Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-189/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković- Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 10.500,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 30. listopada 2025., u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane z.z. tužene, dana 4. studenoga 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva dosjelošću na kčbr. [katastarska čestica] LIVADA POD STRAŽOM površine 107 čhv i na kčbr. [katastarska čestica] ORANICA POD STRAŽOM površine 206 čhv., obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.006,02 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 378,60 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci ove presude. U tužbi se navodi da je stvarni posjednik i vlasnik predmetnih nekretnina tužitelj koji je to vlasništvo stekao putem kupoprodaje zaključene između prodavatelja EE i ČE iz [adresa] te tužitelja, a koja kupoprodaja je zaključena 8. travnja 1991. godine. Prijeporne nekretnine da su od tužiteljeve kuće udaljene cca 1 km te su ranije bile oranice na kojima su se sadile razne poljoprivredne kulture, a oko tih nekretnina je također privatno vlasništvo drugih osoba. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena prigovara preuranjenosti tužbe jer da je tužitelj u dopisu, a povodom zahtjeva za mirno rješenje spora, pozvan da pokrene postupak osiguranja dokaza, a o čemu da će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva, no, da je tužitelj ustao sa predmetnom tužbom. Podredno se navodi da iz tužbe i dostavljenih priloga nije razvidno da bi tužitelj bio posjednikom prijepornih čestica, a iz dostavljenih dokaza da tužitelj ničim ne dokazuje da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Predlaže se odbacivanje tužbe, a podredno odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Vezano za prigovor preuranjenosti tužbe, ovaj Sud takav prigovor odbacuje odnosno drži da u konkretnom slučaju tužba nije preuranjena s obzirom da je u dispoziciji samog tužitelja da li će postupiti po uputi nadležnog ODO-a u smislu da pokrene postupak radi osiguranja dokaza ili će pak ustati sa tužbom, kao u konkretnom slučaju.

4. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 4 spisa, u Posjedovni list broj 388, list 6 spisa, u Izvod iz posjedovnog lista, list 7 spisa, u Kupoprodajni ugovor, list 9 – 11 spisa, u Povijest promjena na katastarskim česticama, list 13 – 14 spisa, u Zapisnik od 2.5.1991. sačinjen kod Općinske uprave za katastar i geodetske poslove, list 15 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci HE i ŽE te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 38 – 41 spisa, izvršen je uvid u istaknuti prijepor na Geoportalu, list 49 spisa te uvid u dio Osnovne državne karte mjerila 1:5000, list 50 spisa te u fotografije lica mjesta, list 51 i 52 spisa.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama.

7. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Na licu mjesta, a nakon pokazivanja prijepora od strane tužitelja, vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da se do prijepora dolazi od obiteljske kuće tužitelja pored seoskog groblja [adresa] lošim traktorskim putem, a da je prijepor udaljen cca 1 km od tužiteljeve kuće. Visinska razlika između kućišta i prijepora je cca 100 m. Vještak navodi da tužitelj sa sigurnošću pokazuje kršku dragu, da predmetne nekretnine čine cjelinu te da ih tužitelj tako i uživa. Veći dio čkbr. [katastarska čestica] je oranica dok je čkbr. [katastarska čestica] većim dijelom pašnjak obrastao mladom bukovom šumom. Vještak opaža da je pokazani posjed "uredan" te da se vidi da je "često posjećivan". Vještak je dostavio na spis skicu istaknutog prijepora na Geoportalu te dio Osnovne državne karte, mjerila 1:5000, a u svrhu da se istakne krška draga na kojoj je topografski simbol livade, kao što je dostavio i fotografije lica mjesta.

13. Svjedok HE, star 65 godina, tužiteljev brat, navodi da ono što je obiđeno i što je njegov brat pokazao da je to zemlja koju nazivaju "Marjenica", a da je tu zemlju tužitelj kupio od EE negdje pred početak Domovinskog rata. Svjedok navodi da je prodavatelj Bukovac ĐE zajedno sa svojom ženom ČE to uživao i prije ove prodaje. Predmetnu zemlju da brat, tj. tužitelj, koristi na način da je ore i sadi krumpir, a sada vidljiva samonikla šuma se koristi za ogrjev, a inače da tužitelj pazi na tu šumu. Svjedok misli da je ĐE dobio u miraz, odnosno da je to njegova žena donijela u miraz. Nije mu poznato da bi itko branio tužitelju uživanje ove zemlje, nije opazio da bi netko iz Šumarije dolazio na ove čestice, a ponavlja da je sada vidljiva šumica mlada, da ju je tužitelj uzgojio koji i pazi na nju te da zapravo ta stabla nisu za sječu iako mogu poslužiti za ogrjev.

14. Svjedok ŽE, star 57 godina (tužiteljev pašanac), navodi da mu je poznato da je tužitelj ono što je pokazao na licu mjesta kupio od EE F, a koji je inače bio "mežnjar" (zvonar u crkvi) i drvodjelac, tj. pravio je bačve i drvenariju. Navodi da je sam znao pomagati tužitelju u obradi ove zemlje te se sjeća da su na njoj skupljali sijeno.

15. Tužitelj u svome iskazu navodi da je utužene nekretnine kao i još jednu kupio od prodavatelja EE i njegove žene EE ČE 1991. godine, a da mu je ĐE nudio ovu kupnju. Sjeća se da je ĐE EE isplatio veliku kupoprodajnu cijenu te opisuje da se za tu cijenu mogao kupiti namještaj za kuću te navodi da ga je ĐE i kupio. Pojašnjava da je jednu česticu koja je bila u kupoprodajnom ugovoru "prepisao bez problema", a ove utužene da su se upisale kao vlasništvo države. Poznato mu je da je ove čestice žena od EE, ČE, donijela u miraz prilikom udaje za EE. Utužene čestice da je koristio i koristi tako da je tu površinu krčio, orao, kresao je mlade bukviće, čistio i često obilazio prijepor. Na tom dijelu da nikada nije vidio lugara te ističe da šuma na prijeporu "nije vrijedna sječe kakva Šumariji treba". Naposljetku, da mu nitko nije branio posjedovanje, a on da ovu zemlju naziva "marijinica".

16. Iz Kupoprodajnog ugovora od 8. travnja 1991. godine razvidno je da je isti zaključen između EE i ČE, oboje iz [adresa] kao prodavatelja i Piršljin FE, E, iz [adresa] kao kupca, a inače ovdje tužitelja. U točki 1. navodi se da je predmet kupoprodaje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no, u točki 8 Ugovora istovremeno se navodi da kupac također kupuje i utužene nekretnine, za koje navodi da su "izvanknjižno vlasništvo prodavatelja upisane u p.l. broj 195 k. o. [katastarska općina]". Nadalje je razvidno da su potpisi ugovornih strana uredno ovjereni te da je plaćen i porez na promet nekretnina.

17. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama razvidno je da je u vrijeme osnivanja knjižnog dijela katastarskog operata prijepor bio upisan na ime Č BE, [adresa] kao posjednika, da bi 1964. godine posjed bio upisan na ime EE, [adresa], prodavatelja. Također, proistječe da su prijeporne čestice 1991. godine otpisane u posjedovni list 388 na ime posjednika HE FE, ovdje tužitelja te konačno Rješenjem iz 2013. godine prijepor je upisan na ime tužene.

18. Iz Posjedovnog lista broj 388 od 30.12.2002. godine proistječe da su utužene nekretnine bile upisane posjednikom tužitelja HE [adresa], Blažev, [adresa] i to u cijelosti, a da su sada upisane kao posjed tužene.

19. Iz Zapisnika sačinjenog pred tadašnjom Općinskom upravom za katastar i geodetske poslove od 2.5.1991. godine proistječe da je prodavatelj [adresa] ĐE predložio otpis utuženih nekretnina iz posjedovnog lista koji glasi na njegovo ime uz upis posjeda na ime i u korist ovdje tužitelja.

20. Temeljem svega iznesenog, nedvojbeno je da je tužitelj stekao temelj za vlasništvo prijepornih nekretnina na osnovu kupoprodajnog ugovora kojeg je zaključio sa tadašnjim, očito izvanknjižnim vlasnikom i stvarnim posjednikom EE. Dakle, posjed tužitelja i njegovih prednika ima se smatrati zakonitim budući isti imaju valjani pravni temelj toga posjedovanja odnosno pravo na posjed upravo na temelju zaključenog Kupoprodajnog ugovora.

21. Proistječe da je pravo vlasništva stečeno primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

22. Ovaj Sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, kao što ga smatra i istinitim jer nije pribavljen ni silom ni potajno ili prevarom ni zlouporabom povjerenja.

23. S obzirom na izneseno očito je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje zasigurno desetljećima te je izvjesno da je još prednik tužitelja ĐE pravo vlasništva na prijeporu stekao dosjelošću te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

24. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 11.9.2025. i 30.10.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Također je priznat trošak sastava podneska od 25.8.2025. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 eura kao što je priznat i trošak u ime odsustva iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište na licu mjesta u iznosu od 50,00 eura (1h x 25 bodova x 2,00 eur). Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.050,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 262,50 eura, daje iznos od 1.312,50 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također je priznat i trošak uplaćenog predujma za održavanje ročišta na licu mjesta radi identifikacije prijepora u iznosu od 599,48 eura kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te 53,09 eura na presudu kao i trošak upotrebe osobnog automobila radi prisustvovanja ročištu na licu mjesta na relaciji [adresa] – [adresa], u iznosu od 14,40 eura (16 km x 0,45 eura x 2) pa proistječe da je ukupan iznos naknade parničnog troška kojeg je tužena dužna isplatiti tužitelju iznos od 2.006,02 eura.

25.1. Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav "očitovanja na odgovor 08.05.2023." budući takav podnesak ne prileži spisu kao što nije priznao niti trošak za zastupane radi objave i uručenja presude budući taj trošak nije nužan za vođenje ove parnice.

25.2. Stoga je valjalo tužitelja odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 378,60 eura, kao neosnovanim.

26. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

27. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 4. studenoga 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti