Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1409/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Amandi Snoj, u pravnoj stvari tužitelja SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženice "Zagrebačke banke" d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika , izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-148/2023-14 od 27. siječnja 2025., dana 4. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-148/2023-14 od 27. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti od 27. svibnja 2022., kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbe (očiglednom omaškom naveden je trošak odgovora na tužbu).

Tužitelj u odgovoru na tužbu pobija žalbene navode i predlaže odbiti žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a nema niti nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st 2. ZPP na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

6. Odbijanjem prigovora mjesne nenadležnosti sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tužitelj je u ovom predmetu podnio tužbu radi isplate iznosa od 13.419,21 CHF, sve sa zateznim kamatama navodeći da je s tuženikom 28. listopada 2008. sklopio Ugovor o [broj kredita] u iznosu od 16.176,55 CHF, primljenih na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, pozivajući se na sporazum o mjesnoj nadležnosti suda u mjestu kreditora (čl. 16. Ugovora o kreditu – list 25 do 32 spisa).

9. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je odredbom čl. 16. Ugovora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije imao nikakav utjecaj na njen sadržaj, zaključuje da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništava (čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 79/07, dalje: ZZP), radi čega je i sporazum o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu tuženika (Zagreb) ništetan.

10. Dalje, sud prvog stupnja zaključuje da se u konkretnom slučaju za donošenje odluke o prigovoru mjesne nenadležnosti suda ne primjenjuje ništavan sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen između stranaka već dolazi do primjene odredba čl. 59. ZPP, budući da iz Ugovora o kreditu i ostale priložene dokumentacije proizlazi da je podružnica tuženika u Varaždinu vodila i vodi sve poslove u vezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

11. Prvostupanjski sud se pozvao i na odredbu čl. 19. I. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 147/14, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 i 128/22 – dalje u tekstu ZPK – citiranu u prvostupanjskoj presudi) obzirom i prema toj odredbi potrošač ima pravo pokrenuti postupak pred nadležnim sudom prebivališta potrošača, a (tužitelj - potrošač) ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Čakovcu.

12. Stoga odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti i odlučuje kao u izreci.

13. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

14. Tuženik u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o ništetnoj ugovornoj odredbi (sporazumu o mjesnoj nadležnosti) prema odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP, kao i da se odredba čl. 59. ZPP u ovom slučaju ne može primijeniti jer podružnica tuženika u Varaždinu nije niti je ikada bila upisana u sudski registar.

15. Odredbom je čl. 70. st. 1. ZPP propisano, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je st. 3. istog članka propisano da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

16. Sporazum o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora, a to je Općinski građanski sud u Zagrebu, je jasna i razumljiva, a u skladu je s odredbom čl. 70. ZPP.

17. Međutim, prema ocjeni ovog suda, sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu otežava se pravo tužitelja kao potrošača ostvariti svoja prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

18. Odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu (čl. 96. st. 1. ZZP) koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta, te time ostvari pogodnost i bitno smanji troškove, da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona (suprotno načelu savjesnosti i poštenja) uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

19. Naime, tužitelj, čije je prebivalište u [adresa] i koji je za ovaj predmet uzeo punomoćnika za zastupanje čija je pisarnica sa sjedištem u [adresa], cijeneći udaljenost od prebivališta tužitelja do [adresa] (udaljenost je 101 km) i potrebu ulaganja dodatnog vremena, očito je da bi financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u Zagrebu mogli utjecati na tužiteljevu inicijativu za vođenje ove parnice, odnosno odvratiti ga od ostvarivanja svojih prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno od njegovog prava na pristup sudu, koji je zajamčen čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

20. U tom se smislu, ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti može smatrati nepoštenom odredbom ugovora, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, a obzirom na odredbe čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP.

21. U osvrtu na žalbeni navod tuženika da se nepoštenost odredbe ugovora o kreditu, a time i njezina ništetnost može ispitivati samo u kontradiktornom postupku, valja navesti da se o ništetnosti ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti raspravljalo, jer je tužitelj nepoštenost te odredbe istaknuo u podnesku od 21. lipnja 2022. (list 95 – 101 spisa), koji je tuženiku uručen 15. travnja 2023. (povratnica na listu 144 spisa), pa se tuženik na isti mogao očitovati što nije učinio, a mogao se očitovati i na pripremnom ročištu 10. listopada 2023. godine (list 148 spisa). Dakle tuženiku je bilo omogućeno raspravljanje, ali se on nije očitovao u odnosu na istaknutu ništetnost ugovorne odredbe.

22. Tako u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju određeno ukazuje tuženik u žalbi.

23. U odnosu na žalbene navode da tužitelj može biti saslušan i zamolbenim putem pred sudom svog prebivališta, čime tuženik pokušava dovesti u pitanje zaključak o neravnoteži u pravima i obvezama stranaka valja reći da tužitelj ima pravo na neposredan pristup sudu u smislu odredbe čl. 89. ZPP prema kojoj stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika, a stranka je ovlaštena doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika (čl. 89. st. 2. ZPP).

24. U odnosu na sudsku praksu na koju se pozvao tuženik u žalbi a koja podupire njegova pravna shvaćanja treba reći da je u sudskoj praksi općeprihvaćeno stajalište koje je izraženo u ovoj odluci. S tim u vezi valja navesti da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. prihvaćen zaključak (broj 11) po kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti u svakom pojedinom slučaju.

25. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

26. Iz pobijanog rješenja proizlazi da sud prvog stupnja zasniva svoju mjesnu nadležnost u tom sporu na odredbi čl. 59. ZPP, s obzirom na činjenicu da je Ugovor sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika u Varaždinu.

27. Točni su žalbeni navodi da je odredbom čl. 48. st. 1. ZPP (a ne čl. 46. ZPP na koji se poziva tuženik) propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

28. Međutim, isto tako je odredbom čl. 59. ZPP citiranog u prvostupanjskoj presudi propisana nadležnost suda na čijem se području poslovna jedinica nalazi, što znači da je to pravilo (forum electivum) ujedno i pravilo o općoj mjesnoj nadležnosti za sporove koji proizlaze iz pravnih odnosa poslovne jedinice i da za primjenu tog pravila nije odlučno to što poslovna jedinica (podružnica) nije upisana ili evidentirana u sudskom registru (rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 185/2020 od 21. svibnja 2020.) već da je obavljao djelatnost plasmana kredita, a što u okolnostima konkretnog slučaja podružnica u Varaždinu jest s obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen i realiziran u toj podružnici.

29. Kako je predmetni spor nastao u povodu tuženikove djelatnosti plasmana kredita po poslovnoj jedinici tuženika u Varaždinu, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da bi sukladno odredbi čl. 48. st. 1. ZPP bio nadležan sud prema sjedištu tuženika (Općinski građanski sud u Zagrebu).

30. Žalbeni navodi kojima tuženik otklanja primjenu čl. 59. ZPP ističući da poslovna jedinica tuženika u Varaždinu nije upisana kao podružnica u sudski registar, pri čemu se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Grl-516/2007, nisu osnovani.

31. Naime, čl. 59. ZPP izričito je propisana izberiva mjesna nadležnost suda prema poslovnoj jedinici pravne osobe. Stoga je tužitelj imao mogućnost izbora između suda nadležnog za područnu jedinicu tuženika (Varaždin) i opće mjesno nadležnog suda, ali je kao potrošač u smislu čl. 19. I. st. 1. ZPK bio ovlašten pokrenuti spor i pred sudom gdje on ima prebivalište (prebivalište ima na području Općinskog suda u Čakovcu).

32. Imajući u vidu da se u ovom postupku radi o sporu koji je nastao povodom Ugovora o kreditu (jer tužitelj smatra da je zbog ništetnosti odredbi Ugovora preplatio kredit pa zahtijeva povrat iznosa koji smatra da je preplaćen) to se smatra da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je u ime tuženika potpisala Ugovor o kreditu, a tužitelj je tužbu podnio Općinskom sudu u Varaždinu.

33. Obzirom na žalbene navode napominje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gr 1-143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu navedene odredbe čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju 2009. mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a koja odredba se primjenjuje neovisno o tome kad je nastao Ugovor o kreditu, već ovisno o tome kad je postupak pokrenut pred sudom a u konkretnom slučaju postupak je pokrenut 7. siječnja 2022.

34. U svezi navedenog, napominje se i da je na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj dana 8. lipnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje se, između ostalog, osniva i na rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1-143/19 od 11. prosinca 2019. prema kojem se odredba čl. 19. I. st. 1. ZPK gdje se propisuje da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenut postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna stranka ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, primjenjuje na sve sporove koji nastaju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPK ("Narodne novine", br. 102/15), a koji je u primjeni od 30. rujna 2015., jer se radi o procesnoj odredbi.

Premda je tužitelj imao mogućnost podnošenja tužbe mjesno nadležnom sudu svog prebivališta, isti je izabrao nadležnost suda prema sjedištu poslovne jedinice tuženika u Varaždinu, sukladno čl. 59. ZPP-a, pa je tužba pravilno podnesena Općinskom sudu u Varaždinu. Međutim rješenjem predsjednika Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj 32 SU-7/2023-5 od 18. siječnja 2023. (list 136 – 137 spisa) za postupanje u ovom predmetu određen je Općinski sud u Koprivnici, kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu Općinskog suda u Varaždinu.

35. Zbog navedenih razloga, sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

36. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada taj trošak (članak 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Sudac:

Amanda Snoj