Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3904/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Silvije Hraste, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hraste&Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Leopoldina Špicer, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-10582/2023-51 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice LĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-10582/2023-51 od 14. svibnja 2025. pod stavcima I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice LĆ za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-10582/2023- 51 od 14. svibnja 2025. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 9.954,21 EUR/75.000,00 kuna[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2017. pa do isplate. Stavkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.479,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2025. pa do isplate. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 312,50 EUR kao neosnovan. Stavkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod stavcima I., II. i IV. izreke žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 604,49 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a podredno presudu u pobijanom djelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženici za isplatu iznosa od 75.000,00 kuna/9.954,21 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, za koji iznos tužiteljica u tužbi navodi da ga je početkom svibnja 2017. pozajmila tuženici, uz obvezu da joj tuženica isti iznos poslije stanovitog vremena i vrati, a što tuženica nije učinila.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženice, presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Također, prvostupanjski sud je, sukladno čl. 8. ZPP-a, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza u njihovoj ukupnosti, pravilno ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim, a o čemu će biti više rečeno u nastavku ove odluke, slijedom čega su neosnovani i daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ona ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a.

8. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da tužiteljica ima obrt za izradu nakita i slika,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj se tuženica javila preko društvenih mreža i da je počela od nje kupovati nakit, na koji način je počelo njihovo druženje koje je trajalo oko tri godine,

- da je tužiteljica početkom svibnja 2017. predala tuženici iznos od 75.000,00 kuna/9.954,21 EUR da ih uloži za tužiteljicu uz nagradu, a što joj je predložila sama tuženica nakon što joj se tužiteljica povjerila da je prodala stan i da ima određenu količinu novca sa strane,

- da su se u to vrijeme tužiteljica i tuženica viđale oko dva puta mjesečno, da je tužiteljica imala veliko povjerenje u tuženicu smatrajući je dobrom prijateljicom i uspješnom poslovnom ženom, a što proizlazi iz ispisa poruka priloženih u spis,

- da tužiteljica nije tražila pisanu potvrdu o predaji novca tuženici,

- da su se nakon predaje novca tužiteljica i tuženica vidjele samo jednom, u kolovozu 2017., kojom prilikom tuženica nije imala novca da plati nakit kojeg je naručila, a da se nakon toga tuženica uglavnom nije javljala na pozive tužiteljice,

- da je tuženica na pozive tužiteljice da joj vrati predani novac (75.000,00 kuna/9.954,21 EUR) počela izmišljati razloge zbog kojih novac ne može vratiti, navodeći izgovore da mora donirati bubreg, da joj je mama bolesna i slično,

- da je tužiteljica tuženici u rujnu 2017. poslala poruku da joj vrati novac u studenom 2017.,

- da tuženica u ostavljenom roku nije vratila primljeni iznos novca tužiteljici,

- da je tuženica opomenu pred tužbu, koju joj je tužiteljica 20. ožujka 2019. uputila putem punomoćnika odvjetnika, zaprimila 2. travnja 2019., no da se na istu ni na koji način nije očitovala,

- da svjedoci saslušani u predmetnom postupku (RĆ i TĆ) nemaju neposrednih saznanja o predmetnoj stvari,

- da je tuženica četiri puta bila pozivana na ročište radi saslušanja kao stranka, a da ni na jedno ročište nije pristupila, s time da čak tri puta nije opravdala izostanak s ročišta,

- da je na ročištu održanom 15. travnja 2025. punomoćnik tuženice ustrajao kod dokaznog prijedloga za njenim saslušanjem, međutim da je na istom ročištu odvjetnik otkazao tuženici punomoć za zastupanje u ovom predmetu jer isti kroz duže vremensko razdoblje nije mogao stupiti u kontakt s tuženicom, nakon čega je prvostupanjski sud donio rješenje da se daljnji dokazi neće provoditi, te je glavna rasprava u ovom predmetu zaključena.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o zajmu u smislu čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) jer sama tužiteljica u svom iskazu, kojeg je prvostupanjski sud ocijenio jasnim, životno uvjerljivim i logičnim, navodi da je predala novac tuženici da ga uloži uz nagradu, a niti jedan ispis poruka ne spominje pozajmicu. Međutim, s obzirom da sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva u smislu čl. 186. st. 3. ZPP-a, prvostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a, dakle da je tuženica stekla bez osnove iznos od 75.000,00 kuna/9.954,21 EUR, koji iznos je dužna vratiti tužiteljici zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2017. (tužiteljica je tražila povrat novca u studenom 2017.) pa do isplate.

10. Činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda kao pravilno utvrđeno, te zaključke prvostupanjskog suda, prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud.

11. Žalbeni navodi tuženice u bitnom se svode na to da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužiteljica predala novac tuženici, jer da navedeno ne proizlazi niti iz jednog dokaza provedenog u postupku, pri čemu tuženica nije saslušana kao stranka u postupku, zatim da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz tužiteljice logičnim i životno uvjerljivim jer da je iskaz iste proturječan navodima iz tužbe, te da nije utvrđeno da bi se radilo o dugogodišnjem prijateljstvu koje bi opravdalo odnos međusobnog povjerenja, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove, već da se radi o slučaju iz čl. 1112. st. 1. ZOO-a.

12. Međutim, da je tuženica zaista primila novac od tužiteljice radi ulaganja uz nagradu proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice, već i iz ispisa poruka u spisu, iz kojih proizlazi da je tuženica primila novac i da je svjesna svoje obveze, međutim da ista navodi razne izgovore zbog kojih nije u mogućnosti vratiti novac tužiteljici i moli tužiteljicu za strpljenje (tako primjerice tuženica u porukama navodi da mora donirati bubreg, da joj je mama teško bolesna, da je sama bolesna, depresivna i iscrpljena, da su je pokrali i sl., no uvijek ističe da joj je neugodno zbog situacije i da će sve riješiti jer ona nikom ne ostaje dužna).

13. S tim u vezi valja istaknuti da je tuženica četiri puta pozivana na ročište radi saslušanja, a da je čak tri puta neopravdano izostala, dakle ista je očigledno izbjegavala sud i sučeljavanje s tužiteljicom na ročištu, kako je to pravilno prvostupanjski sud zaključio. S obzirom na navedeno, te kako je ista samu činjenicu primitka novca potvrdila u porukama priloženima u predmetni spis, te kako je sud dužan, sukladno čl. 10. st. 1. ZPP-a, provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i uz što manje troškova, i onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, tako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio provesti dokaz saslušanjem tuženice.

14. Što se tiče iskaza tužiteljice, isti je, suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno ocijenjen životno uvjerljivim i logičnim (tužiteljica ističe da je druženje s tuženicom započelo nakon što je tuženica počela kupovati nakit koji izrađuje tužiteljica, da je druženje trajalo oko tri godine, da su išle skupa i u teretanu, da se tužiteljica tuženici povjeravala pa je tako ista znala da tužiteljica nakon prodaje stana ima sa strane ostavljeni novac, te joj je predložila ulaganje uz nagradu, što je tužiteljica prihvatila bez ikakvih potvrda jer joj je tuženica djelovala kao ozbiljna i poslovno uspješna žena), s obzirom da istinitost iskaza tužiteljice potvrđuju bliske i srdačne poruke koje je razmjenjivala s tuženicom, iz kojih dakle proizlazi da je tužiteljica prilikom predaje novca tuženici postupala s izrazitim povjerenjem u istu, kao i da je nakon toga imala razumijevanja za sve nedaće koje su snašle tuženicu, sve dok joj se ista nije prestala javljati, nakon čega je tužiteljica shvatila da se radi o lažnim izgovorima.

15. Nadalje, istinitost i uvjerljivost iskaza tužiteljice ogleda se i u činjenici da je ista iznos od 75.000 kuna/9.954,21 EUR, za kojeg navodi da ga je predala tuženici, imala na svom oročenom računu, te da je 12. svibnja 2017. navedeni iznos isplatila na svoj tekući račun, o čemu je u spis dostavila potvrdu Zagrebačke banke d.d.

16. Dakle, savjesnom ocjenom iskaza tužiteljice i dovođenjem istog u vezu s ostalim dokazima u spisu, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaz tužiteljice jasnim, logičnim i životno uvjerljivim, pri čemu u odnosu na žalbene navode tuženice u kojima ona ističe da je tužiteljica u tužbi navela da se radilo o zajmu, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u smislu čl. 186. st. 3. ZPP-a nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva.

17. Prema tome, kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je između stranaka postojao usmeni sporazum o ulaganju iznosa od 75.000 kuna/9.954,21 EUR za tužiteljicu uz nagradu, zatim da je tuženica od tužiteljice preuzela navedeni iznos novca uz obvezu da ga uloži uz nagradu, a da ista preuzetu obvezu nije ispunila, te da se oglušila na poziv tužiteljice za vraćanje novca u studenom 2017., tako je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženica stekla bez osnove iznos od 75.000 kuna/9.954,21 EUR, koji iznos je dužna isplatiti tužiteljici zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2017. pa do isplate, sve sukladno čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a (stavak I. izreke prvostupanjske presude).

18. Stoga u predmetnom postupku nije primjenjiva odredba iz čl. 1112. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da nema pravo zahtijevati vraćanje onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, a na koju odredbu tuženica u žalbi upire, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove kako je to ranije obrazloženo.

19. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka (stavak II. izreke prvostupanjske presude) pravilno je donesena sukladno odredbama iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15), i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23), te čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

20. Odluka o zahtjevu tuženice za naknadu troška parničnog postupka (stavak IV. izreke prvostupanjske presude) pravilno je donesena sukladno odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

22. Zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža