1

Poslovni broj: Gž R-119/2023-2

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: Gž R-119/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R JE Š E N J E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Renate Marić-Ivanović kao izvjestitelja i člana vijeća i Branimira Miljevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz B., zastupanog po punomoćniku A. Š., odvjetnici iz V., protiv tuženika L. turbinske komponente B. d.o.o., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. G., odvjetniku iz O., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-4/2020-65 od 26.svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 2.listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-4/2020-65 od 26.svibnja 2023. u točki I izreke.

 

r i j e š i o j e

 

I Uvažava se žalba tuženika kao osnovana i ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-4/2020-65 od 26.svibnja 2023. u točkama II,III,IV i V izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II O troškovima postupka povodom pravnog lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-4/2020-65 od 26.svibnja 2023. odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 19.11.2019.g.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja M. D., OIB: …,  B. nije prestao donošenjem nezakonite odluke o otkazu te se nalaže tuženiku L. turbinske komponente B. d.o.o. OIB …,  B. da tužitelja vrati na rad, na radno mjesto i poslove radnog mjesta kontrolora na CNC uređaju za mjerenje koordinata, odnosno kontrolora na CNC uređaju za mjerenje koordinata IV ili druge odgovarajuće poslove s pravima i obvezama sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.2011., 01.02.2012. i pripadajućem Aneksu ugovora o radu od 30.10.18.g. do dana donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu te da mu za razdoblje od nezakonitog otkaza pa do dana donošenja presude koji dan se smatra danom sudskog raskida ugovora o radu, u roku od 15 dana isplati izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu od 18.762,28 EUR[1]/ 141.364,52 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od 15-og u mjesecu za  protekli mjesec pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 609,40 eur/4.591,54 kn/ počev od 15.12. 2019.g.

- na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.01. 2020.g.

- na iznos od 777,46 eur/5.857,76 kn/ počev od 15.02. 2020.g.

- na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.03. 2020.g.

- na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.04. 2020.g.

- na iznos od 962,20eur/7.249,70 kn/ počev od 15.05. 2020.g.

- na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.06. 2020.g.

- na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.07. 2020.g.

- na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.08. 2020.g.

- na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.09. 2020.g.

- na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.10. 2020.g.

- na iznos od 962,20 eur/7.249,70kn/ počev od 15.11. 2020.g.

- na iznos od 273,37 eur/2.059,68 kn/ počev od 15.12. 2020.g.

- na iznos od 369,81 eur/2.786,37 kn/ počev od 15.01. 2021.g.

- na iznos od 342,47 eur/2.580,34 kn/ počev od 15.02. 2021.g.

- na iznos od 339,73 eur/2.559,72 kn/ počev od 15.03. 2021.g.

- na iznos od 246,71 eur/1.858,87 kn/ počev od 15.04. 2021.g.

- na iznos od 351,43 eur/ 2.647,85kn/ počev od 15.05. 2021.g.

- na iznos od 439,02 eur/3.307,79 kn/ počev od 15.06. 2021.g.

- na iznos od 221,33 eur/1.667,60 kn/ počev od 15.07. 2021.g.

- na iznos od 251,57 eur/1.895,44 kn/ počev od 15.08. 2021.g.

- na iznos od 291,43 eur/2.195,78 kn/ počev od 15.09. 2021.g.

- na iznos od 211,21 eur/1.591,36 kn/ počev od 15.10. 2021.g.

- na iznos od 383,97 eur/2.892,99 kn/ počev od 15.11. 2021.g.

- na iznos od 241,12 eur/ 1.816,73kn/ počev od 15.12. 2021.g.

- na iznos od 366,55 eur/2.761,80 kn/ počev od 15.01. 2022.g.

- na iznos od 618,39 eur/4.659,25 kn/ počev od 15.02. 2022.g.

- na iznos od 308,48 eur/2.324,25 kn/ počev od 15.03. 2022.g.

- na iznos od 216,39 eur/1.629,77 kn/ počev od 15.04. 2022.g.

- na iznos od 145,14 eur/1.093,53 kn/ počev od 15.05. 2022.g.

- na iznos od 420,68 eur/3.169,59 kn/ počev od 15.06. 2022.g.

- na iznos od 219,26 eur/1.652,04 kn/ počev od 15.07. 2022.g.

- na iznos od 266,87 eur/2.010,73 kn/ počev od 15.08. 2022.g.

- na iznos od 70,11 eur/528,23 kn/ počev od 15.09. 2022.g.

- na iznos od 173,41 eur/1.306,52 kn/ počev od 15.10. 2022.g.

- na iznos od 221,94 eur/1.672,17 kn/ počev od 15.11. 2022.g.

- na iznos od 359,50 eur/2.708,66 kn/ počev od 15.12. 2022.g.

- na iznos od 227,20 eur/1.711,84 kn/ počev od 15.01. 2023.g.

- na iznos od 176,43 eur/1.329,32 kn/ počev od 15.02. 2023.g.

III. Budući da tužitelju nastavak radnog odnosa kod tuženika nije prihvatljiv s danom donošenja prvostupanjske odluke u ovom predmetu raskida se Ugovor o radu sklopljen između parničnih stranaka dana 01.01. 2011.g. te se tužitelju dosuđuje šteta u visini od 8 (osam) bruto plaća, a tuženiku nalaže da mu u roku od 8 dana ime naknade štete isplati iznos od 7.697,60 eur/57.997,60 kn bruto/ zajedno sa pripadajućom zakonskom kamato koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.118,09 EUR² / 46.096,75 kn u roku od 15 dana, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, kao neosnovan."

2.Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl.354.st.2.t.11. ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.355. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (čl.356. ZPP). Izreka presude je nerazumljiva(t.II. i t.III.) s obzirom da nije jasno da li je tuženik u obvezi vratiti tužitelja na rad, ili pak nije ukoliko je sudski raskinut radni odnos. Naime, zahtjev za povrat na rad isključuje zahtjev radnika za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu(i obrnuto) pa je zato ostvarena istaknuta bitna povreda. Izreka presude je nerazumljiva (t.I.) s obzirom da prvostupanjska presuda ne sadrži drugostupanjsku odluku poslodavca od 12.12.2019.g. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika(priložena uz t.5. tužbe). U tom smislu prvostupanjski sud je bio dužan pozvati tužitelja na ispravak tužbe sukladno čl.109. ZPP-a a tek potom ako ne ispravi tužbu, odbaciti tužbeni zahtjev kao nedopušten(tako i VSRH u Rev-472/01). Prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje se tiču sudskog raskida ugovora o radu. Naime, iz prvostupanjske presude proizlazi da je kao dan sudskog raskida određen dan donošenja prvostupanjske presude. O tome uopće nema razloga u obrazloženju prvostupanjske presude, ovo tim prije što je tužitelj zasnovao novi radni odnos kod poslodavca E. d.o.o. B. dana 17.01.2020.g. pa bi bilo smislenije odrediti kao dan sudskog raskida dan prije dana zasnivanja tog novog radnog odnosa koji pada na 16.01.2020.g. (slično i VSRH u Revr-927/17 – četvrti odlomak odozdo). Prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje se tiču naknade štete uslijed sudskog raskida ugovora o radu. Naime, nije jasno iz kojeg razloga je tužitelju dosuđen najviši mogući zakonski iznos naknade štete dok nije sporno da se tužitelj vrlo brzo zaposlio u drugom poduzeću, da nije osoba starije životne dobi te da je u radnom odnosu kod tuženika bio 10. godina. Prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje se tiču novčane tražbine. Naime, u obrazloženju presude nema uopće razloga o tome koju varijantu izračuna sudskog vještaka je prihvatio prvostupanjski sud, i iz kojeg razloga. Navodi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti slijedeće činjenice koje ukazuju da je tuženik ispunio zakonsku obvezu iz čl.150.st.1. ZOR-a. U okolnostima konkretnog slučaja i činjeničnih utvrđenja da je tuženik predsjednika radničkog vijeća prije donošenja odluke o otkazu(jedan dan prije otkaza) upoznao s namjerom da otkaže tužitelju ugovor o radu, kao i o razlozima otkaza(„otišao pit za vrijeme rada”), pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se tuženik nije prije donošenja odluke o otkazu savjetovao sa radničkim vijećem na način propisan čl.150.st.1. ZOR-a. Naime, s obzirom da odredba čl.150.st.1. ZOR ne propisuje formu savjetovanja, kao ni dokumentaciju koju poslodavac mora dostaviti radničkom vijeću, u okolnostima konkretnog slučaja kada je tuženik radničkom vijeću priopćio namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, kao i razloge takve odluke te kada proizlazi da je radničko vijeće izrazilo protivljenje odluci o otkazu na sastanku

održanom jedan dan prije donošenja odluke o otkazu, tada je u potpunosti ostvarena svrha odredbe čl.105.st.1. ZOR-a. Tužitelj ne samo da je konzumirao alkohol za vrijeme radnog vremena, nego je bez odobrenja nadređenog napustio mjesto rada, iako mu je bilo poznato da radi vrlo odgovoran posao. Stoga otpada obrazloženje prvostupanjskog suda kako su prije radnici u sličnoj situaciji dobivali blaže kazne.

 

2.1.Nadalje u žalbi tuženi navodi da uvidom u sadržaj odluke o otkazu može se zaključiti da iako je odluka naslovljena kao redoviti otkaz ugovora o radu, da se stvarno radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz čl.116. ZOR-a s obzirom da iz iste proizlazi da su počinjene „osobito teške povrede iz radnog odnosa“. Ovaj prigovor tuženika iz odgovora na tužbu prvostupanjski sud uopće nije ocijenio, a što je bitno jer u tom slučaju ne dolazi u obzir primjena odredbe čl.119. ZOR-a. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio zatezne kamate na cjelokupni iznos razlike bruto plaće. Naime, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan. To stoga, što prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje taj dio tražbine kao sastavni dio bruto plaće odnosno naknade plaće nije niti dospio. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl.125. ZOR-a s obzirom da je pogrešno utvrdio kao dan prestanka radnog odnosa dan donošenja prvostupanjske presude. Tužitelj je zasnovao novi radni odnos kod poslodavca E. d.o.o. Belišće dana 17.01.2020.g. pa je stoga trebalo kao dan sudskog raskida odrediti najkasnije 16.01.2020.g. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl.150.st.1. ZOR-a s obzirom da je tuženik evidentno proveo savjetovanje sa RV na sastanku održanom dana 18.11.2019.g. te da je RV prije donošenja odluke o otkazu izrazilo protivljenje otkazu. Dakle, ukoliko je RV izrazilo protivljenje otkazu prije donošenja odluke o otkazu, tada nema smisla tražiti od poslodavca da opet pisanim putem izvještava poslodavca o namjeri otkazivanja kada je RV već zauzelo stav od otkazu. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl.116. i čl.115.st.1.t.3. ZOR-a, s obzirom da razlozi koji se navode u odluci o otkazu opravdavaju prestanka radnog odnosa tužitelja. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl.95. ZOR-a, s obzirom da tužitelju ne pripada iznos prosječne plaće do donošenja prvostupanjske presude nego do zasnivanja novog radnog odnosa dana 16.01.2020.g., i to u iznosu bruto plaće od 5.000,00 kn mjesečno(čl.4. Aneksa ugovora o radu od 30.10.18.).Što se tiče parničnog troška smatra da tužitelju ne pripada trošak za zastupanje na ročištu od 16.03.2022.g. s obzirom da u tom trenutku još uvijek nije postavljen novčani zahtjev (jednokratnu nagradu nije tražio). Tužitelju je pogrešno dosuđen trošak po tbr. 35. OT (+2 sata). Podnesak od 31.03.2023.g. također nije bio potreban jer se njime tužitelj samo osvrće na prigovore tuženika, dok je isti predan 11. dana prije glavne rasprave. Nije potreban niti podnesak od 01.12.2022.g. s obzirom da s tim podneskom tužitelj samo dostavlja dokumentaciju za sudskog vještaka, a osim toga isti je dostavljen na raspravi od 06.12.2022.g. Predlaže da sud prihvati žalbu, ukine presudu i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj smatra da pobijana presuda nema nedostataka na koje ukazuje žalitelj, da su odlučne činjenice pravilno utvrđene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

4. Žalba je djelomice osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, je našao da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u točkama II, III,IV i V jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude u tim točkama je nerazumljiva, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje se tiču naknade štete i novčane tražbine,a materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. U pogledu točke I izreke presude činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno,te nisu utvrđene bitne povrede parničnog postupaka.

 

6.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 19.11.2019. utvrđenje da radni odnos nije prestao donošenjem nezakonite odluke o otkazu, te nalog tuženiku da vrati tužitelja na rad, da se dan donošenja presude smatra dan sudskog raskida ugovora o radu, isplata izgubljene zarade, raskid ugovora o radu i isplata naknade štete.

 

7.Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

-da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu od 1. siječnja 2011.( l. 5-6 spisa) na radnom mjestu kontrolora na CNC uređaju za mjerenje koordinata te da je između stranaka 30. listopada 2018. zaključen Aneks ugovora o radu (l. 7 spisa), prema kojem se mijenja naziv radnog mjesta tužitelja i glasi: kontrolor na CNC uređaju za mjerenje koordinata VI, a po tom Aneksu mu pripada plaća u iznosu od 5.000,00 kn brutto;

-da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2011. odlukom od 19.studenog 2019.;

-da je tužitelj protiv naprijed citirane odluke tuženika o otkazu ugovora o radu podnio zahtjev za zaštitu prava (list 11 spisa), koji je tuženik odbio;

-da je tuženik kao poslodavac uputio Radničkom vijeću 19.11.2019. obavijest da je radnik odnosno tužitelj grubo prekršio obveze iz radnog odnosa, u kojoj navodi da se tužitelj 15.11.2019. samovoljno udaljio sa svog radnog mjesta za vrijeme radnog vremena i konzumirao alkohol te da poslodavac donosi odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (list 12 spisa); -da se Radničko vijeće tuženika očitovalo 25. studenog 2019. da se protivi odluci tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika (list 13-14 spisa);

-da je izvršeno alkotestiranje tužitelja 15.11.2019., što je razvidno iz zapisnika o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu tužitelja alkotestom marke Drager Alcotest 3000, te je iz istog razvidno da je posljednja kalibracija alkoholmetra bila u svibnju 2018;

-da je tužitelj nakon provedenog alkotestiranja (izmjerena koncentracija od 0,19 g/kg alkohola) udaljen istoga dana s mjesta rada, što proizlazi iz odluke tuženika od 15.11.2019. na listu 9;

-da tužitelju nikada prije ove Odluke o otkazu ugovora o radu nije izrečena ni pisana ni usmena opomena za eventualno kršenje obveza iz radnog odnosa te da je sve svoje obveze uredno izvršavao i nikada prije nije zatečen u konzumiranju alkohola,

-da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelj imao nezaposlenu suprugu i dvoje maloljetne djece.

 

7.1.Među strankama je sporno da li je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelju zakonita, te da li se tuženik savjetovao s Radničkim vijećem prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, a što je obveza tuženika kao poslodavca sukladno čl. 150. Zakona o radu. Također je sporno da li je provjera utvrđivanja je li tužitelj u alkoholiziranom stanju provedena na adekvatan način te da li je ponašanje tužitelja kritične zgode predstavljalo osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog kojeg je bilo opravdano tužitelju otkazati ugovor o radu.

 

8.Temeljem provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se tuženik nije na način predviđen odredbom čl. 150.st.1. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19,151/22 i 64/23 – u daljnjem tekstu ZR) pravodobno obratio Radničkom vijeću radi savjetovanja o namjeravanoj odluci. Tuženik istoga dana kada je donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju (19.studenog 2019.) uputio obavijest Radničkom vijeću o tome da je radnik M. D. grubo prekršio obveze iz radnog odnosa te da poslodavac stoga donosi odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (što je razvidno iz obavijesti od 19.11.2019. na listu 12 spisa). Citiranom zakonskom odredbom izričito je određeno da se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem te da radničkom vijeću mora dostaviti sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njenih posljedica na položaj radnika i to pravodobno i potpuno, na način da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga kako bi rezultat rasprave stvarno mogao utjecati na donošenje odluke.

 

8.1.Kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik kao poslodavac postupio protivno kogentnoj odredbi čl. 150. st. 1. i 2. ZR, to je prema ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 150. st. 11. ZR) kada je prihvatio tužbeni zahtjev, budući odluka poslodavca donesena protivno odredbama Zakona o radu o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem je ništava. Osim toga, po ocjeni ovog suda tuženik kao poslodavac dužan je namjeru da otkaže određeni ugovor o radu priopćiti radničkom vijeću te je dužan o toj odluci savjetovati se s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. Sukladno odredbi članka 150. ZR prilikom svake odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora se sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci s time da je dužan radničkom vijeću priopćiti podatke koji su važni za donošenje odluke, a da bi radničko vijeće moglo sagledati na koji način odluka utječe na položaj radnika. Odluka o otkazu je stavkom 3. podstavak 2. istog članka određena kao odluka koja osobito važna za položaj radnika. Iz odredbe stavka 4. članka 150. ZR-a slijedi da obveza poslodavca dostaviti podatke o namjeravanoj odluci, u ovom slučaju o otkazu, mora biti dostavljena kako potpunu glede odlučnih podataka, tako i pravovremeno, a da bi radničko vijeće moglo stvarno dati primjedbe i prijedloge i da bi rezultati rasprave mogli utjecati na donošenje odluke poslodavca. Drugim riječima poslodavac mora realno omogućiti radničkom vijeću utjecaj na donošenje odluke i obveza poslodavca ne može se iscrpiti samo u formalnom nedovoljno preciznom i prekratkom obavještavanju radničkog vijeća. Konačno, svaka odluka o statusu radnika, donesena suprotno odredbama koje reguliraju postupak savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je, kako je to propisano odredbom čl. 150. st. 12. ZR-a. Kako je poslodavac samo obavijestio radničko vijeće o činjenici da je otkaz već donesen, kako nije dao dovoljno podataka iz kojih bi radničko vijeće stvarno moglo utjecati na donošenje odluke koje je već bila donesena pa je mogućnost utjecaja na odlučivanje samim tim nemoguća, poslodavac je postupio protivno odredbama koje su prisilne naravi i koje ne dopuštaju postupanje drugačije od propisanog (Odluke Vrhovnog suda, Revr 561/08 i Revr 196/09).

 

8.2. Osim toga tuženik je sukladno odredbi čl. 119.st.1. ZR-a kojom je propisano da je poslodavac prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika dužan upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano da to učini i da je radniku prije otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se radi o otkazu temeljem čl. 115.st.1.t.3 ZR (strana spisa 10), da tuženik nije pisano upozorio tužitelja za povrede radne obveze od 15.studenog 2019. (odlazak s radnog mjesta izvan vremena propisanog za pauzu i utvrđenu alkoholiziranost), iako je to bio dužan učiniti kako po stavu prvostupanjskog tako i po stavu ovog suda, a posebno s obzirom na činjenicu da tužitelj prije navedenih povreda radne obveze nikada nije bio zatečen pod utjecajem alkohola, niti je činio kakve druge povrede radne obveze, već je prema iskazima saslušanih svjedoka tužitelj bio najbolji radnik. Ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da tuženik radnicima koji su zatečeni da su otišli svog radnog mjesta na pauzu u vrijeme koje nije bilo predviđeno za pauzu, a bez da su prethodno pitali za odobrenje poslovođu ili je utvrđeno da u na radnom mjestu pod utjecajem alkohola, nikada prije, a niti poslije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, nisu izricane teže sankcije, već obično samo opomena, upozorenje ili novčana kazna u neznatnom iznosu.

 

8.3. Dakle, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se u konkretnom slučaju ne radi o osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa (utvrđena koncentracija alkohola od 0,19 g/kg te odlazak na pauzu izvan vremena predviđenog za pauzu bez javljanja poslovođi koji u to vrijeme nije ni bio u smjeni), odnosno ne radi se o višestrukom kršenju obveza iz radnog odnosa tužitelja kojemu do kritičnog dana nije izdana nijedna pisana niti usmena opomena niti je ikada zatečen u alkoholiziranom stanju, iako se kod tuženika u pravilu jednom mjesečno vršilo alkotestiranje zaposlenih, posebice uzevši u obzir dosadašnji odnos tužitelja prema radu (najbolji radnik po iskazima naprijed navedenih svjedoka), sud je pravilno zaključio da je poslodavac svakako u konkretnom slučaju tužitelju trebao izreći blažu mjeru, odnosno upozoriti ga na kršenje obveza iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Stoga je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena i nezakonita pa je sud pravilno tužbeni zahtjev tužitelja u točki I izreke ocijenio osnovanim u cijelosti.

 

8.4.Žalbeni razlog tuženika da je točka I izreke nerazumljiva s obzirom da prvostupanjska presuda ne sadrži drugostupanjsku odluku poslodavca od 12.12.2019. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika , te da je sud bio dužan pozvati tužitelja na ispravak tužbe sukladno čl. 109. ZPP-a tek potom ako ne ispravi tužbu odbaciti tužbeni zahtjev kao neosnovan je neosnovan. Sudska zaštita se po ZR-u svodi na to da se utvrdi (ne)dopuštenost otkaza koji je dat nekom odlukom, a ne na poništavanje odluke poslodavca. Odluka kojom je dat otkaz predstavlja pisano uobličenje otkaza s naznačenim činjeničnim opravdanjem istog, a eventualno naknadna odluka poslodavca predstavlja samo očitovanje na radnikov zahtjev za zaštitu prava (Vrhovni sud RH poslovni broj Revr-239/17 od 13.prosinca 2017.)

8.5.Zbog navedenog žalba tuženika u pogledu izreke točke I  presude nije osnovana, zbog čega je sud istu odbio i potvrdio točku I izreke presude u skladu sa odredbom čl. 368.st.1. ZPP-a.

9. Izreka presude u točki II i točki III je nerazumljiva i u pravu je žalitelj kada ističe da nije jasno da li je tuženik u obvezi vratiti tužitelja na rad ili nije ukoliko je sudski raskinut radni odnos. I ovaj sud smatra da zahtjev za povrat na rad isključuje zahtjev radnika za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu.

9.1.U pravu je žalitelj da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje se tiču sudskog raskida ugovora u pogledu određenog dana raskida, te žalitelj smatra da je bilo smislenije odrediti kao dan sudskog raskida dan prije dana zasnivanja tog novog radnog odnosa. Ovaj sud smatra da nema pravnog temelja da se sudski raskid ugovora o radu odredi s danom donošenja sudske presude. Nakon zasnivanja radnog odnosa kod drugog poslodavca tužitelj više nije mogao biti u radnom odnosu kod tuženika, pa mu sudski raskid ugovora o radu nije moguće odrediti s danom donošenja presude, nego s danom koji prethodi danu kada je tužitelj zasnovao novi radni odnos o čemu govori sudska praksa.

 

9.2.Osporena odluka nema razloga o odlučnim činjenicama koje se tiču naknade štete uslijed sudskog raskida ugovora o radu. U pravu je žalitelj kada ističe da nije jasno iz kojeg razloga je tužitelju dosuđen najviši mogući zakonski iznos. Sud isti stav nije obrazložio u svojoj odluci zbog čega ista ima nedostataka i u tom dijelu se ne može ispitati. Isto tako odluka nema razloga o odlučnim činjenicama koje se tiču novčane tražbine. U obrazloženju nema razloga o tome koju varijantu izračuna sudskog vještaka je prihvatio prvostupanjski sud i iz kojeg razloga.

9.3. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20 i 151/22) i odredbama Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju (pravni stav i odluka Vrhovnog suda povodom izvanredne revizije u predmetu Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017.) o čemu sud treba voditi računa prilikom donošenja nove odluke.

9.4. Što se tiče odluke o troškovima parničnog postupka i žalbe tuženika, troškove je potrebno izračunati sukladno odredbi čl. 154.st.2 ZPP-a. Pri tome treba voditi računa o čl. 155.st.1. ZPP-a te priznati samo troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka i o činjenici da je novčano potraživanje specificirano tek 4.4.2022. zbog čega su žalbeni navodi tuženika u pogledu dosuđenih troškova u cijelosti osnovani.

10. Zbog navedenog i povrede iz čl. 354.st.2.točke 11. ZPP-a,  žalba tužitelja je prihvaćena i prvostupanjska presuda je ukinuta u točkama II, III, IV i V sukladno članku 369. st.1. ZPP-a, a predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

10.1.U ponovljenom postupku sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredba parničnog postupka, pravilno primijeniti materijalno pravo u skladu sa naprijed navedenim uputama i obrazložiti svoju odluku, te ponovno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja novom, pravilnom i zakonitom odlukom.

 

11. O troškovima postupka povodom pravnog lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166.st.3. ZPP-a. 

 

U Požegi, 2.listopada 2023.

 

                                                                                                                        Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                             Branka Ribičić