-

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4423/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Valjak, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Raiffeiseinbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2977/2022-12 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2977/2022-12 od 27. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2977/2022-12 od 27. veljače 2023. za parnični trošak tužitelja SŽ u svoti od 1.527,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2023. pa do isplate. II Uvažava se žalba tuženika Raiffeiseinbank Austria d.d. i preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2977/2022-12 od 27. veljače 2023. za svotu od 68,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2023. pa do isplate i rješava:

Odbija se tužitelj SŽ s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u svoti od 68,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2023. pa do isplate. .

III Odbija se tuženik Raiffeiseinbank Austria d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.223,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno označene svote pa do isplate dok je pod točkom II izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parnice u svoti od 1.596,17 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2023. pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava kao i povrede prava na pravično suđenje s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 13. veljače 2023. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na isplatu svota preplaćenih u ispunjenju ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu kojega su nesporno, 1. ožujka 2007. zaključili tužitelj kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti 15.415,34 CHF uz rok otplate od 84 mjeseca (dalje: Ugovor o kreditu) kojom je ugovorena isplata kredita po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja a tečaj CHF se mijenjao tijekom korištenja kredita.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući kao prethodno pitanje ništetnim dio odredbi Ugovora o kreditu upućujući na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, sukladno kojem je ništetna odredba zaključena između stranaka o valutnoj klauzuli i sudi isplatu nesporno utvrđene razlike između svota plaćenih po tečaju CHF na dan korištenja kredita u odnosu na tečaj koji je važio na dan plaćanja po tužitelju.

8. U ovom postupku kao pojedinačnom, odlučujući primjenom odredbe čl. 12. st. 1. ZPP, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak, što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Ovo stoga, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

10. S obzirom je tuženik radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja o odredbama ugovora, nije imao dokaznih prijedloga u smislu zaključka iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. a saslušanjem tužitelja je utvrđeno da je Ugovor o kreditu zaključen u svrhu kupnje automobila po uputi auto-kuće korišten isključivo za njegove osobne potrebe te da mu u banci nitko nije objašnjavao da bi se rata kredita mogla mijenjati zbog valutne klauzule niti se o odredbama Ugovora pregovaralo, je utvrđeno da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije bilo nikakvog pregovaranja, niti mogućnosti utjecaja tužitelja na njegov sadržaj pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama ukazivanjem tuženika na to, da je tužitelj upoznat sa svim pravnim posljedicama pravnog posla te da su sporne odredbe tužitelju bile razumljive i o njima se pojedinačno pregovaralo kao i da je imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu euro ili CHF.

11. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, postupio suprotno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1.ZZP.

13. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje u tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

14. Slijedom iznijetog je prvostupanjski sud pravilno o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi odlučio sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP.

15. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

16. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

18. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

19. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 23. svibnja 2022. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu nastupila dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

20. I naposlijetku, neosnovan je i žalbeni razlog povrede prava na pravično suđenje jer je pobijana prvostupanjska odluka obrazložena i niti na koji način nije došlo do povrede prava na procesnu jednakost s obzirom da stranke nisu imale nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga te su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud zanemario navode i dokazne prijedloga tuženika.

21. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kao i odredbe čl. 1115. ZOO pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je, glede dijela prvostupanjske presude pod točkom I izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u ovom označenom dijelu.

22. Odluka o parničnom trošku je donijeta sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP a prvostupanjski sud je pravilno obredio ukupni trošak za poduzete radnje tužitelja, zastupanog po odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 42/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa) jer prema njezinoj odredbi Tbr. 48.3., kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

23. Također je opravdan trošak sastava podneska od 24. siječnja 2023. u kojemu je tužitelj, uz to što je tužbeni zahtjev izrazio u valuti euro, dao i očitovanje o navodima tuženika glede statusa potrošača tužitelja te je također postavio konačni tužbeni zahtjev u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata kao i za parnični trošak a ne samo u odnosu na valutu obveze pa je taj trošak prvostupanjski sud pravilno obredio primjenom odredbe Tbr. 8.1. Tarife.

24. Kako se na pripremnom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari je trošak priznat sukladno Tbr. 9.1. Tarife pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijane presude za svotu parničnog troška od 1.527,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

27. veljače 2023. pa do isplate.

25. Međutim, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo jer je tužitelju obredio trošak pristojbe na presudu u svoti od 517,56 kuna odnosno, 68,69 eura, koji trošak tužitelj nije imao pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP prihvaćena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijane presude za svotu od 68,69 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2023. pa do isplate, koji zahtjev je odbijen.

26. Trošak sastava žalbe tuženiku nije priznat jer je sa ovom radnjom uspio samo u dijelu sporednog traženja (čl. 154. st. 1. u svezi odredbi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis