Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-900/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović R kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, protiv tuženika [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Jagečiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1582/2020-39 od 27. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1582/2020-39 od 27. studenoga 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I Nalaže se tuženiku [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplati iznos od 1.974,79 € / 14.879,11 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 24.5.2017.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplati parnični trošak u visini 132,72 € / 999,97 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. studenoga 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena na dan ispunjenja, u roku od 15 dana.”

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Niti neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka sud prvog stupnja nije počinio, i to niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

Točno je da je sud prvog stupnja najprije naveo da je pasivna legitimacija tuženika sporna, da bi u sljedećoj točki obrazloženja prvostupanjske presude naveo da je nesporna. Međutim, sud prvog stupnja u nastavku presude je obrazložio pasivnu legitimaciju pa prvostupanjska presuda zbog opisane grešne u pisanju nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 5. svibnja 2017. u mjestu [adresa], na kolniku [adresa], za oko 50 m sjeverno od raskrižja s [adresa], došlo do izleta divljači (srne) iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, te potom na vozilo koje se kretalo istom prometnicom, osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao RF. U predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja je nastala imovinske šteta.

Vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo vozača KF, je na dan predmetnoga štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska, polica br. [broj police], važećom od 13. veljače 2017. do 13. veljače 2018.

Vlasnik oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka], RF, podnio je temeljem zaključenog ugovora o osiguranju automobilskog kaska zahtjev za naknadu pretrpljene štete na oštećenom vozilu. Tužitelj je temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju u pogledu osnova i visine nastale štete, izvršio plaćanje iznosa naknade štete dana 23. svibnja 2017. u iznosu od ukupno 14.879,11 kn. Tuženik je imatelj divljači koja je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja. Ista je divljač na javnu prometnicu potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik. Zbog navedenoga, tužitelj smatra da je tuženik pasivno legitimiran u ovome parničnom postupku.

Nadalje, u kontekstu odredbi Zakona o obveznim odnosima - odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, uvažavajući sudsku praksu i pravna shvaćanja viših sudova, divljač na prometnici smatra se opasnom stvari pa za štete koju divljač u tim okolnostima počini trećima, postoji odgovornost njezina imatelja prema konceptu objektivne odgovornosti za štetu.

U Odluci Ustavnog suda RH broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. Ustavni sud zaključuje: "Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZoCes-a (v. sadržaj članka 1. ZoCes-a u točki 6. obrazloženja ovog rješenja). Njihova odgovornost - i to kao objektivna odgovornost - uređena je (i nadalje) Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (članci 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i 41/08.), a osporenim člankom 50. stavkom 1. ZoCes-a nije derogirana."

U Odluci Ustavnog suda broj U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. Ustavni sud zaključuje: "Dakle, za štetu koju divljač nanese vozilima na javnim cestama vrijede pravila o odgovornosti za opasnu stvar, kako se izjasnila i sudska praksa (primjerice presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2070/1992-2 od 16. prosinca 1992., broj: Rev-1312/07-2 od 9. srpnja 2008., te broj: Gzz-4/04-2 od 30. lipnja 2004.)." Sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

Tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje regresnoga duga mirnim putem, no isti je odbio izvršiti plaćanje.

Kako tuženik prema tužitelju u prethodnom mirnom postupku nije ispunio regresnu tražbinu tužitelja, tako tužitelj temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, kao i odredaba čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s odredbom čl. 83. Zakona o lovstvu, traži da sud donese presudu kojim prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja naznačen u izreci prvostupanjske presude.

7. Među strankama u ovoj fazi postupka sporna je pasivna legitimacija tuženika, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Nesporno je da je dana 5. svibnja 2017. u mjestu [adresa] na kolniku [adresa] za oko 50 m sjeverno od raskrižja s [adresa] došlo do izleta divljači (srne) iz [obrt] kojim gospodari tuženik, na označenu prometnicu te potom na vozilu koje se kretalo istom prometnicom osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao RF.

Nesporno je također da je prilikom naleta divljači na vozilo na vozilu KF došlo do oštećenja, kojeg je podnio oštećenik temeljem zaključenog ugovora o osiguranju automobilskog kaska za naknadu pretrpljene štete na vozilu te je tužitelj dana 23. svibnja 2017. i isplatio štetu oštećenoj osobi u visini 14.879,17 kn.

9. Svjedok RF, oštećenik iz ovog štetnog događaja iskazao je da je dana 5. svibnja 2017. vozio na posao i u mjestu [adresa] sa njegove lijeve strane je u jednom trenutku iz kukuruzišta naletjela srna, doslovno je skočila pred njegov automobil gdje je došlo do udarca. Od štete na vozilu nastalo je oštećenje na način da je udubljena hauba, te cijela lampa automobila, lijeva i prednji dio branika. Na lice mjesta pozvana je i policija. Srna se u međuvremenu podigla na noge, ali pronašli su je u obližnjem dvorištu i po nju je došao lovnik, po njegovom mišljenju iz [adresa], jer mjesto spada pod [adresa]. Šteta mu je nadoknađena od [obrt], naime automobil je preuzela radionica i auto je vraćen popravljen. Radilo se o šteti od oko 20.000,00 kn. U vrijeme nezgode bilo je 7 sati ujutro i bio je dan, za vrijeme nezgode bilo je suho vrijeme, a tijekom očevida počela je rominjati kiša. Ta cesta je prometna i bilo je dosta automobila. Radi se o glavnoj cesti prema [adresa]. Automobil koji se vozio ispred njega bio je otprilike udaljen 50-ak metara. Vozio se dozvoljenom brzinom, policija nije utvrdila da bi prekoračivao brzinu. Misli da je vozio 50 km/h. Na cesti postoji znak koji upozorava na opasnost od divljači.

10. Pravilno sud prvog stupnja navodi da za kolnik na kojem je nastala šteta odgovara lovačko društvo "[obrt]". Lovačko društvo je nadležno za to područje, pa i za cestu. Na kolniku na kojem se dogodio štetni događaj nalazi se znak "divljač na cesti", dakle znak koji nedvosmisleno upozorava da se radi o lovnom području i da je na tom području pa tako i cesti nadležno lovačko društvo, jer se u blizini nalazi lovište, radi kojeg je cesta i označena prometnim znakom "divljač na cesti". Obzirom je do štete na vozilu oštećenika došlo zbog naleta divljači (srne), a ne zbog stanja kolika, upravo tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku primjenom Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17, 99/18), a prigovor promašene pasivne legitimacije je pravilno ocijenjen neosnovanim.

Odgovornost lovoovlaštenika ne postoji samo prema odredbi čl. 83. Zakona o lovstvu, već ona postoji i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima kojima je propisana odgovornost vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari. Stoga se na ovu se situaciju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima. Divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. O tom je pitanju stav zauzela sudska praksa u brojnim odlukama (tako i Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/22 od 5. travnja 2022., Pž-3349/2019 od 10. lipnja 2020., Pž- 1326/2021 od 9. veljače 2022. i dr.).

Okolnost da se šteta dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a ukoliko se u blizini ceste nalazi više lovišta kojima upravljaju i gospodare različiti lovoovlaštenici pa se ne može sa sigurnošću utvrditi iz čijeg lovišta potječe divljač koja je uzrokovala štetu, njihova je odgovornost solidarna.

Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. do čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima.

11. Temeljem provedene analize nesreće nalazom i mišljenjem prometnog vještaka je utvrđeno da je osiguranik tužitelja upravljao osobnim vozilom kolnikom [adresa] u mjestu [adresa] prema jugu, približavajući se raskrižju s [adresa], kada mu je s lijeve strane iz kukuruzišta naišla srna, da bi u nastavku došlo do naleta lijeve strane prednjeg dijela osobnog vozila na desnu stranu trupa srne. Brzina udara osobnog vozila u prepreku kao što je tijelo srne mogla je prema nastalim oštećenjima biti u području do oko 60 km/h. Kod ove brzine zaustavni put snažnim kočenjem iznosi oko 33,7 m, a zaustavljanje traje oko 3,1 s. S obzirom na kukuruzište s lijeve strane kolnika, srna je mogla ući u područje zapažanja oko 5,0 m ispred mjesta naleta, pa je za njen brži nailazak od oko 20 km/h bila vidljiva oko 0,9 s prije naleta, kad je osobno vozilo bilo udaljeno do oko 15,0 m ispred mjesta naleta, što je prekratko da bi se izbjegla nesreća kočenjem pri brzini kojom se osiguranik tuženika kretao.

Srna bi prešla desnu traku ispred osobnog vozila da se osiguranik tužitelja kod izlaska srne iz kukuruzišta kretao brzinom do 40 km/h, s time da se srnu nije moglo ranije zapaziti i na vrijeme smanjiti brzinu bog okolnosti da je na kolnik došla iz kukuruzišta.

Da se osiguranik tuženika kod izlaska srne iz kukuruzišta kretao ograničenom brzinom u naselju od 50 km/h, nalet na srnu bi se najvjerojatnije dogodio, ali prednjim krajnje desnim dijelom osobnog vozila, s time da se nastala oštećenja po opsegu ne bi morala bitno razlikovati od onih koja su nastala na prednjem lijevom dijelu osobnog vozila.

Visina štete na vozilu osiguranika tužitelja jednak je troškovima popravka od 14.879,11 kn.

12. Vještak je povodom prigovora tuženika neveo da u potvrdi o nastanku nesreće koja se nalazi na listu 5 spisa nije postojao navod o stanju kolnika, već se taj podatak navodi samo u internom dokumentu dakle neslužbenom dokumentu podataka o prometnoj nezgodi koji nije niti potvrda o nastanku nesreće, a niti zapisnik o nastanku nesreće. Može prihvatiti da je kolnik bio mokar, klizav i da je padala kiša, jer u bitnome ova okolnost neće utjecati na njegovo zaključivanje. Osim toga, iz iskaza svjedoka RF proizlazi da je za vrijeme nesreće bilo suho vrijeme, a tijekom očevida počela je rominjati kiša. S obzirom na ovu okolnost, izrađen je j nalaz i mišljenje. U konkretnom slučaju, kada nema materijalnih tragova na kolniku, nije moguće odrediti gdje se dogodio nalet po dužini i širini kolnika, pa je zato i pretpostavka da se osiguranik tužitelja kretao svojom desnom voznom trakom i da je s obzirom na stanje spisa u odnosu na iskaz svjedoka mjesto nesreće bilo u području kukuruzišta s njegove lijeve strane. Isto tako, nije moguće isključiti njeno brzo kretanje s obzirom da nije našao u literaturi kako bi se srne kretale na neki drugačiji način preko kolnika u odnosu na već navedeno. Naime, u konkretnom slučaju očekivao bi brzinu kretanja srne koja je za oko tri puta manja od one koju takve životinje postižu na ravnici. U konkretnom slučaju moguće je da je brzina kretanja srne bila i nešto manja, ali i nešto veća od navedene no ne može pretpostaviti koliko, već jedino uzeti u obzir iskaz svjedoka RF. Što se pak tiče određivanja brzine kretanja osobnog vozila, radi se o oštećenjima kakva se u praksi viđaju pri brzinama od oko 60-ak km/h na prepreku kao što je srneća divljač. Što se pak tiče guma koje je imao osiguranik tužitelja, ne zna što bi ova primjedba trebala značiti. U konkretnom slučaju, mogućnost izbjegavanja nastanka nesreće utvrđuje se od trenutka kada nastupa opasnost. Točno je da, ako bi se neko vrijeme prije nesreće osobno vozilo kretalo nekom manjom brzinom od 60 km/h, da bi tada srneća divljač prešla preko kolnika prije dolaska osiguranika tužitelja. 5 m koje se spominje u nalazu i mišljenju toč. 3. radi o udaljenosti na kojoj je srneća divljač vidljiva u odnosu na kukuruzište koje se nalazi s lijeve strane kolnika smjerom kretanja osobnog vozila, a uključuje širinu lijeve polovice kolnika, širinu bankine do kukuruzišta i dubinu ulaska u desnu voznu traku. Radi se o veličini koja je ograničena prostorom, a ne nekakvom varijabilnom dijelu putanje kretanja srneće divljači. Ovo sve za slučaj da se osobno vozilo kreće sebi desnom stranom kolnika. Mogućnost da je srna stajala na kolniku prije naleta ili s trenutkom naleta, je okolnost koju ne može utvrditi u smislu da je čekala u prilasku vozila prema njoj, jedino bi zaključivao temeljem tragova na vozilu da je taj tren bila u kretanju.

13. Imajući u vidu prethodno navedeno, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije padala kiša.

Isto tako, ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju tuženika da je osiguranik tužitelja vozio 60 kn/h jer navedeno ne proizlazi iz sudskog zapisnika s ročišta na kojemu je osiguranik tužitelja kao svjedok saslušan, dok vještak nije utrvdio nešto drugo od onoga što je iskazao svjedok.

Ako je svjedok iskazao nešto drugo od onoga što je navedeno u zapisniku, tuženik je trebao staviti primjedbu na zapisnik, a navedeno nije učinio. Zbog navedenoga, a kako se uz zapisnik sa ročišta za glavnu raspravu veže presumpcija istinitosti koju tuženik nije s uspjehom osporio, ne može tuženik tvrditi da je sud trebao uzeti kao brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja 60 km/h.

Dakle, brzina kretanja vozila bila je u granicama dopuštene pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da ne postoji niti jedna okolnost doprinosa osiguranika tužitelja u ovom štetnom događaju.

Slijedom navedenoga, pravno je nevažno što je vještak naveo da čak i da je kolnik bio sklizak i mokar da to ne bi utjecalo na zaključivanje vještaka.

14. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da je odgovornosti u ovom štetnom događaju (za štetu od divljači na javnoj cesti) objektivna jer divljač predstavlja opasnu stvar za vozača, te pravne osobe koje upravljaju lovištima, u ovom slučaju tuženik, odgovaraju za štetu nastalu od divljači po objektivnom kriteriju kako je to prethodno već obrazloženo.

15. Kako tuženik prema tužitelju nije ispunio regresnu tražbinu, to temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima i čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi sa odredbom čl. 83. Zakona o lovstvu, tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos isplaćene odštete osiguraniku u visini 1.974,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana isplate, odnosno od sljedećeg dana, 24. svibnja 2017. po čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tuženika je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena.

17. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 4. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević