Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1641/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Daliboru Valinčiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2571/2016-53 od 28. travnja 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2571/2016-53 od 28. travnja 2017.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju EO iznos od 368.370,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Citiranu prvostupanjsku presudu žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 368.370,00 kn zbog nemogućnosti naplate potraživanja radi nepravodobnog unošenja plombe u zemljišnoknjižnom ulošku sporne nekretnine, a povodom prijedloga za upis hipoteke na toj nekretnini.

6. Neosnovan je istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji u žalbi upire tuženik navodeći kako tužitelj nije predlagao niti su u postupku izvedeni dokazi u pogledu ispunjenja pretpostavke za odgovornost tužene za štetu, odnosno u pogledu toga da je šteta nastupila i eventualnu visinu štetu kao i uzročno posljedičnu vezu između protuzakonite radnje zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom brodu i štete.

7. Naime iz danog obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi je na temelju u postupku pravilno provedenih dokaza i njihovom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP-a svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti pravilno utvrđeno:

- da je tužitelj kao zajmodavac **.**.1996. s IO kao zajmoprimcem sklopio ugovor o zajmu na temelju kojeg mu je dao zajam u iznosu od 100.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju NBH na dan zaključenja ugovora, što je iznosilo 378.370,00 kn, a koji iznos se zajmoprimatelj obvezao vratiti do 15. ožujka 1997. uz obvezu plaćanja kamate po stopi od 2% mjesečno,

- da je čl. 6. predmetnog ugovora o zajmu ugovoren upis hipoteke u korist zajmodavatelja na nekretninama u vlasništvu zajmoprimatelja upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a radi osiguranja novčane tražbine,

- da je tužitelj 19. ožujka 1996. zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu podnio prijedlog za upis hipoteke temeljem čl. 6. Ugovora o zajmu, a koji prijedlog je bio zaveden pod brojem Z-1471/96,

- da je prijedlog ZO za upis prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 450.000,00 DEM zaprimljen na zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu 4. svibnja 1999. pod brojem Z - 2215/99 te je taj upis proveden u zemljišne knjige prije nego što je proveden prijedlog za upis hipoteke za korist tužitelja,

- Iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva Slavonski Brod od 25. svibnja 2001. razvidno je da je ista podnesena između ostalih protiv NO, voditeljice zemljišnoknjižnog odjela da bi dana 19. ožujka 1996. kao voditelj zemljišnoknjižnog odjela zaprimila prijedlog za upis hipoteke na nekretninama IO u korist prodavatelja E EO te da odmah po prijemu istih u predmetni zk. ul. nije upisala plombe te potom 28. ožujka 1996. stavljanjem na isprave o zasnivanju hipoteke pečata o dopuštenju upisa napravila otpravke zk. rješenja te potvrdila provedbe upisa hipoteka u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iako predmetne upise prethodno nije provela u zemljišnim knjigama, kojim radnjama je činjenično i pravno stanje predmetnog zemljišta učinila neistinitim i nepotpunim, dakle kao službena osoba u službenu knjigu nije unijela važan podatak te svojim potpisom i službenim pečatom omogućila izradbu isprave s neistinitim sadržajem pa da bi time počinila kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave, označeno i kažnjivo po čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona. Tijekom postupka pribavljen je kazneni spis koji se vodio temeljem navedene optužnice te je uvidom u isti utvrđeno da je odbijena optužba u predmetnom spisu.

- da je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je predlagao utvrditi da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Slavonskom Brodu na predmetnim nekretninama izvršio pogrešan upis prava vlasništva za korist ZO na način da je prije upisa prava vlasništva u njegovu korist propustio upisati hipoteku radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja u iznosu od 100.000,00 DEM s kamatama pod brojem Z - 1471/96,

- da je pok. IO do svoje smrti u svibnju 1999. tužitelju redovno isplaćivao mjesečnu kamatu, dok mu nije isplatio glavnicu temeljem ugovora o zajmu,

- da iza pok. IO nije vođen ostavinski postupak.

8. Prigovor zastare tužene također pravilno nije prihvaćen budući da je na temelju iskaz BO utvrđeno da je postojao dogovor s pok. IO bio da će ugovor o zajmu i dalje važiti sve dok od istog ne zatraže povrat novca, uz uvjet da redovno plaća ugovorenu kamatu. Njihov iskaz potvrđuje i svjedokinja VO preko koje je pok. IO također tužiteljima plaćao ugovorenu kamatu sve do svoje smrti. Iz navedenog proizlazi da tužitelju nije nastupila šteta 15. ožujka 1997., a koji datum je naveden kao datum vraćanja pozajmljenog iznosa, već im je ista mogla nastupiti tek kada je Općinski sud u Slavonskom Brodu donio rješenje pod brojem Z - 2215/99 dana 7. svibnja 1999. kojim je provedena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama za korist ZO. Osim toga, prihvaćen je iskaz tužitelja da je čitavo vrijeme bio uvjeren da je njegova novčana tražbina osigurana upisom hipoteke na nekretninama u vlasništvu zajmoprimca, a koja u trenutku potpisivanja ugovora o zajmu i predaje prijedloga za upis hipoteke nije bile opterećena nikakvim teretom.

9. Slijedom takvog utvrđenja prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja temeljem čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu ZOO/91) određeno je da potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštečenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, odnosno za 5 godina od kada je šteta nastala. Kako je tužba ovom sudu predana 30. travnja 2002., to od trenutka nastanka štete (7. svibnja 1999.) do podnošenja tužbe, nije protekao zastarni rok iz čl. 376. st. 2. ZOO/91.

10. Također je pravilno prihvaćena tvrdnja tužitelja da svoje potraživanje nije mogao naplatiti iz ostavine pok. IO jer isti iza sebe nije ostavio imovinu. Ove navode potvrđuje dopis Općinskog suda u Slavonskom Brodu iz kojeg je razvidno da ostavinski postupak iza pok. IO nije vođen. Prihvaćen je iskaz BO i tužitelja da su se u vezi naplate svog potraživanja obratili i supruzi pok. IO koja je bila upoznata s dugovanjem, kao i time da bi se tužitelj trebao naplatiti putem prodaje nekretnine, a ona nije imala novaca za povrat duga.

11. Zaključak o odgovornosti tužene sukladan je i sa odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje:US RH) od 5. ožujka 2024. br. U-III-46/19.

12. Naime, iz tih stajališta proizlazi, u bitnome:

- u sudskim postupcima o nezakonitom ili nepravilnom radu državnih tijela odlučna okolnost o kojoj sudovi moraju voditi računa je dostupnost odgovarajuće naknade štete, vodeći računa da se pogreške državnih tijela moraju tumačiti u korist oštećenog pojedinca a ne na njegovu štetu

- da država odgovara za propuste u vođenju zemljišnih knjiga koji se reflektiraju na imovinska prava pojedinaca neovisno o tome je li u pitanju previd ili pogreška, rizik bilo koje pogreške snosi država i one se ne mogu otklanjati na štetu pojedinca

-u postupcima o nezakonitom ili nepravilnom radu državnih tijela ocjena sudova mora sadržavati razloge o naravi pogreške državnog tijela i njezinim posljedicama za pojedinca kako i ocjenu ponašanja tog pojedinca, u odlukama mora biti uspostavljena pravična ravnoteža između interesa pojedinca i javnog interesa koji je posrijedi, sudovi moraju primjereno obrazložiti razlog na kojima temelje odluke.

13. Također, propust dokazivanja visine eventualne procijenjene vrijednosti nekretnine u nekom neodređenom mjerodavnom razdoblju neodlučan je za ocjenu visine zahtjeva za naknadu štete jer se u ovršnom postupku ne bi prodavala prema procijenjenoj vrijednosti niti bi se prednik tužiteljice namirivao u visini tog iznosa već prema konačnoj prodajnoj cijeni koja je postignuta na javnoj dražbi. Nametanjem tereta dokazivanja takvih spekulativnih okolnosti tužitelju bi se nametnuo nemoguć standard dokazivanja i prekomjeran teret a u sporu o pravu na naknadu štete pojedinca oštećenog nepravilnim radom državnog tijela tumačenje okolnosti slučaja i mjerodavnog prava ne smiju ići na štetu pojedinca.

14. Imajući u vidu izložena pravna shvaćanja, temeljem utvrđenih i nespornih činjenica, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrdio da su ispunjene pretpostavke isključive odgovornosti tužene za naknadu štete kao i iznos štete koji u ovom slučaju odgovara iznosu tražbine koji je osiguran neupisanim založnim pravom na nekretnini.

15. Odgovornost tuženika za nastalu štetu proizlazi iz cit. člankom 98. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 102/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje u tekstu: ZZK) propisano je da na mjestu gdje bi u zemljišnoknjižnom ulošku trebalo provesti upis odmah će se učiniti vidljivim (plomba) dan i vrijeme kada je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis te broj dnevnika zemljišnoknjižnih podnesaka pod kojima je zaprimljen (broj dnevnika). Plomba će se po službenoj dužnosti izbrisati kada se provede upis ili unese zabilježba odbijanja prijedloga za upis. U st. 2. navedenog članka određeno je da za štetu, koja nastane primjenom pravila o zaštiti povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, zbog nepravodobnog unošenja plombe, objektivno odgovara Republika Hrvatska.

16. Iz navedenih razloga pobijanu presudu valjalo je potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci.

17. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe budući da sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević