Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3580/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, Hrvoju Banić, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri, Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-361/2021-37 od 11. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-361/2021- 37 od 11. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:
" I. Utvrđuje se ništetnim odredba ugovora o kreditu broj [broj kredita] u visini od 20.760,22 CHF u protuvrijednosti kune po tečaju Hrvatske narodne banke sklopljenog krajem kolovoza ili početkom rujna 2006. godine, između tužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za njihovu promjenu, te stoga ta odredba ugovora o kreditu ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke
II. Utvrđuje se ništetnom odredba istog ugovora o kreditu [broj kredita] kojim je regulirana otplata kredita u jednakim polugodišnjim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju Hrvatske narodne banke za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru.
III. Tuženik ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 dužan je tužitelju ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu platiti iznos od 3.797,66 eur zajedno sa zateznim kamatama:
na iznos od 48,93 eura počev od 1.3.2010. godine
na iznos od 180,09 eura počev od 1.9.2010. godine
na iznos od 208,46 eura počev od 1.3.2011. godine
na iznos od 317,04 eura počev od 1.9.2011. godine
na iznos od 302,11 eura počev od 1.3.2012. godine
na iznos od 289,85 eura počev od 1.9.2012. godine
na iznos od 289,15 eura počev od 1.3.2013. godine
na iznos od 273,10 eura počev od 1.9.2013. godine
na iznos od 303,67 eura počev od 1.3.2014. godine
na iznos od 309,33 eura počev od 1.9.2014. godine
na iznos od 321,05 eura počev od 1.3.2015. godine
na iznos od 955,88 eura počev od 15.6.2015. godine
u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.7.2015. godine, zatim od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "III. Tuženik ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 dužan je tužitelju ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi platiti iznos od 686,15 eura zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 36,09 eura počev od 1.3.2008. godine
na iznos od 34,98 eura počev od 1.9.2008. godine
na iznos od 39,31 eura počev od 1.3.2009. godine
na iznos od 38,26 eura počev od 1.9.2009. godine
na iznos od 39,21 eura počev od 1.3.2010. godine
na iznos od 44,40 eura počev od 1.9.2010. godine
na iznos od 45,62 eura počev od 1.3.2011. godine
na iznos od 50,26 eura počev od 1.9.2011. godine
na iznos od 49,63 eura počev od 1.3.2012. godine
na iznos od 51,05 eura počev od 1.9.2012. godine
na iznos od 51,02 eura počev od 1.3.2013. godine
na iznos od 50,30 eura počev od 1.9.2013. godine
na iznos od 51,66 eura počev od 1.3.2014. godine
na iznos od 51,92 eura počev od 1.9.2014. godine
na iznos od 52,44 eura počev od 1.3.2015. godine
u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.7.2015. godine, zatim od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena".
V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju ZI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.034,26 eura (dvije tisuće trideset četiri eura i dvadeset šest centi), u roku od 15 (petnaest) dana.
VI. Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 403,79 eura (četiristo tri eura i sedamdeset devet centi)."
2. Tuženik je podnio žalbu kojom sadržajno pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu (toč. I.,II.,III. i V. izreke) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući preinačiti presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu iznosa s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu broj 2700055617 kojeg su krajem kolovoza ili rujna 2006. zaključili tužitelj i tuženik.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik. Naime, presuda u pobijanom dijelu nema razloga o svim činjenicama odlučnim za predmet spora, na koje ukazuje žalitelj, zbog čega se ne može ispitati.
7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da su stranke zaključile predmetni ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.760,22 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem deviznom tečaju Banke kreditora na dan korištenja kredita, kao i da je predmetnim ugovorom ugovorena redovna kamata od 5,9 % godišnje koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, te da je ugovorena valutna klauzula kojom je određeno da se kredit plaća u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio predmetnog Ugovora; da tužitelj, zbog proteka vremena, nije bio u posjedu predmetnog ugovora, niti je tuženik, na poziv suda, ponavljan više puta, dostavio predmetni ugovor, no ne spori kako je isti sklopljen, dok je iz otplatnog plana i pregleda prometa za klijenta, također, utvrđeno postojanje predmetnog ugovora i iznos redovnih kamata, ali i promjene kamatne stope, pa da stoga sud, niti u presudi nije mogao navesti datum zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, ali da je iz popratne dokumentacije uz tužbu vidljivo da je isti zaista zaključen u kolovozu ili rujnu 2006. godine, te je jasno vidljiv kreditor i korisnik kredita, broj ugovora o kreditu i partija, uslijed čega je ugovor o kreditu u potpunosti određen; da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate koja je sa početnih 5,9% godišnje rasla do 7,4% godišnje u jednom razdoblju, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.
8. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je iz otplatnog plana vidljivo da je kao korisnik kredita tužitelj i da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je tužitelj ugovor zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao nenamjenski kredit, te je stava da tužitelj, iako je to tijekom postupka tuženik osporavao, ima svojstvo potrošača koje proizlazi iz samih odredbi zaključenog ugovora o kreditu iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.
9. Polazeći od toga da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača, polazi od pravnih utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 Pž-6632/17 od 14. lipnja 208. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-22212/18 od 3. rujna 2019., da odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pri tom se pozivajući na odredbe čl. 81 i 87. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP), čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, dalje: ZZP/14), čl. 502.c. ZPP, te čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te zahtjev za isplatu iznosa po osnovi valutne klauzule u CHF koji nije u zastari.
10. Iz spisa proizlazi da je tijekom cijelog postupka tuženik tužitelju osporavao status potrošača, a taj prigovor iznosi i u žalbi.
11. Odredbom čl. 3. toč. 1. ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.
12. Ovdje je potrebno navesti i to da se status potrošača ne presumira, već je potrebno utvrditi da je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču. U tom smislu je donesen i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/23 od 23. studenog 2023. u kojem se navodi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. ZZP, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.
13. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je propustio dati jasne i dostatne razloge je li tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora postupao u svojstvu potrošača, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u trenutku sklapanja ugovora.
14. Prvostupanjski sud olako prelazi preko toga da je tužitelj u iskazu naveo da je vlasnik OPG, što je bio i u vrijeme sklapanja ugovora, a iako navodi da se radilo o nenamjenskom kreditu, nije se mogao sjetiti namjene za koju je podizao kredit, pa je tako ostalo nerazjašnjeno u koju svrhu je dignut kredit.
15. Nadalje, proturječni su navodi obrazloženja prvostupanjske odluke, jer svoj stav o tome da tužitelj ima svojstvo potrošača obrazlaže navodeći da to proizlazi iz samih odredbi zaključenog ugovora o kreditu iz kojeg je vidljivo da namjena nije bila za nikakve, poslovne obrtničke ili druge namjene, iako je sud u obrazloženju ranije naveo da ugovor o kreditu nitko od stranaka nije dostavio, i ugovora nema u spisu.
16. Utoliko presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, slijedom čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj u žalbi. Posljedično tome, za sada, nije na pouzdan način utvrđeno treba li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema odredbama ZZP ili prema odredbama ZOO, o čemu pak ovisi i eventualna odluka o vraćanju stečenog bez osnove.
17. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
18. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.
19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem. To znači da će o tome ima li tužitelj svojstvo potrošača, imajući u vidu naprijed navedene kriterije za ocjenu svojstva potrošača (uvažavajući odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-
III/1519/2021 od 15. srpnja 2021. prema kojoj je svojstvo potrošača dužan dokazati tužitelj), dati jasne, neproturječne i relevantne razloge, nakon čega će, ovisno o tom utvrđenju, odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja primjenom mjerodavnih propisa te donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.
20. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke rješenja).
U Zagrebu 4. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević