Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-206/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća te Gordane Bošković Majerović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB 52634238587, zastupano po punomoćniku ODO u Vinkovcima, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Hrvatske vode, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, zastupanog po punomoćniku OD Arlović & Kukilo d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-34/2019-105 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba Županji poslovni broj Pn-34/2019-105 od 6. prosinca 2024. u pobijanoj točki I. izreke.

II. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane te se potvrđuje navedena presuda u točki II (pogrešno IV.) izreke.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji u izreci odlučeno je:

„I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da postoji osobna odgovornost Republike Hrvatske tužitelju za štetu nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014. godine uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela.

II. Utvrđuje se da postoji neograničena i solidarna odgovornost tužene Republike Hrvatske kao neograničenog solidarnog dužnika tužitelju za štetu nastalu poplavom dana 17.05.2014. godine uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete:

- za uništeni stočni fond iznos od 37.693,27 eura,

- uništenu opremu na farmi muznih krava iznos od 19.353,95 eura,

- uništene zalihe stočne hrane iznos od 3.052,62 eura ,

- uništene usjeve suncokreta iznos od 17.553,52 eura,

sa zateznim kamatama od dana 17.05.2014. kao dospijeća pa do isplate i to do 31.07.2015. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena,

- na ime izmakle koristi za mlijeko od 04. mjeseca 2014. 07. mjeseca 2018. ukupno iznos od 81.613,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos koji dospijeva svakog 15-og u mjesecu za protekli mjesec do isplate i to do 31.07.2015. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, i to:

- za 04. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 05. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 06. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 07. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 08. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 09. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 10. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 11. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 12. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 01. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 02. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 03. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 04. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 05. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 06. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 07. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 08. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 09. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 10. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 11. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 12. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 01. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 02. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 03. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 04. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 05. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 06. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 07. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 08. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 09. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 10. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 11. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 12. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 01. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 02. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 03. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 04. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 05. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 06. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 07. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 08. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 09. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 10. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 11. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 12. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 01. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 02. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 03. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 04. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 05. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 06. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 07. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

te naknadi troškove postupka, sve u roku od 15 dana."

IV. Odbija se zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv točke I. navedene presude, kojim je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 1 55/23 – dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točke II (pogrešno IV.) presude, kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parnice, zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužiteljicu obveže na plaćanje parničnih troškova tuženiku, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosudi troškove žalbe.

4. Umješač na strani tuženika Hrvatske vode d.d. je podnio žalbu protiv točke II presude (pogrešno IV. zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP, uz prijedlog da se odluka o troškovima preinači i tužiteljicu obveže na platež troškova umješaču uvećanih za troškove žalbe, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok tužiteljica i umješač nisu odgovorili na žalbe.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene.

8. U predmetnom postupku tužiteljica traži naknadu štete koja joj je nastala uslijed poplava koje su se dogodile 17.5.2014. u mjestu Račinovci i Rajevo Selo.

9. Među strankama je nesporno da je 17. svibnja 2014. došlo do proboja nasipa rijeke Save kod Rajevog Sela i Račinovaca i poplave, te da je poplavljena farma muznih krava tužitelja u [adresa], kao i njegovi usjevi, ali je sporno i u ovoj žalbenoj fazi postupka, postoji li odgovornost tuženika za nastalu štetu.

10. Nesporno je da je presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 325/2018-11 od 20. veljače 2019. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se zahtijeva utvrđenje da postoji osobna odgovornost tužene za štetu tužiteljima nastalu poplavom od 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela, kojom se utvrđuje da postoji neograničena i solidarna odgovornost tužene Republike Hrvatske za štetu nastalu poplavom, te kojom se nalaže tuženoj da oštećenom isplati neimovinsku i imovinsku štetu, odnosno nesporno je da se radi o činjenično i pravno istovjetnom postupku kao parničnom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Pn-34/2019.

11. Člankom 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 - nastavno ZSDU) propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

12. Tužitelj pod navedenim čl. 14. ZSDU smatra uz postojanje odgovornosti/propusta Hrvatskih voda postoji i propust Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Stožera za zaštitu i spašavanje Vukovarsko-srijemske županije, Civilne zaštite, Vlade RH, koja se ogleda u propustu u izvršenju obveze pravovremenog obavještavanja stanovništva o nadolazećoj opasnosti, te propusta u izvršenju obveze pravovremenog donošenja odluke o evakuaciji, a Republika Hrvatska odgovara za štetu koju građaninu, pravnih osobi ili drugoj strani nanese nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave, ali i za štetu koju takvim radom počine tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pa čak i pravne osobe koje imaju javne ovlasti u prenesenim i poslovima državne uprave.

13. Prema čl. 22. st. 2. ZV u regulacijske i zaštitne vodne građevine spadaju i nasipi, a sukladno čl. 24. st. 1. navedenog Zakona regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama, građevinama za osnovnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu su Republike Hrvatske, a na upravljanju Hrvatskih voda.

13.1. Prema odredbi čl. 133. st. 1. ZV za štetu trećim osobama nastalu djelovanjem vode odgovara se po osnovi krivnje po čl. 188. ZV, a Hrvatske vode za svoje obveze odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, dok Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda.

14. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na činjenici da je Republika Hrvatska vlasnik nasipa koji predstavlja opasnu stvar, te da stoga odgovara tužitelju za naknadu štete, uslijed proboja nasipa i poplave na njegovim nekretninama u [adresa].

15. Prema čl. 1067. ZOO vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog drugog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

16. Odgovornost tužene za eventualne propuste Hrvatskih voda ima se tumačiti temeljem odredbe čl. 133. ZV odnosno po načelu krivnje.

17. Stručno povjerenstvo za izradu ekspertize proboja nasipa kod Rajevog Sela (dalje: Povjerenstvo), koje je imenovalo Ministarstvo poljoprivrede, sačinilo je Izvješće o utvrđivanju uzroka proboja lijevovobalnog savskog nasipa kod Rajevog Sela iz srpnja 2014. Zadatak Povjerenstva, koje se sastoji od nacionalnih i međunarodnih stručnjaka iz područja hidrotehnike i geotehnike, bio je izraditi ekspertizu na temelju pregleda postojeće dokumentacije, odnosno opisa događaja i izjave svjedoka, pregleda projektne dokumentacije o prijašnjem nasipu i obimu njegove rekonstrukcije, izgradnji, nadzoru i dozvolama, pregled raspoloživih hidroloških podloga, vodostaji i protoci rijeke Save, oborine, stanje podzemnih voda, te pregleda geoloških, hidroloških i geotehničkih podloga i ostalih raspoloživih podataka, stručnog obilaska terena. U odnosu na hidrotehničke i/ili geotehničke analize Povjerenstvo je utvrdilo procjenu opterećenja na predmetni nasip, procjenu stabilnosti predmetnog nasipa za projektirano stanje, procjenu stabilnosti predmetnog nasipa za stanje tijekom predmetnog velikovodnog događaja i neposredno prije prodora predmetnog nasipa, procjenu mehanizma prodora predmetnog nasipa te ocjenu uzroka prodora nasipa.

18. U konačnom zajedničkom izvješću, Povjerenstvo je utvrdilo uzrok proboja nasipa i to: “Poplava koja je sredinom svibnja 2014. pogodila Hrvatsku, BiH i Srbiju bila je iznimnog opsega i daleko iznad normativnih hidrauličkih opterećenja. Procijenjeno povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka (6.000 m3/s) u Slavonskom Šamcu kreće se u rasponu od 850-900 godina. Nasip kod Rajevog Sela projektiran je za poplave povratnog razdoblja jednom u 100 godina. Nekoliko nezavisno provedenih proračuna stabilnosti koji se temelje na rezultatima geotehničkih istraživanja provedenih za vrijeme rekonstrukcije nasipa i nakon sloma nasipa ukazuje da je najvjerojatniji mehanizam (mehanizmi) sloma nasipa bio hidraulički slom podložnog tla (sloj zemlje ispod površinskog sloja) ili naglo lokalno pucanje pokrova uzdizanjem, nakon čega je uslijedila unutarnja erozija (stvaranje erozijskih kanala). Gornja hipoteza o slomu potvrđena je numeričkom analizom proboja nasipa. Specifični mehanizam (mehanizmi) sloma mogao bi na problematičnoj lokaciji biti pojačan kao rezultat heterogenih i anizotropnih karakteristika podložnog tla i relativne male udaljenosti od vanjskog zavoja rijeke Save."

18.1. Povjerenstvo je, nadalje, glede rekonstrukcije nasipa utvrdilo: “Prema raspoloživoj dokumentaciji, rekonstrukcija nasipa je bila projektirana u skladu s relevantnim tehničkim propisima i pravilima struke u Republici Hrvatskoj. Međutim, u raspoloživim dokumentima nisu navedeni projekti i popratni kriteriji za integrirani sustav nasipa, koji uključuje i tijelo nasipa i podložno tlo. Nisu definirane mjere za ublažavanje potencijalnog hidrauličkog sloma podložnog tla. Prema dokumentima stavljenima na raspolaganje, reklo bi se da je gustoća istraživanja zemljišta i podložnog tla koji su prethodili projektiranju dionice nasipa bila prilično niska. U raspoloživoj dokumentaciji nisu navedeni nikakvi zahtjevi za ispitivanje projektiranog sustava nasipa za hidraulička opterećenja koja premašuju normativne razine."

19. Na temelju provedenih analiza i pregleda nasipa te navedene dokumentacije, Povjerenstvo je zaključilo kako je: "Ekstremno visoki vodostaji u Rajevom Selu u svibnju 2014. bili su daleko iznad normativnih hidrauličkih oterećenja (1:100 godina) lijevoobalnog savskog nasipa. Procijenjeno povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka ovog događaja kreće se između 850 i 900 godina. Ovaj ekstremni događaj je najvjerojatnije uzrokovan hidrauličkim slomom podložnog tla ili naglim lokalnim pucnjem pokrova uzdizanjem, nakon čega je uslijedila unutarnja erozija (stvaranje erozijskih kanala) zbog heterogenosti i anizotropnih karakteristika tla. Ovu hipotezu o slomu potvrđuje nekoliko nezavisno provedenih proračuna stabilnosti i numeričke analize proboja nasipa. premda su analize gledajući unatrag relativno lake, predviđanja s parametrima raspršenog tla neizbježno ostaju nesigurne.

19.1. Simulacije i proračuni su po samoj definiciji netočni, što podrazumijeva da će uvijek postojati određeni preostali rizici. Prema raspoloživoj dokumentaciji, rekonstrukcija nasipa je bila projektirana u skladu s relevantnim tehničkim propisima i pravilima struke u Republici Hrvatskoj. Međutim, nisu definirane mjere za ublažavanja potencijalnog hidrauličkog sloma podložnog tla. Prema izvješćima nadzornog inženjera, rekonstrukcija nasipa je izvršena u skladu s projektnim specifikacijama i dokumentacijom. Raspoloživi dokumenti ne ukazuju na provedbu mjera kojima bi se ublažio potencijalni hidraulički slom podložnog tla.“

20. Tužiteljica u žalbi prigovara činjenici, da se sud koristio navedenim utvrđenjima, iako je upravo ona u spis dostavila navedeno „izvješće o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog savskog nasipa kod Rajevog Sela“ te se na isto pozvala u tužbi obrazlažući osnovu svog zahtjeva. Dakle, ocjenjujući navedeno izvješće (i to ne kao vještački nalaz, jer ono to nedvojbeno nije) sud je ocijenio navode tužbe same tužiteljice, što je bio dužan i na koji način nije mogao povrijediti pravo stranaka na pošteno suđenje.

21. Nadalje, sud nije utemeljio odluku na pravnoj osnovi različitoj od one na koju se tužiteljica pozvala, niti je propustio ocijeniti pravnu osnovu odgovornosti tuženika iz čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave.

22. Tužiteljica pri tom u žalbi istovremeno prigovara, da bi sud ocjenjivao pravne osnove koje je ona naknadno „povukla“ (pravna osnova može se promijeniti, čime se ne preinačava tužba) te je ostala samo kod one iz čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 150/11 – dalje ZSDU), a da sud nije činjenično razmotrio osnovu tužbe po svim pravnim osnovama, što je bio dužan, koji su žalbeni navodi proturječni. Prvostupanjski je sud ocjenjivao navode činjeničnog historijata tužbe i podnesaka tužiteljice te je po službenoj dužnosti na iste primijenio relevantno materijalno pravo, čime nije mogao počiniti bilo kakvu „procesnu povredu“ kako sugerira žalba.

Pri tom primjena odredaba ZSDU ne isključuje primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

23. U obrazloženju pobijane presude navodi se, da je tužitelj bio dužan dokazati da je šteta nastala krivnjom Hrvatskih voda, a iz priloženih dokaza isto ne proizlazi, jer niti iz jednog izvedenog dokaza nije utvrđen propust Hrvatskih voda koji bi bio uzročno posljedično povezan s štetom. Krivnja odnosno odgovornost Hrvatskih voda za predmetni štetni događaj se eventualno mogla utvrditi provođenjem odgovarajućeg vještačenja od čega se odustalo s obzirom da niti jedan pozvani sudski vještak nije bio u mogućnosti provesti vještačenje.

24. S obzirom da do poplave nije došlo zbog prelijevanja vode iz korita rijeke Save preko nasipa nego zbog puknuća nasipa proizlazi da eventualni propusti Hrvatskih voda u pogledu dovoljnih broja ljudi na "obrani nasipa" nisu uzročno posljedično povezan sa nastankom štete.

25. U odnosu na tvrdnju tužiteljica da propust tuženika predstavlja okolnost da na mjestu proboja nasipa kod Račinovaca uopće nije vršena obrana od poplava budući da nije izveden servisni put i zbog propusta u izgradnji nasipa, iz priloženih dokaza proizlazi da je servisni put bio poplavljen uslijed prekomjernog dotoka iz zaobalja Tečom i kanalom Stružac, koji se u Teču ulijeva u mjestu proboja, dakle nije istina da servisni put ne postoji, nego je bio poplavljen prekomjernim dotokom voda.

25.1. Tužiteljica pri tom prigovara da nije zbog propusta nadležnih institucija nije pravovremeno predviđeno nastupanje velikog vodnog vala i drugih okolnosti u provođenju mjera obrane od poplava.

26. U konkretnom slučaju radilo se o poplavi koja je bila posljedica nikada prije izmjerenih visokih vodostaja rijeke Save i njezinih pritoka. Nasip kod Rajevog Sela i Račinovaca projektiran je i izgrađen za poplave povratnog razdoblja jednom u 100 godina, a prigovor je tužiteljice u tužbi da je propust Hrvatskih voda u pogrešnoj procjeni dimenzioniranja nasipa jer nije dimenzioniran za povratno razdoblje „tisućgodišnje velike vode“ već samo „stogodišnje velike vode“.

27. Katastrofalna poplava u kojoj je tužiteljici nastala šteta dakle nesporno je događaj koji se može očekivati u razdoblju rjeđem od sto godina, pri čemu u postupku nije dokazano da bi drugačijim dimenzioniranjem nasipa, te uspostavljanjem druge crte obrane, došlo do manjeg opsega poplave, odnosno da upravo imovina tužiteljice, ne bi bila ugrožena. Naime poplava kao što je navedena ubraja se u prirodne događaje koji predstavljaju višu silu, u koju se doista načelno ubrajaju razne elementarne nepogode: potresi, poplave, požari, uragani, vulkanske erupcije i slično, međutim neće se smatrati višom silom, oni događaji (elementarne nepogode) kod kojih je postojala mogućnost da se spriječi njihovo nastupanje. To znači da je jedna od pretpostavki više sile – neotklonjivost ispituje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja tj. je li u konkretnom slučaju, s obzirom na raspoloživa sredstva i metode, bilo moguće događaj spriječiti, savladati ili izbjeći (primjerice kod poplave podizanjem nasipa ili slično).

28. Činjenica da je prema odredbi čl. 219. st. 1 ZPP, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ne može se smatrati povredom načela ravnopravnosti i jednakosti stranaka u postupku. Tužiteljica je u tužbi postavila niz zahtjeva koje je obrazložila činjeničnim historijatom, koji je bila dužna dokazati, sukladno citiranoj odredbi ZPP.

29. Žalbeni prigovori temelje se na pretpostavci da je postojao propust nadležnih institucija da predvide nastupanje velikog vodnog vala i poduzmu mjere obrane, dok iz utvrđenih činjenica proizlazi da se radilo o izvanrednom, katastrofalnom događaju koji se događa rjeđe od jedanput u sto godina, pa se ne može smatrati da je isti moguće pravovremeno predvidjeti na način da se provedu opsežne radnje za koje tužiteljica prigovara da nisu provedene.

30. Vezano za navode tužiteljice da je izostala pravovremena obavijest stanovništva o evakuaciji, prvostupanjski sud nalazi da niti u tom dijelu ne postoji uzročno posljedična veza između ovog eventualnog propusta s obzirom da tužiteljica tužbom potražuje naknadu štete za uništeni stočni fond koji je uspjela spasiti od poplave ali je došlo naknadno do uginuća, na što nije od utjecaja pravovremena obavijest o evakuaciji stanovništva. Također pravovremena obavijest o evakuaciji stanovništva nije uzročno posljedično povezana sa štetom na opremi na farmi muznih krava, na zalihama stočne hrane te na uništenim usjevima niti na izgubljenoj vrijednosti mlijeka.

30.1. U odnosu na stambene objekte (koji nisu predmet ovog postupka) država je uspostavila mehanizam naknade štete, pa prigovor povrede ispunjenja pozitivne obveze države da zaštiti imovinu tužiteljice čija je posljedica uništenje te imovine u vezi s povredom jamstva prava vlasništva i prava na dom, nije odlučan.

31. U postupku naime nije utvrđeno da ne bi bile poduzete mjere koje se legitimno mogu očekivati od vlasti radi zaštite imovine tužiteljice, već iz svih činjenica proizlazi da se radilo o izvanrednoj situaciji koja se nije mogla predvidjeti niti spriječiti, pa niti poduzimanje mjera za nastup događaja, koji će se eventualno dogoditi jedanput u tisuću godina, nije legitimno očekivati.

32. Tužiteljica prigovara da bi postojala odgovornost države zbog propuštanja uspostave regulatornog okvira za predviđanje poplava uslijed klimatskih promjena te stvaranje zakonodavnog okvira i poduzimanje mjera ne ukazuju na povredu. Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950. ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 6/99 i 8/99 – dalje: Konvencija o zaštiti ljudskih prava), na koju se tužiteljica poziva. U žalbi se citira odluka europskog suda za ljudska prava u vezi povrede članka 8. Konvencije (koji se odnosi na povredu prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja) a na koji način tužiteljica obrazlaže da nadležna tijela nisu poduzela potrebno za zaštitu od poplava, odnosno da ne postoji zakonski obvezna dokumentacija prema Pravilniku o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava.

33. Navedena činjenica – postoji li takva dokumentacija ili ne, koja u postupku doista nije utvrđena – bila bi odlučna u situaciji kada bi, kako tužiteljica prigovara, daleko prije poplava nadležna tijela imala informacija o kvaliteti nasipa, stupnju njegove sigurnosti, slabim točkama nasipa i radnjama koje treba poduzeti u slučaju neposredne opasnosti, odnosno nailaska velikog vodnog vala.

34. Naime, tužiteljica navodi da sama činjenica nepostojanja zakonom propisane dokumentacije ne može potvrditi da do proboja nasipa ne bi došlo, ali bi se u tom slučaju moglo tvrditi da je tuženik poduzeo sve razumne mjere da spriječi proboj nasipa, a što nije slučaj.

34.1. Nadalje tvrdi da su povrijeđena njezina konvencijska prava jer nije bilo odgovarajućeg mehanizma za kontrolu izvršenja propisanih mjera bilo u okviru administrativne, bilo kaznene istrage.

35. U predmetnoj parnici radi naknade štete odlučno je bilo utvrditi je li propuštanjem tuženice, odnosno pravnih osoba za čije postupke ona odgovara, došlo do štete čiju naknadu tužiteljica traži, odnosno može li se osnovano smatrati da postoji uzročna veza između postupanja i propuštanja tuženice i nastale štete.

36. Pri tom se tužiteljica poziva na nedostatke u izgradnji nasipa, koji u postupku nisu dokazani jer nije provedeno hidrološko vještačenje, od kojeg je dokaznog prijedloga tužiteljica odustala. Tužiteljica je odustala od svih dokaznih prijedloga osim prijedloga da se izvrši uvid u izvod iz sudskog registra za Hrvatske vode, uvid u Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava, uvid u Zakon o preuzimanju Zakona o standardizaciji koji se u RH primjenjuje kao republički zakon, uvid u Zapisnik sa rasprave u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-430/2016, te uvid u kartu lokacija proboja lijevoobalnog Savskog nasipa. U postupku međutim nije utvrđeno da je uzrok štete postupanje suprotno citiranom Pravilniku i Zakonu.

37. U žalbi se tužiteljica poziva na Elaborat zaštite okoliša u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš Modernizacija lijevoobalnih savskih nasipa od Račinovaca do Nove Gradište iz ožujka 2016., te Projekt izgradnje berme lijevoobalnog savskog nasipa iz ožujka 2017. koji je priložen u spis predmeta. Navedenim elaboratom (koji je po svom sadržaju prijedlog mjera) predviđeno je provođenje mjera radi smanjenja poplavnih rizika na spornom području, nakon štetnog događaja, te zaključak autora elaborata, o uzrocima proboja nasipa, ali isti je mišljenje grupe stručnjaka izrađeno po narudžbi, a nije službeni dokument kojim bi isto bilo utvrđeno (isto bi moglo biti ocijenjeno od strane vještaka, da je u konkretnom slučaju vještačenje provedeno). Tužiteljica je međutim odustala od provođenja dokaza vještačenjem u predmetnom postupku.

38. Kada u postupku nije dokazano, da je uzrok štete na farmi tužiteljice postojanje nedostataka u gradnji nasipa, te puknuće istog i nastanak poplave, nije odlučno je li postojala dokumentacija na koju se tužiteljica poziva.

39. Činjenica da o kaznenoj prijavi tužiteljice nije pozitivno odlučeno, odnosno da o njezinom zahtjevu za provođenje istražnih radnji na Županijskom sudu u Vukovaru nije pravomoćno odlučeno već pet godina (što znači da je postupak i dalje u tijeku) u ovom parničnom postupku ima značenje da ne postoji prethodna odluka o odgovornosti tužene u smislu čl. 12. ZPP u vezi čl. 14. ZSDU, za koju bi sud bio vezan, radi čega je o odgovornosti bio dužan odlučiti na temelju dokaza u ovom parničnom postupku.

40. Tužiteljica naime smatra da nadležna tijela tuženika nisu izabrala odgovarajući način obrane od poplava (izgradnja nasipa), niti su u izabranom načinu obrane od poplava (nasipi) pridržavala propisanih tehničkih mjera i uvjeta koji se primjenjuju pri izgradnji, rekonstrukciji, dogradnji i održavanju objekata za obranu od poplava, a to je imalo za posljedicu proboj nasipa i poplavu.

Upravo navedeno – uz činjenicu da je nasip nesporno izgrađen, ali nije uspio zaustaviti vodeni val kakav nije zabilježen u posljednjih sto godina – predstavlja temelj zahtjeva tužiteljice, koji nije dokazan u postupku.

40.1. Dodatni propusti tuženika u osiguranju sigurnog okoliša, tužitelj pronalazi u tome što njega nikada nitko nije obavijestio tužitelja, niti ostale građane da nasip, nakon što voda prijeđe nivo od 1072 cm, više ne može obavljati funkciju zaštite od poplave. Uz činjenicu, da su životinje sa farme tužiteljice nesporno evakuirane, dok se usjevi ne mogu evakuirati, a za opremu na farmi tužiteljica to niti ne tvrdi, nije jasno na koji bi način takva obavijest, da je dana, imala utjecaj na nastanak ili izostanak štetnih posljedica.

40.2. Nadalje, kada bi se odgovornost tuženika sagledala i po objektivnoj odgovornosti, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje tuženik otklonio svoju odgovornost kako s osnova odgovornosti za Hrvatske vode tako i za odgovornost zbog obavijesti o evakuaciji stanovništva jer nedostaje uzročno posljedična veza između štete tužitelja i postupanja tijela državne uprave, kako je prethodno obrazloženo.

41. Tužiteljica dakle nije dokazala da bi do štete na njezinoj imovini (do koje je nesporno došlo) došlo nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave te pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave, što je pretpostavka za odgovornost tuženice prema pravnoj osnovi na koju se tužiteljica poziva.

42. Budući da je utvrđeno da je do proboja Savskog nasipa, a potom i do štete koja je nastala tužitelju došlo od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, tj. uslijed više sile, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 1067. stavka 1. ZOO kada je tužbeni zahtjev odbio.

43. Neosnovano tuženik i umješač na strani tuženika prigovaraju odluci o troškovima postupka. Naime, i prema mišljenju ovog suda osnovano prvostupanjski sud smatra da bi obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku i umješaču na strani tuženika predstavljalo povredu prava na mirno uživanje imovine prema čl. 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), kojim je određeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva, i da se nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

44. Prema testu razmjernosti koji se nužno ima provesti radi ocjene je li postupanjem tužene u konkretnom parničnom postupku došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva tužitelja (u svezi traženja obvezivanja tužitelja na naknadu parničnog troška) valja zaključiti da podmirenje troškova prema kojem bi tužiteljica bila obvezan naknaditi troškove zastupanja države u državni proračun, i troškove zastupanja umješača na strani tuženika čiji osnivač je također država predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje njegovog vlasništva.

45. Načelo iz odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a prema kojem stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove, ne može se u konkretnom slučaju smatrati protivnim članku 1. Protokol br. 1 pa bi i država (čiji proračun nije neograničen i njime treba pažljivo gospodariti) i umješač na strani tuženika Hrvatske vode trebali uživati zaštitu od neutemeljenih parnica, slijedom čega potraživanje, a potom i obvezivanje na naknadu troškova tužitelja tuženoj u ovom predmetu, teži legitimnom cilju.

46. Nadalje, u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1, sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret. Meritum spora je ovdje pitanje naknade štete koju je tužitelj pretrpio na uništenom stočnom fondu, uništenoj opremi na farmi muznih krava, uništenim zalihama stočne hrane, uništenim usjevima suncokreta i u vidu izmakle korist za mlijeko u velikoj poplavi koja je zahvatila [adresa] 17. svibnja 2014.

47. Ovdje tuženicu zastupa Državno odvjetništvo, i njegovi troškovi se procjenjuju na temelju Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14 i 118/14), iako se to pravosudno tijelo zapravo financira iz državnog proračuna i samim time nije u istom položaju kao odvjetnik. Nadalje umješač na strani tuženika je pravna osoba za koju je nesporno da ima veliki broj službi pa tako i pravnu službu u kojoj bi trebala imati zaposlenog pravnika s položenim pravosudnim ispitom koji bi ga mogao zastupati u parničnom postupku na koji način bi se izbjegli troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a nesporno je da se temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuđuju troškovi potrebni za vođenje postupka, te sud ocjenjuje potrebne troškove ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

48. Slijedom svega naprijed navedenog, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja te osobito nespornu činjenicu da su razmjeri šteta koju su stanovnici istočnog dijela bivše Općine Županja gdje pripada i mjesto [adresa] pretrpjeli u poplavi iz svibnja 2014. zaista ogromni, a naročito kod tužiteljice koja je u okviru svog OPG imala farmu muznih krava te oranice zasijane kulturama, osnovano prvostupanjski sud smatra da iznos troškova koje bi tužitelj trebalo naknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika nije neznatan i da isto predstavlja nerazmjeran teret za tužiteljicu, a što bi sve dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (tako je odlučeno i predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske zahtjev br. 72152/13, te u predmetu Općinskog suda u Vukovaru, stalna služba u Županji posl. br. Pn-145/17 u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-283/18-2 od 9. lipnja 2018.).

49. Pri tom je važno napomenuti da je tužiteljica odustala od provođenja dokaza vještačenjem kojim bi se utvrdili propusti tuženika ili umješača na strani tuženika nakon što se nije pronašao sudski vještak koji bi proveo već određeno vještačenje tako da je sve do posljednjeg ročišta za glavnu raspravu je mogla opravdano očekivati da će se pronaći vještak koji će provesti vještačenje.

50. Zato neosnovano umješač prigovara, da bi odluka o nedosuđivanju parničnog troška umješaču, zastupanom po odvjetniku, bila paušalna i nezakonita jer je ista valjano obrazložena, pri čemu se nikako ne može smatrati da je tužba bila nerazumna, niti u situaciji kada je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Prvostupanjski je sud naime detaljno obrazložio svoju odluku o troškovima i posebno je naglasio da je tužiteljica odustala od provođenja dokaza vještačenjem kojim bi se utvrdili propusti tuženika ili umješača na strani tuženika nakon što se nije pronašao sudski vještak koji bi proveo već određeno vještačenje tako da je sve do posljednjeg ročišta za glavnu raspravu je mogla opravdano očekivati da će se pronaći vještak koji će provesti vještačenje. Zato se ne može prihvatiti prigovor da bi se radilo o nerazumnoj tužbi, niti prigovor tuženika da nije obrazloženo zašto bi naknada troškova u punom iznosu dovela do povrede prava tužiteljice na pristup sudu i na pravo na mirno uživanje vlasništva, jer iz prethodno navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud te okolnosti pravilno utvrdio i valjano obrazložio.

51. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove, na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić