Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5597/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja JČ protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-51/2023-20 od 26. rujna 2024., dana 4. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja JČ te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-51/2023-20 od 26. rujna 2024. i rješava:

„I. Utvrđuje se da je tuženik GČ smetao tužitelja JČ u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dijela te nekretnine u površini od 40 m2, koji je od ostatka kč. br. [katastarska čestica] odvojen suhozidom i mogućim pristupom samo sa ceste, na način da je na predmetnu nekretninu postavio dva drvena stupa, jedan s lijeve, a drugi sa desne unutarnje strane suhozida, te se nalaže tuženiku GČ da predmetne stupove ukloni i zabranjuje mu se svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2024.g."

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 519,00 EUR u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-51/2023-20 od 26. rujna 2024. odbijen je u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje da ga je tuženik GČ smetao u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dijela te nekretnine u površini od 40 m2, koji je od ostatka kč. br. [katastarska čestica] odvojen suhozidom i mogućim pristupom samo sa ceste, na način da je na predmetnu nekretninu postavio dva drvena stupa, jedan s lijeve, a drugi sa desne unutarnje strane suhozida, te nalaganje tuženiku GČ da predmetne stupove ukloni uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanje posjeda tužitelja, pod prijetnjom novčane kazne (točka I. izreke). Nadalje naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2024. pa do isplate (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se žalba tužitelja usvoji, pobijano rješenje preinači te u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 276,54 EUR.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a , u svezi odredbe čl. 381. st. 1. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite na način kao u izreci pobijanog rješenja te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

6. Sud prvog stupnja je utvrdio relevantne činjenice, a to su činjenica posljednjeg posjeda tužitelja i nastali čin smetanja od strane tuženika na spornoj nekretnini opisanoj kao u točki I. izreke pobijanog rješenje, no u konačnici odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan smatrajući da zahtjev tužitelja nije podoban za ovrhu iz razloga što je postavljeni tužbeni zahtjev ne omogućava tuženiku da u slučaju ispunjenja pretpostavki pravomoćnosti i ovršnosti precizno zna gdje je počinio smetanje posjeda, tj. gdje se u odnosu na cijelu nekretninu nalazi površina od 40 m2, koja je njezina pozicija gledano i prema cesti, kojeg je oblika tih 40 m2 te što mora s kojeg dijela od dijela te nekretnine ukloniti.

7. Temeljem spisa predmeta suda prvog stupnja proizlazi da između stranaka nije sporno da je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine, nije sporan niti čin smetanja. Naime razvidno je da je tuženik podneskom od 24. lipnja 2024. priznao činjenicu da je postavio dva drvena stupca na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na postojeći suhozid, radi označavanja granice, kao i činjenicu da je tužitelj u trenutku postavljanja drvenih stupaca bio posjednik predmetne nekretnine čiji je tuženik vlasnik. Tuženik osporava da bi time počinio smetanje tužiteljevog posjeda jer mu taj posjed nije niti oduzeo niti bi postavljanje dvaju stupaca na postojeći suhozid od njega kao pravomoćno utvrđenog vlasnika predstavljalo uznemirivanje posjeda.

8.1. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZV-a, samovlast je zabranjena bez obzira na to kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (st. 2. te odredbe). Prema odredbi st. 4. citirane odredbe, nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda, odnosno drugoga tijela donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No samovlasno je i kada je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom društvenom ili sličnom interesu ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

8.2. Pravo na zaštitu posjeda prema odredbi čl. 21. st. 1. ZV-a, ima onaj, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo.

8.3. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

8.4. Nadalje prema odredbi čl. 441. ZPP-a u parnici zbog smetanja posjeda raspravljanje je ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno i svako raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9.1. Prema shvaćanju ovoga suda postojanje pravomoćne presude kojom je tuženik utvrđen kao vlasnik spornog dijela predmetne nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] u površini od 40 m2 koja je ograđena suhim zidom te ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva, kao i da pristupi cijepanju i izmjeri površine (presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-782/2012-94 od 22. listopada 2021., koja prileži na listu 24-34 spisa) nije od značaja za donošenje odluke u ovom postupku radi smetanja posjeda.

9.2. Navedeno stoga, što se u trenutku utuženog čina smetanja, 15. listopada 2023. tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu dijela predmetne nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – ovdje spornih 40 m2 te nekretnina koji su omeđeni suhozidom, a koji posjed je tuženik smetao postavljanjem dva drvena stupa, a koje činjenice posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja tuženik priznaje, pa je tuženik takvim svojim postupanjem samovlasno uznemirio tužiteljev posjed nekretnine.

9.3. Postojanje citirane pravomoćne presude kojom je tuženik utvrđen vlasnikom upravo spornog dijela nekretnine koju nesporno tužitelj drži u posjedu, po stavu ovog suda drugog stupnja nema svojstvo isprave iz čl. 20. st. 4. ZV-a, jer njome ne posjedniku, ovdje tuženiku nije dano ovlaštenje na poduzimanje čina oduzimanja ili smetanja posjeda.

10. Nije u pravu sud prvog stupnja da zahtjev nije dovoljno određen jer se iz specificiranog tužbenog zahtjeva može utvrditi u kojem dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je tuženik smetao tužiteljev posjed i po stavu ovog suda drugog stupnja je dovoljno precizno odredio točno koji dio nekretnine je u pitanju te je odredio njegovu točnu poziciju i položaj, a na što tužitelj osnovano ukazuje u žalbi.

11. Stoga tužitelj koji je u trenutku čina smetanja nesporno bio posljednji mirni posjednik ovdje spornih 40 m2 kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojih 40 m2 je od ostatka kč. br. [katastarska čestica] odvojen suhozidom i mogućim pristupom samo sa ceste uživa pravo na posjedovnu zaštitu svojeg posljednjeg mirnog posjeda.

12. Slijedom iznesenoga, proizlazi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe čl. 21. st. 1., čl. 22. st. 1. i čl. 20. ZV-a pa je temeljem odredbe čl. 373.a. st. 1., čl. 381. i čl. 383. toč. 3. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo uvažiti te u dijelu pod točkom I. izreke preinačiti pobijano rješenje i usvojiti zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite te stoga riješiti kao u točki I. izreke.

13.1. Kako je došlo do promjene uspjeha u sporu, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučiti o troškovima postupka.

13.2. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku uzimajući u obzir njegov zahtjev i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25, dalje: Tarifa) i to za sve poduzete radnje pred sudom prvog stupnja jednokratna nagrada od 200 bodova koliko je i zahtijevao (Tbr.7.2.), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 500,00 EUR. Nadalje priznat mu je zatraženi trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 19,90 Eur prema dokazu o izvršenom plaćanju te pristojbe (list 18 spisa), dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe na prvostupanjsko rješenje i žalbu jer iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj te pristojbe i podmirio. Dakle tužitelju je priznat trošak od 519,90 EUR, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a riješeno kao u točki II. izreke.

13.3. Nadalje za sastav žalbe tužitelju pripada 100 bodova (Tbr. 10.2.), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 250,00 EUR.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Sudac:

Vlatka Paškvalin Bošković