Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-48/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-33/2019-51 od 5. prosinca 2023. godine, dana 4. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-33/2019-51 od 5. prosinca 2023. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti (točka I izreke). Odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti (točka II izreke). Naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.271,15 eura/9.577,50 kuna (točka III izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se ista preinači i tužbeni zahtjev usvoji. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP radi se o sporu male vrijednosti, a sudska odluka kojom se okončava spor male vrijednosti se sukladno s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. toč. 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog navedenoga nisu razmatrani žalbeni navodi kojima žaliteljica upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu razmatrani (da tužena isplaćuje mjesečnu kartu u djelomičnom iznosu i da ne postupa po svojoj odluci o putnom trošku) i na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP u vezi članka 338. st. 4. ZPP.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, izreka presude je jasna i razumljiva, te su dani razlozi o svim odlučnim činjenicama i ti su razlozi utemeljeni na ispravama i zapisnicima u spisu. Stoga se presuda u cijelosti može ispitati sukladno odredbi članka 338. st. 4. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike s osnove isplaćene naknade za troškove prijevoza u razdoblju od listopada 2013. godine do studenoga 2017. godine u iznosu od ukupno 733,53 eura.

6. Temeljem utvrđenja:

- da je tužiteljica zaposlena kod tužene kao državna službenica u službi kriminalističke policije, te da ima prebivalište u mjestu [adresa] na adresi [adresa],

- da je tužiteljica tijekom utuženoga perioda putovala na posao i s posla u sjedište PU Vukovarsko- srijemske u Vinkovcima, Glagoljaška 27b, te da je radila od 7.00 do 15,00 sati,

- da se tužiteljica obratila Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru sa zahtjevom za mirno rješenje spora koje je odbilo njezin zahtjev,

- da je mjesni prijevoz u Vinkovcima, uključujući i mjesto prebivališta tužiteljice- C u organizaciji javnog prijevoznika Polet d.o.o. Vinkovci bio organiziran samo za vrijeme trajanja školske godine, a izvan trajanja školske godine također postoji, ali s umanjenim brojem linija,

- da je za razdoblje koje nije obuhvaćeno školskom godinom tuženik prijevoz smatrao neorganiziranim i tužiteljici je priznato pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini od 0,75 kuna po prijeđenom kilometru,

- da je za razdoblje dok je trajala školska godina tužiteljica mogla koristiti organizirani mjesni prijevoz, pa je tužiteljici u tome razdoblju isplaćivana naknada troškova prijevoza u visini cijene povratne karte za gradski prijevoz od 10,00 kuna,

- da je o pravu tužiteljice na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji [adresa] tužena odlučivala u rješenjima i odlukama MUP-a PU Vukovarsko- srijemska od 25. rujna 2012., 1. srpnja 2013., 23. rujna 2013., 7. siječnja 2014., 20. siječnja 2015., 27. siječnja 2016. i od 23. siječnja 2017. godine koja predstavljaju upravni akt i na koje se tužiteljica nije žalila, te su ista stekla svojstvo konačnosti i pravomoćnosti,

- da tužiteljica ne može po osnovi naknade troškova prijevoza u ovom sudskom postupku ostvariti veća prava od onih koja su joj priznata navedenim upravnim aktima, pa se ne može odlučivati pripada li tužiteljici pravo na isplatu naknade troškova prijevoza u nekoj drugoj većoj visini od one određene takvom odlukom. Prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan pri čemu se pozvao na odredbe članka 59. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 89/12, 104/13, 150/13 i 153/13- dalje: KU) u svezi članka 12. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21).

7. Prema odredbi članka 68. KU sva rješenja o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika obvezatno se u pisanom obliku i s obrazloženjem dostavljaju službeniku i namješteniku, s poukom o pravnom lijeku.

8. Treba reći da je pravna osnova za određivanje troškova međumjesnog i mjesnog prijevoza konačno i ovršno rješenje tužene po kojem se trošak prijevoza isplaćuje i koliki je trošak prijevoza po konačnom i ovršnom rješenju tužitelju isplaćen. To su u ovome slučaju rješenja MUP-a PU Vukovarsko- srijemska od 25. rujna 2012., 1. srpnja 2013., 23. rujna 2013., 7. siječnja 2014., 20. siječnja 2015., 27. siječnja 2016. i od 23. siječnja 2017. godine.

9. S obzirom da iz navedenih rješenja proizlazi da tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu troškova mjesnog javnog prijevoza u Vinkovcima, u visini cijene karte javnog prijevoznika Polet d.o.o. Vinkovci, koja iznosi 10,00 kuna u povratnom smjeru (list 119 spisa) i da su joj navedeni iznosi isplaćeni, što nije sporno, izneseni su razlozi o odlučnoj činjenici visine isplaćene naknade troškova prijevoza mjesnog prijevoza i ti razlozi su utemeljeni na stanju spisa.

10. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da je tužbu u ovome sporu trebalo odbaciti iz razloga što naslovni sud smatra da tužitelj ne može ostvariti svoje pravo na naknadu troškova prijevoza u ovome sudskom postupku jer je isto trebao ostvariti u upravnom postupku. Naime, sud pravilno smatra da tužiteljica ne može po osnovi naknade troškova prijevoza u ovom sudskom postupku ostvariti veća prava od onih koja su joj priznata navedenim upravnim aktima pa nije bilo razloga zbog kojeg bi sud odbacio tužbu zbog stvarne nenadležnosti.

11. Nije osnovan niti žalbeni navod da je zbog različite sudske prakse u istovjetnoj pravnoj stvari povrijeđeno tužiteljevo pravo na pravično suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10,13/17) jer sudska praksa nije formalni izvor prava.

12. S obzirom da prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koji su utemeljeni na stanju spisa i materijalno pravo je pravilno primijenjeno valjalo je temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zato je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 4. studenoga 2025.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević