1

                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž-316/2023-3.

 

                         

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                                      

                                                                               Poslovni broj: 7 Gž-316/2023-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                                                                                                                                         

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. O. d.d. Z., Z., OIB: …, protiv tuženika M. J. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. D. L.-V. & P. d.o.o. iz S., radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 2. ožujka 2023., poslovni broj: P-4221/2018., u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice C. O. d.d. Z. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 2. ožujka 2023., poslovni broj: P-4221/2018.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku M. J., OIB; …,  S., isplatiti tužitelju C. O. d.d., Z., OIB: … iznos od 325.162,00 kn / 43.156,41 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 03.06.2008. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 02.07.2008. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 01.08.2008. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 02.09.2008. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 01.10.2008. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 03.11.2008. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 02.12.2008. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 02.01.2009. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 02.02.2009. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 03.03.2009. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 06.04.2009. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 04.05.2009. do isplate,

-na iznos od 3.474,00 kn / 461,08 €ura od 16.06.2009. do isplate,

-na iznos od 280.000,00 kn / 37.162,39 €ura od 14.07.2009. do isplate,

te da mu naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.131,69 eura / 91.406,25 kuna  sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

 

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu je podnijela tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su razlozi presude proturječni, odnosno jer su pojedini dokazi krivo interpretirani od strane prvostupanjskog suda.  Tvrdi da se sudska nagodba u predmetu poslovni broj: IP-1821/94. sklopljena između tužitelja i tuženika ne odnosi na isplatu utuženog iznosa. Tvrdi da je tuženik 7. travnja 2003. uplatio iznos od 4.000,00 kuna/530,89 eur[1], dakle iznos veći od iznos kojeg je trebao po rješenju o ovrsi poslovni broj: Ovr-2309/02. čime da je u cijelosti prihvatio svoju odgovornost za nastanak prometne nezgode 22. travnja 1992., te da stoga prigovor tuženika da nije odgovoran za predmetni štetni događaj, a time i za štetu nije osnovan. Tvrdi da tuženik nije predložio dokaze iz koji bi proizlazio da nije odgovoran za predmetni štetni događaj. Tvrdi da tuženik nije koristio mogućnosti "intervencijskog efekta" u predmetnoj pravnoj stvari jer nema dokaza kojima bi osporio tužbeni zahtjev.  Mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio zastaru utuženog potraživanja jer je naveo krivi rok zastare od tri godine. Tvrdi da je oštećeniku Đ. L. od 5. rujna 1995. do 14. srpnja 2009. kontinuirano isplaćivao izgubljenu zaradu, a utuženo potraživanje se odnosi na razdoblje od lipnja 2008. do 14. srpnja 2009. Tvrdi da je prvostupanjski sud odbio provođenje dokaza koje je predložila čime da je počinjena bitnu povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a. Pobija odluku i o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da joj tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe, time što prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je predložila tužiteljica, nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a.

 

5.1. Naime, člankom 220. stavkom 2. ZPP-a propisano je da  sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

5.2. Prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio niti bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se također ukazuje u žalbi, a nisu počinjene niti bitne povrede parničnog postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354.ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a.

 

6.  Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje koje nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.

 

6.1. Presliku uplatnice od 7. travnja 2003. kojom tuženik plaća tužiteljici iznos od 530,89 eur/4.000,00 kune1 u predmetu poslovni broj: Ovr-2309/02. prvi puta je kao dokaz dostavljen uz žalbu, a prema članku 352. stavku 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

 

6.2. Slijedom navedenoga proizlazi da su neosnovani navodi žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

7. U  prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:

 

- da se 22. travnja 1992. dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio tuženik upravljajući neosiguranim vozilom marke Peugeot u kojoj je stradao Đ. L.;

- da je tužiteljica kao osiguratelj temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: IP-1821/94., koja je donesena 11. siječnja 1995., bio dužan isplaćivati oštećeniku Đ. L. iznos od po 66,63 eur/502,05 kuna1 mjesečno počevši od 1. listopad 1994. pa ubuduće po osnovi izgubljene zarade između plaće koju bi primao i mirovine koju prima;

- da tuženik nije bio upoznat sa vođenjem postupka pod poslovnim brojem: IP-1821/94. niti sa sklopljenom nagodbom između Đ. L. i tužiteljice C. o. d.d. kao osiguratelja;

- da su tužiteljica kao osiguratelj i Đ. L. kao osiguranik sklopili izvansudsku nagodbu 17. travnja 2003., kojom se tužiteljica kao osiguratelj obvezala  Đ. L. kao oštećeniku jednokratno isplatiti kapitaliziranu rentu u iznosu od 37.162,39 eur/280.000,00 kuna1 i to u roku od 15 dana nakon potpisivanja nagodbe (Nagodba od 17. travnja 2003. - list 122);

- da se oštećenik Đ. L. u Nagodbi od 17. travnja 2003. izjasnio da će isplatom iznosa od 37.162,39 eur/280.000,00 kuna1 biti podmireni svi zahtjevi vezani za isplatu navedene rente;

- da je u Nagodbi od 17. travnja 2003. navedeno da mjesečna šteta po osnovi izgubljene zarade za oštećenika Đ. L. iznosi 461,08 eur/3.474,00 kuna1 mjesečno;

- da je u Nagodbi ugovoreno da će se zahtjev za naknadu štete konačno riješiti isplatom iznosa od 37.162,39 eur/280.000,00 kuna1;

- da je tužiteljica nakon sklapanja ove Nagodbe oštećeniku Đ. L. isplaćivala iznose od 461,08 eur/3.474,00 kuna1 mjesečno sve do lipnja 2009., te da je potom u srpnju 2009. isplatila Đ. L. iznos kapitalizirane rente od 37.162,39 eur/ 280.000,00 kuna1;

- da tuženik da pokretanja ovog postupka nije bio upoznat niti da je sklopljena izvansudska Nagodba od 17. travnja 2003.;

- da je u postupku koji je tužiteljica pokrenula protiv tuženika pod poslovnim brojem: IP-1314/93. sklopljena sudska nagodba dana 23. lipnja 1999., te da je tužiteljica kao osiguratelj u trenutku sklapanja sudske nagodbe znala da je pravomoćnom presudom poslovni broj: P-1314/93. obavezna kao osiguratelj isplaćivati oštećeniku Đ. L. mjesečnu rentu u iznosu od 66,63 eur/502,05 kuna1;

-  da je u sudskoj nagodbi poslovni broj: IP-1314/93. od 23. lipnja 1999. navedeno da tuženik ne prihvaća krivicu i suodgovornost u potpunosti i da su se stranke dogovorile da će tuženik isplatiti tužiteljici C. o. d.d. na ime cjelokupne naknade štete, bez ikakvih daljnjih potraživanja iznos od 398,17 eur/3.000,00 kuna1 koji će platiti u tri jednaka obroka;

- da je tužiteljica kao osiguratelj isplaćivala oštećeniku Đ. L. po pravomoćnoj presudi poslovni broj: IP-1314/93. mjesečnu rentu u iznosu od 66,63 eur/502,05 kuna1 do sklapanja Nagodbe 17. travnja 2003., a nakon sklapanja nagodbe do lipnja 2009.  plaćala je oštećeniku iznos od 461,08 eur/3.474,00 kuna1 mjesečno, te je u srpnju 2009. isplatila oštećeniku kapitaliziranu rentu u iznosu od 37.162,39 eur/280.000,00 kuna1.

 

8. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da  pravomoćna presuda prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj: IP-1821/94. od 11. siječnja 1995. nema intervencijski efekt prema tuženiku jer tuženik nije bio obaviješten o vođenju tog postupka između tužiteljice i oštećenika Đ. L. , kao što nije sudjelovao niti u sklapanju Nagodbe od 17. travnja 2003. između tužiteljice i oštećenika Đ. L., te da stoga u ovom postupku tuženik može isticati sve prigovore prema tužiteljici, koje bi mogao isticati prema oštećeniku Đ. L.. Dakle prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 208. a ZPP-a.

 

9. Prvostupanjski sud je usvojio prigovor zastare. Mišljenja je da obzirom na utvrđenu činjenicu da tuženik nije znao za presudu prvostupanjskog suda poslovni broj: IP-1314/93. od 11. siječnja 1995. koja je postala pravomoćna 6. srpnja 1995., da je u trenutku od kada je tužiteljica bila u obvezi plaćati mjesečnu rentu Đ. L. počeo teći zastarni rok što se tiče obveze tuženika spram tužiteljice na ime rente od pet godina propisan člankom 373. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005 - dalje: ZOO/91) s kojim je istovjetan članak 227. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 - dalje: ZOO/05).

 

9.1. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je prigovor zastare osnovan prema članku 373. ZOO/91 s kojim je istovjetan članak 227. ZOO/05.

 

9.2. Naime, u konkretnom slučaju je tužba oštećenika Đ. L. protiv tužiteljice za isplatu izgubljene zarade i rente po osnovi razlike između plaće koju bi Đ. L. primao da je radio i mirovine koju prima podnesena 1994. (spis poslovni broj: IP-1821/94.), a prometna nezgoda u kojoj je Đ. L. stradao se dogodila 22. travnja 1992., te je Đ. L. prema podatcima u spisu umirovljen 1993., pa u trenutku podnošenja tužbe nije protekao rok od 3 godine iz članak 376. stavka 1. ZOO/91 za podnošenje tužbe po ovom osnovu.

 

9.3. Nesporno je utvrđeno da je tužiteljica bez prekida od pravomoćnosti presude poslovni broj: IP-1821/94. do 2009. isplaćivala oštećeniku  Đ. L. rentu, pa nije došlo niti do zastare u smislu članka 373. ZOO/91.

 

10. Međutim, u prvostupanjskom postupku je pravilno utvrđeno da su tužiteljica i Đ. L. 17. travnja 2003. sklopili Nagodbu kojom su tužiteljica i oštećenik Đ. L. regulirali prava i obveze po osnovi isplate rente jer su ugovorili kapitaliziranu rentu u iznosu od 37.162,39 eur/280.000,00 kuna1 koju je tužiteljica trebala isplatiti oštećeniku Đ. L. u roku od 15 dana od dana sklapanja Nagodbe.

 

11. Nagodba, koju su stranke zaključile, zaključena je u smislu odredbe članka 1089. ZOO/91.

 

12. Nakon zaključenja Nagodbe prava i obveze stranaka prosuđuju se u skladu s njenim odredbama. Naime, ugovorom o nagodbi na nov način uređuje se postojeći pravni odnos, pa se prava i obveze između stranaka prosuđuju u skladu s odredbama nagodbe, a pravni učinci izvansudske nagodbe nastaju u času njena zaključenja. Dakle, za prigovor zastare utuženog potraživanja računajući od 17. travnja 2003. kao dan sklapanja Nagodbe nije odlučna presuda u predmetu poslovni broj: P-1821/94. niti plaćanje rente po toj presudi.

 

13. Nesporno je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tužiteljica 14. srpnja 2009. isplatila oštećeniku Đ. L. iznos od 37.162,39 eur/280.000,00 kuna1 po osnovi kapitalizirane rente, koji iznos je prema točki II. 3. Nagodbe bila dužna isplatiti u roku od 15 dana od dana zaključenja Nagodbe, što znači da je navedeni iznos trebala isplatiti do 2. svibnja 2003., pa se 3. svibanj 2003. treba uzeti kao dan kada zastara počinje teći (članak 361. ZOO/91).

 

14. Iz navedenoga proizlazi da je tužiteljica oštećeniku  Đ. L. isplatila utužene iznose nakon proteka roka od 5 godina, jer je isplatu izvršila 14. srpnja 2009. pa je u trenutku plaćanja kapitalizirane rente oštećeniku ovo potraživanje bilo u zastari, jer je protekao zastarni rok od 5 godina (opći zatarni rok - članak 371. ZOO/91).

 

15. Po ocjeni ovoga suda time što je tužiteljica oštećeniku Đ. L. nakon sklapanja Nagodbe 17. travnja 2003. do 14. srpnja 2009. isplaćivala mjesečne iznose od 461,08 eur/3.474,00 kuna1 po osnovi izgubljene zarade nije došlo do priznanja duga prema Nagodbi od 17. travnja 2003. u smislu članka 387. ZOO/91, jer tužiteljica prilikom isplate kapitalizirane rente 14. srpnja 2009. nije iznos kapitalizirane rente iz Nagodbe od 17. travnja 2003. umanjila za do tada isplaćene mjesečne iznos od po 461,08 eur/3.474,00 kune1 (tužiteljica je oštećeniku Đ. L. isplatila od sklapanja Nagodbe do 16. lipnja 2009. ukupan iznos od 33.658,77 eur/253.602,00. kuna1 (461,08 eur/3.474,00 kn1 mjesečno x 73 mjeseca=33.658,77 eur/253.602,00 kune1), premda takva obveza ne proizlazi iz Nagodbe, što znači da je tužiteljica oštećeniku isplatila skoro dvostruki iznos od iznosa ugovorenog Nagodbom.

 

16. Dakle, tužiteljica je prilikom isplate kapitalizirane rente 14. srpnja 2009. isplatila oštećeniku Đ. L. potraživanje koje je bilo u zastari, pa je prigovor zastare koji je istaknuo tuženik osnovan.

 

17. Slijedom navedenoga proizlazi da je prigovor zastare koji je istaknuo tuženik osnovan jer je od dospijeća obveze tužiteljice da po nagodbi isplati kapitaliziranu rentu u iznosu od 37.162,39 eur/280.000,00 kuna1 (početak roka zastare je 3. svibanj 2003.) do podnošenja tužbe 19. lipnja 2013. protekao zastarni rok od 5 godina (potraživanje kapitalizirane rente je bilo u zastari 4. svibnja 2009).

 

17.1. Iznose od 461,08 eur/3.474,00 kuna1 mjesečno u razdoblju od 3. lipnja 2008 do 16. lipnja 2009. prema Nagodbi od 17. travnja 2003. tužiteljica nije bila dužna plaćati oštećeniku Đ. L., pa ih stoga ne može regresno niti potraživati od tuženika.

 

18. Po ocjeni ovoga suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kada smatra da je tužiteljica sklapanjem sudske nagodbe sa tuženikom u predmetu poslovni broj: IP- 1314/93. dana 23. lipnja 1999. dogovorila sa tuženikom da od njega sklapanjem sudske nagodbe neće više imati nikakvih daljnjih potraživanja po osnovi naknade štete nastale oštećeniku Đ. L., dakle niti po osnovi rente.

 

18.1. Prema članku 99. stavku 1. ZOO/91 odredbe ugovora primjenjuju se kako glase, dok je odredbom stavka 2. tog članka propisano da se pri tumačenju spornih odredbi ugovora ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim zakonom.

 

18.2. Slijedom navedenog, pravilo iz članka 99. stavka 2. ZOO-a primjenjuje se u slučaju tumačenja spornih, odnosno nejasnih odredbi ugovora, a jasne odredbe ugovora primjenjuju se kako glase. Također, jednako je i kada se radi o nejasnim odredbama u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane (članak 100. ZOO/91).

 

18.3. Iz teksta sporne nagodbe nesumnjivo proizlazi da su se stranke nagodile da se zahtjev za naknadu štete konačno riješi na način da će tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 398,17 eur/3.000,00 kuna1 za potpuno namirenje svih zahtjeva oštećenika Đ. L. iz nezgode od 22. travnja 1992., u koju su svotu uključene i sve eventualne buduće štetne posljedice iz istog događaja budući točka II sudske nagodbe poslovni broj: IP-1314/93 glasi: "Stranke su se dogovorile da će tuženik isplatiti tužiteljici na ime cjelokupne štete, bez ikakvih daljnjih potraživanja, iznos  od 398,17 eur/3.000,00 kuna1 koji će platiti u tri mjesečne rate počevši od 1. 8. 1999.".

 

18.4. Slijedom toga, neovisno što je predmet parnice u spisu poslovni broj: IP-1314/93. bio samo regresni zahtjev radi vraćanja naknade nematerijalne štete koju je tužiteljica kao osiguratelj platila oštećeniku Đ. L. izjava tužiteljice o odricanju od bilo kakvog daljnjeg potraživanja od tuženika iz predmetnog štetnog događaja jasno i nesumnjivo obuhvaća svaki, pa i sporni regresni zahtjev spram tuženika, jer je tužiteljici bilo poznato da oštećeniku Đ. L. mora isplaćivati rentu temeljem pravomoćne presude u predmetu poslovni broj: P-1821/94. još od 6. srpnja 1995., stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tom nagodbom obuhvaćeno i odricanje od regresnog potraživanja po osnovi plaćene naknade materijalne štete (izmakle koristi) koja je predmet spora u ovoj parnici. Tome u prilog govori i činjenica da tužiteljica nije od tuženika regresno potraživala isplaćene iznose rente sve do podnošenja tužbe u ovom predmetu, dakle preko 17 godina.

 

19. Stoga nije bilo mjesta tumačenju nagodbe u smislu članka 99. stavka 2. ili članka 100. stavka 1. ZOO-a, jer se radi o jasnoj izjavi stranaka nagodbe koju nije moguće tumačiti na neki drugi način različit od onog kako ta odredba nagodbe inače glasi (tako i u presudi poslovni broj: Revr -224/13-2. od 19. travnja 2016).

 

20. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a obzirom da je tuženik uspio u sporu.

 

21. Slijedom navedenoga žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. ZPP-a.

 

22. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspjela sukladno članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 3. listopada 2023.

 

                                                                                               Predsjednica vijeća

 

                                                                                                   Draženka Ilak