-

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3964/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-772/2023-19 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-772/2023- 19 od 16. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Nalaže se tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, isplatiti tužiteljici ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.472,48 eura (slovima: dvije tisućečetristosedamdesetdvaeuraičetrddesetosamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje od 1. kolovoza 2009. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na pojedine iznose po dospijeću pa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 6,75 eur od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,67 eur od 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,94 eur od 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,86 eur od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,73 eur od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 20,83 eur od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,71 eur od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 19,74 eur od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 20,08 eur od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 21,15 eur od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 34,02 eur od 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 33,62 eur od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 39,73 eur od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 37,21 eur od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 32,19 eur od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 42,13 eur od 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 53,00 eur od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 47,98 eur od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 49,42 eur od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 42,38 eur od 07.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 47,02 eur od 04.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 61,42 eur od 08.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 63,18 eur od 08.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 90,69 eur od 17.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 90,73 eur od 07.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 59,66 eur od 12.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 63,49 eur od 10.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 59,95 eur od 08.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 83,26 eur od 25.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 76,09 eur od 29.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 62,82 eur od 04.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 68,58 eur od 28.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 76,09 eur od 10.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 68,13 eur od 25.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 68,00 eur od 09.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 66,83 eur od 04.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 76,09 eur od 01.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 52,69 eur od 09.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 52,69 eur od 09.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 115,91 eur od 01.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 76,09 eur od 01.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 62,33 eur od 01.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 375,60 eur od 22.02.2013. godine do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d. iz [adresa], OIB: 02535697732, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.551,26 eura (slovima: tisućupetstopedesetjedaneuroidvadesetšestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 16. srpnja 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Odbijen je zahtjev tuženice Privredne banke Zagreb d.d. iz [adresa], OIB: 02535697732, za nadoknadom troškova postupka u iznosu

1.000,00 eura (slovima: tisućueura )."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 23. svibnja 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na isplatu svota koje je preplatila u ispunjenju ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojega je nesporno, kao korisnica kredita zaključila s tuženikom kao kreditorom na svotu od 20.499,69 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i rokom otplate 84 mjeseca (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredbi prema kojima je obveza povrata ugovorena uz valutnu klauzulu u CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja, jer se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući kao prethodno pitanje (čl. 12. ZPP) ništetnim dio odredbi Ugovora o kreditu upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno kojima su ništetne odredbe zaključene između stranaka o valutnoj klauzuli te sudi isplatu razlike između svota plaćenih po tečaju CHF na dan korištenja kredita u odnosu na tečaj koji je važio na dan plaćanja, primjenom odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje u tekstu: ZOO) jer se radi o ugovoru unaprijed formuliranom od strane tuženika gdje tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaj na njihov sadržaj.

8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. Ovo shvaćanje je također istovjetno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

12. Radi utvrđenja činjenice kako je tuženik prije donošenja odluke tužiteljice o sklapanju Ugovora o kreditu dao sve obavijesti na temelju kojih je mogla donijeti informiranu odluku glede jasnih i razumljivih odredbi Ugovora o kreditu tuženik nije predlagao dokaze a saslušanjem tužiteljice je utvrđeno da je Ugovor o kreditu zaključila radi kupnje automobila za osobne potrebe te su je kod tuženika uputili djelatnici autosalona dok joj prilikom sklapanja Ugovora ništa nije bilo pojašnjeno niti je o odredbama Ugovora mogla pregovarati pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 (koja je donijeta nakon stupanja Republike Hrvatske u članstvo EU) odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

14. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

15. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

16. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

17. Predmetni Ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen a činjenica da je ugovor otplaćen nije zapreka naknadno utvrditi, kao prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP, ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora jer razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora, kad se radi o djelomičnoj ništetnosti, nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora zbog čega tuženik u žalbi neosnovano ističe da je Ugovor o kreditu „zatvoren“ 2013. zbog čega ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti a niti se mogu primijeniti odredbe ZIDZPK koji nije važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

18. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

20. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

21. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 3. veljače 2023. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena valutna klauzula dana 14. lipnja 2018., tužba tužiteljice je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

22. Nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka izrađen je sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP dok tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva i odluku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1 ZOO u svezi čl. 12. ZPP glede odluke o prethodnom pitanju u ovoj parnici a potom odlučio sukladno odredbi čl. 1115. ZOO te kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

23. Odluka o troškovima parnice je donijeta pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15., 37/22. i 126/22) pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena paušalna žalba tuženika u odnosu na trošak parnice kao neosnovana i potvrđeno rješenje o parničnom trošku tužiteljice sadržano pod točkom II i III pobijane prvostupanjske presude.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis