Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4504/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, MJI, izvjestiteljice i MJ, članice, u pravnoj stvari tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2021/2021-22 od 15. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2021/2021-22 od 15. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju DJ iznos preko 1.393,59 EUR–a do 1.500,00 EUR–a (za iznos od 106,41 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. ožujka 2019. pa do isplate te pod točkom II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.500,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. ožujka 2019. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.964,53 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. travnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa (točka III. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos preko 1.393,59 EUR–a do 1.500,00 EUR–a (za iznos od 106,41 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. ožujka 2019. pa do isplate te pod točkom II. i IV. izreke, žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 169,52 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 25. listopada 2023. (list 57-59 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju doc. prim. dr. sc. BJ, stalnog sudskog vještaka–kirurga od 2. studenog 2022. (list 49-50 spisa), da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a te naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a isplati ukupan iznos od 1.500,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. ožujka 2019., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 16. lipnja 2018. u Sesvetama ([adresa] ispred kućnog broja 46), kada je osobni automobil registarske oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao VJ, zbog neprilagođene brzine i neodržavanja razmaka udario u osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], a koji je potom uslijed naleta udario u osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], u kojem se tužitelj nalazio kao putnik.

4.3. Osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio je na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom:

- da je tužitelj prvotno tužbom od 27. srpnja 2021. potraživao od tuženika na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 1.393,59 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. ožujka 2019., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate,

- da je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja, sukladno pisanom nalazu i mišljenju doc. prim. dr. sc. BJ, stalnog sudskog vještaka–kirurga od 2. studenog 2022., podneskom od 25. listopada 2023. konačno postavio (i povećao) tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 1.500,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od

8. ožujka 2019. pa do isplate,

- da je tuženik na ročištu od 8. ožujka 2024. naveo da se protivi preinaci tužbe te da ističe prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva,

- da je tužitelju pod točkom I. izreke prvostupanjske presude (na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege) dosuđen iznos od 1.500,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. ožujka 2019. pa do isplate.

7. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je zaključio da je neosnovan prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva (za iznos od 106,41 EUR–a), a koji je tužitelj, nakon što je primio pisani nalaz i mišljenje doc. prim. dr. sc. BJ, stalnog sudskog vještaka–kirurga od 2. studenog 2022., postavio podneskom od 25. listopada 2023. i time preinačio tužbu u smislu odredbe iz čl. 191. st. 1. ZPP–a.

8.1. Prvenstveno valja reći da preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare. Naime, za ocjenu prigovora zastare odlučno je radi li se o istoj tražbini, odnosno bitan je identitet tužbenog zahtjeva.

8.2. Kada je riječ o generičkoj tražbini, tada tu tražbinu određuje ista činjenična osnova zahtjeva, što u konkretnom slučaju tražbine naknade štete znači je li u pitanju isti štetni događaj i ista vrsta štete. Posljedično, ako je tužitelj povećao iznos zahtjeva za isplatu naknade iste vrste štete iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenoga zahtjeva, već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi, po kojem parnični postupak i dalje teče.

8.3. Sama odredba iz čl. 191. st. 1. ZPP–a, koja definira preinaku tužbe, razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva od povećanja postojećeg zahtjeva, iz čega dalje proizlazi da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti. S obzirom na to da je ta odredba samo procesne naravi, njezina je svrha da se i povećanje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koje predstavlja procesnu radnju), kako bi onda ta dispozicija bila uvjetovana ograničenjima navedenima u čl. 190. ZPP–a.

8.4. Prema tome, zastarni rok za tražbinu naknade štete u ovom predmetu računa se jednako za tužbeni zahtjev koji je prvotno postavljen u tužbi od 27. srpnja 2021. i za konačno postavljeni, i ujedno povećani, tužbeni zahtjev u podnesku od 25. listopada 2023.

8.5. S obzirom na to da je u nalazu i mišljenju vještaka (list 49 spisa) navedeno i da je fizijatar 27. srpnja 2018. indicirao tužitelju fizikalnu terapiju nakon koje je kod tužitelja nastupilo poboljšanje, kada je tužitelj imao saznanja i o štetniku i o punom opsegu štete koju je u i u svezi prometne nesreće pretrpio, a da je tužba u ovom predmetu podnesena 27. srpnja 2021., dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka koji je propisan odredbom iz čl. 230. st. 1. ZOO–a, vidljivo je da za tužiteljevo potraživanje, u dijelu koji se odnosi na povećani dio tužbenog zahtjeva, nije nastupila zastara.

9.1. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika, u kojima on osporava tijek zateznih kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva, odnosno na iznos od 106,41 EUR–a, smatrajući da tužitelju zatezne kamate pripadaju tek od dana postavljanja povećanog tužbenog zahtjeva (25. listopada 2023.), valja dodati da zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

9.2. Naime, povećanje iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu za 50% sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.), nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, s obzirom na to da je odredbom iz čl. 12. st. 4. ZOOP–a, koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tako da se osiguratelj koji tada nije isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

10. Na kraju valja reći da su neosnovani i preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada je tužitelju pod točkom II. izreke pobijane presude priznao i dosudio trošak parničnog postupka koji mu je nastao zastupanjem po odvjetniku primjenjujući pritom kao vrijednost boda iznos od 2,00 EUR–a.

11.1. Tuženik smatra da se na sve parnične radnje koje su u prvostupanjskom postupku poduzete do 4. studenog 2022. kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,32 EUR–a, a da se tek od 5. studenog 2022., kada je stupila na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 126/22), kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,99 EUR–a, odnosno 2,00 EUR– a.

11.2. No, tuženiku valja ukazati da je odredbom iz Tbr. 52. t. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

11.3. Kako u vrijeme donošenja odluke o trošku parničnog postupka u ovom predmetu (15. travnja 2024.) više nije bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjivao iznos od 1,32 EUR–a, već Tarifa na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 2,00 EUR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na trošak parničnog postupka koji je tužitelju nastao zastupanjem po odvjetniku kao vrijednost boda primijenio upravo iznos od 2,00 EUR–a.

12. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, tako da je prvostupanjski sud pravilno postupio i kada je pod točkom IV. izreke pobijane presude odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu istog.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

14. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac