REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-266/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HŽ, zbog kaznenog djela iz članka 141. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-149/2024 od 22. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalbe državnog odvjetnika i optuženika HŽ odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru optuženi HŽ proglašen je krivim za počinjenje kaznenih djela iz članka 141. stavka 1. KZ/11 i iz članka 117. stavka 2. KZ/11 sve uz primjenu članka 51. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 141. stavka 1. KZ/11 optuženom HŽ je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 117. stavka 2. uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi HŽ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 je izrečena uvjetna osuda, na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama
1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka s osnova provedenog vještačenja u iznosu od 351,72 eura i s osnova paušala iznos od 39,82 eura, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 8. ZKP/08 optuženik je obvezan na plaćanje nužnih izdataka oštećenice te nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika oštećenice u ukupnom iznosu od 1.978,95 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
3. Pravodobnu žalbu je uložio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.
4. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženik po braniteljici Mariji Petri Sokač, odvjetnici iz Križevaca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se usvoji žalba, ukine prvostupanjska presuda i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se ista preinači i optuženika oslobodi za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
U odnosu na žalbu optuženika osim o odluci o kazni
8. Iznoseći zakonsku definiciju svih oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 žalitelj smatra da se neosnovano poklonila vjera iskazu oštećenice koji je kontradiktoran dokazima i da je propušteno provesti vještačenje oba mobitela, iz čega je razvidno da se radi o argumentima za žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne za bilo koji oblik istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
8.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.
9. Neosnovano se ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer da je odbijen prijedlog za vještačenje mobitela kako bi se utvrdilo da je optuženik došao u kuću oštećenice sukladno ranijem dogovoru. Naime, pravilno je prvostupanjski sud taj prijedlog odbio jer se time ne bi drugačije utvrdile odlučne činjenice u odnosu na bitna obilježja kaznenog djela iz članka 141. stavka 1. ZKP/08 s obzirom na druge dokaze koji upućuju da je optuženik neovlašteno i nasilnim putem ušao u kuću oštećenice.
10. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza po prvostupanjskom sudu, smatra da je iskaz oštećenice „lažan“ i da ga je neosnovano prijavila. U nastavku žalbe se opširno iznosi i ponavlja obrana optuženika u kojoj se ponavlja geneza međusobnih odnosa i trajanja intimne veze više od 30 godina, osporava da bi nasilno i neovlašteno ušao u kuću oštećenice, kao i da nije fizički napao oštećenicu.
10.1. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenih kaznenih djela.
10.2. U odnosu na kazneno djelo iz članka 141. stavka 1. KZ/11 s pravom je prihvaćen kao vjerodostojan iskaz oštećenice koja je opovrgnula obranu optuženika da je dogovoreno da dođe u ranim jutarnjim satima kod nje te je istaknula da je zaključala vrata prije spavanja i da je optuženik neovlašteno ušao u kuću. Da je tome tako, a zbog čega je obrana optuženika neuvjerljiva, proizlazi iz zapisnika o očevidu od 23. studenog 2023. iz kojeg proizlazi da je brava na ulaznim vratima bila u položaju „zaključano“ dok je na donjem dijelu vrata evidentirano oštećenje ruba vrata koji je otkinut u duljini od oko 34 cm, a što je vidljivo i iz fotodokumentacije. Slijedom navedenog prigovori žalitelja u odnosu na počinjenje tog kaznenog djela su neosnovani.
10.3. Nadalje, neosnovano žalitelj u žalbi osporava da bi na bilo koji način fizički nasrnuo na oštećenicu jer da u dugogodišnjoj vezi s njim nikada nije bio nasilan jer suprotno tome proizlazi iz vjerodostojnog iskaza oštećenice koji je u odnosu na vrstu i mehanizam nastanka ozljeda potvrđen nalazom i mišljenje sudskomedicinskog vještaka. Naime, oštećenica je detaljno opisala ponašanje optuženika kritične zgode navodeći da je tražio njezin mobitel kako bi provjerio poruke, da je rekla da je mobitel u kuhinji te ju je primio za vrat, a kada se počela opirati ju je ošamario, uhvatio ju je za kosu i povukao dva puta nakon čega joj je glavom udario u zid i počeo ju je vući niz stepenice zbog čega je izgubila ravnotežu i pala je i tada je zadobila ozljede u vidu oguljotina. Nakon što nije našao mobitel u automobilu optuženik ju je počeo vući natrag prema kući, i sa kreveta je uzeo njezin mobitel i otišao je. Iskaz oštećenice je u odnosu na ozljede i način kako ih je zadobila potvrđen nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka dr. Pere Bubala. Vještak je utvrdio da je oštećenica zadobila ogrebotinu kože gornjeg dijela lijeve potkoljenice koja izgledom i lokacijom upućuje da je nastala struganjem o neku prepreku što može biti rub stepenica. Nadalje je vještak utvrdio da opis crvenila na vratu se ne bi vidio kod pregleda nakon sedam sati od događaja, već se očito radilo o krvnom podljevu na vratu, koji u pravilu nastaje hvatanjem i pritiskom na vrat od strane druge osobe. Cijeneći navedeno, s pravom je otklonjena obrana optuženika kao što je neuvjerljiva obrana da su kao i inače zamijenili mobitele i pregledavali sadržaj poruka jer kada bi tome bilo tako, tada bi njegov mobitel ostao kod oštećenice, što nije slučaj, već je njezin mobitel uzeo i napustio kuću.
10.4. Jednako tako se neosnovano ističe tzv. posredna povreda kaznenog zakona jer je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na drugi način na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
U odnosu na odluku o kazni
11. Žaleći se na odluku o kazni državni odvjetnik prigovara da su se precijenile olakotne okolnosti i da je pogrešno utvrđeno da se radi o okolnostima koje bi opravdale u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11 primjenu odredbi o ublažavanju zakonom propisanog minimuma kazne zatvora. Osim toga, žalitelj smatra da se propustilo imati u vidu kao otegotne okolnosti da je optuženik neovlašteno ušao u dom oštećenice dok je spavala i da je ponašanjem iskazao izrazitu bezobzirnost i upornost zbog „bolesne ljubomore“. Stoga smatra da se ovako utvrđenim pojedinačnim i jedinstvenom kaznom zatvora te izricanjem uvjetne osude neće ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.
12. S druge strane optuženik smatra da se nisu u dovoljnoj mjeri cijenile olakotne okolnosti.
13. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
13.1. Nadalje, prvostupanjski sud je cijenio da optuženik u dobi od 64 godine je neosuđivana osoba što, po ocjeni drugostupanjskog suda, upućuje da je do ovog događaja živio sukladno opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja i nema podataka da bi nakon ovog događaja bio u sukobu sa zakonom. Nadalje, s pravom je cijenjeno da je optuženik dragovoljac Domovinskog rata, pri čemu je sud pogrešno cijenio otegotnim način počinjena kaznenih djela jer je to dio činjeničnog opisa i obilježja kaznenih djela. Stoga je, imajući u vidu navedeno, kao što se po ocjeni drugostupanjskog suda trebala cijeniti i specifičnost međusobnih odnosa optuženika i oštećenice koji traje više od 30 godina, pravilno prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju, primijenio odredbe članka 48. i 49. KZ/11 u odnosu na izricanje kazne za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Imajući u vidu sve navedeno, pravilno su po vrsti i mjeri utvrđene pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora i izrečena je uvjetna osuda uz opravdano dulji rok provjeravanja od četiri godine, s obzirom na specifičnost odnosa između optuženika i oštećenice. Ovakva se kaznena sankcija ukazuje opravdanom i primjerenom za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Stoga se neosnovano po državnom odvjetniku traži strože, a po optuženiku blaže kažnjavanje.
14. Optuženik samo paušalno prigovara troškovima kaznenog postupka navodeći da zbog neprovođenja vještačenja mobitela je i pogrešna odluka o krivnji i troškovima postupka, pri čemu ne konkretizira koje troškove pobija i zbog čega. Iako se taj dio presude ne ispituje po službenoj dužnosti prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i obrazložio troškove kaznenog postupka u točkama 23. i 24. obrazloženja pobijane presude.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno članku 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 4. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
