Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1506/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Robertu Šoštariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 13, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5987/2011-36 od 30. listopada 2015., ispravljenoj rješenjem istog suda poslovni broj Pn-5987/2011 od 10. srpnja 2017., te o žalbi tuženika protiv dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5987/2011 od 22. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5987/2011-36 od 30. listopada 2015., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-5987/2011 od 10. srpnja 2017., u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.614,41 eura sa zateznim kamatama te u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici na iznos od eura 39,82 eura (300,00 kuna) plati zatezne kamate od 24. veljače 2010. do 16. travnja 2010. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 1.614,41 eura sa zateznim kamatama od 17. travnja 2010. do isplate.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu zateznih kamata na iznos od eura 39,82 eura (300,00 kuna) od 24. veljače 2010. do 16. travnja 2010.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5987/2011-36 od 30. listopada 2015., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-5987/2011 od 10. srpnja 2017. u preostalom dijelu točke I izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.500,00 eura (18.836,25 kuna) sa zateznim kamatama tekućima od 17. travnja 2010. do isplate, te iznosa od 136,97 eura (1.032,00 kune) sa zateznim kamatama tekućima od 30. listopada 2015. do isplate i od 39,82 eura (300,00 kuna) sa zateznim kamatama tekućima od 24. veljače 2010. do isplate.

III Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5987/2011-36 od 30. listopada 2015., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-5987/2011 od 10. srpnja 2017., u točki II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 136,97 eura (1.032,00 kune) za razdoblje od 17. travnja 2010. do 29. listopada 2015. i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 136,97 eura (1.032,00 kune) za razdoblje od 17. travnja 2010. do 29. listopada 2015.

IV Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5987/2011-36 od 30. listopada 2015., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-5987/2011 od 10. srpnja 2017. u točki II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.194,51 euro (9.000,00 kuna) sa zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5987/2011 od 22. srpnja 2020.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka ispravljene prvostupanjske presude glasi:

"I Nalaže se tuženiku isplati tužiteljici iznos od 22.000,00 kuna za neimovinsku štetu, sa kamatama tekućima od 17. travnja 2010. godine do isplate, te iznose imovinske štete od 1.032,00 kune sa kamatama tekućima na taj iznos od od 30. listopada 2015. godine do isplate i od 300,00 kuna sa kamatama tekućima na taj iznos 24. veljače 2010. godine pa do isplate, sve kamate po stopi do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana. II Odbija se dijelovi tužbenog zahtjeva za isplatom neimovinske štete za iznos od 9.000,00 kuna, za kamatama na dosuđeni iznos od 1.032,00 kune (pod st. I izreke ove presude) za razdoblje od 17. travnja 2010. godine do 29. listopada 2015. godine, kao neosnovani.”

2. Protiv te presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu žali se i tužiteljica i tuženik zbog svih žalbenih razloga. Tužiteljica traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude su djelomično osnovane.

4. Izreka prvostupanjskog (dopunskog) rješenja glasi:

"Dopunjuje se presuda ovog suda poslovni broj Pn-5987/11 od dana 30. listopada 2015. godine tako da se dodaje stavak IV izreke – odluka o troškovima parničnog postupka, koji glasi: „Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u visini od 6.855,78 kn".

5. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga.

6. Žalba je neosnovana.

7. Ispitujući odluke suda prvog stupnja kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje stranke ističu u žalbama.

8. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. U tužbi je navedeno da je dana 24. veljače 2010. tužiteljica doživjela prometnu nezgodu kao pješak u Zagrebu na Trgu Sv. Šimuna. Do prometne nezgode je došlo na način da je štetnik UC upravljajući autobusom ZET-a reg. oznake [registarska oznaka] naletio na tužiteljicu koja je prelazila cestu na obilježenom pješačkom prijelazu. U trenutku štetnog događaja vozilo štetnika reg. oz. [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj [broj police].

U navedenoj nezgodi tužiteljica je pretrpjela teške tjelesne ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a koje povrede su narušile tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela jake bolove i provodila dugotrajno liječenje. Kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi kod tužiteljice je došlo do narušenja psihičkog i fizičkog integriteta, a koje posljedice će ista kao mlada osoba u dobi od 18 godina trpjeti cijeli svoj životni i radni vijek. Uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi tužiteljica je trpjela tjelesne bolove (jakog intenziteta, srednjeg intenziteta, manjeg intenziteta i povremene bolove manjeg intenziteta) i strah (primarni strah, sekundarni strah jakog srednjeg i manjeg intenziteta kao i kasni strah). Kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice zbog kojih će morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Isto tako zbog potrebe imobilizacije i mirovanja tužiteljica nije mogla obavljati poslove koje inače u svakodnevnom životu obavlja, pa joj je trebala pomoć druge osobe u obavljanju tih poslova, a koju pomoć su joj pružali članovi obitelji. Slijedom navedenog tužiteljica na ime naknade štete potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iznos od 34.032,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kamate na nesporno isplaćeni iznos od 9.480,00 kuna i naknadu štete za uništenu odjeću u iznosu od 300,00 kuna sa kamatama, te trošak parničnog postupka.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje nastanka štetnog događaja, da je vozilo [registarska oznaka] na dan 24. veljače 2010. bilo osigurano kod tuženika, te priznaje odgovornost. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga jer je od dana štetnog događaja do dana podnošenja tužbe sudu prošao rok od tri godine. Nadalje, tuženik ističe da je u mirnom postupku tužiteljici u cijelosti naknadio štetu. Tuženik je temeljem predmetnog potraživanja, a u mirnom postupku tužiteljici isplatio iznos od 9.480,00 kn, i to na ime: pretrpljenih fizičkih boli iznos od 3.000,00 kn, straha iznos od 3.000,00 kn, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 3.000,00 kn i tuđe pomoći i njege iznos od 480,00 kn.

11. Dakle, odgovornost tuženika za nastali štetni događaj nije sporna.

12. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je temeljem dostupnih medicinskih podataka iz priložene liječničke dokumentacije u svezi povreda i posljedica iz predmetnog štetnog događaja od 24. veljače 2010., kao i kliničkog pregleda tužiteljice osobno, utvrđeno da je tužiteljica naglim djelovanjem velikog opterećenja uvjetovanog autobusom, zadobila značajno i naglo nagnječenje prednjeg dijela lijevog stopala. Kao uzročna posljedica te ozljede razvio se je gubitak fiziološke zakrivljenosti svoga prednjeg dijela stopala, tj. poprečnog i uzdužnog luka svoda stopala, čime je poremećen fiziološki elastični prijenos opterećenja s prednjeg dijela stopala na podlogu na kojoj tužiteljica stoji ili se kreće. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji zadnji dokumentirani nalaz opetovanog izvođenja fizikalne terapije navodi datum 4. ožujka 2010. Kako se u medicinskoj praksi uobičajeno računa da tegobe traju naknado oko 3 do 4 tjedana iza zadnjeg terapijskog postupka, vještak zaključuje da je u tužiteljice liječenje završilo, a zdravstveno stanje se stabiliziralo završetkom mjeseca ožujka 2011. Nadalje, tužiteljica je imala fizičke bolove različitog trajanja i intenziteta uzročno-posljedično u vezi s povredom u predmetnom štetnom događaju od 24. veljače 2010. Akutna fizička bol trenutku ozljeđivanja bila je izrazito jaka i trajala je oko 1 sat, jaka fizička bol tužiteljice bila je prisutna sveukupno 14 dana. Srednje jaka fizička bol bila je sveukupno prisutna 3 tjedna, dok je slaba fizička bol bila izražena sveukupno 2 mjeseca. Tužiteljica je trpjela strah raznog intenziteta i trajanja. Primarni, inicijalni strah, bio je nadasve intenzivan i kratkotrajan, a javio se u trenutku samog naglog ozljeđivanja. Na isti se nadovezuje sekundarni strah koji ocjenjuje kumulativno tijekom cjelokupnog procesa liječenja. Strah jakog intenziteta trpjela je 14 dana, strah srednjeg intenziteta 2 mjeseca, a manjeg intenziteta 1 mjesec. Sekundarni strah prelazi u zabrinutost i uplašenost vezano za ishod liječenja (tzv. kasni strah) u trajanju od 2 mjeseca. Strah u tužiteljice nije ostavio trajnih posljedica. Nadalje, uslijed predmetnog štetnog događaja od 24. veljače 2010. tužiteljica je zadobila nagnječenje prednjeg dijela lijevog stopala, te uzročno posljedično s time u svezi gubitak fiziološke zakrivljenosti poprečnog svoga prednjeg dijela stopala, čime je poremećen fiziološki prijenos opterećenja s prednjeg dijela stopala na podlogu kada stoji ili se kreće. Tjelesna ozljeda i posljedica iste koju tužiteljica trpi uzročno povezane s ozljedom smanjuje životne aktivnosti tužiteljice u određenom postotku. Tužiteljica kao posljedicu ima poremećeno i narušeno fiziološko funkcioniranje lijevog stopala. Sagledavajući gore navedenu povredu te posljedicu iste nalazi kako tužiteljica ima duševne bolove zbog trajno smanjene životne aktivnosti u iznosu od 3%, pa je u tom opsegu ograničeno sposobna za radove u kući i oko kuće, te na radnom mjestu za sportske i/ili rekreativne aktivnosti. U tužiteljice vještak ne nalazi naruženje uzročno posljedično s predmetnim štetnim događajem od 24. veljače 2010. Tužiteljici je bila potrebna samo tuđa pomoć uzročno posljedično u svezi s predmetnim štetnim događanjem od 24. veljače 2010. Tuđa pomoć pružena od strane drugih nezdravstvenih osoba bila je potrebna u trajanju od 3 sata na dan kroz 4 tjedana, a zatim u trajanju od 1 sat na dan kroz 6 tjedana. Tuđa pomoć bila je potrebna pri nabavi i pripremi hrane, čišćenja, te za radove u kući i oko kuće.

13. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr. - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.1. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a), a imala je i uništenu odjeću, pravilno je sud prvog stupnja dosudio pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu (čl.1100. ZOO) za povredu prava na zdravlje kao i naknadu za pretrpljenu materijalnu štetu po osnovi tuđe pomoći i njege (čl.1095.st.1. ZOO-a) i uništene odjeće (čl. 1085. i 1089. ZOO-a).

14. No, sud prvog stupnja naknadu neimovinske štete previsoko je odmjerio. Tužiteljici je tuženik prethodno isplatio iznos od 1.226,93 eura (9.000,00 kn), pa je imajući u vidu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, pretrpljeni strah i postotak smanjenja opće životne i radne sposobnosti, tužiteljici po osnovi pravične novčane naknade trebalo dosuditi daljnjih 1.273,07 eura odnosno ukupno 2.500,00 eura umjesto 4.114,41 eur (31.000,00 kuna) koliko je prvostupanjskom presudom tužiteljici u konačnici priznato (22.000,00 kuna dosuđeno presudom i 9.000,00 kuna isplaćeno u mirnom postupku).

15. Zatezne kamate tužiteljici su na neimovinsku naknadu štete pravilno dosuđene od idućeg dana od trenutka kada se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom (17. travnja 2010.) primjenom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje ZOOP) i čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi s čl. 1103. ZOO-a.

16. No, na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i uništenu odjeću tužiteljici su zatezne kamate trebale biti dosuđene od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno iz čl. 12. st. 4. ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva prema kojemu u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. ZPP-a, a povodom žalbi tuženika i tužiteljice protiv prvostupanjske presude, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

18. Žalba tuženika protiv dopunskog rješenja je neosnovana. Naime, tuženik određeno ne navodi razloge zbog kojih pobija dopunsko rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka. Kako ovaj sud kao drugostupanjski po službenoj dužnosti ne ispituje odluku o troškovima postupka, to je žalba tuženika kao neosnovana odbijena i prvostupanjsko dopunsko rješenje je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrđeno.

19. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom samo u pogledu zateznih kamata, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Zagrebu 4. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević