1 

Poslovni broj: 21 Kž-643/2022-8

 

 

Poslovni broj: 21 Kž-643/2022-8

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženice M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 142. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženice podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 26. kolovoza 2022. poslovni broj: 38 K-656/2019-43, u javnoj sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbijaju se žalbe optuženice M. B. kao neosnovane i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom od 26. kolovoza 2022. broj 38 K-656/2019-43 Općinski  sud u Osijeku je, na temelju čl. 544. st. 1.  Zakona o kaznenom postupku  („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22, dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti broj Narodnih novina 80/22) stavio izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Osijeku broj K-656/2019-2 od 10. listopada 2019., protiv optužene M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 142. st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja propustio je navesti broj Narodnih novina jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ/11 koje su također bile na snazi  vrijeme počinjenja kaznenog djela). Potom je optuženicu M. B. proglasio krivom zbog kaznenog djela protiv privatnosti, povredom tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz čl. 142. st. 1. KZ/11 te ju je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, s time što je optuženici M. B., na temelju čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda i određeno je da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećeni V. B. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženica je presuđena na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to troška iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kn u roku od 15 dana, te trošak opunomoćenika oštećenika V. B. o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (čl. 148. st. 4. ZKP/08).

 

2.              Protiv presude žali se optuženica M. B. osobno te po branitelju T. F., odvjetniku u O..  U osobno podnesenoj žalbi optuženica navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti bez navođenja zakonskih osnova i predlaže da nadležni drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili da presudu preinači ne navodeći na koji način. U žalbi podnesenoj po branitelju optuženica se žali iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženicu oslobodi optužbe.

 

3.              Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4.              U podnesenoj žalbi po branitelju optuženica je predložila da se nju i branitelja izvijesti o održavanju sjednice vijeća čemu je udovoljeno na temelju odredbe čl. 475. st. 1. ZKP/08. Na sjednicu vijeća je pristupio zamjenik Županijske državne odvjetnice u Varaždinu M. B., dok nisu pristupili optuženica M. B. i njezin branitelj T. F., odvjetnik u O. koji su pozive uredno primili, a branitelj optuženice je nedolazak na sjednicu vijeća ispričao. Sjednica vijeća je, u skladu s odredbom čl. 475. st. 3. ZKP/08, održana bez nazočnosti uredno pozvanih optuženice M. B. i njezinog branitelja T. F., odvjetnika u O..

 

5.              Žalbe optuženice nisu osnovane. 

 

6.              Nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka izrijekom navodeći da se radi o bitnoj postupovnoj povredi iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Žaliteljica tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su oni navedeni u obrazloženju presude nerazumljivi, proturječni sami sebi i drugim razlozima, zbog čega je pobijana presuda takva da se ne može ispitati. Za razliku od ovakve tvrdnje žaliteljice sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu, za svako je svoje utvrđenje dao jasne i dostatne razloge, a pri tom nije zapao u proturječje, pa nema govora da bi  bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire žaliteljica.

 

7.              Žalba koju je podnijela optuženica osobno kao i po svome branitelju u dijelu koji se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome su istovjetnog sadržaja pa će biti zajedno razmotrene. Žaliteljica u podnesenoj žalbi sama navodi da je u obrani priznala da je došla u posjed spornog mobilnog uređaja s time da joj je taj mobilni uređaj dalo njezino dijete, međutim tvrdi da nije mogla znati čije je mobitel vlasništvo a posebno da li je taj mobitel vlasništvo njezinog bivšeg supruga. Navodi i da je slučajno vidjela odvojenu WhatsApp aplikaciju sa korespondencijom a ujedno priznaje da je poruku pročitala te je načinila fotografiju zaslona te poruke te ju proslijedila bivšem suprugu Vladimiru Buriću dajući mu do znanja da zna za njegovu vezu s drugom ženom. Navodi da u postupku mobitel nije vještačen, da ona nije detaljno pregledavala poruke iz tog mobitela niti pak ih je prosljeđivala drugim osobama osim oštećeniku, bivšem suprugu V. B..

 

8.              Za razliku od ovakvih tvrdnji žaliteljice nesporno je prvostupanjski sud utvrdio da je inkriminiranog dana oštećenikov mobilni uređaj završio u posjedu optuženice i to iz razloga što je njihovo zajedničko dijete taj mobitel ponijelo sa sobom iz oštećenikove kuće. Nije sporno, jer to potvrđuje i sama optuženica, da je sa svojim mobitelom napravila fotografiju jedne poruke dopisivanja oštećenika i V. M. D. koju je potom poslala oštećeniku sa svog mobitela. Da je mobitel vlasništvo upravo oštećenika proizlazi iz činjenice da se isti nalazio u posjedu zajedničkog djeteta optuženice i oštećenika te je na istom igrao igricu. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da su se na tom mobitelu nalazile poruke i općenito korespondencija oštećenika s drugim osobama, između ostalog i sa V. M. D.. Da je optuženica neovlašteno fotografirala poruku s tog mobitela i proslijedila je sa svojeg mobitela na drugi mobitel oštećenika uz popratni tekst koji mu je dala na znanje da znade za njegovu komunikaciju s V. M. D.. Da je optuženica sporne poruke proslijedila i drugim osobama i to V. M. D. ali i zajedničkom prijatelju A. G. proizlazi iz iskaza oštećenika V. B. kojem su se navedene osobe javile i obavijestile ga da su od optuženice dobili proslijeđene poruke komunikacije oštećenika s drugom ženom. Iz navedenoga na jasan i nedvojben način utvrđeno je da je optuženica neovlašteno otvorila tuđe, oštećenikovo, sredstvo dopisivanja, čime je počinila kazneno djelo protiv privatnosti, povredom tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz čl. 142. st. 1. KZ/11. Ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda optuženica nije dovela u dvojbu podnesenom žalbom te je zato njezina žalba iz osnove pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

 

9.              Optuženica se žali i zbog povrede kaznenog zakona te tvrdi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 33. KZ/11 jer da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom kaznenom djelu. Navodi da su ona i oštećenik bivši bračni drugovi koji imaju zajedničko dijete, a počinjenje radnji kaznenog djela zbog kojeg je proglašena krivom nije prouzročena nikakva šteta niti pak se radi o društveno opasnoj radnji. Za razliku od ovakvog stava žaliteljice u konkretnom slučaju radi se o zadiranju u privatnost druge osobe, makar to bio i bivši suprug, koje pravo je uz ostalo zaštićeno i Ustavom Republike Hrvatske. Prema tome radnje optuženice nisu beznačajne i ne mogu se podvesti pod institut beznačajnog djela iz čl. 33. KZ/11. Stoga žalba optuženice zbog povrede kaznenog zakona također nije osnovana.

 

10.              Budući da je u konkretnom slučaju žalba optuženice podnesena zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/08 njezina žalba sadrži i žalbu na odluku o kaznenoj sankciji. Valja istaći da je za kazneno djelo zbog kojega je optuženica proglašena krivom propisana kazna zatvora do jedne godine, a optuženici je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca s time što je prema njoj primijenjena uvjetna osuda uz vrijeme provjeravanja u trajanju od jedne godine. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski je sud optuženici uzeo u obzir olakotne okolnosti i to prvenstveno okolnost da je do sada kazneno i prekršajno neosuđivana osoba te činjenicu da je majka dvoje malodobne djece, dok otegotnih okolnosti nije bilo. I po stavu ovog drugostupanjskog suda, sud prvoga stupnja pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za odmjeravanje kazne, pravilno ih je cijenio te je optuženici izrekao kaznu kojom će se i po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja kako je to propisano odredbom čl. 41. KZ/11.

             

11.              Budući da naprijed navedena utvrđenja  prvostupanjskog suda,  optuženica nije dovela u sumnju podnesenim žalbama pa ujedno nije dovedena u sumnju niti pravilnost i zakonitost pobijane presude. Zbog toga žalbe optuženice nisu osnovane pa ih je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi tijekom postupka bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz te odredbe zakona, niti je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon.

 

U Varaždinu 3. listopada 2023.