1

Poslovni broj: 4 Kž-331/2023-4

Poslovni broj: 4 Kž-331/2023-4

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. B., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO Zadar) protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-279/22 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba ODO Zadar kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio je navesti kako primjenjuje i ZID ZKP iz NN 80/22) optuženi Z. B. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 (sud prvog stupnja propustio je navesti broj "Narodnih novina" 84/21 i 114/22).

1.1.              Oštećeni J. B. upućen je da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

1.2.              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2.              Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO Zadar zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5.              Žalitelj nije zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, a vijeće smatra da prisutnost stranaka sjednici ne bi bila korisna za razjašnjenje stvari, s obzirom na sadržaj žalbi i predmeta.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08. Dio žalbe u kojem se naznačuje da su dani razlozi u pobijanoj presudi potpuno nejasni i neosnovani za donošenje oslobađajuće presude, naznakom da je sud prvog stupnja propustio navesti cjelovite iskaze svjedoka i cjelovito ih cijeniti, svodi se na prigovor pravilnosti činjeničnih utvrđenja. Na ovaj način uopće se ne obrazlaže postojanje istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pri čemu ovaj sud drugog stupnja ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ODO, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe, dok se, s obzirom na vrstu donijete odluke, niti ne postavlja pitanje iz čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

7.1.              Nije ostvarena niti istovrsna postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u postupku prvostupanjskog suda koji uspoređuje sadržaj kaznene prijave oštećenika po opunomoćeniku s njegovim iskazima. Naime, državni odvjetnik smatra da je nelogičan zaključak prvostupanjskog suda izveden zaključivanjem u odnosu na točnu naznaku datuma počinjenja djela u kaznenoj prijavi (6./7. srpnja), prema neodređenom navođenju u kasnijem iskazu oštećenika i u optužnici (početkom srpnja) da se inkriminirani događaj uopće nije zbio. Ovdje se uopće ne radi o razlozima kojima se opravdava istaknuti žalbeni razlog, već o pobijanju pravilnosti činjeničnih utvrđenja i zaključaka.

8.              Nije osnovana žalba državnog odvjetnika niti po žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1.              U okviru ove žalbene osnove žalitelj izlaže argumentaciju kojom se ne dovodi u pitanje valjanost izvedene ocjene vjerodostojnosti dokaza. Tako žalitelj navodi da je nepravilan postupak prvostupanjskog suda kada zaključuje o ranijem događaju između optuženika i oštećenika na temelju pravomoćne oslobađajuće presude, ne vodeći računa da se taj postupak vodio protiv optuženika i njegovog brata, da je optuženik oslobođen, a njegov brat proglašen krivim za nanošenje teške tjelesne ozljede oštećeniku. Ovakva žalbena argumentacija je dijelom nejasna jer nije jasno što činjenica donošenja osuđujuće presude u odnosu na drugu osobu dokazuje u pogledu konkretne inkriminacije. Isti zaključak odnosi se i na pitanje donošenja oslobađajuće presude protiv istog optuženika u ranijem kaznenom postupku za kazneno djelo prijetnje na štetu istog oštećenika. U kontekstu donošenja oslobađajuće presude za optužbu protiv istog optuženika za kaznena djela iz 2012. moguće je jedino zaključiti da je donijeta oslobađajuća presuda, što ne dopušta izvođenje bilo kakvih pozitivnih ili negativnih zaključaka izvedenih iz tvrdnji o ranijem ponašanju optuženika prema oštećeniku. U tom smislu valja promotriti i tvrdnje oštećenika i svjedoka o ranijem ponašanju optuženika, koje u bitnome ne govore puno o predmetnom kaznenom djelu, osim u smislu utvrđivanja koje su činjenice nesporne, kako to zaključuje i prvostupanjski sud (toč. 8. razloga).

8.2.              Argument o ranijem ponašanju brata optuženika u vezi s tvrdnjama oštećenika o svakodnevnim prijetnjama optuženika i o ozbiljnosti prijetnji jednostavno ne ukazuje na drugačiji zaključak od onoga koji je izveden u pobijanoj presudi. Naime, u označenoj točci razloga (toč. 20.) prvostupanjski sud izvodi zaključak o shvaćanju ozbiljnosti prijetnji oštećenika na temelju podatka da isti policiji, prema sada dostavljenom potpunom odgovoru Policijske postaje Biograd, nije prijavio niti jednu prijetnju optuženika, iako oštećenik tvrdi da je policiji prijavljivao učestale prijetnje optuženika.

8.3.              S obzirom da se kod ovog kaznenog djela skup izvedenih dokaza svodi na personalne dokaze, prvostupanjski je sud bio dužan detaljno ocijeniti vjerodostojnost istih. Ono što uvriježena pravila ocjene vjerodostojnosti personalnih dokaza nalažu je da se provede ocjena unutarnje konzistentnosti dokaza, kao i usporedba s drugim dokazima, primjenom pravila životnog iskustva i logike. Primjenjujući ovakav pristup prvostupanjski je sud opravdano na temelju različitih podataka u različito vrijeme iskazivanja, pozivajući svjedoke na objašnjenje razlika, zaključio o nevjerodostojnom iskazivanju svjedoka o ključnim aspektima kritičnog događaja. Ta se ocjena ne svodi samo na razlike u pogledu mjesta i vremena događaja, već na pitanja tko je, kada i kako bio prisutan događaju (toč. 21. obrazloženja) u kojem smislu postoji bitna razlika u iskazima svjedoka. Navedeno prvostupanjski sud detaljno razrađuje i sumira, pozivajući se i na utvrđenu činjenicu o izostanku prijave policiji konkretnog događaja, kao i drugih, iako o tome svjedoci decidirano iskazuju. U ovom kontekstu prvostupanjski sud ispravno na temelju oslobađajuće presude za raniji događaj zaključuje kako nije dokazano da bi optuženik ranije počinio koje kazneno djelo na štetu oštećenika. Slijedom takvog neodređenog, proturječnog i nedosljednog sadržaja iskaza svjedoka koji govore u prilog optužbi i tome suprotstavljene obrane optuženika i iskaza svjedoka D. E., prvostupanjski sud ispravno primjenjuje pomoćno pravno-logično pravilo "in dubio pro reo". Naime, izvođenjem svih dostupnih dokaza i njihovom ocjenom jednostavno nije moguće izvesti zaključak s potrebnom izvjesnošću da je optuženik počinio kazneno djelo u pitanju, pa valja stoga zaključiti u njegovu korist da nije dokazano da bi počinio isto.

8.4.              U ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenika, u kaznenom postupku nije dopušteno uspoređivati iskaz oštećenika s kaznenom prijavom, koja ne predstavlja, u sadržajnom smislu, dokaz. Sadržaj kaznene prijave nije dokaz u kaznenom postupku, niti se isti može valjano uspoređivati s iskazima svjedoka, kao dokazima koji su izvedeni u kaznenom postupku. No, ovakvim postupanjem, kraj svega izloženoga, nije došlo do pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja.

9.              Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba državnog odvjetnika nije osnovana, valjalo je istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 3. listopada 2023.