013 do isplate

na iznos od 24,53 EUR od 23.08.2013 do isplate

na iznos od 24,50 EUR od 02.10.2013 do isplate

na iznos od 24,49 EUR od 02.10.2013 do isplate

na iznos od 24,46 EUR od 05.11.2013 do isplate

na iznos od 24,44 EUR od 03.12.2013 do isplate

na iznos od 24,42 EUR od 04.02.2014 do isplate

VI. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužiteljici FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 5.096,12 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku

15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Preinačava se Dopunska presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, Poslovni broj P-1136/2019-43 od 12. studenog 2024. i odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.650,51 EUR na ime razlike glavnica utvrđene na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. godine pa do isplate po stopi od 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, Poslovni broj P-1136/2019-40 od 4. studenog 2024. ispravljene rješenjem istog suda, Poslovni broj P-1136/2019-42 od 12. studenog 2024., u pobijanom dijelu pod toč. V. izreke bez vraćanja na ponovno odlučivanje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2., Ugovora o [broj kredita], od 24.08.2005., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak te dio odredbe članka 7. istog kredita, a koje glase: "IZNOS KREDTITA: 93.900 CHF (devedesettritusućedevetstoCHF) protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj."

"Iznos anuiteta=475,78 CHF (četristosedamdesetpetCHFidedamdeseosam/100) " VALUTNA KLAUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa stranke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. " Točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.664,86 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, sa kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u toč. II. izreke prvostupanjske presude

Točkom III. izreke, utvrđen je ništetnom dio odredbe članka 8., Ugovora o [broj kredita], od 24.08.2005. godine, sklopljenog između tužiteljice i tuženika odnoseće na redovnu kamatu koja glasi: "Ugovorne strane su suglasne u skladu s važećim odlukama Banke."

Točkom IV. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.686,46 Eur preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navede u toč. IV. izreke.

Točkom V. utvrđen je kao neosnovan procesni prigovor radi prebijanja:

-s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 473,29 Eur zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navede u toč. V. izreke prvostupanjske presude,

-s osnove razlike u kamati u iznosu 1.309,20 Eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose navedene u toč. V. izreke prvostupanjske presude,

te je odbijen tuženik sa zahtjevom da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom.

Točkom VI. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 5.096,12 Eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

Dopunskom presudom naloženo je tuženiku, isplatiti tužiteljici iznos od 7.650,51 Eur na ime razlike glavnica utvrđene na 30.09.2015. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. do isplate.

2. Presudu i Dopunsku presudu pobija tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže, preinačiti prvostupanjsku presudu i Dopunsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju naknadu troškova tuženika, podredno presudu i dopunsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora, je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita], kojega su nesporno dana 24.08.2005. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredba čl. 8. st. 2. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i odredbe čl. 2. i 7. gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak jer se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama, te restitucijski zahtjev temeljem ništetnih odredbi.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke te postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Tuženik uvodno u izjavljenoj žalbi, opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući – u bitnome – da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP – dakle da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu-a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP, time da tuženik istodobno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

7. Razmatrajući citiranu materijalno-pravnu osnovu postupanja na koju se poziva tuženik, valja navesti da ovaj sud navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira ni osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost, slijedom čega niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće to više što je isti podnesen, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost. Pored toga ističe se da pozitivne procesno-pravne odredbe sadržane u ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući ništetnim označeni dio odredbi Ugovora o kreditu br. broj [broj kredita], upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prema kojima su ništetne odredbe zaključene između stranaka o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502. a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

10. Odredbom čl. 502. b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

11. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502. a st. 1. ZPP.

12. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 96/03, 46/07 i 79/07-dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

13.1. Saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope a tuženik nije dokazao da se pojedinačno s tužiteljicom pregovaralo u pogledu označenih odredbi Ugovora o kreditu, a na njemu je teret tog dokaza.

13.2. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik budući da je moguće ocijeniti kako se uopće nije pregovaralo o uvjetima ugovora glede ugovornih odredbi koje su ništetne i opravdano zaključiti, da su postupanjem tuženika povrijeđeni odnosno, ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava tužiteljice.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

15. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

16. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21-dalje u tekstu: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

17. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C-26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužiteljici morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

18. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, ovaj dio Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

19. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

20. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

21. Tužiteljica kao korisnik kredita nije izgubila pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

22.1 U odnosu na nesporno zaključeni Aneks br. 1 Ugovora kreditu br. 510258071 od 11. veljače 2016. (dalje Aneks) na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/2015 – dalje: ZIDZPK) radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u Eur, postoji pravni interes tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

23. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

24.1. Prvostupanjski sud pobijanim dijelom odluke pod točkom II., IV. izreke i Dopunskom presudom, tužiteljici sudi i preplaćenu razliku između stvarno plaćenih anuiteta po kamatnoj stopi koju je jednostrano mijenjao tuženik i kamatnih stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora te razlike stvarno plaćenih anuiteta po tečaju CHF koji se mijenjao tijekom razdoblja otplate kredita i početnom tečaju i naposljetku, budući da je tuženik proveo konverziju Ugovora o kreditu iz CHF u Eur, na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka nalaže tuženiku isplatu na ime ništetne odredbe o kamatnoj stopi 1.686,46 Eur, ništetne odredbe o valutnoj klauzuli 5.664,86 Eur te nedovoljno umanjene glavnice provedene u konverziji u svoti od 7.650,51 Eur (dopunskom presudom), odnosno, svotu umanjenu za priznatu preplatu u konverziji.

24.2. Donoseći ovaj dio odluke u odnosu na nesporno sklopljeni Aneks, prvostupanjski sud navodi kako je tužitelj prihvatio izračun konverzije i samu Konverziju, a koji prihvat tuženik nije mogao odbiti temeljem odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

25. Između stranaka nije sporno da su 11. veljače 2016. sklopili Aneks na temelju ZIDZPK, koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

26. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske taj sud je, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor:" Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. "Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

27. Aneks koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

28.1. Odredbom Aneksa je izrijekom propisano da se sklapa na temelju odredaba ZID ZPK i pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnice kredita, tužiteljice, ugovaraju se uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u euro te izričito utvrđuju kako se ne radi o obnovi ugovora kao niti bilo kojem drugom načinu prestanka obveze ugovorene Ugovorom o kreditu.

28.2. Odredbom čl. 4. Aneksa, ugovorne strane su utvrdile nespornim stanje preostalog neotplaćenog dugovanja tužiteljice a odredbom čl. 3. stranke Aneksa su izjavile suglasnost da je na temelju izračuna konverzije kojeg je tuženik sačinio sukladno odredbi čl. 19. c ZPK tužiteljica prihvatila početno odobrenu glavnicu kredita, ukupno utvrđenu svotu anuiteta, uplaćeni iznos u valutnoj klauzuli u euro, tražbinu tužitelja na temelju konverzije te preostalu neotplaćenu glavnicu kredita u kunama s valutnom klauzulom u Eur nakon provedbe konverzije na dan 30. rujna 2015.

28.3. Potom je utvrđena i razlika između preostale neotplaćene glavnice te su stranke izrazile suglasnost nakon provedbe konverzije o visini dijela glavnice kredita koja prestaje te dug tužitelja na dan 30. rujna 2015. kao i utvrđenje redovne kamate te je, uz označene suglasnosti detaljno opisane u Dodatku tužiteljica potpisom Dodatka potvrdila kako je prije njegova potpisa tuženik pružio odgovarajuće objašnjenje te pravovremeno pojasnio sve informacije sukladno odredbama ZPK, dodatno upozorio na rizik promjene tečaja koji može nastati iako se radi o euru a tužiteljica je potvrdila izračun konverzije sačinjen na dan 30. rujna 2015.

29. Kraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19. c ZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu (dalje: Sporazum), očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

30. Primjena odredaba ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

31. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Aneksom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli Eur utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u Eur a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u Eur.

32. Tako je valjano prestala obveza tuženika, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Aneksa, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

33. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Aneks na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

34. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Dodatkom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

35. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Poslovni broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Aneksa Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19. c ZID ZPK st. 1. uključuje i te uplate.

36. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19. c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u Eur a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19. b ZIDZPK.

37. Tako je sklapanjem Aneksa sukladno odredbi čl. 19. c ZIDZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

38. Kada su dakle, svote koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištene u novom otplatnom planu, prihvaćenom po tužitelju, za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu kao i utvrđena glavnica kredita, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.

39. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK sklapanjem Aneksa sa tuženikom, ona više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1. ZID ZPK uključuje i te uplate kao i suglasno utvrđenu glavnicu nakon provedene konverzije.

40. Tuženik je žalbu podnio i protiv točke V. izreke presude kojom je utvrđen neosnovanim prigovor radi prebijanja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u svoti od 473,29 Eur i s osnovan razlike u kamati u svoti od 1.309,20 Eur, ali obzirom da je pobijana odluka preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev, to je žalba u odnosu na točku V. postala bespredmetna jer ne postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku, pa stoga ne može postojati niti prijebojni zahtjev tuženika prema tužiteljici. S tim u vezi valjalo je ukinuti presudu u dijelu pod toč. V. izreke bez vraćanja na ponovno odlučivanje.

41. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Aneksu tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu prvostupanjske odluke pod točkom II., IV. izreke, te u dopunskoj presudi, pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19. c ZID ZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.

42. Kako je pobijana odluka preinačena, to je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP ovaj sud odlučio o troškovima cjelokupnog postupka primjenom članka 154. stavak 4. ZPP na način da svaka stranka snosi svoje troškove imajući u vidu djelomični uspjeh stranaka u postupku.

43. Iako je uspjeh tuženika veći u odnosu na uspjeh tužitelja ovaj sud imao je na umu da je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije kredita podložno tumačenju sudova jer u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno niti je postojala ustaljena sudska praksa, pa tužba s restitucijskim zahtjevom za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZPK, nije bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga određivanje znatnog financijskog tereta tužitelju nakon završetka postupka u obliku odluke o troškovima postupka uz primjenu članka 154. stavak 2. ZPP nije spojivo s njezinim pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

44. Iz istih razloga odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte