Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1938/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivki Dropučić, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-72/2022-47 od 13. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja EN kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-72/2022-47 od 13. veljače 2024. u točki II. izreke i točki III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja EN za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.044,37 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na slijedeće iznose:

- na iznos 8,56 EUR od tekućom od 07.09.2019. godine do isplate,

- na iznos 141,91 EUR od tekućom od 08.10.2019. godine do isplate,

- na iznos 145,98 EUR od tekućom od 09.11.2019. godine do isplate,

- na iznos 64,39 EUR od tekućom od 07.12.2019. godine do isplate,

- na iznos 46,46 EUR od tekućom od 03.10.2019. godine do isplate,

- na iznos 637,07 EUR od tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 862,70 eura zajedno sa zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.379,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke II. prvostupanjske presude te protiv točke III. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj osporava odbijajući dio tužbenog zahtjeva, a koji odbijajući dio se u cijelosti odnosi na neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti tužitelja. Dakle, tužitelj smatra kako je sud prvog stupnja, uzevši u obzir utvrđeno narušenje zdravlja tužitelja (bolovi, strah, smanjenje životne aktivnosti), dosudio naknadu neimovinske štete u preniskom iznosu. Slijedom navedenog, tužitelj smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljev zahtjev u iznosu od 862,70 EUR, te je tužbeni zahtjev trebao biti u cijelosti priznat. Tužitelj posljedično pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude, ističući da je trebao uspjeti u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom, radi čega mu je trošak postupka trebao biti dosuđen u cijelosti, a ne samo u razmjernom dijelu. Tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 31. listopada 2023. godine (list 117-118 spisa), za isplatu iznosa od 1.907,07 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, specificirano kako slijedi:

- iznos od 1.499,77 EUR na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja te na ime naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege

- iznos od 46,46 EUR na ime naknade imovinske štete s osnove troškova liječenja (troškovi masaža)

- iznos od 360,84 EUR na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad,

a koja cjelokupna šteta je prouzročena kada je ŽN, upravljajući automobilom registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, naletio na stražnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

5.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 1.044,37 EUR, pri čemu ocjenjuje da su specificirani iznosi naknade imovinske štete s osnove troškova liječenja (46,46 EUR) i naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad (360,84 EUR) osnovani u cijelosti. Što se tiče naknade neimovinske štete i naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, a koja je utužena u ukupnom iznosu od 1.499,77 EUR, prvostupanjski sud smatra da tužitelju pripada iznos od 371,62 EUR na ime naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege te iznos od 265,45 EUR na ime neimovinske štete, dok preostali iznos od 862,70 EUR ocjenjuje neosnovanim.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet ovog žalbenog postupka nije nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, tj. dinamika štetnog događaja i odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj nisu sporni u postupku pred drugostupanjskim sudom. Nadalje, nije sporna niti narav tjelesnih ozljeda tužitelja te narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

8. Nadalje, predmet žalbenog postupka nisu niti dosuđeni iznosi naknade imovinske štete s osnove troškova liječenja i naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad, budući da su zatraženi iznosi dosuđeni tužitelju u cijelosti, a tuženik nije podnio žalbu protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude.

9. Također nije sporna niti dosuđena naknada imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 371,62 EUR.

10. Predmet žalbenog postupka jest isključivo visina neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, a koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud utvrdio i dosudio pravičnu novčanu naknadu u preniskom iznosu, kada se uzme u obzir cjelokupno narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je njegov tužbeni zahtjev trebao biti u cijelosti priznat i da je prvostupanjski sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 862,70 EUR.

11. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana **.**.2019., ŽN, upravljajući automobilom registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, naletio na stražnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj EN

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio trzajnu ozljedu vratne i grudne kralježnice

- da je tuženik tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete isplatio iznos od 862,70 EUR (6.500,00 kn),

- da je zbog zadobivene ozljede kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 1%

- da je kod tužitelja došlo do pogoršanja statusa pokretljivosti vratne kralježnice

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 50 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 40 dana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 80 sati, tj.

2 sata dnevno kroz 40 dana

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a kojeg u potpunosti prihvaća i sud drugog stupnja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju, u predmetnom štetnom događaju nastala neimovinska šteta u iznosu od 1.128,15 EUR, a koju je potom potrebno umanjiti za nesporni iznos od 862,70 EUR koji je tuženik tužitelju isplatio u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelju je, na ime pretrpljene neimovinske štete, dosuđen iznos od 265,45 EUR.

13. Prema ocjeni suda drugog stupnja, utvrđena naknada neimovinske štete u iznosu od 1.128,15 EUR je u skladu sa težinom povrede prava osobnosti koju je pretrpio tužitelj, tj. u skladu sa pretrpljenim fizičkim bolovima, pretrpljenim strahom i smanjenjem životne aktivnosti tužitelja od 1%. Budući da je riječ o blažem stupnju trajnih posljedica, utvrđena naknada ispunjava kriterij pravičnosti, a tužitelj nema pravo na veći iznos od utvrđenog. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio neimovinsku štetu u skladu sa čl. čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, utvrđeni iznos je prvostupanjski sud pravilno umanjio za nesporni iznos od 862,70 EUR koji je tuženik tužitelju isplatio u mirnom postupku za naknadu štete te tužitelju dosudio razliku utvrđene pravične novčane naknade i nesporne naknade koju je tuženik već isplatio tužitelju, tj. iznos od 265,45 EUR.

14. Valja istaknuti i kako u tijeku postupka nisu utvrđene određene kvalifikatorne okolnosti koje bi eventualno opravdavale da se tužitelju naknada neimovinske štete utvrdi i dosudi u višem iznosu.

15. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu je pravična novčana naknada trebala biti dosuđena u višem iznosu te je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 862,70 EUR.

16. Posljedično nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja da mu je trošak parničnog postupka trebao biti priznat u cijelosti. Naime, tužitelj nije u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, a radi čega se primjenjuje čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da se troškovi postupka dosuđuju u razmjernom iznosu kada stranka nije u cijelosti uspjela sa osnovom i visinom tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju trošak parničnog postupka nije mogao biti priznat u cijelosti, budući da postoji djelomičan uspjeh obiju stranaka u postupku, te je tužitelju trošak pravilno dosuđen u razmjernom dijelu, sukladno njegovom uspjehu sa osnovom i visinom tužbenog zahtjeva. Drugim riječima, kako su parnične stranke djelomično uspjele u postupku, odluka o troškovima postupka, sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

17. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti, a radi čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Dakle, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske odluke.

18. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić