Poslovni broj: P-310/2021.-16.

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

 

                                                                                            Poslovni broj: P-310/2021.-16.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                   Općinski su u Kutini po sucu pojedincu Jasmini Pintarić,  u pravnoj stvari tužiteljice N. Z., OIB: iz K., V. N., koju zastupa o. Z. K. iz K., protiv tuženika O. B.., OIB:  iz S., D. r., kao pravnog slijednika N. b., kojeg zastupaju punomoćnici iz o. d. V. P.. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 18. rujna 2023. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice o. Z. K. i zamjenika punomoćnika tuženika o. v. F. M., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08.,  57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.-  dalje: ZPP) 3. listopada  2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 050822328804 od 22.8.2005. koji su zaključili tužiteljica N. Z. iz K., V. N. kao korisnik kredita i  tuženik O. B. H., S., D. r., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

 

II              Nalaže se tuženiku O. b., S., D. r. da tužiteljici N. Z. iz K., V. N. isplati iznos od 2.597,98 € / 19.574,45 kn ( dvije tisuće petsto devedeset i sedam eur i devedeset i osam cent / devetnaest tisuća petsto sedamdeset i četiri kune i četrdeset i pet lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.7.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena i od 1.1.2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

 

-          na iznos od     1,13 €   od  1.10.2005.,

-          na iznos od     0,92  €   od  1.11.2005.,

-          na iznos od     0,97  €   od  1.12.2005.,

-          na iznos od     4,52  €   od  1.11.2008.,

-          na iznos od     5,53 €  od   1.1.2009.,

-          na iznos od     6,91  € od   1.2.2009.,

-          na iznos od     7,61 €  od   1.3.2009.,

-          na iznos od   5,95 €  od   1.4.2009.,

-          na iznos od     5,71 €  od   1.5.2009.,

-          na iznos od     3,12 €  od   1.6.2009.,

-          na iznos od     0,84 €  od    1.7.2009.,

-          na iznos od     1,64 €  od     1.8.2009.,

-          na iznos od     3,33 €  od     1.9.2009.,

-          na iznos od     2,37 €  od   1.10.2009.,

-          na iznos od     1,43  €  od   1.11.2009.,

-          na iznos od     3,58 €  od   1.12.2009.,

-          na iznos od     5,63 €  od   1.1.2010.,

-          na iznos od     7,78 €  od     1.2.2010.,

-          na iznos od   7,21 €  od     1.3.2010.,

-          na iznos od   10,83 €  od   1.4.2010.,

-          na iznos od     9,90 €  od     1.5.2010.,

-          na iznos od   11,72 €  od     1.6.2010.,

-          na iznos od   21,98 €  od     1.7.2010.,

-          na iznos od   19,65 €  od     1.8.2010.,

-          na iznos od   28,40 €  od     1.9.2010.,

-          na iznos od   23,78 €  od   1.10.2010.,

-          na iznos od   20,31 €  od   1.11.2010.,

-          na iznos od   30,88 € od   1.12.2010.,

-          na iznos od   37,41 € od     1.1.2011.,

-          na iznos od   32,67 € od     1.2.2011.,

-          na iznos od   33,37 €  od     1.3.2011.,

-          na iznos od   29,96 €  od    1.4.2011.,

-          na iznos od   31,01 €  od     1.5.2011.,

-          na iznos od   42,58 €  od     1.6.2011.,

-          na iznos od   44,20 €  od    1.7.2011.,

-          na iznos od   57,00 €  od     1.8.2011.,

-          na iznos od   52,36 €  od     1.9.2011.,

-          na iznos od   45,12 €  od   1.10.2011.,

-          na iznos od   44,93 €  od   1.11.2011.,

-          na iznos od   44,14 €  od   1.12.2011.,

-          na iznos od   46,76 €  od     1.1.2012.,

-          na iznos od   49,66 €  od     1.2.2012.,

-          na iznos od   49,75  €  od     1.3.2012.,

-          na iznos od   47,93  €  od     1.4.2012.,

-          na iznos od   48,67  €  od     1.5.2012.,

-          na iznos od   49,75  €  od     1.6.2012.,

-          na iznos od       48,58  €  od    1.7.2012.,

-          na iznos od       48,68  €  od    1.8.2012.,

-          na iznos od       47,60  €  od    1.9.2012.,

-          na iznos od       45,60  €  od  1.10.2012.,

-          na iznos od       48,04  €  od  1.11.2012.,

-           

-          na iznos od 1.545,87   €  od  1.12.2012. do isplate, sve u roku 15 dana.

 

III              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.738,64 € / 13.099,78 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući ovu od 3.10.2023.do isplate, u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor sklopili 22.8.2005. Ugovor o kreditu, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 22.500,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti.

Odredbom članka 2. Ugovora je propisano da se kredit u iznosu od 22.500,00 CHF i kamata otplaćuju u 120 jednaka mjesečna anuiteta, a člankom 1. ugovora je propisano da su stranke suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika.

Navedenom presudom pod točkom I izreke potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena O. b. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju  - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Nadalje tužitelj ističe da je odredbom članka 502. c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava i u posebnim parnicama sud je vezan za utvrđenja iz takve presude na koju se poziva fizička i pravna osoba.

              Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u koje je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule i da se tuženiku naloži da tužitelju isplati na ime tečajne razlike iznos od 21.290,29 kn.

              Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužiteljica na ime tečajne razlike podražuje isplatu u iznosu od 2.597,98 € / 19.574,45 kn..

             

2.              U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da su iz spisu priležeće dokumentacije vidljive uplate koje se ne mogu povezati sa

 

 

 

tužiteljicom, te se osporava i tužiteljičino svojstvo potrošača kao i da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača.

Tuženik ističe i prigovor zastare tužiteljičina potraživanja.

Također tuženik navodi da odredbe ugovora o valutnoj obvezi nisu ništetne i da su dopuštene na temelju odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima.

Uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati niti na njih utjecati.

Prigovora se i visini tužbenog zahtjeva.

 

3.              Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu br. 050822328804/05 od 22.8.2005, izvršio uvid u amortizacijski plan, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno- financijskog vještaka J. F. i saslušana tužiteljica.

 

4.              Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

             

5.              Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženik kao kreditor-banka sklopili 22.8.2005. Ugovor o kreditu kojim kreditor odobrava korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.500,00 CHF.

 

6.              Odredbom članka 2. predmetnog Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 22.500,00 CHF i kamata otplaćuju u 120 jednaka mjesečna anuiteta, dok je člankom 1. predmetnog ugovora propisano da su stranke suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.

 

7.              Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

8.              Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

 

9.              Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

 

10.              Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

 

 

 

11.              Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije

 

pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

 

12.              Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

 

13.              Iz iskaza tužiteljice je vidljivo da je njoj dan na potpis unaprijed sastavljen tipski ugovor na čiji sadržaj ona nije mogla utjecati. U banci joj nije ništa pojašnjeni u vezi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

             

14.              Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 1. i 2. je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

 

15              Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

 

16.              Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

 

17.              Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

18.              Kako je odredba članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna, te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

19.              U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom ističe se da je  isti osnovan u cijelosti.

 

20.              Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka J. F. proizlazi da razlika između iznosa koji je tužiteljica po osnovi valutne klauzule stvarno plaćala i iznosa koji bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan u utuženom periodu iznosi 19.574,45 kn, pri čemu se iznos od 21.286,84 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, a iznos od 1.712,39 kn se odnosi na pad tečaja u odnosu na dan korištenja kredita.

 

21.              Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i

 

 

 

argumentiran, stranke mu nisu prigovarale i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

 

22.              Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu

Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika.

Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018.  potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena O. b. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju  - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana,

čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe  članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva  počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 17.11.2021., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

 

23.              Tuženik neosnovano prigovara i tužiteljičinu svojstvu potrošača.

Iz iskaza tužiteljice je vidljivo da je ona sklopila ugovor o kreditu kao fizička osoba, a sredstva dobivena od kredita su utrošena za adaptaciju kuće.

Fizička osoba koja sklapa ugovor o kreditu sa bankom ima status potrošača, a ukoliko banka tvrdi drugačije mora tu tvrdnju dokazati (Rev-2245/17 od 20.3.2018 i Rev-3142/18 od 19.3.2019.).

Tuženik nije dokazao svoju tvrdnju već samo paušalno ističe navedeni prigovor.

 

24.              Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka nesporno proizlazi da je tužiteljica otplaćivala predmetni kredit i stoga je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije također u cijelosti neosnovan.

 

25.              Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

Budući je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužiteljice u sporu iznosi  96% (tužiteljica je u odnosu na osnov uspjela sa 100 %, a u odnosu na visinu sa 92 %, a što daje ukupan uspjeh od 96 %).

Tuženik je uspio u sporu sa 4 %.

Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 92 %.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 199,08 €,  sastava podneska od 1.4.2022. 199,08 €,  zastupanja na ročištu od 2.6.2022.  199,08 €, sastava podneska od 15.11.2022.  199,08 €, sastava podneska od 28.6.2023.  199,08 €,  zastupanja na ročištu

 

 

od 18.9.2023. 199,08 €, na ročištu od 3.10.2023.  99,54 €, PDV 323,51 € i  sudske pristojbe na tužbu 37,35 €, sudske pristojbe na presudu 35,84 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 199,08 € ili ukupno 1.889,83 €.

Obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 92% dosuđen joj je trošak u iznosu od 1.738,64 €.

 

26.              Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.             

             

U Kutini 3. listopada 2023.

 

Sudac

Jasmina Pintarić

                                                                     

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom.

 

Dna

1.O. Z. K., K.

2.O. d. V. P., Z.