Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-392/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OH, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Andreji Štefan, odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženika ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-23/2021-24 od 14. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ĆH kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-23/2021-24 od 14. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužiteljici OH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi štetu u iznosu od 4.977,11 eura/ 37.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08.03.2021.godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa],da tužiteljici OH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.087,66 eura/ 15.729,75 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega, tuženik posebice upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku, navodeći da mu prvostupanjski sud nije omogućio raspravljanje pred sudom jer ga nije saslušao kao stranku. Naime, tuženik ne spori da je bio uredno pozvan na ročište na kojem je trebao biti saslušan, međutim, tuženik nije mogao pristupiti na ročište, radi čega je i dostavio medicinsku dokumentaciju kojom opravdava svoj nedolazak na ročište. Prvostupanjski sud je ocijenio medicinsku dokumentaciju kao neodgovarajuću, tj. ocijenio je da nedolazak na ročište nije opravdan, a potom nije niti proveo saslušanje tuženika kao stranke u nastavku postupka, već je zaključio glavnu raspravu. Tuženik smatra da je time i posljedično pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da mu nije omogućeno da se osobno izjasni o činjenicama vezanim uz predmetni postupak, a sud nije uopće uzeo u obzir opravdanost njegovog nedolaska na ročište. Tuženik smatra da je iz dostavljene medicinske dokumentacije vidljivo da je bio spriječen doći na ročište. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je medicinska dokumentacija trebala biti uvažena i da je prvostupanjski sud trebao odrediti novo ročište na kojem će se saslušati tuženik, a na kojem ročištu bi mogao istaknuti činjenice koje idu njemu u korist. Nadalje, tuženik ističe kako vještak nije pribavio cjelokupni medicinski karton tužiteljice i provjerio jesu li postojale ranije psihijatrijske tegobe, a koje bi mogle biti od utjecaja na uzročnu vezu između štetnog događaja i pogoršanja psihičkih tegoba. Tuženik također smatra da je, u konkretnom slučaju, riječ o povredi prava osobnosti koja je neznatnog karaktera, radi čega tužiteljica nema pravo na pravičnu novčanu naknadu. Naposljetku, tuženik osporava da je seksualno zlostavljao tužiteljicu, a koja činjenica je uzeta u obzir prilikom određivanja neimovinske štete. Tuženik ne osporava da je prijetio tužiteljici, ali izrečenom prijetnjom je prouzročena neznatna povreda prava osobnosti koja ne opravdava dosuđivanje novčane naknade. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik podredno predlaže da se prvostupanjska presuda ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovni postupak sudu prvog stupnja te predlaže da se sasluša u ponovljenom postupku. Tuženik ne potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.977,11 EUR/37.500,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom, na ime neimovinske štete koju je tuženik prouzročio tužiteljici, i to na način da je tuženik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu tužiteljice, obrativši joj se riječima: „Đubre jedno, sam ti rekao da ako ikad nekome povedaš, da te budem likvidirao, a sad bum tebe i tvoju familiju likvidirao“ , a uslijed izrečene prijetnje je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice, točnije narušeno je duševno zdravlje tužiteljice.

5.1. Prvostupanjski sud je ocijenio zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. Tuženik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, tj. da mu nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

8.1. Naime, dana 5. listopada 2023. je održano ročište za glavnu raspravu (list 76-78 spisa), a na koje ročište su bili uredno pozvani tužiteljica, tuženik, svjedok GH i vještak Nenad Horvat. Na predmetnom ročištu je saslušan vještak Nenad Horvat, radi usmenog pojašnjenja njegovog nalaza i mišljenja, zatim je saslušan svjedok GH te je, naposljetku, saslušana i tužiteljica. Na ročištu je trebao biti saslušan i tuženik ĆH, međutim, tuženik nije pristupio na ročište, premda je bio uredno pozvan, a svoj nedolazak je ispričao medicinskom dokumentacijom.

8.2. Valja istaknuti kako je punomoćnik tuženika nedolazak tuženika obznanio tek na samom ročištu za glavnu raspravu, a i na samom ročištu je uručio medicinsku dokumentaciju kojom se opravdava nedolazak tuženika.

8.3. Prvostupanjski sud je zaključio glavnu raspravu na predmetnom ročištu i nije proveo dokaz saslušanja tuženika, a takvo postupanje obrazlaže činjenicom da je tuženik dostavio neodgovarajuću medicinsku dokumentaciju iz koje ne proizlazi da tuženik nije bio u mogućnosti pristupiti na predmetno ročište (točka 5. i 6. obrazloženja prvostupanjske presude).

8.4. Uvidom u medicinsku dokumentaciju (list 90-91 spisa) proizlazi da je riječ o otpusnom pismu Kliničke bolnice Dubrava, Zavoda za kardijalnu kirurgiju. Iz istog proizlazi kako se tuženik, dana 2. siječnja 2023., premješta na Kliniku za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju KB Dubrava na daljnje liječenje.

8.5. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da dostavljena medicinska dokumentacija ne dokazuje nesposobnost tuženika za dolazak na predmetno ročište. Naime, riječ je o otpusnom pismu od 2. siječnja 2023., a ročište je održano dana 5. listopada 2023. Tuženik je bio dužan dostaviti medicinsku dokumentaciju iz koje će proizlaziti da postoji opravdana spriječenost za dolazak na ročište, dok se iz dostavljene dokumentacije ne može zaključiti da je tuženik bio zdravstveno nesposoban za sudjelovanje u raspravi. Dakle, tuženik je bio dužan dostaviti aktualnu medicinsku dokumentaciju, koja jasno ukazuje na njegovu spriječenost, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo. Osim toga, punomoćnik tuženika je njegov izostanak obznanio tek na samom ročištu, bez da je prvostupanjski sud ranije obaviješten o spriječenosti, a što upućuje na zaključak da se takvim postupanjem pokušao nepotrebno odugovlačiti postupak.

8.6. Naposljetku, valja istaknuti kako je odredbom čl. 265. st. 2. ZPP-a izričito propisano kako se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda. Budući da se tuženik nije odazvao pozivu suda, a za to nije imao opravdan razlog, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije proveo dokaz saslušanja tuženika kao stranke.

8.7. Dakle, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Naime, tuženik je bio uredno pozvan na ročište i imao je mogućnost sudjelovati u postupku. Prvostupanjski sud ni na koji način nije onemogućio raspravljanje tuženiku, već je sam tuženik, neuvjerljivim opravdanjem nedolaska na ročište, uzrokovao da ne bude saslušan. Takvo postupanje prvostupanjskog suda je u skladu sa čl. 265. st. 2. ZPP-a, prema kojem sud nije dužan saslušati stranku koja nije dala opravdan razlog nemogućnosti pristupa na ročište na kojem je trebala biti saslušana.

9. U predmetnom postupku nije sporno da je tuženik počinio kazneno djelo prijetnje te da je kazneno djelo počinjeno prema tužiteljici, tj. da je tužiteljica oštećenik kaznenog djela prijetnje.

9.1. Naime, u spisu se nalazi presuda Općinskog suda u Čakovcu od 4. ožujka 2020. godine, poslovni broj K-200/2018-14 (list 15-20 spisa), koja presuda je pravomoćno potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17. prosinca 2020. godine, poslovni broj Kž-121/2020-4 (list 21-25 spisa). Iz navedenih presuda proizlazi da je tuženik pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo prijetnje počinjeno prema tužiteljici, a koje kazneno djelo je počinio na način da je dana 09. ožujka 2018., oko 06,50 sati, u [adresa], na parkiralištu Županijske bolnice Čakovec prišao automobilom tužiteljici te joj kroz otvoreni prozor rekao "đubre jedno, sam ti rekao da ako ikad nekome povedaš, da te budem likvidirao, a sad bum tebe i tvoju familiju likvidirao". Dakle, tuženik je ozbiljno prijetio da će tužiteljicu, ali i članove njezine obitelji, usmrtiti, a time je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017).

9.2. Valja istaknuti kako je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a.

10. Međutim, u postupku je sporno je li kazneno djelo prijetnje moglo dovesti do povrede prava osobnosti tužiteljice koja opravdava dosudu pravične novčane naknade u utuženom iznosu.

11. Također je sporno je li tuženik seksualno iskorištavao i silovao tužiteljicu. Naime, prema tvrdnjama tužiteljice, tuženik je prijetio tužiteljici jer je ona otkrila suprugu, djeci i rodbini da ju je tuženik (tuženik je šogor tužiteljice, tj. suprug njezine sestre) u djetinjstvu seksualno zlostavljao, a takva potisnuta trauma, koju je tužiteljica ponovno proživjela radi izrečene prijetnje, dodatno je narušila duševno zdravlje tužiteljice.

12. Kako bi se utvrdile posljedice koje je tužiteljica pretrpjela radi kaznenog djela prijetnje koje je počinjeno na njezinu štetu, u ovom postupku je provedeno psihijatrijsko vještačenje tužiteljice, a koje je proveo Nenad Horvat, stalni sudski vještak – specijalist za psihijatriju te je izradio pisani nalaz i mišljenje (list 51 – 60 spisa).

12.1. Vještak ističe da je tužiteljica, u razdoblju od 15. ožujka 2018. do 19. travnja 2019., a koje razdoblje neposredno prethodi počinjenom kaznenom djelu, psihijatrijski obrađivana u Općoj bolnici Varaždin, a što je vidljivo iz psihijatrijskih specijalističkih nalaza. Navedenu medicinsku dokumentaciju je tužiteljica i priložila uz tužbu (list 6 – 14 spisa). Kao glavne dijagnoze se spominju: F32 - depresivne epizode, F62.0 - trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja, F43.0 – akutna reakcija na stres i F43.2 – poremećaji prilagodbe. Tužiteljici su propisani različiti medikamenti: Citram, Helex, Sanval, Nozinan, Sulprid i Mirzaten.

12.2. Vještak je proveo psihijatrijski pregled tužiteljice, dana 24. veljače 2023. godine, u ordinaciji vještaka u krugu Opće bolnice Varaždin.

12.3. Vještak je utvrdio da tužiteljica, prije predmetnog spornog događaja, nikada nije bila u kontaktu sa psihijatrijskom službom, nije koristila psihijatrijske usluge niti je za njima osjećala ikakvu potrebu.

12.4. Vještak ističe da je tužiteljica prije nepunih pet godina doživjela kazneno djelo prijetnje smrću – kako njoj, tako i članovima njezine najuže obitelji. Ističe da su tužiteljici upućene riječi koje kod svakoga mogu i moraju zvučati ne samo zabrinjavajuće, nego i opako: prijeti se ni manje ni više nego likvidacijom cijele obitelji. Vještak ističe da je riječ o zastrašujućem sadržaju koji svaku osobu mora dovesti u stanje duboke uznemirenosti i ustrašenosti. Dakle, sporno ponašanje tuženika mora izazvati autentičan, smrtni strah koji uključuje nesagledivu uznemirenost i zabrinutost za vlastitu sigurnost, ali i sigurnost najmilijih.

12.5. Nadalje, vještak tvrdi da je štetni događaj na površinu izvukao potisnute strahove vezane uz raniju traumu, pri čemu nije bitan vremenski razmak između ranije i aktualne traume. Kada se spominje ranija trauma, pri tome se misli na navode tužiteljice da ju je tuženik seksualno iskorištavao dok je bila dijete. Vještak ističe da nije na njemu da utvrdi je li se prvotna trauma dogodila ili nije, tj. je li prvotna trauma istinit događaj ili pripada fikciji, međutim, vještak ipak konstatira sljedeće:

- riječ je o tipičnom historijskom slijedu događaja: davnu traumu prati njezina dugogodišnja klinička hibernacija, a reaktivacija te traume je uslijedila na retraumatizacijski podražaj

- raspoloživa medicinska dokumentacija svojim sadržajem korespondira egzistentnosti prvotne traume i ocrtava tipičnu kliničku sliku

- konačno, prezentacija tužiteljice pred vještakom je koherentna, konzistentna i kongruentna – tužiteljica je odgovarajućom neverbalnom i emocionalno-afektivnom ekspresijom popratila svoju verbalizaciju traumatičnog sadržaja i time joj značajno dala na autentičnosti i vjerodostojnosti

12.6. Naposljetku, vještak zaključuje da štetni događaj ima sve samo ne mali i zanemarivi intenzitet te tužiteljicu pogađa na osobnoj i socijalnoj razini. Štetni događaj je kod tužiteljice rezultirao sa obiljem loših emocija, odnosno negativnog i neugodnog psihološkog materijala.

12.7. U vrijeme vještačenja tužiteljica je zatečena u manje-više kompenziranom psihičkom stanju, u situaciji kada je tužiteljica povratila svoj psihološki integritet i kada je povratila svoju generalnu funkcionalnost. Međutim, tužiteljica nije potpuno oslobođena reminiscencija na štetni događaj i ono što mu je prethodilo. To znači da se tužiteljica nije vratila na svoju predtraumatsku razinu i da je i dalje prisiljena alocirati dio svojih psihičkih resursa i mobilizirati ih kako bi se nosila s traumom. Vještak ocjenjuje da tužiteljica štetne posljedice traume uspijeva kompenzirati pojačanim ulaganjem psihičkih napora i trošenjem psihičke energije na traumu kako bi sačuvala ravnotežu i funkcionalnost. Vještak procjenjuje da je tužiteljica prisiljena trajno trošiti 10% svoje psihičke energije kako bi stvari držala pod kontrolom te da upravo za taj omjer su trajno umanjene njezine životne aktivnosti, što sa sobom povlači korespondirajuće duševne boli.

12.8. Vještak dodatno pojašnjava na koji se način manifestiraju teškoće koje su supsumirane u smanjenju životne aktivnosti u omjeru od 10%:

- tužiteljica je osuđena na povremenu (ako ne i kontinuiranu) potrošnju psihofarmakoterapije

- tužiteljica je prinuđena na stalno psihijatrijsko praćenje, odnosno na sporadične kontrole

- tužiteljica je pojačano upućena na traženje potpore iz okoline, poglavito od članova obitelji

- tužiteljica je mnogo osjetljivija na eventualnu novu traumu nego što je to bilo prije štetnog događaja

- kod tužiteljice su prisutni narušeni interpersonalni odnosi

- tužiteljica je ostala bez subjektivnog osjećaja mira, zadovoljstva, spokoja, opuštenosti i pozitivnog očekivanja od budućnosti

- tužiteljica je ostala bez samopouzdanja i bez vjere u sebe, s osjećajem krivnje i osjećajima manje vrijednosti

- tužiteljica je ostala sa smanjenim mogućnostima da planira budućnost i da donosi dugoročne odluke

13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Nenada Horvata je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Naime, vještak Horvat na vrlo detaljan, argumentiran i uvjerljiv način objašnjava koje psihičke posljedice je tužiteljica pretrpjela radi predmetnog štetnog događaja. Dakle, navedeni nalaz predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju i intenzitetu duševnih boli koje su posljedica konkretnog štetnog događaja.

14. Žalbeni navod tuženika da vještak Nenad Horvat nije pregledao cjelokupni medicinski karton tužiteljice nije osnovan. Naime, vještak Horvat je, na ročištu održanom dana 5. listopada 2023. (list 76-78 spisa), istaknuo da nije imao na raspolaganju cjelokupni medicinski karton tužiteljice, međutim, iz raspoložive medicinske dokumentacije je bilo vidljivo da tužiteljica, prije kritičnog događaja, nije imala kontakta sa psihijatrijskom službom, tj. da joj je psihijatrijska pomoć prvi puta pružena nakon predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenog, proizlazi da je predmetni štetni događaj bio glavni „okidač“ za nastanak psihičkih tegoba koje trpi tužiteljica te da su psihičke tegobe koje trpi tužiteljica isključiva posljedica predmetnog štetnog događaja.

15. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da nije seksualno iskorištavao tužiteljicu, valja ponovno istaknuti kako je tuženik pravomoćno osuđen za kazneno djelo prijetnje koje je počinjeno prema tužiteljici. Prijetnja koju je tuženik uputio tužiteljici je bila verbalizirana na sljedeći način: "đubre jedno, sam ti rekao da ako ikad nekome povedaš, da te budem likvidirao, a sad bum tebe i tvoju familiju likvidirao" . Naime, iz sadržaja izrečenih riječi vidljivo je da je motiv prijetnje bio upravo to što je tužiteljica otkrila neki događaj, a koji događaj prikazuje tuženika u negativnom svjetlu i koji događaj je tuženik pokušao prikriti. Takvo ponašanje tuženika, tj. takav sadržaj izrečene prijetnje ne upućuje da je tužiteljica izrekla neistinitu tvrdnju, upravo suprotno, izrečena prijetnja ukazuje na to da je tužiteljica otkrila istiniti događaj koji tuženika prikazuje u negativnom svjetlu, a tuženik je izrečenom prijetnjom pokušao zastrašiti tužiteljicu da više ne govori o tom događaju.

15.1. Nadalje, iz kaznene presude Općinskog suda u Čakovcu od 4. ožujka 2020. godine, poslovni broj K-200/2018-14 (list 15-20 spisa), koja presuda je pravomoćno potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17. prosinca 2020. godine, poslovni broj Kž-121/2020-4 (list 21-25 spisa), proizlazi kako je motiv izrečene prijetnje bio taj što je tužiteljica svome suprugu i obitelji nedavno prije toga otkrila dugo čuvanu tajnu da ju je tuženik u djetinjstvu seksualno zlostavljao.

15.2. Naposljetku, vještak Nenad Horvat je detaljno obrazložio da je tužiteljica detaljno, koherentno i uvjerljivo pričala o izrečenoj prijetnji, ali i o prethodnim negativnim iskustvima koje je imala sa tuženikom. Točnije, vještak Horvat je ocijenio kako je tužiteljica je odgovarajućom neverbalnom i emocionalno-afektivnom ekspresijom popratila svoju verbalizaciju traumatičnog sadržaja i time joj značajno dala na autentičnosti i vjerodostojnosti.

15.3. Sve te okolnosti upućuju na zaključak da je tužiteljica imala negativno i traumatično iskustvo sa tuženikom, a koje je tužiteljica dugo potiskivala, međutim, negativne posljedice tog iskustva su ponovno reaktivirane počinjenim kaznenim djelom.

16. Duševno zdravlje predstavlja pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

17. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, predmetni štetni događaj nedvojbeno predstavlja povredu prava osobnosti koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade. Naime, tužiteljici su izrečene zastrašujuće riječi kojima se prijeti njenom životu, ali i životu njene obitelji, a što je rezultiralo osjećajem straha kod tužiteljice. Navedene riječi su izrečene od strane tuženika, s kojim je tužiteljica imala prethodno traumatično iskustvo, a štetne posljedice tog iskustva su ponovno reaktivirane sa izrečenom prijetnjom. Štetni događaj je tužiteljicu pogodio na osobnoj i socijalnoj razini te je rezultirao sa obiljem loših emocija, odnosno obiljem negativnog i neugodnog psihološkog materijala. Tužiteljica posljedice štetnog događaja uspijeva kompenzirati pojačanim ulaganjem psihičkih napora i trošenjem psihičke energije na traumu kako bi sačuvala ravnotežu i funkcionalnost. Tužiteljica je prisiljena trajno trošiti 10% svoje psihičke energije kako bi stvari držala pod kontrolom te je za taj omjer trajno umanjena njezina životna aktivnost.

19. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je riječ o neznatnoj povredi prava osobnosti tužiteljice, već upravo suprotno, predmetni štetni događaj je znatno povrijedio duševno zdravlje tužiteljice i predstavlja ozbiljnu povredu njezinog prava osobnosti.

20. Uzevši u obzir sve duševne boli koje je tužiteljica pretrpjela radi štetnog događaja, posebice trajno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 10%, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u utuženom iznosu od 4.977,11 eura / 37.500,00 kuna, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

21. Tužiteljica ima pravo i na zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 4.977,11 eura, koja teče od dana podnošenja tužbe, tj. od 8. ožujka 2021. godine, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, sukladno čl. 1103. ZOO-a.

22. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženika se ne mogu prihvatiti, a radi čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu. Dakle, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić