Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3460/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice CT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu ,poslovni broj P-5389/2023-22 od 15.svibnja 2025., dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu ,poslovni broj P-5389/2023-22 od 15.svibnja 2025.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu ,poslovni broj P-5389/2023-22 od 15.svibnja 2025. u dijelu pod točkom III izreke u kojem nije priznat zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 1.581,81 EUR te sudi:

“Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.studenog 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.”

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 39,07 EUR u roku od 15 dana .

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka .

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.944,73 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

na iznos od 0,09 EUR od 1.9.2007. godine do isplate

na iznos od 0,80 EUR od 1.2.2008. godine do isplate

na iznos od 1,73 EUR od 1.3.2008. godine do isplate

na iznos od 3,40 EUR od 1.4.2008. godine do isplate

na iznos od 0,96 EUR od 1.5.2008. godine do isplate

na iznos od 1,18 EUR od 1.7.2008. godine do isplate

na iznos od 2,75 EUR od 8.10.2008. godine do isplate

na iznos od 8,41 EUR od 1.11.2008. godine do isplate

na iznos od 3,15 EUR od 1.12.2008. godine do isplate

na iznos od 11,55 EUR od 22.1.2009. godine do isplate

na iznos od 11,18 EUR od 17.2.2009. godine do isplate

na iznos od 9,46 EUR od 31.3.2009. godine do isplate

na iznos od 9,23 EUR od 19.5.2009. godine do isplate

na iznos od 7,85 EUR od 29.5.2009. godine do isplate

na iznos od 8,55 EUR od 10.6.2009. godine do isplate

na iznos od 8,14 EUR od 21.7.2009. godine do isplate

na iznos od 8,62 EUR od 3.9.2009. godine do isplate

na iznos od 7,26 EUR od 23.10.2009. godine do isplate

na iznos od 7,35 EUR od 1.11.2009. godine do isplate

na iznos od 8,81 EUR od 1.12.2009. godine do isplate

na iznos od 10,00 EUR od 1.1.2010. godine do isplate

na iznos od 11,67 EUR od 1.2.2010. godine do isplate

na iznos od 11,29 EUR od 1.3.2010. godine do isplate

na iznos od 13,56 EUR od 1.4.2010. godine do isplate

na iznos od 13,13 EUR od 1.5.2010. godine do isplate

na iznos od 13,97 EUR od 1.6.2010. godine do isplate

na iznos od 21,26 EUR od 1.7.2010. godine do isplate

na iznos od 19,76 EUR od 1.8.2010. godine do isplate

na iznos od 24,34 EUR od 1.9.2010. godine do isplate

na iznos od 22,76 EUR od 1.10.2010. godine do isplate

na iznos od 20,20 EUR od 1.11.2010. godine do isplate

na iznos od 25,58 EUR od 1.12.2010. godine do isplate

na iznos od 32,41 EUR od 1.1.2011. godine do isplate

na iznos od 27,57 EUR od 1.2.2011. godine do isplate

na iznos od 29,44 EUR od 1.3.2011. godine do isplate

na iznos od 27,28 EUR od 1.4.2011. godine do isplate

na iznos od 27,67 EUR od 1.5.2011. godine do isplate

na iznos od 36,81 EUR od 1.6.2011. godine do isplate

na iznos od 37,70 EUR od 1.7.2011. godine do isplate

na iznos od 45,34 EUR od 1.8.2011. godine do isplate

na iznos od 41,42 EUR od 1.9.2011. godine do isplate

na iznos od 37,12 EUR od 1.10.2011. godine do isplate

na iznos od 36,65 EUR od 1.11.2011. godine do isplate

na iznos od 36,33 EUR od 1.12.2011. godine do isplate

na iznos od 38,37 EUR od 1.1.2012. godine do isplate

na iznos od 40,17 EUR od 1.2.2012. godine do isplate

na iznos od 40,41 EUR od 1.3.2012. godine do isplate

na iznos od 39,17 EUR od 1.4.2012. godine do isplate

na iznos od 40,00 EUR od 1.5.2012. godine do isplate

na iznos od 40,58 EUR od 1.6.2012. godine do isplate

na iznos od 39,62 EUR od 1.7.2012. godine do isplate

na iznos od 39,87 EUR od 1.8.2012. godine do isplate

na iznos od 39,15 EUR od 1.9.2012. godine do isplate

na iznos od 37,61 EUR od 1.10.2012. godine do isplate

na iznos od 39,27 EUR od 1.11.2012. godine do isplate

na iznos od 40,07 EUR od 1.12.2012. godine do isplate

na iznos od 39,49 EUR od 1.1.2013. godine do isplate

na iznos od 36,36 EUR od 1.2.2013. godine do isplate

na iznos od 39,02 EUR od 1.3.2013. godine do isplate

na iznos od 39,25 EUR od 1.4.2013. godine do isplate

na iznos od 38,21 EUR od 1.5.2013. godine do isplate

na iznos od 34,97 EUR od 1.6.2013. godine do isplate

na iznos od 34,88 EUR od 1.7.2013. godine do isplate

na iznos od 35,68 EUR od 1.8.2013. godine do isplate

na iznos od 36,96 EUR od 1.9.2013. godine do isplate

na iznos od 38,72 EUR od 1.10.2013. godine do isplate

na iznos od 37,81 EUR od 1.11.2013. godine do isplate

na iznos od 38,46 EUR od 1.12.2013. godine do isplate

na iznos od 39,19 EUR od 1.1.2014. godine do isplate

na iznos od 39,64 EUR od 1.2.2014. godine do isplate

na iznos od 40,61 EUR od 1.3.2014. godine do isplate

na iznos od 40,29 EUR od 1.4.2014. godine do isplate

na iznos od 39,23 EUR od 1.5.2014. godine do isplate

na iznos od 38,89 EUR od 1.6.2014. godine do isplate

