Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2396/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv I- tuženice OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o. u Splitu, Sukoišanska 4, i nasljednika sada pok. II-tuženika KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to: DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi I-tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2263/2023-63 od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2263/2023-63 od 11. listopada 2024. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojom je tužiteljici naloženo naknaditi I-tuženici parnični trošak u iznosu od 2.812,50 eura.

II. Odbija se žalba I-tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2263/2023-63 od 11. listopada 2024. u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim I-tuženici nije dosuđen zatraženi parnični trošak preko dosuđenog iznosa troška od 3.125,00 eura.

III Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 2263/2023-63 od 11. listopada 2024. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi I-tuženici parnični trošak u iznosu od 312,50 eura na način da se zahtjev I-tuženice za naknadu parničnog troška u tom iznosu odbija.

IV. Odbija se zahtjev I-tuženice za naknadu troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da su tuženici OT i KT nedostojni nasljeđivanja ostaviteljice ŽT rođene R iz [adresa]."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženoj pod 1. OT parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR (slovima: tri tisuće stotinu dvadeset pet eura).«

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude u dijelu točke II. izreke kojim I-tuženici nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa troška od 3.125,00 eura, žalbu je podnijela I-tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i naložiti tužiteljici naknaditi I-tuženici parnični trošak u cijelosti. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 937,50 eura.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu I-tuženice osporava navode istaknute u žalbi smatrajući da su isti neosnovani.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da su njezina sestra OT (ovdje I-tuženica) i brat KT, sada pok.(ranije II-tuženik), nedostojni nasljeđivanja njihove majke ŽT.

5.1. Tužbeni zahtjev tužiteljica u tužbi temelji, u bitnome, na tvrdnjama da su tuženici tijekom života ŽT pokrenuli postupak za oduzimanje njezine poslovne sposobnosti i da su je protiv njezine volje potjerali iz vlastitog doma i zauzeli nekretnine u njezinom vlasništvu te odnijeli i zadržali za sebe sve pokretnine, kao i veliki iznos novca u stranoj valuti.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:

- da je vođen postupak radi oduzimanja poslovne sposobnosti roditelja stranaka, sada pok. NT i pok. ŽT, ali su oboje umrli prije donošenja odluke u tom postupku,

- da su tuženici obavijestili Centar za socijalnu skrb o lošem zdravstvenom stanju njihovih roditelja radi procjene postoje li uvjeti da im se oduzme poslovna sposobnost,

- da su NT i ŽT pisano opunomoćili tuženike da se pobrinu za njihovo liječenje, smještaj u ustanovu za starije i nemoćne, da upravljanju njihovom imovinom te istu koriste za njihovo uzdržavanje i troškove liječenja i smještaja uz napomenu da se tužiteljica kao kćerka ne želi brinuti o roditeljima.

7. Prvostupanjski sud je razmatrajući tvrdnje tužiteljice u tužbi te pozivajući se na odredbu čl. 125. st. 1. toč. 1-4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 – dalje: ZN) ocijenio da tužiteljica ničim nije dokazala da bi se u odnosu na njezinu sestru OT i brata KT ispunile pretpostavke iz tih odredbi, pa je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev odbio.

7.1. U točki II. izreke prvostupanjski sud je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) te čl. 155. ZPP, čl. 156. st. 1. ZPP i čl. 164. ZPP te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 37/2023 – dalje: OT), odlučio o troškovima postupka.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon donošenja pobijane presude 11. listopada 2024., II-tuženik KT umro **.**.2024., te je prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da su DT, PT i BT zakonske nasljednice pok. KT, donio 10. ožujka 2025. rješenje kojim se postupak nastavlja te pozvao zakonske nasljednice da preuzmu postupak.

9. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Žalba tužiteljice je neosnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.

11. Žalba I-tuženice je neosnovana.

12. Ističući žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, tužiteljica ne navodi koje apsolutno bitne povrede su počinjene u postupku pred prvostupanjskim sudom niti iz sadržaja vrlo opširne žalbe nije moguće uočiti i identificirati određenu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju bi istaknula tužiteljica u žalbi, a ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. U odnosu na žalbene navode kojima tužiteljica problematizira način dostave tijekom prvostupanjskog postupka, smatrajući da je zakonita dostava samo dostava putem oglasne ploče, valja navesti da je način dostave pismena strankama propisan odredbama čl. 141. – 143. ZPP te da iz stanja spisa proizlazi da je dostava tužiteljici obavljana sukladno navedenim zakonskim odredbama kojima je detaljno propisan postupak dostave pismena, a što u konkretnom slučaju znači da je tužiteljici dostava izvršena putem oglasne ploče nakon što je dostava tužiteljici bila bezuspješna putem pošte i nakon toga bezuspješna putem dostavljača, zbog čega su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

14. Neosnovano tužiteljica opširnim žalbenim navodima osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14.1. Sadržaj žalbe se u većini dijela odnosi na opisivanje osobnih odnosa između stranaka kao i odnosa stranaka s njihovim ocem, pa kako je predmet ovog postupka utvrđivanje odlučnih činjenica u vezi nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje majke stranaka ŽT, to navodima kojima tužiteljica detaljno iznosi odnos tuženika prema njihovom ocu i prema tužiteljici, te odnos tužiteljice sa ocem, nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

15. U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji tužiteljica ističe u žalbi, ali na koji i ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valja poći od navedenih tvrdnji tužiteljice u tužbi na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev (točka 5.1. ovog obrazloženja) te tvrdnji danih u iskazu tužiteljice pred prvostupanjskim sudom - da se o roditeljima stranaka nije trebalo brinuti jer su bili dobro zdravstvenog i imovnog stanja, a da su tuženici krivo prikazali potrebu brige za njih, ali da se za roditelje nisu brinuli.

16. Mjerodavno materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari je odredba čl. 125. ZN kojom je propisano:

Nedostojan je naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke:

1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;

2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini; 3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku;

4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

17. Razmatrajući navedene tvrdnje tužiteljice u točkama 5.1. i 15. ovog obrazloženja u kontekstu citirane zakonske odredbe, i po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije dokazala da su ispunjene pretpostavke za nedostojnost tuženika da naslijede njihovu majku ŽT.

17.1. Ovdje valja dodati i da su tvrdnje tužiteljice, same za sebe, nejasne u pogledu razloga za nedostojnost za nasljeđivanje, prvenstveno iz točke 4. citirane zakonske odredbe, budući da se iz iscrpnih navoda isticanih tijekom postupka, a koje tužiteljica detaljno ponavlja u žalbi, ne može razaznati u čemu su tuženici značajno zanemarili obvezu uzdržavanja, osobito ako se ima u vidu iskaz tužiteljice da roditeljima stranaka nije bilo potrebna nikakva briga i pomoć. Tužiteljica sadržajem svojih opširnih tvrdnji ističe svoje viđenje karakternih osobina njezine sestre i brata te eventualno njihovu sklonost za stjecanjem materijalnih dobara roditelja stranaka kao i svoj subjektivni odnos prema tome, a koje okolnosti ni u kom slučaju ne mogu predstavljati valjanu argumentaciju da bi se radilo o nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje u smislu odredbe čl.125. ZN.

18. Stoga je slijedom navedeno na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

19. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude.

19.1. Naime, prvostupanjski sud je priznao i dosudio trošak zastupanja punomoćnika I-tuženice na ročištima 25. veljače 2019., 18. siječnja 2021., 9. studenoga 2023., 23. travnja 2024. i 12. lipnja 2024. prema Tbr. 9/2 OT – trošak za ostala ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pri čemu je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud propustio utvrditi prema stanju spisa da se radilo o ročištima na kojima dostava poziva za ta ročišta tužiteljici nije bila uredno iskazana, a u kojem slučaju nema pretpostavki za održavanje ročište i raspravljanje kako o materijalnim pitanjima tako i o procesnim pitanjima. U situaciji kada se ročište odgađa zbog neuredne dostave za neku od stranaka, punomoćnik stranke koji je pristupio na ročište ima pravo na trošak za pristup na ročište koje je odgođeno prije raspravljanja, a kako je to predviđeno Tbr. 9/5 OT, tako da I-tuženici pripada trošak za pristup njezinog punomoćnika na pet navedenih ročišta, za svako po 62,50 eura (Tbr. 9/5 te Tbr. 54 OT i Tbr. 46 OT).

19.2. U ostalom dijelu odluka o troškovima postupka je pravilna, a žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluke u tom dijelu.

19.3. Stoga je slijedom navedenog na temelju čl. 368. st. 1. ZPP valjalo djelomično odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi I-tuženici parnični trošak u iznosu od 2.812,50 eura (točka I. izreke), a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi I-tuženici parnični trošak u iznosu od 312,50 eura i u tom dijelu zahtjev I-tuženice za naknadu parničnog troška odbiti (točka III. izreke).

20. Neosnovano I-tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim joj nije dosuđen zatraženi trošak preko iznosa od 3.125,00 eura, jer je sud u tom dijelu prvostupanjski sud dao jasne razloge, pri čemu valja dodati da je prvostupanjski sud opisno, navodeći tekstualni sadržaj tarifnih brojeva OT, naveo na koji način je odredio zatraženi trošak tuženika, pa to što prvostupanjski sud nije numerički označio tarifne brojeve za radnje poduzete po punomoćniku I-tuženice za koje mu je priznao trošak, ne predstavlja nedostatak zbog kojeg se odluka o troškovima postupka ne može ispitati, a kako to I-tuženica navodi u žalbi.

20.1. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno o žalbi I-tuženice kao u točki II. izreke.

21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev I-tuženice za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić