1

Poslovni broj: Gž-978/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-978/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja B. K. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku T. Z., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Z. i p. d.o.o. iz O., protiv tuženika Z. L., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-55/2019-16 od 2. lipnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.,

 

presudio je

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-55/2019-16 od 2. lipnja 2023. u točkama I., III. i IV. izreke.

 

II. Točka II. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. V. iz Š., poslovni broj: Ovrv-2780/2018 od 20. prosinca 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Z. L. da tužitelju B. K. d.o.o. isplati iznos od 2.411,82 eura/18.171,86 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.977,30 eura/14.898,00 kuna od 5. prosinca 2018. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. V. iz Š., poslovni broj: Ovrv-2780/2018 od 20. prosinca 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Z. L. da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 243,91 eura/1.837,75 kuna zajedno sa zakonskim zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. pa do isplate, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati predvidivi trošak postupka u iznosu od 133,55 eura/1.006,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.294,05 eura/9.750,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos od 2. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 18,28 eura/137,75 kuna6 sa zakonskom zateznom kamatom.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška postupka."

 

2. Protiv točke I., II. i IV. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 7. lipnja 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da istu preinači i sam odluči o predmetnoj pravnoj stvari.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Parničnom postupku prethodio je postupak pred javnim bilježnikom V. V. iz Š., koji je po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja protiv tuženika kao ovršenika donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-2780/2018 od 20. prosinca 2018., kojim je radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 18.171,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 14.898,00 kn počevši od 5. prosinca 2018. pa do isplate, odredio ovrhu općenito na imovini tuženika kao ovršenika.

 

5.1. Po prigovoru tuženika kao ovršenika postupak je nastavljen u parnici. U svom prigovoru tuženik kao ovršenik navodi da osporava osnov i visinu utuženog potraživanja jer iz dokumentacije dostavljene uz prijedlog za ovrhu nije vidljivo na temelju čega tužitelj kao ovrhovoditelj potražuje utuženo potraživanje.

 

5.2. U parničnom postupku tužitelj je ostao kod zahtjeva za isplatu novčanog iznosa od 18.171,86 kn/2.411,82 EUR, dok je tuženik ostao kod svog prigovora.

 

5.3. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik s R. A. d.d. (dalje: banka) imao zaključen Ugovor o tekućem računu broj …, a koji je zaključen 2. ožujka 2001.,

- da se navedeni Ugovor odnosi na tekući račun broj … te je Ugovor otkazan 3. prosinca 2015. od strane banke,

- da je prema Izjavi o otkazu Ugovora o tekućem računu od 3. prosinca 2015. navedeno kako dospjelo dugovanje na dan 3. prosinca 2015. iznosi 14.898,00 kn,

- da je banka kao cedent s tužiteljem kao cesionarom 13. studenog 2017. zaključila Ugovor o cesiji koji je potvrđen od strane javnog bilježnika A. H. iz Z. pod brojem Ov-14416/17, Ov-14442/17 i Ov-14443/17 od 15. studenog 2017.,

- da je navedenim Ugovorom banka prenijela na tužitelja kao novog vjerovnika tražbine koje je tužitelj od iste otkupio, a među kojim tražbinama je i tražbina banke prema tuženiku,

- da su sastavni dio Ugovora o cesiji i prilozi navedeni u tom Ugovoru, među kojima je i Prilog 1A u kojem su navedena potraživanja i podaci o potraživanjima,

- da iz podataka priloženih uz Ugovor, a u odnosu na potraživanje tužitelja prema tuženiku, proizlazi da se radi o potraživanju pod rednim brojem 161, tekući račun broj …, u iznosu glavnice od 14.898,00 kn, kamata u iznosu od 1.944,05 kn, dužnika Z. L., uz navođenje OIB-a tuženika,

- da se potraživanje tužitelja sastoji od glavnice u visini od 14.898,00 kn te zakonske zatezne kamate u iznosu od 3.273,86 kn, s tim što navedeni iznos obuhvaća zateznu kamatu obračunatu na navedeni iznos glavnice od 31. prosinca 2015. do 31. srpnja 2017. u iznosu od 1.944,05 kn te za razdoblje od 1. rujna 2017. do 4. prosinca 2018. u iznosu od 1.329,81 kn.

 

5.4. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud s pozivom na članke 80. stavak 1., 81. stavak 1. i 89. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) zaključuje da je dugovanje koje je tuženik, a nakon zatvaranja tekućeg računa na temelju Ugovora o tekućem računu imao prema banci, banka Ugovorom o cesiji prenijela na tužitelja, da je Ugovor o cesiji pravno valjan i da je stoga tuženik dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos. Prvostupanjski sud također navodi da tuženik nije dokazao da postoje okolnosti zbog kojih se tužbeni zahtjev ne bi mogao usvojiti.

 

5.5. Tužitelj je potraživao iznos glavnice od 18.171,86 kn, a koji se sastoji od duga tuženika prema banci na dan otkaza Ugovora o tekućem računu, 3. prosinca 2015. u iznosu od 14.898,00 kn i zakonske zatezne kamate koja je obračunata na taj iznos za vremenski period od 31. prosinca 2015. do 31. srpnja 2017. i od 1. rujna 2017. do 4. prosinca 2018., te je za taj iznos održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-2780/2018 od 20. prosinca 2018. Platni nalog je održan na snazi i za iznos zakonske zatezne kamate koja je dosuđena na glavnicu od 14.898,00 kn, za vremenski period od 5. prosinca 2018. pa do isplate, s obzirom da je tužitelj zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos glavnice obračunao do 4. prosinca 2018.

 

5.6. Prvostupanjski sud je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a odlučio o troškovima cjelokupnog postupka pri čemu je odlučio kako o troškovima koji su nastali u ovršnom postupku, tako i o troškovima koji su nastali u parničnom postupku, a visina tih troškova je utvrđena primjenom Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11., 112/12. i 114/12.), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.).

 

6. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP-a u svezi s člankom 292. stavak 2. ZPP-a (tuženik vjerojatno misli na odredbu članka 299. stavak 2. ZPP-a), jer da je svoju odluku utemeljio na dokumentaciji koju je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka. Pored toga da je počinio i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je obrazloženje presude proturječno razlozima presude, osobito jer nije jasno zbog čega se prvostupanjski sud pozvao na članak 82. stavak 2. ZOO-a kao na pravni osnov utužene obveze jer obavijest dužniku ne bi bila uvjet valjanosti ugovora o cesiji. Ukazuje na članak 4. stavak 2. Ugovora o cesiji prema kojem se banka izrijekom obvezala obavijestiti dužnika o prijenosu potraživanja pa kako to nije učinila, da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postojanje potraživanja tužitelja prema tuženiku.

 

6.1. Prema članku 354. stavak 1. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Prema člankom 299. stavak 2. ZPP-a, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

 

6.2. Uvidom u spis utvrđeno je da je dokumentaciju na kojoj temelji svoju tužbu tužitelj dostavio podneskom od 21. srpnja 2022. (list 22 do 130) prije zaključenja prethodnog postupka, da je pripremno ročište održano 9. veljače 2023. te da je nakon toga tužitelj dostavio podnesak 22. ožujka 2023. u kojem je dostavio dodatnu dokumentaciju, a koja se isključivo odnosi na obračun zakonske zatezne kamate koja je utužena kao dio glavnice.

 

6.3. Dostava navedene dokumentacije po ocjeni ovog suda nije bila odlučujuća za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, pa time nije počinjena niti relativno bitna povreda na koju se poziva tuženik, iako je točno da nakon zaključenja pripremnog ročišta stranke ne mogu predlagati nove dokaze, a ako ih predlože, da ih prvostupanjski sud neće uzeti u obzir.

 

6.4. Naime, u konkretnom slučaju, na temelju dokumentacije koja je dostavljena prije pripremnog ročišta prvostupanjski sud je mogao zaključiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine, osobito uzimajući u obzir činjenicu da tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a niti u podnesku od 22. studenog 2022. (na ročišta nije dolazio) nije naveo niti jedan konkretan razlog koji bi doveo u sumnju osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud se u dokaznom postupku pozvao i na dokumentaciju koja je dostavljena uz podnesak tužitelja od 22. ožujka 2023., dakle, nakon zaključenja pripremnog ročišta, te je na taj način pogrešno primijenio odredbu članka 299. stavak 2. ZPP-a. Međutim, da bi bila učinjena bitna povreda zbog pogrešne primjene neke odredbe ZPP-a bilo bi potrebno da takva primjena utječe na zakonitost ili pravilnost donijete odluke, a što nije u ovom slučaju, jer iz dokumentacije priložene do zaključenja pripremnog ročišta proizlaze isti zaključci o postojanju obveze tuženika prema tužitelju.

 

6.5. Nije učinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne razloge koji nisu proturječni te je istu moguće ispitati, a time što se prvostupanjski sud u obrazlaganju utjecaja obavijesti dužnika o zaključenom ugovoru o cesiji pozvao na odredbu članka 82. stavak 2. ZOO-a ne čini pobijanu odluku nejasnom. Očigledno se radi o grešci u pisanju.

 

6.6. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Pogrešan je stav tuženika da time što se u samom Ugovoru o cesiji banka obvezala da će o zaključenom Ugovoru obavijestiti dužnika nisu ispunjeni uvjeti za prijenos tražbine, odnosno za postojanje potraživanja tužitelja prema tuženiku, jer obavijest sama po sebi nema za posljedicu da novi vjerovnik ne bi mogao naplaćivati potraživanje koje je preneseno na njega, već ima za posljedicu to da dužnik koji nije obaviješten o prijenosu potraživanja sa starog na novog vjerovnika može valjano ispuniti obvezu starom vjerovniku ako dokaže da nije znao za ustupanje, čime se oslobađa od ispunjenja obveze i prema novom vjerovniku.

 

8. Tuženik je žalbu podnio i protiv odluke o troškovima postupka, s tim što smatra da je odluka donesena protivno odredbama Tarife jer se na svim ročištima u predmetnoj pravnoj stvari raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

 

8.1. U ovom postupku održana su dva ročišta i to pripremno ročište 9. veljače 2023. i ročište glavne rasprave 26. travnja 2023., radi se dakle o ročištima na kojima se nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao nagradu za rad njegovog punomoćnika u punom iznosu, odnosno po točki 9.1. Tarife.

 

9. Zbog navedenih razloga žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je pobijana odluka potvrđena u točkama I., III. i IV. izreke primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

9.1. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije podnesena žalba.

 

Koprivnica, 3. listopada 2023.