Posl. br. P-585/2023-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E ŠE NJ E

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, kojeg zastupa Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnika odvj. Franu Bazinu te zz punomoćnice tuženika, odvjetničke vježbenice BG, dana 04. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, da tužitelju HG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.113,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,22 EUR od 01.07.2007. do isplate,

- na iznos od 2,01 EUR od 01.09.2007. do isplate,

- na iznos od 2,42 EUR od 29.11.2007. do isplate,

- na iznos od 2,98 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 3,52 EUR od 28.02.2008. do isplate,

- na iznos od 9,53 EUR od 30.03.2008. do isplate,

- na iznos od 3,10 EUR od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 2,00 EUR od 30.05.2008. do isplate,

- na iznos od 4,18 EUR od 29.06.2008. do isplate,

- na iznos od 0,59 EUR od 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 0,97 EUR od 30.08.2008. do isplate,

- na iznos od 2,81 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 21,49 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 8,90 EUR od 28.11.2008. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 28.12.2008. do isplate,

- na iznos od 24,95 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 25,69 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 21,81 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 23,43 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 19,65 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 16,42 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 18,29 EUR od 25.07.2009. do isplate,

- na iznos od 17,86 EUR od 29.08.2009. do isplate,

- na iznos od 18,34 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 EUR od 30.10.2009. do isplate,

- na iznos od 19,52 EUR od 27.11.2009. do isplate,

- na iznos od 22,86 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 24,93 EUR od 30.01.2010. do isplate,

- na iznos od 25,61 EUR od 26.02.2010. do isplate,

- na iznos od 30,68 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 29,58 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 32,85 EUR od 29.05.2010. do isplate,

- na iznos od 47,12 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 38,43 EUR od 29.07.2010. do isplate,

- na iznos od 52,64 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 51,19 EUR od 23.09.2010. do isplate,

- na iznos od 44,51 EUR od 27.10.2010. do isplate,

- na iznos od 52,32 EUR od 27.11.2010. do isplate,

- na iznos od 64,62 EUR od 29.12.2010. do isplate,

- na iznos od 59,92 EUR od 28.01.2011. do isplate,

- na iznos od 63,48 EUR od 27.02.2011. do isplate,

- na iznos od 58,87 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 59,63 EUR od 29.04.2011. do isplate,

- na iznos od 77,16 EUR od 29.05.2011. do isplate,

- na iznos od 79,91 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 87,77 EUR od 26.07.2011. do isplate,

- na iznos od 97,62 EUR od 26.08.2011. do isplate,

- na iznos od 78,70 EUR od 29.09.2011. do isplate,

- na iznos od 78,82 EUR od 28.10.2011. do isplate,

- na iznos od 76,52 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 79,77 EUR od 29.12.2011. do isplate,

- na iznos od 85,31 EUR od 28.01.2012. do isplate,

- na iznos od 85,93 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 83,29 EUR od 29.03.2012. do isplate,

- na iznos od 85,16 EUR od 27.04.2012. do isplate,

- na iznos od 86,05 EUR od 25.05.2012. do isplate,

- na iznos od 84,66 EUR od 29.06.2012. do isplate,

- na iznos od 83,09 EUR od 20.07.2012. do isplate,

- na iznos od 83,55 EUR od 30.08.2012. do isplate,

- na iznos od 80,45 EUR od 29.09.2012. do isplate,

- na iznos od 83,54 EUR od 30.10.2012. do isplate,

- na iznos od 85,23 EUR od 29.11.2012. do isplate,

- na iznos od 83,99 EUR od 29.12.2012. do isplate,

- na iznos od 77,14 EUR od 29.01.2013. do isplate,

- na iznos od 81,15 EUR od 26.02.2013. do isplate,

- na iznos od 83,79 EUR od 29.03.2013. do isplate,

- na iznos od 81,48 EUR od 28.04.2013. do isplate,

- na iznos od 75,29 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 77,56 EUR od 27.06.2013. do isplate,

- na iznos od 76,37 EUR od 28.07.2013. do isplate,

- na iznos od 78,76 EUR od 29.08.2013. do isplate,

- na iznos od 80,76 EUR od 25.09.2013. do isplate,

- na iznos od 81,35 EUR od 25.10.2013. do isplate,

- na iznos od 82,56 EUR od 29.11.2013. do isplate,

- na iznos od 83,57 EUR od 28.12.2013. do isplate,

- na iznos od 83,54 EUR od 28.01.2014. do isplate,

- na iznos od 85,92 EUR od 27.02.2014. do isplate,

- na iznos od 85,62 EUR od 26.03.2014. do isplate,

- na iznos od 84,06 EUR od 27.04.2014. do isplate,

- na iznos od 82,68 EUR od 21.05.2014. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2007. godine određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju HG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.141,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.studenog 2025.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja njegove tražbine prema tužitelju na ime preplate za iznose kada je tečaj bio niži, s tražbinom tužitelja iz točke I izreke ove presude.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i podnesku od 28.kolovoza 2023.godine navodi da je s tuženikom sklopio 24.svibnja 2007. ugovor o kreditu broj 9012529856 kojim ugovorom mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos kredita od 22.807,51 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan plaćanja.

2.Navodi da prilikom sklapanja ugovora, tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, već mu je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF, a k tome je promjenjiva jednostranom odlukom banke te su u predmetnom ugovoru o kreditu postojala dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana uz CHF i promjenjiva kamatna stopa) što ukazuje da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, niti tijekom otplate nije mogao znati koliko će iznositi njegova kreditna obveza.

3.Dodaje da je navedeni ugovor standardni ugovor tuženika na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati te je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. i u odnosu na tuženika presuđeno da su ništetne odredbe ugovora, koje su na identičan način sadržane i u predmetnom ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika, a u odnosu valutnu klauzulu gdje je glavnica vezana za CHF, a sud je u ovom postupku vezan za utvrđenja iz navedene presude temeljem čl.502.c ZPP-a.

4.Stoga tužitelj smatra da ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, jer je navedenim pravomoćnim presudama utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli CHF, pa mu je tuženik dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetnih odredbi, zajedno sa zateznim kamatama od plaćanja svakog anuiteta, budući je tuženik nepošteni stjecatelj.

5.Kako je tužitelj predmetni kredit, zbog primjene ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, preplatio za iznos od 4.144,61 EUR, to tužitelj, nakon što mu je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju, u podnesku od 28.kolovoza 2023. predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati ovaj iznos sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog anuiteta, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

6.Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 04. srpnja 2024. precizirao tužbeni zahtjev, te potražuje iznos od 4.113,01 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog anuiteta te potražuje troškove postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

7.U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ne osporava da je s tužiteljem sklopio predmetni Ugovor o kreditu. Tuženik ističe prigovor zastare, te smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz presude povodom tužbe u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, jer zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe na koji se poziva tužitelj nije identičan, niti može biti, zahtjevu ovopredmetnog tužitelja temeljem konkretnog ugovora, te ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

8.Tuženik ističe da je ugovor o kreditu sklopljen između stranaka u potpunosti konzumiran i isplaćen, čime je ugovor o kreditu prestao, dok se tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača odnosi samo ako i dok postoji postupanja koje je protivno točno specificiranim odredbama ZZP-a. Kako je ugovorni odnos utužen u ovom predmetu okončan, to ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti te se ne mogu primijeniti utvrđenja iz predmeta Potrošač.

9.Nadalje, tuženik smatra da ugovaranje valutne klauzule nije nepošteno, niti nezakonito, već je u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima i prema mišljenju tuženika, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te dodaje da je tužitelj bio informiran o svim parametrima za donošenje odluke, o svim elementima ugovora i njegovim posljedicama kao i značajkama istog te se tužitelj svjesno odlučio za predmetni ugovor.

10.Tuženik navodi da je tužitelj svojom voljom izabrao ugovor s valutnom klauzulom u CHF te su stranke u ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju za sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF, a što je tužitelj potvrdio vlastoručnim potpisom te je ugovor i solemniziran, odnosno sklopljen u obliku javnobilježničkog akta .

11.Tuženik dodaje da je tužitelj bio informiran o svim elementima ugovora o kreditu, njegovim posljedicama i svim značajkama istog te smatra da se nakon zatvaranja kredita ništetnost više ne može isticati. Dodaje da tužitelj pogrešno tumači zakonske odredbe, a kako se u konkretnom slučaju radi o kreditu s valutnom klauzulom, a ne o kreditu u kunama, to se tuženik u potpunosti protivi izračunu tužitelja.

12.Tuženik opreza radi prigovara da bi tužitelj bio potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača,

13.Nadalje, tuženik ističe prigovor radi prebijanja i to za iznose koji su eventualno manje plaćeni od onoga kako to tužitelj potražuje i to zato jer je tečaj bio niži od onoga koji tužitelj postavlja kao relevantan u ovoj pravnoj stvari, ali napominje da osnova za isplatu nema.

14. Tuženik predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka, jer je prema mišljenju tuženika valutna klauzula izričito dopuštena zakonom, a tuženik je tužitelja u cijelosti informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja.

15.Tužitelj je naveo da je prigovor radi prijeboja u zastari, te da isti treba specificirati najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

16.U toku postupka izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj 9012529856 od 24.05.2007., u obavijest o konačnoj otplati navedenog kredita, u plan otplate, u pregled uplata po kreditu, u knjigovodstvenu karticu, u izračun tečajne razlike, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. te se vještak Ručević pisanim putem dva puta očitovao na prigovore tuženika i saslušan je tužitelj.

17.Precizirani tužbeni zahtjev je osnovan.

18.Nesporna je činjenica da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 9012529856 dana 24.05.2007., kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 22.807,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom , te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja.

19.Nadalje, nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te isto tako nije sporno da je kredit otplaćen .

20.Tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplaćen, jer se u ovom postupku kao prethodno pitanje utvrđuje da li su ništetne odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula , budući da se temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18., 126/21.,114/22.,156/22.,155/23 – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, te temeljem čl. 327. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, te tužitelj stoga, iako je kredit otplatio, ima pravo tražiti vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora.

21. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on 2007. trebao kupiti automobil za privatne potrebe na kredit te je otišao kod tuženika raspitivati se o uvjetima kredita i što bi bilo najbolje te mu je službenica u banci rekla da je kredit s valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji. Kako mu je rekla da je kredit s valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji , on se dalje nije raspitivao za druge opcije te se odlučio za kredit s valutnom klauzulom u CHF.

22.Tužitelj navodi da on s djelatnicom tuženika nije pregovarao o odredbama ugovora, već mu je pružen gotov formular ugovora koji je u jednom dijelu pročitao, ali nije čitao do kraja, jer mu je sve izgledalo povoljno, te dodaje da njega djelatnica banke nije upozorila da bi mu rate kredita mogle nešto značajnije rasti zbog rasta tečaja CHF te ga isto tako nije upozorila da HNB ne štiti tečaj CHF kao što to štiti za euro. Negdje na sredini otplate rate su mu počele jako rasti, a da on nije znao zbog čega je došlo do ovako naglog porasta rate, niti mu je to tko objasnio, iako je išao u banku pitati. Tužitelj navodi da je on kredit jako teško otplatio i dodaje da taj kredit sigurno ne bih uzeo da je znao da će mu rate zbog valutne klauzule u CHF tako jako rasti. U vrijeme uzimanja kredita radio je u poduzeću Tempo kao skladištar te nikad nije bio vlasnik ni poduzeća, ni obrta i automobil je kupio za svoje privatne potrebe.

23.Sud je prihvatio logičan, životan i uvjerljiv iskaz tužitelja da je on sredstvima kredita kupio osobni automobil za svoje privatne potrebe, jer je njegov iskaz u skladu s dokumentacijom u spisu, te je iz ugovora o kreditu utvrđeno da se radilo o tipskom potrošačkom ugovoru čija je namjena bila kupnja osobnog vozila, te sud vjeruje tužitelju da mu tuženik nije ponudio nikakav drugi ugovor, jer mu je ovaj ugovor prezentiran kao najpovoiljniji i da ga djelatnici tuženika prije sklapanja kredita nisu informirali o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, budući je životno da on, da su mu objašnjeni svi rizici kredita s valutnom klauzulom u CHF i da mu je ponuđen neki drugi ugovor, ne bi uzeo kredit s valutnom klauzulom u CHF , već neki drugi, a tuženik ničim nije doveo u sumnju navode tužitelja.

24.Stoga se radilo o potrošačkom ugovoru u smislu članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/06., 47/07., 79/07.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, jer je iz iskaza tužitelja utvrđeno da su sredstva kredita iskorištena za kupnju osobnog vozila za vlastite potrebe, pa se stoga radilo o potrošačkom ugovoru i ovaj sud je stoga u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 04.07.2013.

25.Naime, u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 04. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

26.Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

27.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1.studenog 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno odredbama, Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

28.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o valutnoj klauzuli.

29.Uz to i prema mišljenju ovog suda odredbe Ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 24.svibnja 2007. ništetne su u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF.

30.Naime, nije sporno da je tuženik sklopio s tužiteljem standardni ugovor o kreditu, čije je odredbe unaprijed pripremio i formulirao tuženik, dakle i u konkretnom slučaju radi o standardnom ugovoru tuženika, koji je kao takav opisan pod točkom 2. presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem ugovoru je sadržana odredba o valutnoj klauzuli.

31.Da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu kakvog je tuženik sklapao s većim brojem potrošača, vidljivo je iz samog formulara ugovora, a tuženik nije ničim dokazao da se o pojedinim odredbama ugovora pregovaralo, a iz iskaza tužitelja utvrđeno je da nije upozoren na posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF, te da ga nitko nije upozorio na opasnost porasta tečaja CHF u odnosu na kunu izvan nekih uobičajenih granica, te je neodlučno što je tužitelj potpisao ugovor u čijoj je točci 11.9.navedeno da tužitelj izjavljuje da je poznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjena tečaja CHF, te potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjena tečaja CHF, jer mu to evidentno nije objašnjeno na valjan i njemu kao prosječnom potrošaču razumljiv način, a nije sporno da se radilo o tipskoj odredbi ugovora.

32.Stoga je sud na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, te iskaza tužitelja utvrdio da su ugovorne odredbe iz ugovora koji su stranke sklopile kojima se glavnica i mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je banka propustila prije i u vrijeme zaključivanja ugovora informirati tužitelja kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te su iz istih razloga ništetne navedene odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula.

33.Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, jer je priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

34.Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetnih odredbi nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. U navedenom tipskom ugovoru, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a nuđenjem najniže ugovorne kamate ( prilikom sklapanja ugovora) za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

35.Prema mišljenju ovog suda, tužitelj u konkretnom slučaju nije bio informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke o sklapanju kredita s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak, jer se radilo o tipskom ugovoru, a u pravomoćnoj sudskoj odluci povodom tužbe za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u navedenim ugovorima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

36.S obzirom na sve naprijed navedeno, ocjenjujući ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ovaj sud zaključuje da su navedene odredbe za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljive u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, slijedom čega je ista ništetna.

37.Kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne, to tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan korištenja kredita bio jedini tečaj koji je tužitelju bio poznat.

38.Naime, temeljem čl.323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, pa je stoga tuženik, dužan tužitelju vratiti novčane iznose koje je primio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

39.Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan korištenja kredita 4,424404 kn za 1 CHF, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da razlika obveza ( ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio) u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 30.06.2007.g., do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 4.113,01 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlike), a pojedini mjesečni iznosi razlike u eurima prikazani su u stupcu "j1" u tabeli 1 njegovog nalaza.

40.Razlika obveza, ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj manje platio, u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 30.09.2006. do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF, primijenjenog kod otplate na dan plaćanja pojedine obveze i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi ukupno -4,09 EUR, a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "j1" tabele 1 iz nalaza.

41.Tužitelj nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka Ručevića, dok je tuženik prigovorio, te u bitnome navodi da nalaz i mišljenje nije izrađen sukladno pravilima struke i dokumentaciji u spisu te istome prigovara u cijelosti, kao neosnovanom, jer ne počiva i ne temelji se na dokumentaciji koja prileži spisu te je kontradiktoran materijalnim dokazima i sačinjen je protivno pravilima struke. Tuženik navodi da je u nalazu i mišljenju predmet vještačenja razlika anuiteta koji se sastoji od glavnice i kamata, čime je vještačenjem obuhvaćena svaka promjena kamatne stope, a time i valute na tu promjenu kamatne stope, a utuženje kamata i njezinih promjena je u zastari. Kako su sve promjene vezane uz kamatnu stopu, pa tako i razlike tečaja koje se odnose na kamatu u zastari, smatra da je nužno odvojiti dio povećane kamatne stope iz povećanog tečaja iz ovog obračuna, jer je taj dio u zastari.

42.Nadalje, tuženik navodi da vještak u svom nalazu i mišljenju mijenja ugovorni odnos među strankama te kreira novi, jer kredit koji je bio s valutnom klauzulom vještači kao da je bilo ugovoreno da bude isplaćen u kunama.

43.Vještak Zrinko Ručević očitovao se pisanim putem na prigovore tuženika te je naveo da predmet ovog postupka nema veze s promjenom kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita, već jedino i isključivo ima veze s promjenom tečaja, te naglašava da anuitet kako ga je tuženik tužitelju obračunavao u valuti CHF nije sporan, a tečajne razlike računaju se na način da se nesporni anuitet kojeg je tuženik tužitelju obračunavao množi razlikom tečajeva (stvarno primijenjenog s jedne strane i početnog tečaja s druge strane) te nema nikakvih dijelova tečajnih razlika koje bi trebalo isključiti.

44.Nadalje, vještak navodi da tuženik u prigovoru nigdje ne obrazlaže gdje je točno došlo do izračuna protivno pravilima struke i koju je to dokumentaciju vještak pogrešno uzeo u obzir ( ili ju nije uopće uzeo u obzir), niti ne navodi u kojem je dijelu nalaz i mišljenje kontradiktoran materijalnim dokazima u spisu, pa vještak smatra da se radi o potpuno paušalnim i neobrazloženim navodima na koje se nema što očitovati.

45.Vještak Zrinko Ručević ističe da njegov nalaz i mišljenje nije utemeljen na stvaranju bilo kakvog kreditnog iznosa, već je temeljen na zadatku kojeg mu je postavio sud, kao i na materijalnim dokazima u spisu.

46.Nadalje, vještak Ručević dodatno obrazlaže da se u izračunima polazi od otplatnog plana kojeg je tuženik primijenio u razdoblju otplate kredita te je iz tog otplatnog plana, za svaki mjesec preuzeta obveza iskazana u valuti CHF te se za svaki takav pojedini anuitet iskazan u valuti CHF iskazuje razlika po osnovi promjene tečaja na način da se obveza koja je stvarno bila obračunata i plaćena (dakle, upravo taj anuitet u CHF kojeg je tuženik tužitelju obračunao), pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarnog primijenjenog na dan plaćanja pojedine obveze i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita).

47.Vještak zaključuje da je vještačenje proveo stručno i objektivno te da je nalazom i mišljenjem odgovorio na postavljeni mu zadatak te u cijelosti ostaje kod izračuna kao i danog mišljenja.

48.Tuženik je prigovorio pisanom očitovanju vještaka Ručevića navodeći da on nije odgovorio na pitanje da li je prilikom izračuna u odnosu na valutu iz obračuna isključio utjecaj promjene kamatne stope, te ponavlja da se anuitet sastoji od glavnice i kamate, pa u slučaju kada vještak računa razliku u anuitetu u odnosu na valutu, nužno je i potrebno isključiti utjecaj promjene kamatne stope, a kako je u svom nalazu i mišljenju vještak u iznosima koji se odnose na valutu uračunao i iznose koji su u zastari i kojima je tuženik prigovorio, to navedeni izračun nije točan.

49.Sud je dostavio vještaku Ručeviću na očitovanje navedeni prigovor tuženika te je vještak ponovio da predmet ovog postupka nema veze s promjenom kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita, već ima veze jedino i isključivo s promjenom tečaja i ponovno je naglasio da anuitet kako ga je tuženik tužitelju obračunavao u valuti CHF sa svim promjenama kamatnih stopa nije sporan te da se tečajne razlike računaju na način da se nesporni anuitet, kojeg je tuženik tužitelju obračunavao, množi razlikom tečajeva (stvarno primijenjenog s jedne strane i početnog tečaja s druge strane) te da nema nikakvih dijelova tečajnih razlika koje bi trebalo isključiti i vještak Ručević u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

50.Tuženik je i nakon drugog očitovanja vještaka ostao kod svog prigovora ,ali nije predlagao provođenje novog vještačenja, a na ročištu 30.rujna 2025. je naveo da ne predlaže usmeno saslušanje vj.Ručevića .

51.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ručevića kao i njegova pisana očitovanja, budući je nalaz i mišljenje izrađen po nalogu suda i prema zadatku koji je sud dao vještaku, u skladu s pravilima struke, a izrađen je temeljem dokumentacije u spisu koju je dostavio tuženik, te su neosnovani prigovori tuženika da nalaz i mišljenje nije izrađen u skladu s dokumentacijom u spisu i da je kontradiktoran materijalnim dokazima, jer je iz nalaza i mišljenja vidljivo da je isti izrađen u skladu s Ugovorom o kreditu, početnim planom otplate kredita, pregledom uplata po kreditu, planom otplate kredita i knjigovodstvenom karticom, koje isprave je izradio tuženik te su prigovori tuženika paušalni i neutemeljeni i tuženik nigdje ne navodi konkretno s kojom je to dokumentacijom nalaz i mišljenje kontradiktoran. Nadalje, vještak se dva puta jasno očitovao da predmet ovog sudskog postupka nema veze s promjenom kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita, već ima jedino i isključivo veze s promjenom tečaja te da je on u izračunima pošao od otplatnog plana kojeg je tuženik primijenio u razdoblju otplate kredita, te je iz otplatnog plana preuzeta obveza iskazana u valuti CHF (anuitet u CHF), čija visina nije sporna, te je taj nesporni anuitet, kojeg je tuženik tužitelju obračunao pomnožen s razlikom tečajeva (stvarno primijenjenog s jedne strane i početnog tečaja s druge strane) te da nema nikakvih dijelova tečajnih razlika koje bi trebalo isključiti, te je vještak u pisanim očitovanjima odgovorio na sva pitanja tuženika i otklonio je sve njegove prigovore.

52.Prigovor zastare nije osnovan.

53.Naime, prema „Objedinjenom pravnom shvaćanju“ donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Nije sporno da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetnu poslovni broj P-1401/12 podnesena 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, te je zastara ponovno počela teći 14.lipnja 2018. kada je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača vezano uz valutnu klauzulu postala pravomoćna, a tužba u ovom predmetnu podnesena dana 14.lipnja 2023. godine.

54.Dakle od dana 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom postupku 14.lipnja 2023.g. nije protekao rok zastare od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a, slijedom čega potraživanje tužitelja nije u zastari , pa je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 4.113,01 eura sa zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog iznosa.

55.Naime, kako se imovina tuženika povećala za iznos od 24.113,01 euro , koji iznos je tuženik primio temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ovaj iznos zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete), a kako je to navedeno u pod točkom I izreke ove presude.

56.To stoga što je tuženik nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnima.

57.Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor radi prebijanja u i to za iznose koji su eventualno manje plaćeni od onoga kako to tužitelj potražuje , odnosno za sve negativne razlike, međutim njegov prigovor radi prebijanja nije određen, odnosno tuženik ne navodi koji iznos svoje eventualne tražbine traži da se prebije s tražbinom tužitelja, pa je stoga prigovor radi prebijanja odbačen, jer nije određen.

58.Nadalje tuženik predlaže da sud uzme u obzir tzv.negativne razlike, ali ne postavlja protutužbeni zahtjev, niti bilo kakav zahtjev za isplatu, pa su ovi njegovi navodi neodlučni, tim više što tužitelju za one mjesece kad je tečaj bio niži razlika nije dosuđena.

59.Naime , odlučna je činjenica da je u konkretnom slučaju uzrok ništetnosti ugovorne odredbe, (temeljem čega tužitelj kao potrošač ostvaruje pravo na vraćanje onog što je tuženik kao banka odnosno trgovac primio temeljem te ništetne odredbe), ponašanje samog tuženika koji je postupajući protivno zakonu, ostvario nepripadnu korist.

60.U takvoj situaciji, tužitelj kao potrošač, pa i u razdoblju kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od početno ugovorenog tečaja, nije ništa stekao od tuženika , pa da bi on kao nesavjesni stjecatelj, mogao na tome temeljiti neku svoju tražbinu prema tužitelju. Takva eventualna tražbina tuženika ne bi bila osnovana jer se ne radi o iznosima koje je tužitelj primio od tuženika na temelju ništetne odredbe ugovora , da bi mu ih bio dužan vratiti.

61.Slijedom navedenog tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti kako je to navedeno pod I izreke, te odbaciti prigovor radi prebijanja.

62. Odluka o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008.g.na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

63.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.

64.Troškovi tužitelja sastoje se od troška sastava tužbe za što je tužitelju prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje OT- e) odmjereno 200,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka: 12.01.2024., 07.03.2024.,04.06.2024.i 04.07.2024.g., svaki prema Tbr. 8. t. 1.OT-e, u iznosu od 200,00 eura, te zastupanja na ročištima: 15.04.2024. i 30.09.2025. godine, prema Tbr. 9. t. 1. OT-e, u iznosu od 200,00 eura po ročištu. Tužitelju je za sastav podneska od 28.08.2023., kojim je nakon primitka dokumentacije specificirao tužbeni zahtjev, u skladu s Tbr.8.t.3.OT-e priznato 100,00 EUR, pa su troškovi zastupanja 1.500,00 eura, na što je priznat PDV u iznosu od 375,00 eura .Tužitelju je na ime plaćenog predujma za financijsko vještačenje priznato 266,00 eura, te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 2.141,00 euro.

65.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a.

66.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 04. studenog 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika