Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3456/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc.Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja GC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vuković i Lalić u Splitu, protiv tuženika CC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i Partneri u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4867/2019-80 od 8. svibnja 2025., dana 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4867/2019-80 od 8. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan u odnosu na više zatraženi iznos od 6.602,68 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 31. prosinca 2016. do 31. prosinca 2018. kao i u dijelu pod točkom II izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 6.870,60 EUR.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4867/2019-80 od 8. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.081,94 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom kao i u dijelu pod točkom II izreke.

III Odbija se zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadom troška ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.081,94 EUR sa zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2022. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče:

- na iznos od 3.567,81 EUR od 31.12.2019. do konačne isplate,

- na iznos od 1005,06 EUR od 31.12.2020. do konačne isplate,

- na iznos od 4.242,82 EUR od 31.12.2021.do konačne isplate,

- na iznos od 1.266,25 EUR od 31.12.2022. do konačne isplate“,

dok se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u odnosu na više zatraženi iznos od 6.602,68 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 31. prosinca 2016. do 31. prosinca 2018.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.870,60 EUR sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom I izreke kao i u dijelu pod točkom II izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 6.870,60 EUR zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima tužitelja podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke kao i u dijelu pod točkom II izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13,89/14 i 70/19,80/22 ,114/22,155/23- dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.t.11.ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu zbog korištenja njegovog suvlasničkog dijela nekretnine ,a suvlasništvo stranaka svakog u 1/ 2 dijela je nastalo s osnova nasljeđivanja zajedničkih roditelja a čiji su jedini nasljednici ovdje tužitelj i tuženik kao braća.

9. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Tužitelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud u konkretnom slučaju izveo pogrešan zaključak da je tuženik postao nepošten posjednik nekretnine čiji su sunasljednici tužitelj i tuženik od 12. ožujka 2019. kada je donesena presuda Županijskog suda u Zadru ( poslovni broj Gž-811/18-2) a kojim je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a svakako nakon dopisa tužitelja od 18. travnja 2019. kojim tužitelj traži predaju ključeva kuće, jer su zajednički roditelji stranaka pokrenuli parnični postupak radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju 2015. godine, a koji ugovor su zaključili sa ovdje tuženikom za vrijeme života 21. travnja 2010., pa je stoga ovdje tuženik nepošten posjednik od 2015. kada je zaprimio tužbu radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

11. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je pobijana presuda nerazumljiva jer da sud u obrazloženju pobijane presude navodi nekoliko pravnih osnova pozivajući se na pravni institut naknade štete (izmakle koristi) u smislu odredbe čl.1089. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11,78/15 , 29/18,126/21,114/22,156/22 i 155/23 -dalje ZOO-a) a koji činjenični osnov navodi tužitelj u tužbi a pri tome se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl.165.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) a koju sud ne može primijeniti jer na taj način je prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom da svoju odluku temelji na drugačijoj činjeničnoj osnovi od one koju navodi tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe.

12. Tuženik nadalje ističe da je kroz pravni institut sjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. st. 1 i 3. ZOO-a propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi a prema odredbi čl.1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to kada je stjecatelj nepošten od dana stjecanja ,a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. Zaključno tuženik ističe u žalbenim navodima da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 12.) jer je prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja protivno odredbi čl. 2. ZPP-a.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. travnja 2010. i njegovog Aneksa od 4. srpnja 2013. proizlazi kako su roditelji stranaka DC i IC, kao primatelji uzdržavanja, prenijeli sinu CC (ovdje tuženiku) kao davatelju uzdržavanja, vlasništvo niza nekretnina, među kojima i kuća s okućnicom u [adresa], koja je predmet ovog spora a tuženik se obvezao osigurati im svu potrebnu pomoć i skrb te ih pokopati o svom trošku,

- da iz presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-811/18 od 12. ožujka 2019., proizlazi da se navedenom presudom raskida Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 21. travnja 2010. između HC (pravnog prednika stranaka), kao primatelja uzdržavanja i tuženika CC, kao davatelja uzdržavanja i naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu uspostaviti stanje upisa nekretnina kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora,

- da iz ostavinskog spisa poslovni br. O-2540/2024 proizlazi da je otac stranaka DC preminuo **.**.2015., a majka IC dana 31. srpnja 2015. da je nepravomoćnim rješenjem od 4. travnja 2025. utvrđeno je kako njihovu ostavinu predstavlja ovdje sporna kuća s okućnicom u [adresa], koja se sastoji od prizemlja i garaže, prvog kata (stan) i drugog kata (dva apartmana), položena na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5646 i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3308, sve K. O. [katastarska općina], a tužitelj i tuženik su proglašeni njezinim nasljednicima za po ½ dijela,

- da iz parničnog spisa poslovni broj P-4866/2019 proizlazi da je ovdje tužitelj UC **.**.2019. ustao protiv ovdje tuženika CC UC tužbom radi uvođenja u posjedu sporne nekretnine te je sud pravomoćnom presudom od 28. svibnja 2021. naložio tuženiku pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju suposjed ovdje sporne kuće s okućnicom u [adresa],

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je isti u samostalnom posjedu sporne nekretnine barem od očeve smrti, dakle od 30. svibnja 2015. potvrđujući da ju je koristio za iznajmljivanje od ljeta 2015., te ne sporeći i primitak dopisa tužiteljevog punomoćnika od 18. travnja 2019. kojim ga poziva na predaju ključa kuće navodeći kako je po zaprimanju tog pismena telefonskim putem dao bratu do znanja kako je spreman omogućiti mu suposjed nekretnine ukoliko mu naknadi troškove za ulaganja u objekt,

- da je na okolnost utvrđenja prihoda koje je tužitelj u utuženom razdoblju (od 31. prosinca 2016. do 31. prosinca 2022.) ostvarivao iznajmljivanjem predmetne kuće, kao i rashodovne strane za tu nekretninu, izveden dokaz financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji Ines Lozić, koja je imala na raspolaganju svu priloženu i dostupnu dokaznu građu za potrebe vještačenja,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Ines Lozić od 31. siječnja 2024. proizlazi kako je tuženik CC registrirani iznajmljivač od 2016. te prema evidenciji Turističke zajednice grada Visa na adresi [adresa] ima registrirana dva studio apartmana u kojima može pružiti usluge smještaja za ukupno 6 osoba, da iz podataka iz sustava e-Visitor koje je dostavila Turistička zajednica grada Visa, proizlazi kako je u tim apartmanima evidentirano 25 gostiju i 163 noćenja za 2016., 27 gostiju i 146 noćenja za 2017., 25 gostiju i 240 noćenja za 2018., 25 gostiju i 277 noćenja za 2019., 14 gostiju i 159 noćenja za 2020., 27 gostiju i 279 noćenja za 2021. te 9 gostiju i 94 noćenja za 2022. time da iz podataka Turističke zajednice nije moguće utvrditi visinu prihoda koje je tuženik ostvario iznajmljivanjem turistima studio apartman, a razvidno je kako je s agencijom Daluma d.o.o. iz Splita imao sporazum radi oglašavanja i iznajmljivanja apartmana, da je temeljem priložene potvrde o visini provizije i ukupnom prihodu društva Luka i Marko d.o.o., a u zaglavlju je naznačeno da ju je sastavio Tourist office Daluma travel d.o.o. Luka & Marko d.o.o., Obala kneza Domagoja 1, Split, proizlazi da je tuženiku za iznajmljivanje apartmana G na adresi [adresa] u [adresa] isplaćen ukupan prihod za vrijeme od 2019. do 2022. u iznosu od 19.390,00 EUR, a iz raspoložive dokumentacije nije razvidno koliko je prihoda tuženik stekao u razdoblju od 2016. do 2018., stoga vještak zaključuje kako je tuženik u utuženom razdoblju od iznajmljivanja apartmana u kući u [adresa] stekao minimalno 19.390,00 EUR prihoda,

- da u pogledu rashoda koje je tuženik imao iznajmljivanjem apartman a koji uključuju troškove električne energije, vode, komunalne naknade, naknade za odvoz otpada, boravišne pristojbe, porezna davanja te članarine turističkoj zajednici proizlazi da su na nekretnini dva obračunska mjerna mjesta broj 1302861631 i broj 1303165124 koja su do 31. srpnja 2017. glasili na ime HC, nakon čega je provedena promjena korisnika CC temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa Ugovora a prema priloženim potvrdama proizlazi da plaćeni trošak električne energije u predmetnom razdoblju iznosio je ukupno 1.422,89 EUR,za utrošak vode iz priložene potvrde proizlazi da je u utuženom razdoblju plaćena naknada u iznosu od 494,92 EUR, obveza komunalne naknade i trošak odvoza komunalnog otpada obračunava se po metru kvadratnom, a prema priloženim potvrdama proizlazi kako je u utuženom razdoblju za komunalnu naknadu Gradu Visu plaćen iznos od 556,34 EUR, dok je Gradini Vis d.o.o. za odvoz komunalnog otpada plaćeno 822,64 EUR,trošak za mjesečnu pristojbu Hrvatskoj radioteleviziji iznosio je 191,16 EUR, s osnova turističke pristojbe tuženik je platio 1.827,55 EUR, a za turističku članarinu plaćeno je Turističkoj zajednici grada Visa 67,82 EUR, da je kao poreznom obvezniku paušalnog poreza na dohodak od iznajmljivanja turistima za šest ležaja tuženiku Porezna uprava razrezala porez u ukupnom iznosu od 11.950,99 kn, a plaćen je porez na dohodak u iznosu od 11.214,17 kn, dok je kao obveznik poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 2. veljače 2016. do 6. rujna 2022. platio iznos od 7.979,35 kn, za pružene usluge u fiksnoj mreži Hrvatskog telekom platio je 1.286,61 EUR,

- da je vještakinja zaključno utvrdila da je tuženik u utuženom razdoblju od iznajmljivanja predmetnih apartmana ostvario minimalan prihod od 19.390,00 EUR, a u istom razdoblju su nastali troškovi povezani s iznajmljivanjem u ukupnom iznosu od 9.761,92 EUR (1.422,89 EUR troška električne energije, 1.541,91 EUR troška vodovoda i odvodnje, 494,92 EUR naknade za uređenja voda, 556,34 EUR komunalne naknade, 822,64 EUR odvoza komunalnog otpada, 191,16 EUR pristojbe Hrvatske radiotelevizije, 1.827,55 EUR turističke pristojbe, 67,82 EUR članarine Turističkoj zajednici grada Visa, 1.777,65 EUR obveze poreza na dohodak od iznajmljivanja i 1.059,04 EUR poreza na dodanu vrijednost za inozemne usluge) te prema navodima tuženika isti je imao troškove za opremanje apartmana ( kupnja televizora s nosačima, madraci, jastuci i vodootporne plahte,) a što bi iznosilo oko 1.050,29 EUR, te za ugovor o pružanju usluga sa Hrvatskim telekomom za priključak na adresi [adresa], trošak usluga u fiksnoj mreži iznosi 1.286,61 EUR,

- da je u dopunskom vještačenju od 27. lipnja 2024.vještakinja uzela u obzir i promet po tekućem računu tuženika kod OTP banke d.d. (ranije Splitske banke d.d.) prema kojem su za razdoblje 2017. -2019. evidentirane uplate s osnove iznajmljivanja studio apartmana u ukupnom iznosu od 90.687,40 kn, ali nije bilo moguće utvrditi za koja noćenja i u kojem vremenu, da je tuženik sa svog računa plaćao proviziju društvu Booking.com B.V. Amsterdam za usluge rezervacijskog sustava, a iz čega bi proizlazilo da je u vremenu od 2016. do 2022. ostvarivao prihode od najma, a pri tome je obveza iznajmljivača fizičkih osoba voditi popis gostiju za svaku smještajnu jedinicu, svakom gostu izdati račun i sve izdane račune upisati u Evidenciju prometa koju se može voditi uz pomoć Evidencije o prometu, EP obrasca ili sustava eVisitor a a tuženik je po pozivu obavijestio kako nije vodio evidenciju, jer ju je vodila ovlaštena agencija,

- da je stoga vještakinja uzimajući u obzir raspoloživu dokumentaciju zaključno utvrdila je tuženiku po osnovi iznajmljivanja apartmana u [adresa] na račun banke u tijeku 2017.-2019. uplaćeno ukupno 12.036,29 EUR, a u istom razdoblju evidentirani su troškovi u iznosu od 6.578,77 EUR (682,91 EUR troška električne energije, 789,75 EUR troška vodovoda i odvodnje, 228,43 EUR odvoza komunalnog otpada, 145,62 EUR pristojbe Hrvatske radiotelevizije, 1.827,55 EUR turističke pristojbe, 67,82 EUR članarine Turističkoj zajednici grada Visa, 1.777,65 EUR obveze poreza na dohodak od iznajmljivanja i 1.059,04 EUR poreza na dodanu vrijednost za inozemne usluge) te u očitovanju od 28. listopada 2024. vještakinja navodi kako spisu nije priložen Obrazac EP za 2022., stoga je mišljenja pod pretpostavkom da se prosječna cijena noćenja za 2021. primjenjuje na broj ostvarenih noćenja prikazanih u izvodu iz sustava E-visitor za 2022. pa stoga zaključuje kako je tuženik u utuženom razdoblju s osnova iznajmljivanja ostvario ukupni prihod od 294.709,42 kn (32.233,48 kn u 2016., 33.820,50 kn u 2017., 52.873,00 kn u 2018., 61.520,00 kn u 2019., 19.500,00 kn u 2020., 69.749,50 kn u 2021. i 25.012,94 kn u 2022.), dok su u istom vremenu s tog osnova nastali troškovi u iznosu od 5.745,46 EUR (498,16 EUR troška električne energije, 743,77 EUR troška vodovoda i odvodnje, 212,03 EUR odvoza komunalnog otpada, 127,41 EUR pristojbe Hrvatske radiotelevizije, 1.548,85 EUR turističke pristojbe, 67,82 EUR članarine Turističkoj zajednici grada Visa, 1.488,38 EUR obveze poreza na dohodak od iznajmljivanja i 1.059,04 EUR poreza na dodanu vrijednost za inozemne usluge).,

- da vještakinja prikazujući razliku prihoda i rashoda u ukupnom iznosu utvrđuje da je tuženik ostvario iznos od 33.369,20 EUR (3.327,67 EUR za 2016., 3.689,76 EUR za 2017., 6.187,92 EUR za 2018., 7.135,61 EUR za 2019., 2.010,11 EUR za 2020., 8.485,63 EUR za 2021. i 2.532,50 EUR za 2022.)a stranke nakon končano utvrđenog iznosa nisu iskazivale daljnje primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje financijske struke pa stoga prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti konačni izračun vještaka smatrajući ga objektivnim, stručnim i obrazloženim te izrađenim na temelju raspoložive dokumentacije.

15. Prvostupanjski sud je, na temelju naprijed navedenih utvrđenja i to sveobuhvatnom analizom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, izveo pravilan pravni zaključak a s obzirom da je presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-811/2018 od 12. ožujka 2019. raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju da je ovdje tuženik nesavjestan posjednik postao od zaprimanja dopisa tužitelja za predaju ključa kuće ( dopis od 18. travnja 2019.) a iz iskaza samog tuženika proizlazi da je isti zaprimio i da je odbio predati ključeve dok mu se ne isplati naknada za troškove ulaganja u objekt pa je stoga tuženik od tog trenutka postao nepošteni posjednik sporne nekretnine stoga su žalbeni navodi tužitelja u tom pravcu u cijelosti neosnovani.

16. Naime prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada dok je st. 4 istog članka propisano da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku ,njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud.

17. Međutim u ovom konkretnom slučaju među strankama se nije vodio spor o pravu na posjed već se vodio spor o tome jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju a kojeg su zaključili roditelji stranaka zajedno sa ovdje tuženikom a koji postupak je pokrenut 2015. međutim tek kada je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju i kada je ovdje tužitelj zatražio predaju ključeva predmetne nekretnine tada tuženik postaje nesavjestan posjednik.

18. Prema tome pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje tužbeni zahtjev neosnovan za vremensko razdoblje od 2016. do zaključno prosinca 2019. jer je tuženik postao nesavjestan prije započinjanja turističke sezone 2019. a s obzirom da je presuda kojom je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju donesena 12. ožujka 2019. a tužitelj je zatražio predaju ključeva dopisom od 18.travnja 2019. stoga su žalbeni navodi tužitelja u tom pravcu u cijelosti neosnovani.

19. Također neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojim želi uvjeriti ovaj sud da je ovdje prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a jer da je sud vezan činjeničnom supstratom tužbe.

20. Točno je da je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe međutim nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva.

21. Iz stanja spisa odnosno iz činjenične osnove tužbe jasno proizlazi da ovdje tužitelj u činjeničnim navodima tužbe upravo traži naknadu - isplatu koju je ostvarivao ovdje tuženik iznajmljivanjem sporne nekretnine, kuće na [adresa], a koja se sastoji od dva apartmana a u čijem je samostalnom posjedu bio tuženik cijelo vrijeme pa tako i od trenutka kada je pravomoćnom sudskom odlukom raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju te čijim je raskidom ovdje tužitelj postao kao zakonski nasljednik roditelja suvlasnik 1/ 2 dijela predmetne nekretnine zajedno sa ovdje tuženikom a kojem kao zakonskom nasljedniku pripada također 1/ 2 dijela sporne nekretnine.

22. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud je pravilno na temelju činjeničnih navoda tužbe zaključio da se u ovom konkretnom slučaju radi o pravnom institutu naknade za uporabu tuđe stvari u svoju korist pa su stoga u primjeni odredbe iz čl. 164. i čl. 165.ZV-a a s obzirom da je ovdje bilo potrebno utvrditi je li tuženik pošteni ili nepošteni posjednik jer o tome ovisi njegov pravni položaj u ovoj parnici.

23. Prema tome s obzirom da je ovdje sud na temelju naprijed navedenih utvrđenja pravilno zaključio da je ovdje tuženik nepošteni posjednik od kada ga je je tužitelj dopisom od 18. travnja 2019. zatražio ključeve predmetne nekretnine, a tuženik je odbio predati ključeve sporne kuće (nesporno) uvjetujući mu predaju ključeva povratom ulaganja u predmetnu nekretninu to je onda takvim postupanjem tuženik onemogućio tužitelju posjed stvari čiji je tužitelj suvlasnik u 1/ 2 dijela.

24. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku te mu naknaditi sve štete koje su na njoj nastale kao i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja dok je čl.164. st. 1. ZV-a reguliran pravni položaj poštenog posjednika koji je dužan vlasniku predati stvar ali nije dužan naknaditi za to što ju je upotrebljavao a što je sud uzeo u obzir te je za vremensko razdoblje dok je tuženik bio pošteni posjednik u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

25. Nadalje ovdje to što se sud poziva na materijalno pravne odredbe različitih pravnih instituta ne čini pobijanu odluku nerazumljivom niti manjkavom jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće na pravilan način ispitati a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a) pazi na primjenu materijalnog prava.

26. Odredbom čl. 1120. ZOO propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

27. Međutim, valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje:

28. "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

29. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

30. Prema tome kako ovdje nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina bila uporabljena na način da je promijenila identitet a što i sam tuženik ističe, te s obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku), to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ovdje tužitelju pripada pravo zahtijevati naknadu koristi koju je imala osoba (tuženik) koja je uporabljivala njegovu stvar.

31. Stoga u ovom konkretnom slučaju nije od odlučnog značenja za pravilno rješenje ovog spora je li ili nije tuženik iznajmljivao predmetnu nekretninu već je odlučno je li onemogućio posjed drugom suvlasniku, a što je ovdje evidentno, jer na poziv ovdje tužitelja dopisom od 18. ožujka 2019. tuženik odbio predati ključeve predmetne nekretnine pa ga je stoga takvim činom onemogućio u suposjedu sporne nekretnine a pri tome sam tuženik u svom iskazu navodi da je bio cijelo vrijeme u samostalnom posjedu predmetne nekretnine.

32. Dakle i u pravnoj situaciji da ovdje tuženik nije iznajmljivao predmetnu nekretninu ali kada je onemogućio suposjed drugom suvlasniku tada je dužan naknaditi koristi zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist jer kao što je već naprijed navedeno od tog trenutka je nesavjestan suvlasnik.

33. Međutim ovdje je valjalo utvrditi visinu postavljenog tužbenog zahtjeva dakle visinu naknade zbog uporabe tuđe stvari u svoj korist.

34. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je provedenim financijskim vještačenjem kao i dopunama nalaza i mišljenja vještaka u kojima je vještak u skladu sa pravilima svoje struke detaljnom analizom raspoložive dokumentacije te uzimajući u obzir rashode koje je tuženik imao iznajmljivanjem sporne nekretnine pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva za vremensko razdoblje od 2019. do 2022. a za koje razdoblje je ovdje tuženik dužan naknaditi koristi koje je imao iznajmljivanjem predmetne nekretnine.

35. Ovdje valja naglasiti da je svaka stranka dužna prema odredbi čl.219.st.1.ZPP-a iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika pa su stoga žalbeni navodi tuženika kojim osporava visinu dosuđenog iznosa u cijelosti neosnovani.

36. Također ovdje su u cijelosti neosnovani žalbeni prigovori tuženika da bi ovdje tuženik koji je stekao pravo vlasništva upisom u zemljišnim knjigama temeljem predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju to svoje pravo izgubio tek nakon što bi bio izbrisan iz zemljišne knjige jer iz svih naprijed navedenih razloga i pravilne primjene materijalnog pravnih odredbi ZV-a tuženik je kao nesavjestan posjednik dužan isplatiti ovdje tužitelju naknadu za uporabu tuđe stvari stoga ovdje nije odlučno kada je tuženik brisan iz zemljišnih knjiga na predmetnoj nekretnini.

37. Također tuženik se poziva na presudu u parničnom postupku pod poslovnim brojem P-4866/2019 a koji je vođen radi predaje u posjed a što nije od utjecaja na ovaj postupak jer je ovdje ključan momenat kada je ovdje tuženik onemogućio ovdje tužitelja u suposjedu predmetne nekretnine a to je upravo od 18. ožujka 2019. kada ga je tužitelj pozvao na predaju ključeva a tuženik mu je odbio predati ključeve predmetne nekretnine i na taj način ga je onemogućio u suposjedu nekretnine.

38. Ostali žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog tumačenja relevantnih pravnih propisa koji su u primjeni u ovom konkretnom predmetu, pa tako je potpuno pogrešno pozivanje tuženika na odredbu čl. 1089 st. 3. ZOO-a kao i pravila o teretu dokazivanja jer da tužitelj nije dokazao bitan elemenat svog zahtjeva - postojanje realne izgubljene zarade jer ovdje ne govorimo o naknadi štete već o uporabi tuđe stvari u svoju korist.

39. Žalbeni prigovori tuženika na odluku o troškovima parničnog postupka su neosnovani.

40. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je temeljeći svoju odluku o troškovima parničnog postupka na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a pravilno utvrdio uspjeh stranaka u ovom sporu na način da je od uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela, a to je ovdje tužitelj (80%), odbio uspjeh stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, ovdje tuženika (20 %) pa je stoga pravilno utvrdio konačan uspjeha tužitelja u omjeru od 60%.

41. Također pravilno je sud primijenio odredbu čl. 155. st 1. ZPP-a kada je priznao trošak tužitelja za sve priznate radnje smatrajući ih potrebnim za vođenje ovog postupka uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika( Narodne novine broj 138/2023-dalje Tarife).

42. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika sud je upravo jasno naveo za koja je ročišta primijenio odredbu Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima a tuženik nije konkretizirao za koja ročišta smatra da sud nije pravilno primijenio Tarifu već samo paušalno iznosi prigovore.

43. Također žalbeni prigovori tužitelja, da sud nije dosudio tužitelju sve popisane troškove iz popisa troška predanom na zadnjem ročištu, su paušalne naravi jer je sud u potpunosti obrazložio koje radnje je priznao i po kojem Tarifnom broju a pri tome tužitelj nije konkretizirao za koje radnje smatra da ih sud nije priznao.

44. Ovdje valja naglasiti da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na materijalno pravo u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

45. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

46. S obzirom da tužitelj kao i tuženik nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku isti su odbijeni s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka ( čl.154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević