Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-124/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vesni Gašparuš-Horvat, u pravnoj stvari tužitelja LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II., protiv tuženika Pomgrad gradnja d.o.o., OIB: 29450980861, iz Splita, Bihaćka 2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2157/2022 od 11. srpnja 2025., 4. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2157/2022 od 11. srpnja 2025. u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 955,60 EUR sa zateznom kamatom te u točki II. izreke i za navedeno sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
''Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću ukupan iznos od 955,60 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom koje na svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos teku kako slijedi:
- za 2017. na iznos od 238,90 EUR s kamatom od 31. prosinca 2017. do isplate,
- za 2019.na iznos od 238,90 EUR s kamatom od 31. prosinca 2019. do isplate,
- za 2020. na iznos od 238,90 EUR s kamatom od 31. prosinca 2020. do isplate,
- za 2021. na iznos od 238,90 EUR s kamatom od 31. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, a za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Odbija se zahtjev tužitelja LC za naknadom troškova postupka u iznosu od 675,00 EUR (šest stotina sedamdeset pet eura), sa zateznom kamatom od 11. srpnja 2025. do isplate.
II. Nalaže se tužitelju LC da tuženiku Pomgrad gradnja d.o.o. Split naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 39,82 EUR (trideset devet eura osamdeset dva centa), u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja LC za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset eura).
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana (suvišno je pritom navedeno ''i pod prijetnjom ovrhe''), isplatiti iznos od 955,60 EUR, sa zateznom kamatom tekućom na svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos:
- za 2017. na iznos od 238,90 EUR od 31. prosinca 2017. do isplate,
- za 2019. na iznos od 238,90 EUR od 31. prosinca 2019. do isplate,
- za 2020. na iznos od 238,90 EUR od 31. prosinca 2020. do isplate,
- za 2021. na iznos od 238,90 EUR od 31. prosinca 2021. do isplate,
po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, a za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za iznos od 238,90 EUR i zatražene kamate od 31. prosinca 2018., do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točka I. izreke) te da mu, u roku 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 675,00 EUR, sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, a za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 39,82 EUR.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i zahtijeva naknadu troškova za sastavljanje tog podneska u iznosu od 250,00 EUR.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćenog jednokratnog dodatka na plaću u iznosima od po 238,90 EUR godišnje za 2017., 2019., 2020., 2021. godinu ili ukupno 955,60 EUR, na temelju čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (''Narodne novine'' broj 115/15 – dalje: KUG/15).
5.1. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
5.2. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.
5.3. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Iako tuženik u žalbi navodi da istu podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi određeno ne navodi u čemu bi se bitne povrede konkretno sastojale pa u odnosu na taj žalbeni razlog presuda nije mogla biti ispitana.
6. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj zaposlenik tuženika, da obavlja poslove rukovoditelja mehanizacije u PJ betonara-Sirobuja i da je graditeljstvo jedna od djelatnosti kojom se tuženik bavi, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu, u bitnome uz obrazloženje da je odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava 3. prosinca 2015. proširena primjena KUG/15 pa se isti primjenjuje i na tuženika, neovisno o njegovoj primarnoj djelatnosti i o razvrstavanju prema NKD/07 te da je stoga tuženik obvezi isplatiti tužitelju jednokratni dodatak na plaću, sukladno odredbi čl. 47. KUG/15.
7. Međutim, odluka suda prvoga stupnja nije pravilna i ne može se prihvatiti te je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kojega u žalbi ističe tuženik.
8. Prema odredbi čl. 2. KUG/2015, taj se ugovor primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom (st. 1.) te na radnike svih struka kod tih pravnih osoba kada ih Ugovor obostrano obvezuje (st. 2).
8.1. Odredbom čl. 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (''Narodne novine'' broj 98/94 – dalje: ZNKD) propisano je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.
8.2. Prema čl. 5. ZNKD razvrstavanje po djelatnostima subjekata iz čl. 2. toga Zakona sukladno Nacionalnoj klasifikaciji obavlja Državni zavod za statistiku.
8.3. Prema čl. 6. ZNKD, subjekti iz članka 2. toga Zakona razvrstavaju se u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz članka 2. toga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.
9. Budući da odredba čl. 2. KUG/15 propisuje važenje KUG/15 na način da uz obavljanje djelatnosti građevinarstva upućuje na kumulativnu primjenu Odluke o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti te kako je tuženikova djelatnost prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku od 13. veljače 2008. u skladu s Odlukom o Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti 2007. - NKD 2007. (''Narodne novine'' broj 58/07) klasificirana u razred 08.11, djelatnost rudarstva i vađenja ukrasnoga kamena i kamena za gradnju, vapnenca, gipsa, krede i škriljevca, područje B, skupina 0.81, a ne kao građevinarstvo, pogrešno je pravno shvaćanje suda prvoga stupnja da se odredba čl. 47. KUG/15 primjenjuje i na zaposlenike tuženika.
9.1. Prema tome, neovisno o tome što je tuženik u sudskom registru upisan kao društvo s ograničenom odgovornošću, između ostaloga i za graditeljstvo, na tuženika se odredbe KUG/15 ne primjenjuju. Naime, pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar, upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju nužno obavljati, kako to osnovano navodi i tuženik, dok Državni zavod za statistiku daje stvaran prikaz djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju, u skladu s čl. 2., 5. i 6. ZNKD.
9.2. Zbog toga je pogrešan i zaključak prvostupanjskoga suda da se na tuženika primjenjuje Odluka ministra rada i mirovinskog sustava od 3. prosinca 2015. jer je tom Odlukom određena proširena primjena Kolektivnog ugovora graditeljstva na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007-NKD 2007., u koju djelatnost tuženika nije razvrstana, već je razvrstana u područje B.
9.3. U vezi sa spornim pravnim pitanjem Vrhovni sud RH je u nekoliko svoji odluka zauzeo pravno shvaćanje o navedenom pitanju, između ostalih i u odluci poslovni broj Rev 1178/2020-2 od 10. siječnja 2024., u kojoj je navedeno:
''Stoga u situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u sudski registar da bi se primjena tog KU-a proširila i na poslodavce i radnike u djelatnosti građevinarstva potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka – da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. – NKD 2007''.
10. Iz navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan pa je, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, presudu suda prvoga stupnja trebalo preinačiti i odlučiti kao u točki
I/1. izreke ove drugostupanjske presude.
11. Budući da je tužitelj izgubio parnicu, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I/2. izreke ove presude, već je dužan tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP). Međutim, kako tuženik do završetka raspravljanja nije određeno naveo troškove za koje traži naknadu (čl. 164. st. 1. do 3. ZPP) isti mu nisu dosuđeni.
12. Tuženik je uspio sa žalbom pa mu je kao opravdan dosuđen trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu, u iznosu od 39,82 EUR (točka II. izreke ove presude).
13. Tužitelju nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je, na temelju čl. 166. st. 2. ZPP, odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.
14. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 238,90 EUR s kamatom od 31. prosinca 2018. do isplate) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 4. studenoga 2025.
Sudac
Vesna Gašparuš-Horvat