na iznos od 39,04 EUR od 1.7.2014. godine do isplate po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja s osnova manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike (kada je tečaj CHF bio niži od početnog) u iznosu od 250,00 EUR.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.581,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2025. pa do isplate, do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica u dijelu pod točkom III izreke u kojem nije priznat trošak parničnog postupka tužiteljici preko iznosa od 1.581,81 EUR zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužiteljice i preinači prvostupanjsku presudu u pobijano dijelu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava , pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13,89/14 i 70/19,80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenih iznosa kao posljedice ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF (valutna klauzula).

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] dana 2. svibnja 2005. u kojem je ugovorena valutna kaluzula u CHF.

10. Međutim sporno jest jesu li ništetne ugovorne odredbe u pogledu ugovorene valutne klauzule u CHF pa tako je sporna i isplata razlike koja je nastala zbog rasta valute CHF te je sporno da li je došlo do zastare potraživanja predmetnih iznosa.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, i to odluke Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a kojom je potvrđena odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke među kojima je i ovdje prednik tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH Rev- 2221/18.

12. Dakle pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje tužena postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 ) i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kao i Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11,78/15 i 29/18, 126/21, 114/22,156/22 - dalje ZOO-a) pa su stoga žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojim osporava primjenu navedenih odredbi ZZP-a neosnovani.

13. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26713 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene ,pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način ,da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako,da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

14. Stoga je uzimajući sve gore navedeno pravilno sud utvrdio da je smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi koje je tužitelj ovlašten štititi.

15. Prvostupanjski sud je saslušanjem tužiteljice, a čiji iskaz prihvaća kao logičan i životan, utvrdio da tužiteljici nisu pojašnjene sporne odredbe ugovora u pogledu valutne klauzule a odlučila se za kredit u CHF jer je to jedino što je nudila auto kuća, kredit je podignut za kupnju motocikla u osobne svrhe, da joj nisu pojašnjeni rizici kao i značenje termina valutne klauzule, niti je mogla pretpostaviti da će rata toliko rasti, ugovor je pročitala a isti je cijelosti unaprijed sastavila banka i čekao ju je radi ovjere.

16. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika na okolnost sklapanja ugovora o kreditu a takvim odbijanjem dokaznog prijedloga tuženika je sud teže povrijedio odredbe parničnog postupka a što je rezultiralo pogrešno i nepotpunim utvrđenim činjeničnim stanjem.

17. Međutim ovdje je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se saslušanjem javnog bilježnika ne mogu utvrđivati odlučne činjenice u ovom postupku a to su je li ovdje tužiteljica kao potrošač bila obaviještena o svim rizicima sklapanja predmetnog ugovora pa tako i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF jer javni bilježnik nije mogao pri solemnizaciji ugovora potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike tečaja niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru a na što je ukazano odlukom Ustavnog suda RH broj U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021.

18. Tuženik u bitnome u žalbenim navodima ističe da je sud zauzeo pogrešan stav da ugovorne strane nisu pregovarale o valutnoj klauzuli, i promjenjivoj kamatnoj stopi jer je tužitelj bio upoznat sa svim bitnim parametrima a pri tome sud nije uzeo u obzir da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe poštene ako su jasne, lako razumljive i uočljive.

19. Ovi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

20. Naime ovdje tuženik gubi iz vida da je teret dokazivanja upravo na njemu i to relevantnih činjenica u ovom postupku na okolnost da li se u ovom konkretnom slučaju kada se radi o pojedinačnom potrošačkom sporu pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem kao potrošačem, prema tome tuženik je bio dužan predložiti konkretne dokaze da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani i paušalni.

21. Prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu dok je tuženik predložio na sporne okolnosti saslušanje javnog bilježnika a pri tome nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u pregovorima i sklapanju predmetnog ugovora a prvostupanjski sud je prihvatio iskaz tužiteljice koji je podudaran sa utvrđenjem suda u kolektivnom sporu odnosno da tužiteljica kao potrošač nije bila informirana o ekonomskim posljedicama i rizičnosti tečaja kada je podizala kredit kod tuženika za kupnju motocikla u privatne svrhe.

22. Nadalje ovdje treba istaknuti da je odredba o valutnoj klauzuli suprotna odredbi čl.4.ZOO-a, u kojoj je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana , vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka odnosno prosječnog potrošača s jedne strane i urednog savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada govorimo o profesionalnoj djelatnosti u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio u smislu odredbe čl.1111. ZOO-a a u vezi s čl. 1115. ZOO-a da tuženik prilikom vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe je u obvezi vratiti zatezne kamate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa jer je tuženikovo postupanje bilo nepošteno kada je ugovaranjem valutne klauzule propustio upoznati tužiteljicu s jasnim parametrima koje je primjenjivao pa je stoga tuženik nepošteni stjecatelj pa kamata teče od dana stjecanja.

24. Prvostupanjski sud je osnovano otklonio prigovor zastare.

25. Naime zastara je u ovom konkretnom predmetu počela teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom donošenjem presude Pž- 6632/2017 dakle od dana 14. lipnja 2018. pa je stoga tužba tužiteljice koja je podnesena 7. lipnja 2023. podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.

26. Upravo ovakav stav je zauzet u objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

27. Također žalbeni prigovori tuženika da ovdje tužiteljica nema pravni interes utvrđivati ništenost pojedinih odredbi ugovora jer je ovdje sporan pravni interes za podnošenjem takve tužbe su u cijelosti neosnovani jer tužiteljica ima pravni interes iz svih naprijed navedenih razloga utvrđivati ništenost pojedinih odredbi ugovora i posljedično tražiti isplatu na temelju takvih odredbi .

28. Ovdje valja reći da je pravilno određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13 /EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije , a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora ,kao da nije bilo nepoštene odredbe, a s obzirom da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi ,tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

29. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava.

30. Također nije osnovan niti žalbeni prigovor da se u ovom predmetu ne radi o naknadi štete već o potraživanju stjecanju bez osnove.

31. Naime odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa - "potrošač" u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a pod pojmom „naknade štete“ treba podrazumijevati i zahtjev za isplatu „preplaćenih„ iznosa koji su plaćeni po osnovi nepoštenih ugovornih odredbi za koje je utvrđeno da su ništetne jer se njime uklanjaju posljedica povrede i vraća stečeno zbog takve povrede.

32. Zbog navedenoga nisu pravno odlučni žalbeni navodi vezani uz primjenu izmjena i dopuna čl. 502. c. ZPP-a kojima se uz riječi “naknada štete” dodaje i riječ “isplate”. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Petri Blašković, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, utvrdio da ovdje razlika u preplaćenim anuitetima iznosi 1.944,73 EUR a upravo taj iznos tužiteljica i potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom a kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao osnovan iz svih naprijed navedenih razloga.

33. Vještakinja je na prigovore ovdje tuženika se usmeno očitovala ističući da je koristila podatke iz poslovnih knjiga tuženika na način da je koristila datum i tečaj koji je koristio tuženik u poslovnim knjigama a što je relevantna dokumentacija za izradu nalaza a nakon toga tuženik više nije isticao prigovore na vještačenje.

34. Žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud za sve radnje tužiteljice u ovom postupku pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23-Tarife) i to za razdoblje prije 17. studenog 2023. a čime je povrijeđeno načelo zabrane retroaaktivnosti, nisu osnovani.

35. Naime prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023 -dalje Tarife/23 ) a koja je stupila na snagu 25.studenog 2023. i to po Tbr. 52 primjenjuje se ona Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme dospijeća odvjetničke nagrade.

36. Prema tome kako je ovdje u vrijeme zatraženog odvjetničkog troška prema troškovniku tužiteljice bila na snazi upravo Tarifa / 23 prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 EUR to je onda prigovor tuženika u tom pravcu u cijelosti neosnovan.

37. Žalbeni prigovor tužiteljice u pogledu odluke o troškovima parničnog postupa u kojem tužiteljica ističe da je sud pogrešno za dva obrazložena podneska (6.studeni 2023., 5. lipanj 2024.) primijenio Tbr. 8. t. 3.a ne Tbr 8. t. 1.Tarife, su osnovani.

38. Naime iz stanja spisa proizlazi da se radi o obrazloženim podnescima i to podnesak od 6.studenog 2023., a kojim je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev, i podnesak od 5. lipnja 2024. kojim se tužiteljica očituje na nalaz i mišljenje vještaka pa joj pripada trošak po Tbr 8. t. 1. Tarife stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti odluku o trošku parničnog postupka i dosuditi tužiteljici razliku do punog iznosa a što sa PDV- om od 25 % ukupno iznosi 250,00 EUR.

39. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

40. Tužiteljici je priznat trošak ovog žalbenog postupka jer je tužiteljica uspjela u ovom žalbenom postupku i to za sastav žalbe po Tbr. 10. t. 4 Tarife ukupno s PDV- om 39,07 EUR.

41. Tuženiku nije priznat trošak ovog žalbenog postupka jer isti nije uspio u ovom žalbenom postupku ( čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević