Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-116/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Gradnja d.o.o., OIB: 80617411375, Osijek, Ribarska 1, zastupanog po punomoćnici Biljani Bandić Lutonski, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja u zamjeni Ane Neralić, odvjetnice u Vinkovcima, i punomoćnice tuženika ZŽR, dipl. iur., po objavi 4. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije zakonita i dopuštena „Odluka o otkazu ugovora o radu te se tužitelju kao radniku zaposlenom na neodređeno vrijeme na poslovima VKV tesara II. grupe, otkazuje ugovor o radu zaključen 1. travnja 2005. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć, bez prava na otkazni rok, te radni odnos prestaje s danom dostave ove odluke“, od 10. lipnja 2024. uručena tužitelju VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od strane tuženika Gradnja d.o.o., Osijek, Ribarska 1, OIB: 80617411375, te da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Gradnja d.o.o., Osijek, Ribarska 1, OIB: 80617411375, da vrati tužitelja NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na posao, na radno mjesto VKV tesara II. grupe, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Gradnja d.o.o., OIB: 80617411375, Osijek, Ribarska 1, isplatiti tužitelju ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadu plaće za period od 11. lipnja 2024. do dana vraćanja na radno mjesto, i to:

- iznos od 766,29 € sa kamatama od 15. srpnja 2024. do isplate,

- iznos od 1.184,73 € sa kamatama od 15. kolovoza 2024. do isplate,

- iznos od 1.184,73 € sa kamatama od 15. rujna 2024. do isplate,

- iznos od 1.184,73 € sa kamatama od 15. listopada 2024. do isplate,

- iznos od 1.184,73 € sa kamatama od 15. studenoga 2024. do isplate,

- iznos od 1.184,73 € sa kamatama od 15. prosinca 2024. do isplate,

- iznos od 1.184,73 € sa kamatama od 15. siječnja 2025. do isplate,

- iznos od 1.184,73 € sa kamatama od 15. veljače 2025. do isplate,

- iznos od 1.184,73 € sa kamatama od 15. ožujka 2025. do isplate,

- iznos od 1.184,73 € sa kamatama od 15. travnja 2025. do isplate, kao i daljnji svakomjesečni iznos od 1.184,73 €, sve do dana vraćanja na radno mjesto, sve sa zateznom kamatom koja teče od 15-tog u slijedećem mjesecu do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Gradnja d.o.o., OIB: 80617411375, Osijek, Ribarska 1, nadoknaditi tužitelju ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.437,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki IV. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 19. srpnja 2024. navodi da je 10. lipnja 2024., tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu te se tužitelju kao radniku zaposlenom na neodređeno vrijeme na poslovima VKV tesara II grupe, otkazuje ugovor o radu zaključen 1. travnja 2005. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć, bez prava na otkazni rok, te radni odnos prestaje s danom dostave ove odluke. Tu odluku tužitelj je zaprimio 17. lipnja 2024., te je protiv iste pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa 26. lipnja 2024. (koji zahtjev je tuženik zaprimio 3. srpnja 2024.). Tuženik se nije očitovao na zahtjev u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva za zaštitu prava, radi čega tužitelj pravovremeno podnosi predmetnu tužbu. Iz obrazloženja pobijane Odluke, proizlazi da je tužitelj počinio tešku povredu no razlozi na kojima se temelji navodna „teška povreda“ iz radnog odnosa, ne može biti temelj za donošenje pobijane odluke u smislu članka 116. Zakona o radu, iz razloga što nisu točni navodi da bi tužitelj kao radnik bilo kakvim ponašanjem počinio povredu iz radne obveze, niti da je počinio štetu tuženiku kao Poslodavcu, a kako se to paušalno navodi. Stoga su svi navodi iz obrazloženja pobijane Odluke: „da je Upozorenjem broj 1384-2/2024 od 5. lipnja 2024. utvrđeno kako imenovani Radnik radne obveze nije izvršavao sukladno obvezama preuzetim Ugovorom o radu, pravilima struke i potrebama gradilišta Rekonstrukcija i dogradnja zgrade gradske tržnice Donji Miholjac, odnosno kako nije na primjeren način i u zadanim količinama sukladno građevinskim normama izvršavao svoje dnevne radne zadatke na predmetnom gradilištu te su nastali neopravdani zastoji u procesu rada……“ nepravilni i protivni članku 116. Zakona o radu. Pojam „osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa“ na koji se poziva tuženik, Zakon o radu, niti važeće odredbe Ugovora o radu, ne normiraju, te nije razvidno što bi „navedeno“ - pod obrazloženjem značilo i temeljem čega se Radniku izvanredno otkazuje ugovor o radu. Odluka o otkazu je nevaljana i protivna članku 119. i 120. Zakonu o radu, jer ne postoji niti „građevinska norma“, niti je nesavjesno odrađivao svoje radne zadatke, a u cijelosti su nepravilni i neistiniti navodi kako bi radnik svojim radom „ugrozio dinamiku izgradnje/završetka radova objekta; a ne postoje objektivne okolnosti koje bi opravdale postupanje tuženika kao poslodavca da tužitelju onemogući iznošenje obrane, pogotovo imajući u vidu radni staž tužitelja kod tuženika. Prema članku 7. stavku 1. Zakona o radu „radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao“, što je radnik i činio, pa nije propustio postupiti prema obvezama iz opisa poslova svoga radnog mjesta u okviru svog Ugovora o radu. Tuženik nije proveo zakonom propisani postupak prije otkazivanja ugovora o radu. Stoga svi razlozi na koje se poziva tuženik kao poslodavac, predstavljaju proizvoljno tumačenje, te nezakonit razlog za otkaz ugovora o radu. Zbog navedene nezakonite Odluke o otkazu, tužitelj ne ostvaruje prihod - plaću, a koju bi ostvarivao i nadalje. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže nakon provedenog dokaznog postupka, sukladno članku 186b. stavku 2. ZPP-a donijeti presudu:

"I. Utvrđuje se da nije zakonita i dopuštena „Odluka o otkazu ugovora o radu te se tužitelju kao radniku zaposlenom na neodređeno vrijeme na poslovima VKV tesara II. grupe, otkazuje ugovor o radu zaključen 1. travnja 2005. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć, bez prava na otkazni rok, te radni odnos prestaje s danom dostave ove odluke“, od 10. lipnja 2024. uručena tužitelju VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od strane tuženika Gradnja d.o.o., Osijek, Ribarska 1, OIB: 80617411375, te da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Gradnja d.o.o., Osijek, Ribarska 1, OIB: 80617411375, da vrati tužitelja NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na posao, na radno mjesto VKV tesara II. grupe, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju naknadu plaće za period od 11. lipnja 2024. do dana vraćanja na radno mjesto, svakomjesečni iznos koji će se utvrditi financijskim vještačenjem sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.og u mjesecu, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

1.1. U podnesku od 13. rujna 2024. tužitelj navodi da su neosnovani navodi tuženika o nepravovremenosti tužbe, a u smislu odredbe članka 133. Zakona o radu. Tužitelj je nesporno primio Odluku o otkazu ugovora o radu 17. lipnja 2024. te je 26. lipnja 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Nesporno je da je tuženik zaprimio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa 3. srpnja 2024., te da na isti nije odgovorio u roku od 15 dana, tj. do 18. srpnja 2024. Iz podnijete tužbe vidljivo je da je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana zahtijevao od naslovnog suda zaštitu prava iz radnog odnosa. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje: „Kada je radnik zahtjev za zaštitu prava predao u roku preporučenom pošiljkom putem pošte, kada je iz javne isprave (povratnice) imao podatak kada je poslodavac primio njegov zahtjev, tada se pitanje pravovremenosti traženja sudske zaštite prava sukladno roku iz članka 133. stavka 2. Zakona o radu ne može računati od dana kada je zahtjev za zaštitu prava predan pošti preporučenom pošiljkom, već od dana kada je poslodavac primio zahtjev radnika za ostvarenje povrijeđenog prava“. Dakle, tužitelj nije podnio tužbu izvan prekluzivnog roka. Iz obrazloženja odluke o otkazu (posebno iz izreke iste), vidljivo je da se radi o izvanrednom otkazu, kako to tvrdi tuženik zbog „osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i osobito važne činjenice“. Tuženik se poziva na Upozorenja („na koje nije uložio prigovor“), koja ne mogu predstavljati razloge za izvanredni otkaz kako to smatra tuženik, a sukladno članku 116. ZOR-a, jer zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Tuženik nije dokazao koja je to osobito teška povreda iz radnog odnosa, a koja navodno je ugrozila dinamiku izgradnje završetka radova/objekta. Svi razlozi na koje se poziva tuženik kao poslodavac, predstavljaju proizvoljno tumačenje, te nezakonit razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer ranija pisana upozorenja sama za sebe predstavljaju sankciju zbog navodnih povreda iz radnog odnosa, i ne mogu se kumulirati i ponovno predstavljati razloge za davanje otkaza.

1.2. U podnesku od 10. travnja 2025. tužitelj navodi da je iz isplatnih lista vidljivo kako je od siječnja 2024. godine pa do izvanrednog otkaza ostvarivao mjesečnu bruto plaću u iznosu od 1.184,73 Eur, dok je za dio mjeseca lipnja ostvario plaću od 418,44 Eur. Stoga uređuje dio tužbenog zahtjeva iz točke III. tako da isti sada glasi:

„ Nalaže se tuženiku Gradnja d.o.o., Osijek, Ribarska 1, OIB: 80617411375 da isplati tužitelju NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu plaće za period od 11. lipnja 2024. do dana vraćanja na radno mjesto,

- na ime neisplaćene bruto plaće za dio 6. mjesec 2024. u iznos od 766,29 € zajedno sa z.z. kamatama koje teku od 15. srpnja 2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za 7. mjesec 2024. u iznos od 1.184,73 € zajedno sa z.z. kamatama koje teku od 15. kolovoza 2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za 8. mjesec 2024. u iznos od 1.184,73 € zajedno sa z.z. kamatama koje teku od 15. rujna 2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za 9. mjesec 2024. u iznos od 1.184,73 € zajedno sa z.z. kamatama koje teku od 15. listopada 2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za 10. mjesec 2024. u iznos od 1.184,73 € zajedno sa z.z. kamatama koje teku od 15. studenoga 2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za 11. mjesec 2024. u iznos od 1.184,73 € zajedno sa z.z. kamatama koje teku od 15. prosinca 2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za 12. mjesec 2024. u iznos od 1.184,73 € zajedno sa z.z. kamatama koje teku od 15. siječnja 2025. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za 1. mjesec 2025. u iznos od 1.184,73 € zajedno sa z.z. kamatama koje teku od 15. veljače 2025. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za 2. mjesec 2025. u iznos od 1.184,73 € zajedno sa z.z. kamatama koje teku od 15. ožujka 2025. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za 3. mjesec 2025. u iznos od 1.184,73 € zajedno sa z.z. kamatama koje teku od 15. travnja 2025. do isplate,

Kao i daljnji svakomjesečni iznos od 1.184,73 € sa zateznom kamatom koja teče od 15.tog u slijedećem mjesecu do isplate, sve do dana vraćanja na radno mjesto, po stopi zatezne kamate koja se određuje za u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena sve u roku od 8 dana, čiju će visinu i tijek zateznih kamata na iste tužitelj odrediti nakon što se provede vještačenje u svrhu visine naknade plaće navedenom razdoblju.“

2. Prije upuštanja u raspravljanje, tuženik predlaže da se tužba odbaci kao nedopuštena iz razloga što je podnesena izvan zakonskog roka. Naime, tužitelj je 17. lipnja 2024. zaprimio Odluku poslodavca o otkazu, na navedenu odluku je uložio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji Zahtjev je tuženik primio 3. srpnja 2024. Poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtijeva radnika nije udovoljio tom zahtjevu, pa je radnik mogao u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava. Prvi dan roka od 15 dana je 4. srpnja, dok je zadnji dan roka 18. srpnja 2024. koji pada na radni dan četvrtak. Kako je tužba podnesena 19. srpnja 2024., podnesena je izvan prekluzivnog roka iz članka 133. Zakona o radu. Slijedom navedenog, tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu.

Nadalje tuženik osporava sve navode iz tužbe i smatra da je ona neosnovana. Navodi da izraz koji se navodi u Zakonu o radu, a koji glasi »Osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa« - jest izraz koji ima šire značenje i odnosi se na bilo koju povredu obveza koje proizlaze iz radnog odnosa. To mogu biti obveze koje nisu nužno direktno povezane s izvršavanjem radnih zadataka, već uključuju sve obveze koje radnik ima prema poslodavcu na osnovu njihovog radnog odnosa. Izraz koji je koristio poslodavac - Osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa - jest izraz koji je specifičniji i odnosi se na teške povrede obveza koje su direktno vezane za radne zadatke radnika, odnosno obveze koje radnik ima u obavljanju svog posla. Ovo podrazumijeva kršenja koja se odnose na način na koji radnik izvršava svoje radne dužnosti. Navedeni izraz je i predodređen Pravilnikom o radu tuženika. Poslodavac je odluku donio nakon pažljive analize svih činjenica i okolnosti, uključujući ranija pisana i usmena upozorenja koja je tužitelj ignorirao. Tužitelj nije podnio prigovor na ta upozorenja, što pokazuje da je bio svjestan svojih radnih obveza i povreda koje je počinio. Stoga je otkaz u potpunosti zakonit i u skladu sa Zakonom o radu. Tužitelj samo paušalno navodi da nije nesavjesno odrađivao radne zadatke, dok za svoje tvrdnje ne nudi nikakve dokaze, a opomene upućuju na drugačije činjenice. Tuženik osporava navode tužitelja kada navodi da je postupao prema uputama Poslodavca. Da je radio prema uputama, ne bi došlo do povreda radne obveze. U odnosu na postupak prije otkazivanja, tuženik citira odredbu članka 119. Zakona o radu, te navodi da je tužitelj kontinuirano činio povrede obveza iz radnog odnosa, primao je sva pisana upozorenja, na ista nije imao prigovore i znao je kakve su posljedice ukoliko nastavi činiti takve povrede, te unatoč tome tužitelj nije promijenio svoj odnos prema radu. Upozorenja jasno dokumentiraju tužiteljevo neizvršavanje radnih obveza sukladno ugovoru o radu i građevinskim normama, što je rezultiralo zastoju na projektu. Takvo ponašanje opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu. Slijedom navedenog, predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

2.1. Na ročištu 4. lipnja 2025. tuženik je iskazao da ne spori visinu brutto plaće, a kako ju je tužitelj naznačio u podnesku od 10. travnja 2025., odnosno u visini 1.184,73 EUR mjesečno počevši od otkaza ugovora o radu pa do vraćanja na rad.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 26. lipnja 2024. uz potvrdu o primitku pošiljke (stranica 6-8 spisa), Otkaz ugovora o radu od 10. lipnja 2024. (stranica 9-10 spisa), Ugovor o radu od 1. travnja 2005. (stranica 11-12 spisa), Izvadak iz sudskog registra (stranica 13-19 spisa), povratnicu (stranica 27 spisa), Pravilnik o radu od 2. siječnja 2023. (stranica 28-31 spisa), Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa uz povratnice (stranica 32-40 spisa), isplatne liste (stranica 51-56, 66-117, 217-269 spisa), Pravilnik o radu od 29. siječnja 2015. (stranica 118-149 spisa), Pravilnik o radu od 21. lipnja 2010. (stranica 150-181 spisa), Pravilnik o radu od 19. lipnja 2019. (stranica 182-213 spisa), Dodatak I. Pravilnika o radu od 19. lipnja 2019. od 3. ožujka 2021. (stranica 214-216 spisa), Pravilnik o radu od 1. rujna 2023. (stranica 270-303 spisa), Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji Gradnja d.o.o. Osijek od 5. prosinca 2012. (stranica 304-354 spisa), analitičku evidenciju o plaćama (stranica 358-442 spisa), iskaz svjedoka ŠŽ (stranica 445-447 spisa), SŽ (stranica 447-449 spisa), IŽ (stranica 449-451 spisa), AŽ (stranica 478-480 spisa), LŽ (stranica 481-482 spisa), iskaz tužitelja (stranica 482-484 spisa), i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nije provedeno financijsko – knjigovodstveno vještačenje, budući je tužitelj na ročištu 4. lipnja 2025., odustao od provođenja istog. Nije saslušan svjedok MŽ, budući je tužitelj na ročištu 28. listopada 2025. odustao od izvođenja tog dokaznog prijedloga.

4. Predmet spora u ovom postupku jest:

- zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. lipnja 2024.,

- zahtjev tužitelja za utvrđenje da mu nije prestao radni odnos kod tuženika,

- zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad i na poslove radnog mjesta VKV tesara II. grupe koje je obavljao do otkaza,

- zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati novčane iznose s osnove naknade plaće za period od 11. lipnja 2024. pa do vračanja na radno mjesto.

5. Nesporno je među strankama:

- da je tužitelj temeljem Ugovora o radu od 1. travnja 2005., kojega je na neodređeno vrijeme sklopio s tuženikom, obavljao poslove VKV tesara II. grupe,

- da je tuženik tužitelju Odlukom od 10. lipnja 2020. izvanredno otkazao Ugovor o radu od 1. travnja 2005.,

- da je tužitelj Odluku o otkazu zaprimio 17. lipnja 2024.

6. Sporno je među strankama je li tuženik pravovremeno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari, zatim je li tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj temelji izvanredni otkaz. Sporno je i je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, odnosno je li tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane.

7. Prije svega spornim se ukazuje je li tužitelj pravovremeno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

7.1. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 26. lipnja 2024., ovaj sud je utvrdio da tužitelj, zastupan po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, pobija Odluku o otkazu ugovora o radu od 10. lipnja 2024., iz razloga što ne postoji valjani razlog za otkazivanje ugovora, kao i da mu poslodavac prilikom otkazivanja, a u smislu odredbe članka 119. Zakona o radu, nije omogućio da iznese svoju obranu.

7.2. Uvidom u Potvrdu o primitku pošiljke ovaj sud je utvrdio da je 26. lipnja 2024. na adresu primatelja: Gradnja d.o.o. Ribarska 1, Osijek, pošiljatelj: odvjetnik Igor Plavšić iz Vinkovaca, preporučeno poštom poslao pošiljku s povratnicom.

7.3. Uvidom u povratnicu ovaj sud je utvrdio da je 26. lipnja 2024. na adresu primatelja: Gradnja d.o.o. Ribarska 1, Osijek, pošiljatelj: odvjetnik Igor Plavšić iz Vinkovaca, preporučeno poštom poslao pošiljku, da je pošiljka zaprimljena na adresi primatelja 3. srpnja 2024., da na mjestu primatelju stoji pečat Gradnja d.o.o. Osijek.

7.4. Odredbom članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. – dalje u tekstu: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.), odnosno da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (stavak 3.).

7.5. Kraj utvrđenja da je tužitelj Odluku o otkazu zaprimio 17. lipnja 2024., da je 26. lipnja 2024. preporučeno poštom poslao tuženiku Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je tuženik zaprimio 3. srpnja 2024., da se tuženik u roku od 15 dana od dostave Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa nije očitovao o podnijetom Zahtjevu (do 18. srpnja 2024.), što je tuženik izrijekom priznao u odgovoru na tužbu, to je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana (19. srpnja 2024.) pravodobno podnio nadležnom sudu tužbu za zaštitu svojih prava. Stoga prigovor tuženika da je tužba podnesena izvan zakonskog roka, nije osnovan.

8. Na okolnosti je li tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj temelji izvanredni otkaz odnosno je li tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, izvedeni su dokazi kao u nastavku.

8.1. Uvidom u Ugovor o radu od 1. travnja 2005. ovaj sud je utvrdio da je zaključen između ovdje tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, da tim ugovorom radnik zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova VKV tesar II. grupe, a koji poslovi su opisani Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji Gradnja d.o.o. Osijek (članak 1.), te da poslodavac ima pravo tijekom trajanja Ugovora, u skladu s potrebama posla, radniku odrediti obavljanje poslova drugog radnog mjesta, a sukladno stručnoj spremi i radnim sposobnostima radnika (članak 4.).

8.2. Uvidom u Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji Gradnja d.o.o. Osijek od 5. prosinca 2012. utvrđeno je da VKV tesar sudjeluje u obavljanju svih grupa poslova poslovne funkcije organizacije i tehnologije građenja, sukladno svojoj stručnoj spremi i kvalifikaciji, da je odgovoran za izvršavanje poslova koje obavlja, sukladno zakonima, propisima, normama i pravilima struke. Odgovoran je za rokove izvršenja posla koji obavlja, korištenje i održavanje alata i sredstava rada, trošenje materijala, primjenu mjera i korištenje sredstava zaštite na radu i protupožarne zaštite. Odgovoran je za kvalitet izvršenog posla. Obvezan je stručno se usavršavati i educirati i kreativno usavršavati poslove koje obavlja. Obvezan je štititi poslovne interese društva.

8.3. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 10. lipnja 2024. utvrđeno je da je tuženik tužitelju zaposlenom na neodređeno vrijeme na poslovima VKV tesara II. grupe, otkazao Ugovor o radu zaključen 1. travnja 2005., zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i osobito važne činjenice, zbog koje nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć, bez prava na otkazni rok, te radni odnos prestaje s danom dostave ove odluke. Iz obrazloženja proizlazi da je Upozorenjem broj 21668-14/2011 od 6. prosinca 2011. radnik upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza ugovora o radu budući je zatečen u neobavljanju poslova i radnih zadataka te je neovlašteno i samovoljno bez dogovora s neposrednim rukovoditeljem koristio pauzu u vrijeme koje nije za to predviđeno, te nije svoj rad podredio organizacijskim zahtjevima gradilišta, što je uzrokovalo prekid tehnološkog procesa rada i onemogućilo izvršenje ugovorenih radova u ugovorenom roku te uzrokovao direktnu štetu poslodavcu. Upozorenjem broj 9913-1/2013 od 10. lipnja 2013. upozoren je na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu obzirom je 7. lipnja 2013. zatečen u neobavljanju poslova i radnih zadataka vezanih za poslove izvedbe oplate temelja kontaktne mreže i javne rasvjete. Upozorenjem broj 12543/2017 od 10. kolovoza 2017. utvrđeno je kako je imenovani radnik izostao s posla 7. kolovoza 2017. bez da je o tome prethodno obavijestio neposrednog rukovoditelja. Za navedeni radni dan nije dostavio liječničke potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad ili o obavljenom liječničkom pregledu, niti je izostanak opravdao na neki drugi način iz kojeg bi proizlazio zaključak da je imao opravdan razlog za izostanak s rada. Upozorenjem broj 1384-2/2024. od 5. lipnja 2024. utvrđeno je kako radnik radne obveze nije izvršavao sukladno obvezama preuzetim Ugovorom o radu, pravilima struke i potrebama gradilišta Rekonstrukcija i dogradnja zgrade gradske tržnice Donji Miholjac, odnosno kako nije na primjeren način i u zadanim količinama sukladno građevinskim normama izvršavao svoje dnevne radne zadatke na predmetnom gradilištu te su nastali neopravdani zastoji u procesu rada. Unatoč brojnim usmenim opomenama od strane nadređenih, svoje radne zadatke i obveze je izvršavao sukladno potrebama organizacije rada, te je time kršio odredbe Ugovora o radu obavljajući rad na neuredan i nesavjestan način. Slijedom navedenog, kršio je obveze iz radnog odnosa i ugrozio dinamiku izgradnje (završetka radova) objekta. Radnik je više puta od strane poslodavca usmeno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu zbog nepridržavanje propisanih mjera zaštite na radu tj. nekorištenje zadužene zaštitne ili radne opreme dovodeći tako u rizik zdravlje i sigurnost na radu. Stoga se uslijed opetovanih kršenja radnih obaveza radniku izvanredno otkazuje ugovor o radu, bez prava na otkazni rok i bez mogućnosti iznošenja obrane budući zbog svih opisanih okolnosti nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, te je temeljem izrečenog sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o radu Gradnja d.o.o. Osijek odlučeno kao u izreci ove Odluke.

8.4. Iz sadržaja Odluke o otkazu proizlazi da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu. Izvanredni otkaz ugovora o radu reguliran je odredbama članka 116. stavka 1. ZR-a kojim je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (stavak 2.). Odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Dakle, tuženik je tijekom postupka bio dužan dokazati da je tužitelj počinio povrede radnih obveza, a kako su iste navedene u Odluci o otkazu, kao i da je tužitelju dao izvanredni otkaz u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji.

8.5. Iz Upozorenja broj 21668-14/2011 od 6. prosinca 2011. proizlazi da je tužitelj na gradilištu S-cesta u Osijeku zatečen u neobavljanju poslova i radnih zadataka, da je neovlašteno i samovoljno bez dogovora s neposrednim rukovoditeljem koristio pauzu u vrijeme koje nije za to predviđeno, da nije svoj rad podredio organizacijskim zahtjevima gradilišta, što uzrokuje prekid tehnološkog procesa rada i onemogućava izvršenje ugovorenih radova u ugovorenim rokovima te uzrokuje direktnu štetu Društvu, te da opisanim postupanjem krši obveze iz radnog odnosa. Navedeno Upozorenje tužitelj je zaprimio 12. prosinca 2011.

8.6. Iz Upozorenja broj 9913-1/2013 od 10. lipnja 2013. proizlazi da je tužitelj 7. lipnja 2013., na lokaciji Ulica bana Jelačića u Višnjevcu, zatečen u neobavljanju poslova i radnih zadataka vezanih uz poslove izvedbe oplate temelja kontaktne mreže i javne rasvjete te da je opisanim postupanjem kršio obveze iz radnog odnosa. Navedeno Upozorenje tužitelj je zaprimio 13. lipnja 2013.

8.7. Iz Upozorenja broj 12543/2017 od 10. kolovoza 2017. proizlazi da je tužitelj 7. kolovoza 2017. izostao s posla, a izostanak nije opravdao. Navedeno Upozorenje tužitelj je zaprimio 14. kolovoza 2017.

8.8. Iz Upozorenja broj 1384-2/2024. od 5. lipnja 2024. proizlazi da tužitelj 5. lipnja 2024. svoje radne obveze nije izvršavao sukladno obvezama preuzetim Ugovorom o radu, pravilima struke i potrebama gradilišta Rekonstrukcija i dogradnja zgrade gradske tržnice Donji Miholjac, odnosno da nije na primjeren način i u zadanim količinama sukladno građevinskim normama izvršavao svoje dnevne radne zadatke na predmetnom gradilištu te su nastali neopravdani zastoji u procesu rada. Unatoč brojnim usmenim opomenama od strane nadređenih, svoje radne zadatke i obveze nije izvršavao sukladno potrebama organizacije rada, te je kršio odredbe Ugovora o radu obavljajući rad na neuredan i nesavjestan način. Slijedom navedenog, kršio je obveze iz radnog odnosa i ugrozio dinamiku izgradnje (završetka radova) objekta. Nije vidljivo da bi navedeno Upozorenje tužitelj zaprimio.

8.9. Iz Upozorenja broj 1448/2024 od 13. lipnja 2024. proizlazi da je tužitelj 12. lipnja 2024. odbio primiti pismeno, tj. uručenje izvanrednog otkaza ugovora o radu od strane neposrednog rukovoditelja, da je 13. lipnja 2024. izostao s rada na svom radnom mjestu na gradilištu "Rekonstrukcija i dogradnja zgrade gradske tržnice Donji Miholjac", bez da je o tome prethodno obavijestio neposrednog rukovoditelja. Navedeno Upozorenje tužitelj je zaprimio 17. lipnja 2024.

8.10. Iz iskaza svjedoka ŠŽ, proizlazi da se 21. svibnja 2024. zaposlio kod tuženika na radno mjesto voditelja radova, da je pri samom početku vršio opservaciju, da nije poznavao tužitelja. U to vrijeme je preuzeo tri gradilišta, tržnicu u Donjem Miholjcu, objekt Hrvatskih voda i cestu Krsto Frankopan u Miholjcu. Tužitelj je u grupi od četvero ljudi radio na objektu Tržnice u Donjem Miholjcu. Jednom prilikom pri obilasku gradilišta u Donjem Miholjcu zatekao je IŽ kako spava, ostale, među njima i tužitelja, nije zatekao. Obzirom se radilo o objektu investitor kojega je Grad Donji Miholjac, gradonačelnik Donjeg Miholjca je češće obilazio gradilište i u obilasku zatekao radnike kako spavaju. Čak je pokazao mjesto gdje su si od stiropora napravili krevet. Gradonačelnik je zvao direktora tuženika kako bi ga obavijestio da je zatekao njegove radnike kako spavaju. U to vrijeme poslovođa na gradilištu u Donjem Miholjcu bio je SŽ. Prethodno SŽ, nadređeni tužitelju bio je AŽ koji je pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu ljudima koji ne rade, među njima i tužitelju, on (svjedok) je samo dobio zadatak da im uruči otkaz. Ne zna koje poslove je tužitelj trebao konkretno obavljati na gradilištu u Donjem Miholjcu, poslove je tužitelju zadavao poslovođa, ne zna koje je zadatke tužitelj dobio od poslovođe. Kad govori da tužitelj nije obavljao svoj posao, to ustvari zaključuje jer ukoliko je zatečen na spavanju tada je izvjesno da nije niti odradio posao za koji je zadužen. Od pravne službe tuženika dobio je zadatak da uruči odluke o otkazu tužitelju i ostalim radnicima, oni su ih odbili preuzeti, pa ih je vratio u firmu te su im naknadno poslani pismeno. Ne zna točno kada je pokušao uručiti tužitelju odluku o otkazu, kada su ga u pravnoj službi napisali dali su mu ga da uruči tužitelju. Ne zna koje poslove prema ugovoru o radu je tužitelj trebao raditi, on nije imao nikakvih ovlasti, već je samo promatrao što i kako treba raditi. On nije osobno upozorio ZŽ na povrede iz radnog odnosa. Ne zna da bi 5. lipnja 2024. došlo do zastoja u procesu rada na objektu Tržnice u gradu Donji Miholjac. U razdoblju od 21. svibnja 2024. do 5. lipnja 2024. na gradilištu Tržnice u D. Miholjcu trebalo je raditi pripreme za betonsku ploču, iskop radova na vodovodu. Tek je počeo raditi kod tuženika i njegov prvi zadatak je bio da uđe u problematiku papirologije, problematiku izvedenih radova i da posloži na koji način obaviti radove u kojima su već probijeni rokovi. Tada nije bio u kontaktu s ljudima, nije ni dan danas i mnoge prepoznaje tek po radnoj odjeći na kojoj piše naziv "Gradnja". Radovi na Tržnici u Donjem Miholjcu su trebali biti završeni do studenoga 2024., taj rok je produžen do 31. prosinca 2024., time da do današnjeg dana radovi još uvijek nisu u cijelosti okončani. Gradonačelnik D. Miholjca mu je rekao da je zatekao četvero radnika kako leže na gradilištu Tržnice u D. Miholjcu, pokazao mu je mjesto gdje su spavali, međutim nije mu izrijekom rekao da je i tužitelja ZŽ zatekao kako spava. Na gradskoj tržnici radili su i kooperanti pored radnika tuženika. Osnovni razlog zbog čega je došlo do kašnjenja na svim gradilištima tuženika je u nedostatku radne snage, električara, vodoinstalatera, tesara i slično. U opis radnog mjesta VKV tesar II. grupe ulazi izrada oplata za šahtove, izrada oplata za ploče, sve što je vezano za drvo. Koliko se sjeća u ugovoru o radu za tužitelja stajalo je da ukoliko nema poslova za koje je zaposlen da će obavljati i druge poslove, npr. kopati kanal i slično. Šahtovi na gradilištu na tržnici u D. Miholjcu u vremenu od 21. svibnja 2024. do 5. lipnja 2024. nisu izvedeni, naime da bi se moglo pristupiti izradi šahtova bilo je najprije potrebno provesti vodovodnu kanalizaciju, strojevima iskopati kanale da se postavi vodovodna kanalizacija što je u tom trenutku također kasnilo jer je padala kiša, bilo je blato, voda. Na tržnici u D. Miholjcu trebalo je odraditi i hidroizolaciju, poslovođa je dao radnicima zadatak da postave hidroizolaciju, ukupno se radilo o površini od 80 m2 što bi se realno moglo odraditi u jednom danu, a oni su to radili više dana. Ne zna da li je postavljanje hidroizolacije trebalo biti odrađeno za vrijeme dok je on (svjedok) radio ili prije. Kod obilaska građevine vidio je da nije postavljena hidroizolacija. Tuženik nema kadar za postavljanje hidroizolacije. Uslijed pomanjkanja radne snage, su svi profili radnika mogli raditi sve poslove, npr. strojar je odlukom poslovođe mogao biti postavljen na obavljanje poslova hidroizolacije.

8.11. Iz iskaza svjedoka SŽ proizlazi da kod tuženika radi unazad tri godine, da ZŽ pozna kao radnika, ne osobno. Kao građevinski poslovođa prati rad radnika. U to vrijeme IŽ i ZŽ došli su iz pogona, tj. iz skladišta na gradilište u Donjem Miholjcu. Ne zna što su njih dvojica radili u skladištu. Tužitelj i IŽ dovedeni su kao tesari i bili su dužni obavljati poslove u radnom opisu tesara, a po potrebi gradilišta i druge radne poslove. Najprije su došli na gradilište Hrvatskih voda VGI, međutim tu nisu obavljali svoje radne zadatke, naime, najprije su mu se počeli žaliti ostali radnici a potom je i sam utvrdio da isti ne mogu odrađivati zadane im radne zadatke. ZŽ je bio teško pokretan, nije mogao raditi visokogradnju, brzo se umarao i on ga je odlučio staviti na obavljanje lakših poslova pa ga je poslao na gradilište Tržnice u Donjem Miholjcu gdje nije bilo visokogradnje. Tu su bili jednostavniji poslovi, koji su po njegovoj procjeni bili prilagođeni motoričkim sposobnostima gospodina ZŽ. Tako je ZŽ te IŽ dao lagane zadatke koji su bili prilagođeni njima i to pripremu za donju deku, šalung, iskop kanalizacije, polijepiti hidroizolaciju. To su bili poslovi koje bi netko odradio za dva sata, oni nisu odradili. Obavljanje tih poslova ovisilo je isključivo o ZŽ i IŽ ne o drugim okolnostima. Uslijed neobavljanja danih im zadataka, kasnila je priprema deke, pa je morao angažirati drugu ekipu koja je to odradila za dva dana. Nakon deke slijedila je armatura, pa betonaža, pa postavljanje metalne konstrukcije, pa unutarnji radovi. Tužitelj i IŽ su imali jedan određeni dio poslova na gradilištu koje su trebali odraditi da bi sve funkcioniralo. Usmeno je upozoravao tužitelja na kršenje obveze iz radnog odnosa i to na svakodnevnoj bazi, međutim on je to ignorirao. Povreda radnih obveza sastojala se u tome da kad je znao doći na gradilište, svakih sat vremena, bio je cirkulirao između dva gradilišta. Tako tužitelja i IŽ više puta nije zatekao na gradilištu, već u Konzumu ili negdje oko gradilišta, odlazili su na pauzu u vrijeme koje nije bilo predviđeno za pauzu, vraćali se poslije vremena predviđenog za pauzu, dolazili su kasnije na posao, odlazili ranije, imali su stol za kojim su sjedili, a napravili su si i ležajeve gdje su spavali i gdje ih je zatekao gradonačelnik. Te povrede radne obveze trajale su pred kraj proljeća, početkom ljeta, godine kada su dobili otkaz ZŽ i IŽ. Oni kod njega nisu bili dugo. Jednom prilikom je došao ing. AŽ koji mu je rekao da popiše te neradnike jer da ih on više ne može gledati kako sjede za stolom i ništa ne rade. Jedan od radnih zadataka koje je trebao obaviti tužitelj odnosno s njime još trojica radnika, bilo je postavljanje oplata za što su isti imali svu potrebnu opremu, sav alat, a koji zadatak su obavili na način da su postavili 4 metra oplate dnevno, dok je druga grupa postavila oko 50 m2 dnevno. Ne postavljanjem dovoljnih metara oplate nisu se mogli nastaviti drugi radovi, armiranje deke, postavljanje armature, i drugo. Tužitelj je s ostalim zaposlenicima bio zadužen za postavljane podne hidroizolacije koja se postavljala ispod glazure, na gradilištu tržnice u D. Miholjcu, i taj posao isti nisu u cijelosti odradili. Sjeća se da su imali jednu prostoriju od 70 m2, i tu hidroizolaciju su tužitelj i ostala trojica na tom gradilištu mogli postaviti u jednom danu, a oni su u jednom danu postavili hidroizolaciju na svega 12 m2. Tužitelju i ostaloj trojici dao je postavljanje hidroizolacije jer se radilo o manje zahtjevnom poslu, ta hidroizolacija nije vidljiva pa nije baš morala biti savršeno izvedena, tako da su ju oni mogli odraditi. ZŽ i ostali nisu odbili taj posao, rekli su da ga mogu odraditi i da su upoznati na koji način se postavlja ta hidroizolacija. Postavljanje hidroizolacije ne ulazi u opis posla glavnog tesara odnosno pomoćnika glavnog tesara međutim on im je taj zadatak dao s obzirom na ugovornu odredbu ugovora o radu prema kojoj mogu obavljati i druge poslove prema potrebi gradilišta. On je ocijenio da tužitelj i ostala trojica mogu obavljati poslove postavljanja podne hidroizolacije, i on (svjedok) je trebao prekontrolirati obavljeni posao. Podna hidroizolacija stavljala se na određenim dijelovima gradilišta koji su im bili bitni za daljnju betonažu. Na tom gradilištu vršeni su i radovi iskopa kanalizacije, te poslove radili su radnici tuženika, iskop se radi sa strojem, strojem upravlja ovlašteni strojar Gradnje d.o.o. Upravljanjem strojem nije radio tužitelj ZŽ. Poslovođa ZŽ bio je 2, 2 i pol mjeseca. Na gradilištu tržnice D. Miholjac radila su četiri radnika, IŽ, ZŽ, LŽ, EŽ i oni su uvijek bili na tom gradilištu nakon što ih je premjestio sa vodovoda. Po potrebi znali su na to gradilište dolaziti i drugi radnici. Rekonstrukcija tržnice u D. Miholjcu započela je pola godine prije njegovog dolaska na to gradilište, a on je na to gradilište došao u 2. mjesecu 2024. Gradilište tržnice u trenutku njegovog preuzimanja je bilo u fazi rušenja starog dijela i pripreme novog dijela. U trenutku njegovog preuzimanja gradilišta nisu probijeni rokovi na tom gradilištu. Radovi su trebali biti završeni do kraja 2024., međutim rokovi su probijeni. Rokovi su probijeni isključivo zbog završnih radova koje obavljaju kooperanti, trenutno su radovi u završnoj fazi. Ne može procijeniti da li su tužitelj i ostali radnici kojima je bilo povjereno obavljanje poslova na pripremi betonaže, utjecali na probijanje rokova. Ono što zna da zbog njihovog neobavljanja nije mogao biti obavljen posao betonaže i svih poslova koji se nadovezuju na to. U opisu posla tesar II. grupe ulaze poslovi pomoćnika glavnog tesara, on ne može voditi posao, ne može biti samostalni tesar već pomaže glavnom tesaru. Tužitelj je bio tesar II. grupe, IŽ misli tesar I. grupe, glavni tesar, a ostala dvojica kranist i armirač. ZŽ i ostali zaposlenici na gradilištu u D. Miholjcu su imali pauzu od 10:30 do 11:00 sati, ta pauza je njima striktno određena. On (svjedok) je obzirom na prirodu posla mogao koristiti pauzu kada je našao vremena. Jednom prilikom je u 8 sati ujutro otišao kupiti nešto za pojesti u Konzum koji je 50 m od gradilišta tržnice u D. Miholjcu, i tamo je zatekao ZŽ i misli LŽ. Na upit punom. tužitelja: „Koje konkretno radnje tuženik nije izvršio 5. lipnja 2024.'“, odgovorio je da se ne može očitovati koje radne zadatke taj dan tužitelj nije obavio, pretpostavlja da je taj dan utvrđeno koje radne zadatke tužitelj nije obavio mjesec dana prije tog datuma, također samo pretpostavlja da je tog dana tužitelj uhvaćen kako spava. Tužitelj je trebao nositi zaštitnu opremu koja se sastojala od kacige, zaštitnih cipela i radnog odijela, nije nosio kacigu, pa ga je on ga je više puta opominjao da ju nosi, po čemu tužitelj nije postupio. Tužitelj je, kao i ostala trojica, bio osoba koji je ustvari sve ignorirao. Tužitelj i ekipa su bili poznati kao neradnici za vrijeme dok su bili u pogonu u skladištu, ništa nisu radili, pa su po nalogu ŽŽ prebačeni na gradilište i opet ništa nisu radili. Tužitelj i ostala trojica radnika imali su na raspolaganju službeno vozilo za dolazak na gradilište.

8.12. Iz iskaza svjedoka IŽ proizlazi da je skoro 30 godina radio kod tuženika, unazad 25 godina na radnom mjestu tesara, a zadnjih 10 godina na radnom mjestu glavnog tesara. ZŽ zaposlio se kod tuženika poslije njega. U pravilu nisu radili zajedno sve do unazad dvije godine kada je ZŽ po povratku s bolovanja došao raditi u Pogon gdje su betonirali bukobrane i tu su radili dvije godine. Nakon toga prebačeni su na gradilište hrvatskih voda u Donjem Miholjcu, negdje početkom svibnja 2024., iz razloga jer u Pogonu više nije bilo posla. Na gradilištu hrvatskih voda tužitelj niti on nisu radili svoj posao prema ugovoru o radu, već što im je rečeno. Poslovođa im je bio SŽ, šetali su između gradilišta Hrvatskih voda i gradilišta Tržnica u Donjem Miholjcu. Radili su sve što je trebalo, nije bilo izričito navedeno u kojim rokovima moraju odraditi posao, tako su štemali, rušili, krampali, vršili iskop. Pred kraj svibnja 2024. sa gradilišta Hrvatskih voda prebačeni su na gradilište Tržnica u Donjem Miholjcu. Naime na gradilištu Hrvatskih voda je bilo previše ljudi, dok na gradilištu Tržnica nije bilo nikoga pa su ih poslali tamo da bi se vidjelo da nekog tamo ima. Sam SŽ im je rekao da budu na gradilištu Tržnice da nekoga tu ima. Na gradilište su dolazili kooperanti da vide da li mogu obavljati svoje poslove time da su poslovi kooperanata ovisili o organizaciji poslova od strane firme. Izrijekom navodi da niti tužitelj niti on nisu spavali na gradilištu niti itko od njih. Na gradilištu Tržnica u D. Miholjcu su obavljali poslove, pri tome misli i na tužitelja koji nisu ulazili u opis poslova prema ugovoru o radu, tako su štelali šahtove, za kooperante iskapali za buduće šahtove, izbacivali staru kanalizaciju, lijepili hidroizolaciju. Obavljanje tih poslova naložio im je poslovođa SŽ, a kontrolirali su ih SŽ i šef ŠŽ. Posao hidroizolacije nije nikada radio ali je prihvatio da će ga odraditi, rekao je poslovođi da će ga probati odraditi, mada je mogao reći da neće. Posao hidroizolacije nije nikada radio niti ZŽ, a kako je on prihvatio da će to odraditi onda je to podrazumijevalo da će to odraditi i ZŽ. SŽ i ŠŽ im nikada nisu prigovarali u vezi obavljanja obavljenih poslova. Posao hidroizolacije su obavili u prostoriji površine 60-70 m2 i tu su u cijelosti postavili hidroizolaciju, i u svezi postavljenja hidroizolacije nije bilo nikakvih prigovora od strane poslovođe. Također vršeni su iskopi za kanalizaciju, isti su vršeni strojno, tužitelj ni on nisu upravljali strojem već je njihov zadatak bio da ručno lopatama poravnaju, počiste iskop nakon strojne obrade. Iskop za kanalizaciju nije u cijelosti odrađen budući je stroj premješten na drugo gradilište. U vezi obavljenog posla na iskopu nije im nitko ništa prigovorio, ni tužitelju niti njemu. Na gradilištu Tržnice ništa nije funkcioniralo kako treba, kooperanti nisu mogli obavljati svoj posao, jer tuženik nije prethodno obavio pripremne radove, npr. da bi kooperanti odradili poslove oko sanitarnog čvora, bilo je potrebno odraditi hidroizolaciju sanitarnog čvora, tužitelj i on nisu bili zaduženi za hidroizolaciju sanitarnog čvora, nitko im nije rekao da odrade taj posao. Smatra da su tužitelj i on dobili otkaz iz razloga kako bi se tuženik opravdao pred investitorom zbog kašnjenja obavljanja poslova. Kad spominje sanitarni čvor navodi da su kopali da kooperanti mogu provući cijevi za kanalizaciju, pa nakon što su kooperanti provukli cijev za kanalizaciju oni su to zatrpali tucanikom. Nakon toga trebalo je taj tucanik izbetonirati a to nije učinjeno, njima nitko nije povjerio obavljanje poslova betoniranja. Jednako tako na gradilištu nije bilo betona, beton je dovožen po potrebi. Kada su tužitelj i on došli na gradilište tržnice, na istom ustvari ništa nije bilo napravljeno, gradilište se sastojalo od jednog starog dijela zgrade koji je trebalo ožbukati, staviti stolariju, provući instalacije i dijela koji je trebalo iznova izgraditi i na tom dijelu nije bilo ništa napravljeno. Sa njim na gradilištu bio je još tužitelj, LŽ koji je radio na radnom mjestu kraniste, MŽ i Z čije prezime ne zna koji su bili armirači. Niti jedan od njih nije radio poslove na gradilištu Tržnice iz opisa njihovih radnih mjesta. Kad su došli na gradilište Tržnice, na gradilištu Tržnice nije bilo niti jednog kooperanta. Oni nisu trebali postaviti betonsku deku na dijelu gradilišta. Tužitelj je bio na bolovanju u periodu od pandemije korona virusa pa do 2023. ili 2024. Zna da je isti bio u komi. Nakon što se vratio na posao više nije išao na bolovanje osim kada je išao na redovne kontrole. Redovita pauza na svim gradilištima bila je od 10:30 do 11:00 time da su koristili i pauzu za kavu i to ujutro po dolasku na posao i oko 13 sati. Pauzu za kavu koristili su u trajanju od pola sata do 45 minuta, ovisno o poslu. Posao koji su obavljali ovisilo je o tome što im je dao u rad poslovođa. Sa njim na pauzi bio je i ZŽ. Na posao su dolazili službenim vozilom, on ga je vozio, najprije je odvezao radnike na gradilište Hrvatskih voda a potom su oni išli na gradilište tržnice. Na gradilište Tržnice došli su oko 7:10 sati, potom oko 7:30, 8:00 sati na gradilište tržnice je dolazio poslovođa koji im je zadavao zadatke za taj dan, i tako je to bilo svakog dana. Poslovođa je na gradilište tržnice znao dolaziti, dvaput dnevno, a nekada i pet puta. Pogledao je šta su odradili rekao da je dobro i otišao dalje. Labudoviću je nadređeni bio AŽ a nakon njega ŠŽ. AŽ nikada nije iznosio prigovore na rad tužitelja, njegov rad, odnosno rad ostalih kolega u svezi rada na Tržnici u D. Miholjcu. Nema saznanja da bi tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa za vrijeme trajanja istog jer oni su zajedno počeli raditi tek nakon njegovog povratka s bolovanja.

8.13. Iz iskaza svjedoka AŽ proizlazi da je kod tuženika radio od prosinca 2021. do lipnja 2024. na poslovima voditelja gradilišta, da poznaje tužitelja, da mu kao voditelj gradilišta za vrijeme dok je tužitelj radio na gradilištima, nije bio neposredno nadređeni i nije neposredno njemu davao radne zadatke, već je radne zadatke davao poslovođi, koji je te zadatke dalje prosljeđivao radnicima, između ostalog i tužitelju. U jednom trenutku, misli da je to bilo u travnju 2024. godine, nije posve siguran, preuzeo je vođenje gradilišta u Donjem Miholjcu, radilo se o gradilištu Upravne zgrade Hrvatskih voda, na kojem je poslovođa bio SŽ i na tom gradilištu je radio i tužitelj, pretpostavlja na poslovima tesara, jer je na tim poslovima zaposlen. Osobno nije imao nikakvih problema s tužiteljem, međutim od strane poslovođe SŽ dobio je pritužbe na tužitelja jer da ne ispunjava radne zadatke. Nije mu konkretizirao o kojim se radnim zadacima koje tužitelj nije ispunjavao, radi. Zna da su tužitelj i zaposlenik IŽ ranije radili u pogonu na izradi armirano betonskih elemenata, ali kada više nije bilo potrebe za tim poslom tada su prebačeni na gradilište i time nisu baš bili zadovoljni pa misli da se više radilo o njihovom nezadovoljstvu a ne odbijanju obavljanja radova. Nije vidio situaciju da bi netko, tužitelj, odbio raditi. Kad je počeo raditi kod tuženika, u pogonu za izradu armirano betonskih elemenata je radio zaposlenik IŽ, misli da je tada tužitelj bio na bolovanju, a kad se vratio sa bolovanja i on je premješten u radionicu za izradu armirano betonskih elemenata. Negdje, misli 2022. godine, krenuo je projekt rekonstrukcije pruge Vinkovci – Vukovar i tada su rađeni armirano betonski elementi i od tada negdje godinu i pol do dvije godine tužitelj je radio u radionici za izradu armirano betonskih elemenata. I za to vrijeme dok je radio u radionici, on je tužitelju bio, moglo bi se reći neposredno nadređeni. Ustvari on je o tome što treba odraditi razgovarao sa IŽ, nije bilo nikakvog odbijanja radnih zadataka od strane tužitelja. Nije bilo nikakvih poremećaja u proizvodnji koja bi dovela do zastoja u procesu rada, a koji bi se mogli pripisati radnicima u tom pogonu. Zna da je bilo upozorenja na rad radnicima, ali ne sjeća se da bi ta upozorenja bila upućena tužitelju. Zna da je bilo problema u odjelu niskogradnje, ali tužitelj nije radio u tom odjelu. Tužitelj je u Donjem Miholjcu radio na gradilištu Upravne zgrade Hrvatskih voda, time da je paralelno postojalo još jedno gradilište u Donjem Miholjcu, a to je gradilište Tržnica. Što se tiče gradilišta Tržnice moguće je da je tužitelj radio i na tom gradilištu. On (svjedok) je na to gradilište Tržnice došao paralelno kad i na gradilište Upravne zgrade Hrvatskih voda. Kad je došao na gradilište Tržnice, to gradilište je bilo polumrtvo, a to znači da se na istom ništa nije radilo, postojala je mehanizacija, bager, sjeća se da su kopani nekakvi kanali, ali stvarnih radova na gradilištu nije bilo, radilo se o održavanju. Naime, čekao se kooperant OS Metal koji će odraditi radove na krovnoj konstrukciji. Problem na tom gradilištu Tržnice je bio što je raniji inženjer loše odradio poslove betonaže, raspolagao je krivim mjerama. Također dio gradilišta bio je zatrpan smećem pa ste na istom mjestu imali i materijal i smeće. Kad je došao na gradilište Upravne zgrade Hrvatskih voda tamo je rađena krovna konstrukcija, misli da je u tom trenutku tužitelj radio u prizemlju na oplatama. Što se tiče gradilišta Tržnice tu se čekalo da kooperant odradi krovnu konstrukciju. Koliko se sjeća na gradilištu Tržnice mogli su se raditi zemljani radovi ali tu je postojao neki problem jer je trebalo sudjelovati s tvrtkom Vodovod, radi priključka na javnu mrežu odvodnje. Po njemu vjerojatno nije bilo dovoljno radnika da pokriju i gradilište tržnice i gradilište Upravne zgrade, ali u tom trenutku to nije bilo bitno jer se radilo na gradilištu Upravne zgrade Hrvatskih voda. Bilo je puno otvorenog posla, što znači da se simultano moglo raditi istovremeno više poslova. Ne sjeća se da li je imao pritužbu na radnika ZŽ u svezi raspodjele radnog mjesta na gradilištu Tržnice u lipnju 2024., naime, i on je tada već bio pod otkaznim rokom i bavio se više papirologijom. Do njega, preko SŽ došla je informacija da se unutar firme radi popis svih radnika koji su neefikasni, odnosno koji odbijaju raditi. On nikome nije zadao zadatak da mora sačiniti popis radnika koji su neefikasni, odnosno koji odbijaju raditi. Postoje standardizirani normativi na razini cijele države koliko posla radnik mora odraditi unutar jednog sata da bi bio efikasan. Koliko zna nije utvrđivano da li su radnici ostvarivali te normative. Njemu ZŽ nikada direktno nije rekao da ne želi raditi, ali koliko se sjeća bilo je problema u vezi rada radnika, pa mu je poslovođa znao reći da radnici ne rade, spominjao je ZŽ, IŽ, mnoge druge. Zna da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu tesara. Na gradilištu Tržnice tužitelj kao tesar mogao je raditi poslove, postavljanje oplata, priprema za betonažu, betonažu. Zna da je prije njega jedan dio betoniran, da li je za njegovog radnog vremena bilo što betonirano više se ne sjeća. Pripremali su se rovovi. Bio je voditelj više gradilišta, ne zna raspored radnika koji su radili na Tržnici, a koji radnici su radili na drugom gradilištu u Donjem Miholjcu. Zna da su radnici radili na više gradilišta, po potrebi. Poznato mu je da postoji dinamički plan gradilišta, što znači da je istim propisano u kojem vremenu se točno moraju obaviti koji zadaci na određenom gradilištu i ukoliko bilo koji od tih zadataka kasni, kasni se sa svim radovima. Zbog neispunjenja norme odnosno odbijanja radnih zadataka od strane radnika dolazi i do kašnjenja u dinamičkom planu gradilišta, a to znači financijski gubitak poslodavca. Poznata su mu pravila o stanci na gradilištu, nošenju zaštitne opreme i prisutnosti na gradilištu. Stanka je kod tuženika određena u trajanju od 30 minuta. Nošenje zaštitne opreme je problem kod svih radnika na gradilištu i znao je primijetiti da tužitelj i ostali radnici ne nose zaštitnu opremu time da to nije bilo svaki put kada ih je vidio. Koliko zna nitko nije dobio otkaz zbog nenošenja zaštitne opreme. Sjeća se da se poslovođa SŽ žalio da se radnici nisu na vrijeme vraćali sa pauze, to se odnosilo i na tužitelja. Ne može tvrditi da se to protezalo na gradilištu kroz duže vrijeme. Gradonačelnik Donjeg Miholjca je imao prigovor na to da radnici ne rade na gradilištu Tržnica. Što se tiče rokova izvršenja na gradilištu Tržnice isti nisu izvedeni u roku, razloga je bilo više, jedan od njih je da kooperanti nisu odradili krovnu konstrukciju na vrijeme, bilo je problema s Vodovodom glede priključenja na mrežu odvodnje. NŽ i drugi radnici Gradnje nisu prouzrokovali kašnjenje izvođenja radova na gradilištu Tržnice. Ne sjeća se da li je došlo do kašnjenja u radovima Upravne zgrade Hrvatskih voda. Zna da je poslovođa SŽ u više navrata usmeno upozoravao radnike na neefikasnost, problem vraćanja s pauze, uzimanje pauze tokom rada, ali ništa se nije popravilo. Na Tržnici u to vrijeme trebalo je postaviti oplatu, štemati staru betonsku ploču, kopati kanal. Ne zna da li je trebalo postavljati hidroizolaciju, time da taj posao ne ulazi u posao tesara, osim ako mu netko to ne naredi da mora raditi, i ako mu nije propisano u ugovoru o radu. Poslovođa je bio taj koji je morao izrijekom reći koje će se radnje obavljati. Ne vjeruje da je itko odbio raditi posao koji mu je zadao poslovođa bez obzira nalazi se posao u opisu njegovog radnog mjesta ili ne. Prilikom raspodjele poslova ovdje tužitelju vodilo se računa i o njegovoj zdravstvenoj situaciji, tako da on nije radio poslove tesara na krovu, nije se penjao po skeli već je radio u prizemlju. Ne zna koje točno radove je tužitelj trebao odraditi, odradio, odnosno nije odradio na gradilištu Tržnica u Donjem Miholjcu, on s tim podatkom ne raspolaže.

8.14. Iz iskaza svjedoka LŽ proizlazi da je od 1992. do 2018. radio kod tuženika, da je zaposlen kao kranista ali je radio i sve ostale poslove po potrebi. 2018. godine dao je otkaz je tuženik mu nije isplatio plaću. Potom se zaposlio u nekoj drugoj firmi pa je i od tamo otišao i ponovno se vratio u Gradnju, misli da je to bilo negdje u jesen 2023., i u Gradnji je dobio otkaz u lipnju 2024. Počeo je raditi u pogonu tuženika u Divaltovoj ulici na izradi betonskih elemenata a potom ja premješten na gradilište Tržnice u donjem Miholjcu. Premješteni su njih trojica, on, tužitelj i IŽ. Na Tržnici u Donjem Miholjcu odrađivali su sve što im je rečeno, odnosno što im je rekao šef gradilišta, poslovođa, misli neki ŠŽ i SŽ. Jedno vrijeme tamo je bio šef i danas saslušani svjedok AŽ. Navedeni šefovi im nikada otvoreno nisu rekli da imaju primjedbe na njihov rad. Nikada ih nisu usmeno upozoravali na propuste u radu, ali su dobili svi opomene na kojima piše da su opominjani, ali to nije istina, nisu ih opominjali. Radovi koje su obavljali na Tržnici bili su kopanje kanalizacije, razbijanje betona za uvođenje kanalizacijskih cijevi, hidroizolacija poda. Rovovi za kanalizaciju su iskopani, hidroizolacija postavljena, obavili smo sve što su nam rekli. Nisu mogli nastaviti dalje jer je od strane vodovoda trebalo dovesti kanalizacijske cijevi, jedan dio je dovezen drugi nije, tako da nisu mogli u cijelosti zatrpati rovove. Nakon što su obaviti radove koje im je zadao poslovođa SŽ, znalo je biti tzv. praznog hoda, tada ih poslovođa nije rasporedio na drugo gradilište, jednostavno su bili na gradilištu i sjedili, šetali, pričali. Odradili su sve što su dobili u zadatak, raskopali, razbili, a zadatak poslovođe je bio da ih rasporedi na druge poslove ako je istih bilo. Nije mu poznato da bi SŽ, odnosno AŽ imali primjedbi na rad tužitelja. Poslovođa im je dnevno davao radne zadatke. Stanka za pauzu je bila 30 minuta i oni su se pridržavali te stanke. Nije mu poznato da bi samoinicijativno produžili tu stanku. Nije mu poznato da bi na gradilištu Tržnice bio napravljen ležaj od stiropora. Nije dobivao opomene za nenošenje zaštitne opreme, ne zna da li je tužitelj dobio opomene za nenošenje zaštitne opreme. Odradili su sve poslove koji su im dani. Nakon što su dobili otkaz, došli su drugi ljudi, oni su nastavili obavljati poslove prema zadacima koji su im dani, npr. oni su započeli radove na šahtu a oni su nastavili sa tim radovima. Na gradilištu Tržnice nikada nije za njihovog rada postavljeno niti metar oplate, jer nisu ispunjenje pretpostavke za to. Naime, oni su prvi dan dolaska na gradilište tržnice pripremili se da na temeljima postave oplatu da krenu sa šalovanjem, međutim tada je došlo rukovodstvo i oni su rekli da ispod temelja treba ištemati rupe za postavljanje kanalizacijskih cijevi. Tada su maknuli materijal za postavljanje oplata i počeli sa štemanjem rupa za postavljanje kanalizacijskih cijevi. Rupe su iskopali, ne zna da li su sve kanalizacijske cijevi postavljene, dobili su otkaz prije završetka radova. Zna da su postavljene manje kanalizacijske cijevi ali ona glavna nije postavljena, njezino postavljanje ovisilo je o Vodovodu. Na tržnici su radili poslove hidroizolacije, to su poslovi koje nisu nikada radili, nikada nije radio niti tužitelj, i to su rekli poslovođi, a on im je odvratio da to nije sveto pismo da s brenerom zagriju katransku ljepenku i na to razvuku hidrolizolaciju i jednostavno zatabaju. Točno je da u ugovoru o radu bilo da obavljaju i druge poslove prema uputama poslodavca ali nije isto nositi gredu i postavljati hidroizolaciju, jer postavljanje hidroizolacije je puno odgovornije i složenije i ako hidroizolacija nije dobro postavljena to utječe i na samu zgradu, radi se o stručnijem poslu. Bili su i na gradilištu Hrvatskih šuma u Donjem Miholjcu.

8.15. Iz iskaza tužitelja ZŽ proizlazi da je kod tuženika radio od 1994. do 2024., radio je kao tesar, a u opis tog radnog mjesta ulazi prije svega šalovanje. Prema naredbama nadređenih obavljao je i druge poslove, kopanje, betoniranje pa čak i armaturu. Niti jedan od zadanih poslova nije odbio raditi. Nije dobivao opomene zbog toga što ne bi radio poslove, ali zna da je dobio negdje 2014.-2015.g. opomenu jer nije htio doći na posao i to jer se od njega tražilo da na posao dođe nedjeljom. Pauza je 30 minuta, nije je produživao ali ovisno o dinamici posla znalo se dogoditi da je preskoči tako da ako je došao kamion za betonažu odradio je betonažu i nakon toga iskoristio svojih 30 minuta pauze. Sve što mu je zadano to je kroz cijelo svoje radno vrijeme odradio, nije odbijao obavljati posao. Znalo se koji puta dogoditi da je na gradilištu zapalio cigaretu i da ga tada vidi poslovođa ali nije mu prigovorio jer je to i dopušteno. Nikad nije izostao s posla bez da nije o tome obavijestio poslodavca, odnosno ako je bio na bolovanju uredno je dostavio doznake. Sjeća se da je pred kraj travnja 2024. godine došao na gradilište Hrvatskih voda u Donjem Miholjcu, tu je radio 5 do 10 dana, a potom je iskoristio godišnji odmor i vratio se početkom 6. mjeseca. Na gradilištu Hrvatskih voda pretežno je radio poslove šalovanja u prizemlju. Nakon toga premještan je na gradilište Tržnice u D. Miholjcu i tamo je obavljao poslove kopanja šahtova, štemanja izbetoniranog poda da bi se provukla kanalizacija a budući su to ranije zaboravili napraviti, postavljao je hidroizolaciju, koševe za šahtove što također nije ranije odrađeno. Sve te poslove radio je po nalogu poslovođe time da poslovi hidroizolacije nije u opisu njegovog posla. Rekao je poslovođi da nije nikada obavljao poslove hidroizolacije ali da je vidio kako se to radi i nije odbio obavljanje tog posla. Dolaskom na gradilište Hrvatskih voda, odnosno Tržnice u D. Miholjcu čuo je da su rokovi za izvođenje radova na tim gradilištima već produživani. Zna da je bilo zastoja na gradilištu Tržnica, npr. dan im je zadatak da iskopaju rov za kanalizaciju a tog dana na gradilištu nije bilo rovokopača. Zna da se čekalo da vodovod obavi neke radove odnosno još neka tvrtka da postavi krovnu konstrukciju, a 90% njihovih radova je ovisilo upravo o tim radovima. Dobio je zadatak da postavi šahtove a da bi se taj posao odradio vodovod je trebao postaviti glavnu kanalizacijsku cijev, kako vodovod to nije odradio, tako nije odnosno svi ostali nisu mogli postaviti šahtove. Neizgrađena krovna konstrukcija zadavala im je problem u tome što su se iskopani rovovi iskopani za kanalizaciju punili vodom pa su ručno morali nositi tu vodu iz rova. On niti njegovi kolege koji su radili nisu pridonijeli produljenju rokova na gradilištu Tržnicu u D. Miholjcu jer je izvođenje njihovih radova ovisilo o radovima drugih. Npr. imali su slučaj kada su stolari došli postaviti stolariju ali nisu mogli odraditi jer nije obavljeno sve što je za to potrebno od strane drugih. Nikada od strane svojih nadređenih za vrijeme rada na gradilištu tržnice u D. Miholjcu nije opomenut niti usmeno niti pismeno da ne obavljam svoje zadatke odnosno da ih ne obavlja u rokovima i količinama koje su mu zadane. Svako jutro bilo je okupljanje na gradilištu Hrvatskih voda gdje im je poslovođa dao zadatke i za gradilište Tržnice, tada bi s ekipom otišao na gradilište Tržnice gdje bi obavili zadane poslove, a poslovođa je ponekad znao doći na to gradilište, nije bio cijelo vrijeme prisutan na gradilištu Tržnice. Poslovođa je bio SŽ, a šef gradilišta je bio AŽ. Nisu bili dužni obavijestiti poslovođu da su obavili zadatke koje im je dao na gradilištu Tržnice, pretpostavlja da je znao da im je dosta za taj dan na gradilištu Tržnice. Tada bi ostali na gradilištu i pred kraj radnog dana otišli na gradilište Hrvatskih voda gdje ih je čekao prijevoz za kući. Od 2019. pa do 2022. neprekidno je bio na bolovanju, time da je prije odlaska na bolovanje radio na gradilištu, a kad se vratio sa bolovanja najprije je premješten u pogon armaturnih elemenata, a kad se taj pogon zatvorio tada je premješten na gradilište. Zadnjih 10 dana prije nego što mu je otkazan ugovor o radu šef na gradilištu bio je ŠŽ i AŽ. Moguće je da su ga šefovi odnosno poslovođa SŽ zatekli u momentu kada nije radio, odnosno tada se radilo o stanci za gablec. Za vrijeme stanke za gablec odlazio je u obližnji Konzum da si kupi za gablec, vrijeme za pauzu je bilo od 10.30 do 11.00 sati van tog vremena nije odlazio u Konzum. Izuzetak je bio situacija kad se prelagala pauza jer je trebalo za vrijeme pauze obaviti neku betonažu ili neki drugi neodgodivi posao. Sve što mu je poslovođa SŽ u određenom danu naredio da obavi da je to i obavio. Što se tiče zaštitne opreme istu je neku nosio a nekad nije dok je obavljao radne zadatke. Npr. na Tržnici kod ručnog kopanja šahta, znao je skinuti šljem jer nije bilo opasnosti da mu nešto pande na glavu jer nije bilo krova. Nikada nije upozoren zbog neobavljanja radnih zadataka, upozoren je nekad davno jer nije nosio šljem. Nikad se nije skrivao u gradilištu i spavao za vrijeme radnog vremena. Nikad nije spavao u kombiju za vrijeme radnog vremena. Sjeća se da je nekad davno 2010., 2013. dobio pismene opomene i to ne samo on, nego svi i da se nije na iste očitovao, jer se nije niti vrijedilo žaliti to je privatna firma, i mogao je dobiti otkaz. Ne treba posebno znanje da bi znao da se voda sa dva spuštena krova, odvojena u sredini, slijeva na tlo. Zbog svog zdravstvenog stanja nisam raspoređivan na gradilištu na lakše radne zadatke. Odrađivao je sve što se od njega tražilo u punom radnom vremenu, neovisno o njegovom zdravstvenom stanju. Nema saznanja da je gradonačelnik D. Miholjca zatekao radnike na gradilištu kako spavaju, a da bi se radilo o vremenu kada je on tamo bio.

8.16. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da, iako je tuženik tužitelju, tijekom trajanja radnog odnosa, u nekoliko navrata i to: 6. prosinca 2011., 10. lipnja 2013., odnosno 10. kolovoza 2017., upućivao upozorenja zbog kršenja radnih obveza, tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da bi tužitelj u razdoblju na koje se odnose spomenuta upozorenja uistinu kršio radne obveze na način kako je to u tim upozorenjima iznijeto. Naime, saslušani svjedoci predloženi od strane tuženika, ŠŽ, SŽ i AŽ, nemaju saznanja o kršenju radnih obveza tužitelja u razdoblju koje je obuhvaćeno navedenim upozorenjima, budući je ŠŽ počeo raditi kod tuženika **.**.2024., SŽ od 2022. godine, odnosno AŽ od prosinca 2021. godine. Jednako tako ne može se uzeti da izdavanje navedenih Upozorenja upućuje na učestalo kršenje radnih obveza u dužem i neprekinutom trajanju, to zato, jer su tužitelju na teret stavljene povrede iz 2011., 7. lipnja 2013., odnosno 7. kolovoza 2017., a koje tuženik tijekom postupka nije niti dokazao da su počinjene.

8.17. Prema tome ostaje utvrditi je li tužitelj kršio radne obveze na način da ih nije izvršavao sukladno obvezama preuzetim Ugovorom o radu, pravilima struke i potrebama gradilišta Rekonstrukcija i dogradnja zgrade gradske tržnice Donji Miholjac, odnosno da nije na primjeren način i u zadanim količinama sukladno građevinskim normama izvršavao svoje dnevne radne zadatke na predmetnom gradilištu uslijed čega su nastali neopravdani zastoji u procesu rada, kao i da da je ugrozio dinamiku izgradnje (završetka radova) objekta. Radniku se stavlja na teret i da je više puta od strane poslodavca usmeno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu zbog nepridržavanje propisanih mjera zaštite na radu tj. nekorištenje zadužene zaštitne ili radne opreme dovodeći tako u rizik zdravlje i sigurnost na radu.

8.17.1. Iz iskaza tužitelja ovaj sud utvrđuje da je tužitelj na gradilištu gradske tržnice Donji Miholjac počeo raditi početkom lipnja 2024. godine, nakon što je došao s godišnjeg, dok je svjedok IŽ, koji zajedno s tužiteljem radio na tom gradilištu, iznio da su pred kraj svibnja 2024. prebačeni na to gradilište. Na tom gradilištu poslovođa im je bio SŽ. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da je tužitelj na tom gradilištu trebao raditi pripreme za donju deku, šalung, iskop kanalizacije, polijepiti hidroizolaciju, postaviti šahtove, time da ti poslovi nisu ulazili u opis radnog mjesta VKV tesar II. grupe, već se radilo o drugim poslovima koje je obavljao po naređenju poslovođe SŽ koji je ocijenio da ih može obavljati, odnosno da to nisu složeni poslovi da ih ne bi znao obavljati. Jednako tako je utvrđeno da tužitelj nije odbio raditi zadane mu poslove.

8.17.2. Nadalje, iako je SŽ iznio da poslovi za koje je zadužio tužitelja i ostale radnike nisu obavljeni u rokovima i po normativima, iznijevši pri tom da je jedan od radnih zadataka koje su trebali obaviti bilo postavljanje oplata za što su imali svu potrebnu opremu, sav alat, a koji zadatak su obavili na način da su postavili 4 metra oplate dnevno, dok je druga grupa postavila oko 50 m2 dnevno, kao i da je tužitelj s ostalim zaposlenicima bio zadužen za postavljane podne hidroizolacije koja se postavljala ispod glazure, na gradilištu tržnice u D. Miholjcu, i taj posao isti nisu u cijelosti odradili odnosno da su imali jednu prostoriju od 70 m2, i tu hidroizolaciju su tužitelj i ostala trojica na tom gradilištu mogli postaviti u jednom danu, a oni su u jednom danu postavili hidroizolaciju na svega 12 m2, ovaj sud tom dijelu iskaza svjedoka nije poklonio vjeru. Naime, svjedok AŽ je iskazao da postoje standardizirani normativi na razini cijele države koliko posla radnik mora odraditi unutar jednog sata da bi bio efikasan, zatim da postoji dinamički plan gradilišta kojim je propisano u kojem vremenu se točno moraju obaviti koji zadaci na određenom gradilištu i ukoliko bilo koji od tih zadataka kasni, kasni se sa svim radovima. Dakle, tuženik nije dokazao kojim se normativnim kriterijima vodio prilikom ocjenjivanja je li tužitelj odradio dodijeljeni mu zadatak u zadanim količinama, odnosno je li ga odradio u zadanom roku. To tim više, što je tužitelj na tom gradilištu obavljao poslove koji nisu ulazili u opis njegova radnog mjesta, već je isključivo o procjeni poslovođe ovisilo može li tužitelj ili ne obaviti te radne zadatke. Nadalje, na dinamiku rada tužitelja utjecalo je zasigurno i to što se radilo o gradilištu, gdje je izvođenja određenih poslova ovisilo o poslovima odrađenim od strane kooperanata, o vremenskim prilikama (kiša, blato, voda), što tužitelj te poslove nije obavljao sam, pa se eventualno nepravodobno odnosno nekvalitetno obavljeni radovi na mogu pripisati isključivo tužitelju.

8.17.3. Nadalje, ovaj sud ne nalazi dokazanim da bi tužitelj svojim neradom prouzročio zastoj u radu na gradilištu tržnice u Donjem Miholjcu. Naime, iako je i sam svjedok SŽ prvotno u svom iskazu iznio da se ne postavljanjem dovoljnih metara oplate nisu mogli nastaviti drugi radovi, armiranje deke, postavljanje armature, i drugo, on je kasnije iznio da su radovi trebali biti završeni do kraja 2024., međutim rokovi su probijeni, a probijeni su isključivo zbog završnih radova koje obavljaju kooperanti, kao i da ne može procijeniti da li su tužitelj i ostali radnici kojima je bilo povjereno obavljanje poslova na pripremi betonaže, utjecali na probijanje rokova. Također i iz iskaza svjedoka ŠŽ proizlazi da ne zna da bi 5. lipnja 2024. došlo do zastoja u procesu rada na objektu Tržnice u gradu Donji Miholjac, da su radovi na Tržnici u Donjem Miholjcu trebali biti završeni do studenoga 2024., ali da je taj rok je produžen do 31. prosinca 2024., time da do današnjeg dana radovi još uvijek nisu u cijelosti okončani. Naveo je i da je osnovni razlog zbog čega je došlo do kašnjenja na svim gradilištima tuženika u nedostatku radne snage, električara, vodoinstalatera, tesara i slično kao i da šahtovi na gradilištu na tržnici u D. Miholjcu u vremenu od 21. svibnja 2024. do 5. lipnja 2024. nisu izvedeni, naime da bi se moglo pristupiti izradi šahtova bilo je najprije potrebno provesti vodovodnu kanalizaciju, strojevima iskopati kanale da se postavi vodovodna kanalizacija što je u tom trenutku također kasnilo jer je padala kiša, bilo je blato, voda. Jednako tako i svjedok AŽ je iskazao da se na gradilištu Tržnice čekalo da kooperant OS metal odradi krovnu konstrukciju, da su se raditi zemljani radovi ali tu je problem jer je trebalo sudjelovati s tvrtkom Vodovod, radi priključka na javnu mrežu odvodnje, kao i da po njemu nije bilo dovoljno radnika da pokriju gradilište tržnice i gradilište Hrvatskih voda, oba u Donjem Miholjcu. Dakle, ovaj sud zaključuje da do zastoja u radu na gradilištu tržnice u Donjem Miholjcu, odnosno produljenju rokova završetka na istom, nije došlo, zbog nerada tužitelja, već zbog niza drugih okolnosti koje su utjecale i na rad odnosno dinamiku rada i rokove izvršenja radova od strane tužitelja, npr. vremenske prilike, organizacija rada od strane tuženika, neobavljanje poslova od strane kooperanata i dr.

8.17.4. Svjedok SŽ je iznio da je tužitelj trebao nositi zaštitnu opremu koja se sastojala od kacige, zaštitnih cipela i radnog odijela, da nije nosio kacigu, pa ga je on ga je više puta opominjao da ju nosi, po čemu tužitelj nije postupio, dok je svjedok AŽ iznio da je nošenje zaštitne opreme problem kod svih radnika na gradilištu i znao je primijetiti da tužitelj i ostali radnici ne nose zaštitnu opremu time da to nije bilo svaki put kada ih je vidio, kao i da koliko zna nitko nije dobio otkaz zbog nenošenja zaštitne opreme. I sam tužitelj je priznao da je zaštitnu opremu nekad nosio a nekad nije dok je obavljao radne zadatke, npr. na Tržnici kod ručnog kopanja šahta, znao je skinuti šljem jer nije bilo opasnosti da mu nešto pande na glavu jer nije bilo krova, time da nikada nije upozoren zbog neobavljanja radnih zadataka, upozoren je nekad davno jer nije nosio šljem. Cijeneći izvedene dokaze ovaj se tužitelj nije u potpunosti pridržavao pravila koja se odnose na nošenje zaštitne opreme, odnosno da nije nosio zaštitnu kacigu.

8.17.4. Tužitelju se stavlja na teret i da nije poštivao pravilo o trajanju pauze od pola sata u vremenu od 10:30 – 11:00 sati. Tuženik je na tu okolnost iznio da je za vrijeme stanke za gablec odlazio u obližnji Konzum da si kupi za gablec, vrijeme za pauzu je bilo od 10.30 do 11.00 sati van tog vremena nije odlazio u Konzum, da je izuzetak bio situacija kad se prelagala pauza jer je trebalo za vrijeme pauze obaviti neku betonažu ili neki drugi neodgodivi posao. Ovaj sud prihvaća argumentaciju tužitelja da je na gradilištima nemoguće uvijek koristiti pauzu baš u zadano vrijeme, jer da to ovisi o poslovima koji se moraju neodgodivo odraditi, kao i da se tu ne radi o takvom kršenju radne obveze koja bi morala rezultirati takovom sankcijom kao što je izvanredni otkaz. Međutim, valja dodati da radi se o povredi radne obveze, koja nije navedena u odluci o otkazu, pa se ista ne može iznositi tek u ovom postupku.

8.17.5. Nadalje, tuženik je osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisao člankom 101. Pravilnika radu od 1. rujna 2023. (stranica 298 spisa), a uzimajući u obzir postupanja tužitelja zbog kojih je isti dobio izvanredni otkaz, utvrđeno je da takva postupanja tužitelja ne predstavljaju niti jednu povredu obveze iz radnog odnosa koja bi bila osobito teška. Sud je isto tako utvrdio da se postupanje tužitelja ne može podvesti ni pod neku drugu osobito važnu činjenicu zbog koje njegov nastavak radnog odnosa kod tuženika ne bi bio moguć prvenstveno stoga što tuženik tijekom postupka nije dokazao da je zbog tužiteljevog ponašanja nastao zastoj u procesu rada, da su zbog njegovog ponašanja prekoračeni rokovi izgradnje, te da je zbog toga tuženiku nastala kakva materijalna šteta. Što se tiče nepridržavanja propisanih mjera zaštite na radu odnosno nekorištenja zaštitne radne opreme, potrebno je navesti da je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj nije koristio zaštitnu kacigu za glavu. Međutim, neupotrebljavanje i nepravilno upotrebljavanje zaštitne opreme i osobnih sredstava zaštite na radu ne predstavlja razlog za izvanredni otkaz već za redovan, kako je propisano člankom 97. Pravilnika o radu tuženika (stranica 297 spisa).

8.18. Ako se uzme da je tužitelj radio kod tuženika na gradilištu tržnice u Donjem Miholjcu počevši od početka lipnja 2024. godine, kao i da se povrede koje je do kršenja radnih obveza tužitelj došlo u svezi obavljanja poslova na tom gradilištu, što tuženik smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa zbog kojega tužitelju izvanredno otkazuje Ugovor o radu, onda za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovor o radu nije protekao rok 10. lipnja 2024. kada je predmetna odluka donesena, jer nije protekao rok od 15 dana računajući od početka lipnja 2024. godine do 9. lipnja 2024., te je Odluka o izvanrednom otkazu donesena u roku u skladu sa člankom 116. stavkom 2. ZR-a. Povrede radne dužnosti koje se tužitelju u Odluci o izvanrednom otkazu stavljaju na teret (neopravdan izostanak s posla, povreda radne obveze iz prosinca 2011., 7. lipnja 2013., odnosno 7. kolovoza 2017.) i zbog kojih je bila upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa počinjene su znatno prije 10. lipnja 2024. i iste ne mogu biti opravdan razlog za izvanredan otkaz prvenstveno jer su počinjene u razdoblju koje je znatno duže od 15 dana od donošenja Odluke o izvanrednom otkazu.

9. Nadalje spornim se ukazuje je li tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane.

9.1. Odredbom članka 119. stavka 2. ZR-a je propisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9.3. Tuženik ne spori da tužitelju nije omogućio iznošenje obrane, već navodi da je tužitelj kontinuirano činio povrede obveza iz radnog odnosa, primao je sva pisana upozorenja, na ista nije imao prigovore i znao je kakve su posljedice ukoliko nastavi činiti takve povrede, te unatoč tome nije promijenio svoj odnos prema radu. Iz Odluke o otkazu proizlazi da uslijed opetovanih kršenja radnih obaveza radniku izvanredno otkazuje ugovor o radu, bez prava na otkazni rok i bez mogućnosti iznošenja obrane budući da zbog svih opisanih okolnosti nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9.4. Prema stavu ovoga suda, činjenica da je tuženik tužitelja pismeno upozoravao na obveze iz radnog odnosa, nikako ne isključuje njegovu dužnost da omogući radniku da iznese svoju obranu. To tim više što poslodavac nije dužan pisano upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze u slučaju prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, već ta dužnost postoji samo u slučaju redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika. Tuženik pak tijekom ovog postupka nije ničim dokazao da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući radniku da iznese svoju obranu. Naime, svrha tih upozorenja je da se radnik upozori na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza za slučaj nastavka povrede tih obveza. Kako ta upozorenja datiraju iz 2011. godine, 2013. godine, odnosno 2017. godine, tada bi tuženik, da je tužitelj i nakon tih upozorenja kršio radne obveze, tužitelju sasvim sigurno puno prije dao otkaz, pa se ne može uzeti da su ta upozorenja dokaz kako tuženik nije dužan omogućiti tužitelju obranu. Jednako tako ne može se uzeti da činjenica što tužitelj nije prigovarao takovim upozorenjima, da ih je prihvatio, to tim više što tužitelj niti nema mogućnost da traži sudsku zaštitu protiv upozorenja tuženika, jer pisanim upozorenjem na obveze iz radnog odnosa još nije povrijeđeno neko pravo radnika, već je riječ o obveznom ponašanju poslodavca u postupku prije redovitog otkazivanja ugovora o radu.

10. Cijeneći izvedene dokaze, ovaj sud utvrđuje da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju i da prije otkazivanja nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, pa da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na nedopuštenosti tuženikove Odluke o otkazu ugovora od 10. lipnja 2024., osnovan.

11. Odredbom članka 124. stavka 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Budući je sud utvrdio da je Odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, naložio je tuženiku da vrati tužitelja na rad, na radno mjesto VKV tesara II. grupe, a koje rado mjesto, prema iskazu tuženika s ročišta 28. listopada 2025., i dalje postoji.

12. Nadalje tužitelj potražuje i plaću koju bi ostvario od 11. lipnja 2024. do dana vraćanja na radno mjesto.

12.1. Odredbom članka 95. stavka 3. ZR-a je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a što podrazumijeva i situaciju kada poslodavac radniku uruči nezakonit otkaz, pa radnik onda ima pravo na naknadu plaće od dana uručenja otkaza i prestanka rada pa sve do povratka na radno mjesto. Naime, tužitelj u odnosu na kojeg je utvrđena nezakonitost otkaza ugovora o radu ima pravo na naknadu izgubljene plaće u visini koju bi redovito ostvario da nije bilo nezakonitog prestanka radnog odnosa, odnosno u mjesečnom iznosu kako je to tužitelj postavio u visini od 1.184,73 eura brutto, osim za lipanj 2024. godine, za koji potražuje razmjeni iznos naknade plaće, koji iznos tuženik nije osporavao, i na koji je tužitelju dosuđena iznos pripada zakonska zatezna kamata na pojedine mjesečne iznose počam od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.), pa je valjalo o tom dijelu zahtjeva odlučiti kao u točki III. izreke presude.

13. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22. i 155/23.), te su tužitelju priznati i dosuđeni troškovi zastupanja prema Tbr. 7. točka 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Naime, odredbom Tbr. 7. točka 2. Tarife propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, i to u sljedećim postupcima: radi smetanja posjeda, radi služnosti, iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja, utvrđenja), iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. toč. 1.

13.1. Tužitelj je pored zahtjeva za utvrđenjem Odluke o otkazu nedopuštenom, postavio i zahtjev za naknadu izgubljene plaće, te je vrijednosti predmeta spora postavio u iznosu od 1.327,23 eura, pa se u ovom slučaju radi o procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Tužitelju je priznat trošak:

- zahtjev za zaštitu prava u iznosu 100,00 eura (Tbr. 30. Točka 2. Tarife),

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 13. rujna 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 19. ožujka 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 10. travnja 2025. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4. Tarife),

- zastupanje na ročištu 4. lipnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 28. listopada 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

ukupno 1.150,00 eura, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje 1.437,50 eura na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počev od presuđenja pa do isplate.

13.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesak od 26. veljače 2025., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, naime u istom dostavlja isplatne liste, odnosno adrese svjedoka, a koje je mogao dostaviti već uz tužbu.

14. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 4. studenoga 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima

2. Biljana Bandić Lutonski, odvjetnica u Osijeku