Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5080/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice TIO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Zoran Roso, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4681/2022-34 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4681/2022-34 od 24. srpnja 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o troškovima nastalim tužiteljicama u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim 1. tužiteljica od tuženice zahtjev isplatu iznosa od 6.553,88 eura s pripadajućim zateznim kamatama i kojim 2. tužiteljica od tuženica zahtjeva isplatu iznosa od 4.170,65 eura s pripadajućim zateznim kamatama te kojim tužiteljice zahtijevaju naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točke I. i III. izreke), naloženo je tužiteljicama da tuženici nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2024. do isplate (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tužiteljice, ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtijevaju naknadu troška nastalog im podnošenjem žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan zahtjev tužiteljica da im tuženica plati utužene iznose kao štetu između zaštićene najamnine koju im plaća najmoprimac i tržišne najamnine. U bitnom obrazlaže da zahtjev 1. tužiteljice nije osnovan jer da se ne radi o nekretnini koja je etažirana, a da je u zemljišnoj knjizi upisano više vlasnika, zbog čega da se nije moglo utvrditi da je 1. tužiteljica u utuženom periodu bila suvlasnica ½ dijela predmetnog stana, uz što da 1. tužiteljica nije dokazala niti pravni osnov stjecanja. Tužbeni zahtjev 2. tužiteljice sud pak odbija uz obrazloženje da da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla opterećenu zaštićenom najamninom čime da je pristala da joj se ista isplaćuje, a ne tržišna najamnina.

5. Osnovano navodima žalbe tužiteljice ističu da razlozi zbog kojih je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan nisu valjani razlozi za takvu odluku, a osnovano se ukazuje i da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, zbog čega se ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

6. Prije svega valja sudu ukazati da iz zemljišno knjižnog izvoda koji je dostavljen uz tužbu proizlazi da je 1. tužiteljica, do prodaje svog suvlasničkog dijela 2. tužiteljici, bila upisana kao suvlasnica na 12/48 dijela nekretnine u kojoj se nalazi i predmetni stan, pa u svakom slučaju nije jasno zbog čega ne bi imala pravo na isplatu nekog dijela utuženog iznosa, za period kada je bila suvlasnica, barem u tom dijelu, u koliko sud već ne prihvaća istinitost njezine tvrdnje da se u naravi njezin suvlasnički dio, sukladno dogovoru između njezin prednika i ranijih suvlasnika, odnosi upravo na ½ predmetnog stana u kojem se nalazi zaštićeni najmoprimac.

7. Nadalje, 1. tužiteljica je u svom iskazu detaljno obrazložila na koji je način stekla suvlasništvo i zbog čega se u naravi radi upravo o ½ dijela predmetnog stana (ročište 16. ožujka 2023.), a tuženica istinitosti njezina iskaza nije prigovorila ni u jednom dijelu, niti je nakon iskaza tužiteljice problematizirala osnov stjecanja suvlasništva ove tužiteljice. Isto tako, istinitost njezina iskaza o postojanju usmenog dogovora o podjeli suvlasništva na predmetnoj nekretnini na način kako je 1. tužiteljica iskaza ne osporava ni 2. tužiteljica, a niti sud dovodi u vezu iskaze tužiteljice u pogledu faktičnog načina korištenja predmetne nekretnine s ostalim provedenim dokazima.

7.1. Slijedom toga ne može ispitati paušalni zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica nije dokazala osnov stjecanja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini (posebno kraj nesporne činjenice da je kao suvlasnica bila čak i upisana u zemljišnim knjigama), kao i da njezin suvlasnički dio upisan u zemljišnim knjigama u stvarnosti ne odgovara ½ dijela predmetnog stana u kojem se nalazi zaštićeni najmoprimac.

8. Kako zbog ovih propusta (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a) sud nije ulazio u ocjenu osnovanosti visine samog tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice to je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

9. Dalje valja reći da nije sporno da je 2. tužiteljica suvlasnički dio 1. tužiteljice kupila u svibnju 2021. i da je time povećala svoj suvlasnički dio na nekretnini u kojoj se nalazi predmetni stan sa 24/48 dijela na daljnjih 36/48 dijela (suvlasnički dio koji je kupila iznosio je 12/48 dijela).

9.1. Slijedom toga, nesporno je da je 2. tužiteljica i prije kupnje suvlasničkog dijela 1. tužiteljice bila suvlasnica cijele, neetažirane, nekretnine u (1/2 dijela), što znači i predmetnog stana (u koliko bi se zanemarilo postojanje usmenog dogovora prednika tužitelja o podjeli predmetne nekretnine o kojem je govorila 1. tužiteljica) pa nije jasno zbog čega sud, u koliko etažiranost smatra bitnom okolnosti za odluku u sporu, ne cijeni osnovanost tužbenog zahtjeva 2. tužiteljice i kroz njezin suvlasnički dio i prije no što je stekla daljnjih 12/48 dijela predmetne nekretnine od 1. tužiteljice.

10. Slijedom toga je, jer sud nije ulazio niti u ocjenu osnovanosti visine tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. tužiteljicu, a za neosnovanost njezina zahtjev općenito nije dao valjane i jasne razloge utemeljene na činjenicama koje proizlaze iz dokaza u spisu, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

11. Neosnovano se navodima žalbe ističe povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 4. i čl. 315. st. 3. ZPP-a, jer su se stranke na ročištu održanom 11. srpnja 202. suglasile da se provedeni dokazi pročitaju, a neosnovano je i isticanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 292.b ZPP-a, jer u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izmjeni plana upravljanja postupkom, koji je donesen u skladu s tom zakonskom odredbom na ročištu održanom 08. prosinca 2022.

12. U ponovnom suđenju sud će otkloniti povrede na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te će donijeti novu odluku koju će ovaj sud, u slučaju žalbe, moći ispitati.

13. Odluka o troškovima postupka ukinuta je jer zavisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku (čl. 380. točka 3. ZPP-a), dok se odluka o zahtjevu tužiteljica za naknadu troška žalbe temelji na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević