Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1913/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-279/2022-20 od 6. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-279/2022-20 od 6. ožujka 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici, na ime naknade štete, preko iznosa od 700,00 EUR do iznosa od 1.340,00 EUR (za iznos od 640,00 EUR), sa zateznom kamatom koja teče od 23. travnja 2022. do isplate, i u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 700,00 EUR do iznosa od 1.778,70 EUR (za iznos od 1.078,70 EUR), sa zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2024. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 339,04 EUR.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice ĐZ za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976 sa sjedištem u [adresa], platiti tužiteljici ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 1.340,00 eura (slovima: tisuću tristo četrdeset eura) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976sa sjedištem u [adresa], platiti tužiteljici ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.778,70 eura (slovima: tisuću sedamsto sedamdeset osam eura i sedamdeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti preko iznosa od 700,00 EUR do iznosa od 1.340,00 EUR (za iznos od 640,00 EUR) te protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka preko iznosa od 700,00 EUR do iznosa od 1.778,70 EUR (za iznos od 1.078,70 EUR), žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik osporava visinu dosuđene pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti tužiteljice (neimovinsku štetu), smatrajući da je tužiteljici dosuđena previsoka novčana naknada, uzevši u obzir cjelokupno narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice. Što se tiče odluke o troškovima postupka, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, prvostupanjski sud je za sve priznate parnične radnje kao vrijednost jednog boda uzimao iznos od 2,00 EUR, međutim, takva vrijednost boda je uvedena izmjenom Tarife koja je stupila na snagu 25. studenog 2023., a prije te izmjene je vrijednost boda iznosila 15,00 kuna (od 1. studenog 2022. do 25. studenog 2023.), odnosno 10,00 kuna (sve do 1. studenog 2022.). S obzirom na navedeno, tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir kolika je vrijednost boda bila za vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Naposljetku, tuženik smatra da su tužiteljici neosnovano priznati troškovi više od dva ročišta, a što je suprotno čl. 155. Zakona o parničnom postupku po kojem će sud odrediti naknadu samo onih troškova koji su potrebni za vođenje parnice. Tuženik ističe da sud treba, prilikom ocjene koji su troškovi bili potrebni, voditi računa da Zakon predviđa samo jedno pripremno ročište i jedno ročište za glavnu raspravu. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu njegovih žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 339,04 EUR.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika. U bitnome ističe kako je prvostupanjski sud, prilikom donošenja odluke o visini naknade pretrpljene štete, pravilno primijenio materijalno pravo i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ističe da je novčana naknada dosuđena u pravičnom iznosu, pogotovo kada se uzmu u obzir i druge okolnosti slučaja (nelagodnosti prilikom liječenja, izloženost zračenju, korištenje lijekova). Ističe da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, primijenio pravilnu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže odbiti žalbu tuženika u cijelosti kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno uređen podneskom od 10. siječnja 2024. godine (list 147-151 spisa), za isplatu iznosa od 1.340,00 EUR na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužiteljice te na ime naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, sa zateznom kamatom koja teče od 23. travnja 2022. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku), a koja šteta je nastala kada je osiguranik tuženika ĆZ, upravljajući automobilom registarske oznake [registarska oznaka], naletio na stražnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica, uslijed čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

5.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. Nadalje, nije sporna niti narav tjelesnih ozljeda tužiteljice te narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

8. U žalbenoj fazi postupka je sporna visina dosuđene neimovinske štete, tj. tuženik smatra da je tužiteljici dosuđena previsoka pravična novčana naknada, kada se uzme u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpljela u predmetnom štetnom događaju. Tuženik ne pobija cjelokupnu dosuđenu pravičnu novčanu naknadu, već iznos od 640,00 EUR.

9. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana **.**.2022. ĆZ, upravljajući motornim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, udario u stražnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim vozilom je upravljala tužiteljica ĐZ

- da je tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila ozljedu istegnuća mišića vrata i ozljedu natučenja lijevog ramena

- da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete isplatio iznos od 1.221,05 EUR (9.200,00 kn), i to na ime neimovinske štete iznos od 1.194,51 EUR (9.000,00 kn), a na ime imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege iznos od 26,54 EUR (200,00 kn).

- da je zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 3%

- da se smanjenje životne aktivnosti očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela

- da prilikom ocjene smanjenja životne aktivnosti iz predmetnog štetnog događaja nije uzeta u obzir ranija ozljeda vratne kralješnice iz 2018. godine niti postojanje degenerativnih promjena na vratnoj kralješnici, tj. navedene okolnosti nisu imale utjecaj na ocjenu smanjenja životne aktivnosti iz predmetnog štetnog događaja

- da je tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 35 dana

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana

- da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 45 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 15 dana, potom 1 sat dnevno kroz 15 dana

10. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

11. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iznos pravične novčane naknade od 2.411,65 EUR, a koji je potom pravilno umanjio za iznos od 1.194,51 EUR, koji iznos je tuženik platio tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 3%, opravdavaju novčanu naknadu u utvrđenom iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljica trpi ograničenu pokretljivost vratnog segmenta kralježnice te bolove prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, a što nedvojbeno predstavlja narušenje kvalitete života tužiteljice. Sve te okolnosti opravdavaju da se tužiteljici pravična novčana naknada dosudi u iznosu od 1.217,14 EUR, a koji iznos predstavlja razliku utvrđene pravične novčane naknade i nespornog iznosa naknade kojeg je tuženik već isplatio tužiteljici.

13. Utvrđenu naknadu imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 149,40 EUR, a koju je prvostupanjski sud potom umanjio za iznos od 26,54 EUR, koji iznos je tuženik platio tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete, tuženik izričito ne pobija svojom žalbom. Međutim, budući da drugostupanjski sud pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio iznos od 3,32 EUR po satu pružene tuđe pomoći i njege, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, tj. satnica u tom iznosu je primjerena za određivanje iznosa naknade tuđe pomoći i njege (3,32 EUR x 45 sati = 149,40 EUR).

14. Također valja istaknuti i da je prvostupanjski sud pravilno odredio tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos cjelokupne naknade štete (neimovinske + imovinske), i to od sljedećeg dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (23. travnja 2022.), a što je u skladu s čl. 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP).

15. Nadalje, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud nije smio primijeniti izmijenjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), objavljenu u "Narodnim novinama" broj 138/2023, na radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene.

15.1 Dana 6. ožujka 2024., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka, na snazi je bila upravo gore navedena Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), a koja se primjenjuje od 25. studenog 2023. Prije navedene izmjene, vrijednost boda je iznosila 15,00 kn/1,99 EUR, odnosno 10,00 kn/1,33 EUR. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud dužan primjenjivati vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

15.2. Odredbom iz Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

16. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki II., III. i IV. prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, odluka o trošku parničnog postupka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, tj. nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

18. Naposljetku, tuženik pogrešno tumači članak 155. st. 1. ZPP-a prema kojem će sud, prilikom odlučivanja o troškovima postupka, stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

18.1. Naime, pravo na naknadu troškova ne ograničava se mehanički na samo dva ročišta, već se sudovi vode načelom nužnosti i svrhovitosti troškova u postupku, pri čemu se kao standard uzima jedno pripremno ročište i jedno ročište za glavnu raspravu, ali se može priznati i više troškova ako su opravdani i potrebni za vođenje parnice. Dakle, sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka ne priznaje automatski troškove za samo dva ročišta, već ocjenjuje svaki trošak pojedinačno u skladu s načelom nužnosti i svrhovitosti.

18.2. Čak i da se ta odredba tumači na način da se priznaju troškovi samo jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu, žalbeni navodi tuženika bi svejedno bili neosnovani, budući da su u ovom postupku i održana samo dva ročišta, tj. održano je pripremno ročište dana 12. siječnja 2023. te ročište za glavnu raspravu dana 24. siječnja 2024. Dakle, tužiteljici je i priznat trošak samo dvaju ročišta, dok tuženik neosnovano ističe da je tužiteljici priznat trošak više od dva ročišta.

19. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici, na ime naknade štete, preko iznosa od 700,00 EUR do iznosa od 1.340,00 EUR (za iznos od 640,00 EUR), te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka preko iznosa od 700,00 EUR do iznosa od 1.778,70 EUR (za iznos od 1.078,70 EUR).

20. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

21. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška njezinog odgovora na žalbu tuženika. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom njezinog odgovora na žalbu tuženika je valjalo odbiti jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić