Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2715/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Josipu Valiću, odvjetniku u Puli-Pola, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj 541/2022-24 od 24. travnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja HZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj 541/2022-24 od 24. travnja 2025. godine u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja HZ i ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-541/2022-24 od 24. travnja 2025. godine, kao i odluka o trošku, sadržana u točki III izreke prvostupanjske presude, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbacuje se tužba u odnosu na tužbene zahtjeve koji glase:

"1. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 26.07.2004.god. u dijelu koji glasi: « … sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. »,pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

2. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 26.07.2004.god. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.2. koja glasi: « … prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. », u odredbi čl.3.II.2. koja glasi: « … po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan plaćanja, odnosno na dan plaćanja kako je to određeno Odlukom o kamatnim stopama Banke. » u odredbi čl.3.II.3. koja glasi: « Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća. » pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana."

2. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.342,73 tadašnje kune, odnosno, 1.903,61 euro sa zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim u točki I. „3“. izreke prvostupanjske presude, te iznos od 37.820,34 tadašnjih kuna, odnosno 5.019,62 eura, sa zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim u točki I. „4“. Izreke prvostupanjske presude, i iznos od 17.696,91 tadašnjih kuna, odnosno 2.348,78 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

3. Ujedno se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

4. Protiv rješenja i presude, u dijelu pod točkom I. i II. izreke, kao i u dijelu pod točkom III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška, žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. U provedenom postupku, u pogledu isplate zatraženih iznosa sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u tom dijelu presuda nije nejasna i proturječna razlozima presude.

7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koja ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Naime, nesporno je da su stranke 26. siječnja 2016. godine sklopile Aneks uz Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine ( dalje: Aneks) radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, a kojim su regulirani način i rokovi otplate kredita, i u kojem je određena metodologija promjene kamatne stope, navedena u planu otplate kao sastavnim dijelom Aneksa.

10. Taj Aneks ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), koji je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. godine koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to iz razloga što je s vremenom izričito jačao tečaj CHF, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošača u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju po području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

11. Glede valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju ZID ZPK/15 odlučivao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 koji je rješenjem od 4. ožujka 2020. godine, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ocjenjujući da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuje ZOO, slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu kojim su u eventualnoj koliziji s odredbama ZID ZPK/15 o konverziji, dovesti do nišetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

12. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Aneks ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

13. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Aneksom Ugovoru o kreditu, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

14. To ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.

15. Tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Aneksa nije više u imovini tuženika bez pravne osnove.

16. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane odredbom čl. 1111. ZOO, s obzirom na to da su na taj način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu, iskorištene za otplatu njegovog kredita u EUR i to radi namirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

17. Pri tome je od odlučnog značaja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije jer je bio upoznata s rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom, što je izričito potvrdio i potpisao predmetni Aneks.

18. Sklapanjem predmetnog Aneksa ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

19. Stoga je tužitelj kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), pa nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu i promjeni kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15 uključuje i te uplate.

20. Imajući u vidu navedeno sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženika nisu osnovani, zbog čega je valjalo, u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

21. Međutim, osnovani su navodi u žalbi tužitelja jer sud prvog stupnja, glede utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

22. Naime, sud prvog stupnja nije imao osnove odbaciti tužbu tužitelja glede utvrđenja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te odredbi o valutnoj klauzuli kojoj je glavnica vezana uz CHF.

23. Naime, tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti tih odredbi, u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP, s obzirom da je to posebnim propisima predviđeno, budući da tužitelj kao potrošač ima pravo zahtijevati utvrđenje predmetnih odredbi ugovora ništetnim jer ništetnost ima ex tunc učinak, dakle, od sklapanja ugovora.

24. Stoga je sud prvog stupnja sukladno presudama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, trebao utvrditi jesu li povrijeđeni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope i kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojim se nije pojedinačno pregovaralo, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, te u svezi zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke i u vezi s tim i je li to, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Pri tome je sud prvog stupnja trebao imati u vidu presudu suda EU broj C-23/13 od 30. travnja 2014. godine u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, kojom je odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive treba tumačiti na način da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

26. Sukladno tome, sud prvog stupnja trebao je utvrditi je li tuženik sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ili su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika u ugovoru, pa u skladu s tim utvrditi radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), odnosno jesu li te odredbe ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP.

27. Kako sud prvog stupnja to nije utvrđivao niti o tome dao razloge, to nisu utvrđene sve činjenice relevantne za ocjenu ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

28. S tim u svezi sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio i zahtjeve stranaka za naknadu troška parničnog postupka, pri čemu je trebao uzeti u obzir činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna strana protiv tuženika (trgovca) kao jače strane u njihovom međusobnom pravnom odnosu, kao i praksu Europskog suda za ljudska prava (presuda H i I od 6. rujna 2016.), zbog čega ni u tom dijelu činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

29. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti rješenje suda prvog stupnja, kao i odluku o trošku, te predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak.

30. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje ovim rješenjem ukazano, te utvrditi sve činjenice relevantne za ocjenu jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima uslijed toga što se radi o odredbama koje su bile sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika i sukladno tom utvrđenju ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva glede utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi i za svoju odluku dati valjano obrazložene razloge.

31. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu 4. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb