Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1533/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika 1. ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički j. t. d. iz Varaždina, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 20 Psp-1/2022-10 od 15. srpnja 2022. godine, dana 04. studenoga 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 20 Psp-1/2022-10 od 15. srpnja 2022. godine.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] oranica u ukupnoj površini 2.393 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog Odjela Općinskog suda u Varaždinu, na način da su od dana 24. travnja 2018. godine pa nadalje do dana 23. svibnja 2018. godine kao dana podnošenja tužbe iskopali kanal za ogradu, navozili drenažni šljunak, te istog nanijeli na dio nekretnine tužitelja uz među označen slovima B-C-D-D1-C1-B na skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca od 10. veljače 2020. godine, zatim izbetonirali betonski parapet i na njemu betonske stupove, te na navedeni način sagradili betonsku ogradu sa betonskim stupovima označenu slovima B-C-D-D1 na skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca od 10. veljače 2020. godine nekretninom tužitelja, te ostavili šljunak i komade betona na dijelu nekretnine tužitelja označenoj slovima B-C-D-D1-C1-B na skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, zatim zahtjev tužitelja za zabranu svakog takvog i sličnog smetanja ubuduće, potom zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, i to uklanjanjem ograde sa betonskim parapetom i betonskim stupovima označene slovima B-C-D-D1 na skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca od 10. veljače 2020. godine, micanjem šljunka i komada betona sa nekretnine tužitelja, uklanjanjem drenažnog šljunka i zatrpavanjem iskopanog kanala za ogradu sa zemljom, sve na dijelu nekretnine označene slovima B-C-D-D1-C1-B, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

2. U točki II izreke iste prvostupanjske odluke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženicima na ime naknade troškova postupka iznos od 3.153,75 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja i tuženika, te iskaza svjedoka BŠ, RŠ, GŠ, CŠ, TŠ, FŠ, HŠ, AŠ i UŠ, uviđaja na licu mjesta, te nalaza i mišljenja vještaka mjernika Bojana Škvorca, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi pružanja posjedovne zaštite na nekretnini označenoj kao kat. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve pobliže opisano u točki I izreke pobijanog rješenja.

7. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj vlasnik i posjednik kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok je tuženica ŽŠ vlasnica susjedne nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u čijem posjedu se nalaze oba tuženika.

8. Nadalje utvrđuje da su tuženici počev od siječnja 2018. godine pa nastavno tijekom te godine uređivali svoju nekretninu, što je uključivalo i postavljanje sporne ograde prema nekretnini tuženika, s time da su tuženici radove na postavljanju te ograde vršili putem svojih radnika tijekom travnja 2018. godine, a da je ograda u tom dijelu bila postavljena do provedbe uviđaja u ovom predmetu dana 09. svibnja 2018. godine, pri čemu utvrđuje da se ograda koju su postavili tuženici sastoji od betonskog parapeta sa povučenim žičanim pletivom duž cijele dužine, s time da u krajnjem južnom dijelu prema nekretnini trećih osoba (škola) ista u naravi čini betonski zid.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da su sporni radovi koji su predmet tužbe i tužbenog zahtjeva započeli dana 24. travnja 2018. godine, te su nastavljeni do podnošenja predmetne tužbe (dana 23. svibnja 2018. godine), pa i nakon toga, slijedom čega utvrđuje neosnovanim prigovor tuženika o nepravovremenosti podnošenja tužbe, jer utvrđuje da je ista podnesena unutar roka propisanog odredbom članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV).

10. Nastavno utvrđuje da parnične stranke i svjedoci različito iskazuju o granici posjedovanja nekretnina stranaka, te da niti jedna od njih bez obzira na pokazanu liniju posjeda na licu mjesta ne zna sa sigurnošću tu liniju, a da tužitelj svoje tvrdnje u pogledu posjeda nije dokazao niti priloženim fotografijama. Naime, u vezi toga utvrđuje da isti navodi kako linija posjeda njegove nekretnine ide ravno od njegove ograde pa nastavno prema jugu, tj. u pravcu koji je obilježen slovima A-C-D1-D2, ali da je iz fotografije sa lista 31 spisa vidljivo da je i kanal za spornu ogradu koji se počeo iskapati dana 24. travnja 2018. godine išao također ravno prema jugu, ali počevši od gospodarske zgrade na dvorištu tuženika, u kojem dijelu da tužitelj svakako nije bio u posjedu, osobito jer je udaljenost između njegove ograde od dvorišta (betonski stupovi sa žičanim pletivom) te ostalih uređaja na njegovoj nekretnini (plastenik i drvena ograda gredice) od tog iskopanog kanala gotovo jedan metar. Osim toga, utvrđuje kako na činjenicu da tužitelj ne zna sa sigurnošću liniju svojeg posjeda upućuje i to što isti tvrdi da tuženici prilikom strojnog iskopa u siječnju 2018. godine koji je bio izvršen za drugi kanal, što nije predmet ove parnice, nisu sa tim iskopom povrijedili njegov posjed, iako je prilikom uviđaja na licu mjesta nedvojbeno utvrđeno da je u krajnjem južnom dijelu, odnosno od polovice linije razgraničenja sada linije stranaka i taj strojni iskop praktično bio u cijelosti vršen na nekretnini tužitelja, a imajući u vidu liniju posjeda koju je tužitelj pokazao prilikom uviđaja na licu mjesta. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj svakako morao vidjeti da su tuženici već i sa tim strojnim iskopom u ovom južnom dijelu ušli u njegov posjed, a to ukoliko se uzme u obzir linija posjeda kako ju je isti pokazao prilikom uviđaja na licu mjesta, jer da tužitelj živi praktično uz navedenu nekretninu koja se nastavlja na njegovu kuću i dvorište, pa da okolnost da isti nije reagirao na vršenje navedenog strojnog iskopa ukazuje da tužitelj nije dokazao liniju svojeg posjeda na prijeporu, koju činjenicu je isti bio dužan dokazati u smislu odredaba članaka 219. stavak 1. i 2. i 221.a ZPP-a, slijedom čega utvrđuje da je njegov iskaz u pogledu relevantnih činjenica bio neuvjerljiv.

11. Pri tome utvrđuje da su saslušani svjedoci kazivali prema nagovoru parničnih stranaka koje su ih predložile, zbog čega ne obrazlaže njihove iskaze.

12. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, zatim na odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), te na odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, u nastavku teksta: OZ).

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužitelj, te se u svemu može ispitati.

14. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 221.a tog Zakona, a to stoga jer pobijano rješenje nije doneseno protivno potonjoj odredbi ZPP-a.

15. Neosnovano tužitelj ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 299. ZPP-a, jer okolnost da je sud prvog stupnja na prijedlog tuženika saslušao svjedoka BŠ iako isti nisu predložili njegovo saslušanje do zaključenja prethodnog postupka, čime je postupljeno protivno odredbi članka 299. ZPP-a, nije u konkretnom slučaju bila niti je mogla biti od utjecaja na zakonitost i/ili pravilnost pobijanog rješenja, jer je iz obrazloženja te odluke razvidno da ista nije utemeljena na iskazu tog svjedoka.

16. Nije u pravu tužitelj niti kada sadržajem žalbe ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. istog Zakona, jer je prvostupanjski sud naveo jasne i određene razloge zbog kojih nije prihvatio iskaze saslušanih svjedoka.

17. Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije dokazao da je u vrijeme kada su tuženici izvršili utužene radnje koje su predmet tužbe i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva bio u posjedu onog dijela predmetne kat. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na koji se odnosi njegov zahtjev za pružanje posjedovne zaštite, sve to iz razloga koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud, u vezi čega je pravilno u tom pogledu utvrdio iskaz tužitelja neuvjerljivim, a posljedično tome i iskaze svjedoka predloženih po toj stranci (RŠsupruge tužitelja, GŠ, CŠ i TŠsestre tužitelja).

17.1. Pri tome uz ono što je u tom pogledu pravilno utvrdio prvostupanjski sud valja dodati i da na neosnovanost tvrdnji tužitelja da je do poduzimanja utuženih radnji bio u posjedu prijepora ukazuje i njegov navod sa ročišta od 14. srpnja 2020. godine (list 78-82 spisa), kada je izjavio da je iz fotografija koje su dostavljene u spis, i to naročito fotografije na listu 37 spisa, vidljivo da je u vrijeme iskopa kanala za ogradu njegova nekretnina već bila u potpunosti izorana, što da je vidljivo po različitoj boji zemlje, jer da je iskopana zemlja tamnija (vlažnija) u odnosu na izoranu koja je na površini, u kojem smislu je kazivala i svjedokinja RŠ na ročištu od 04. veljače 2021. godine (list 90-93 spisa), navodeći da je nekretnina tužitelja bila već i izorana radi pripreme za vrt prije nego što se ograda počela postavljati, odnosno prije nego što su se počeli obavljati radovi za postavljanje ograde. Naime, upravo iz fotografije sa lista 37 spisa proizlazi da se površina koju je izorao tužitelj (zemlja tamnije boje) proteže do spornog kanala, dakle da tužitelj nije orao zemljište na dijelu na kojem je od strane tuženika iskopan sporni kanal, što je još bolje vidljivo na fotografiji sa lista 32 spisa (gornji dio iskopanog kanala), pa i ove činjenice ukazuju na to da se posjed tužitelja u naznačeno pravno relevantno vrijeme nije protezao na prijepor, jer bi inače bilo logično da je tužitelj izorao zemljište i na dijelu na kojem je iskopan predmetni kanal za ogradu.

18. Stoga su neosnovani svi oni žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost opisanih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, jer su takve tvrdnje posljedica subjektivne ocjene provedenih dokaza.

19. S obzirom na navedeno, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev, jer za njegovo usvajanje nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 21. stavak 1. ZV-a.

20. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, kao i odredbe članka 30. stavak 2. OZ-a.

21. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

22. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

U Rijeci, 04. studenoga 2025. godine.

S U D A C :

Alen Perhat