1 

Poslovni broj: 21 Kž-326/2022-8

 

 

Poslovni broj: 21 Kž-326/2022-8

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženice S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 147. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 1. ožujka 2022. poslovni broj: 34 K-1082/2020-33, u javnoj sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba optuženice S. B. kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom od 1. ožujka 2022. broj 34 K-1082/2020-33 Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivom optuženicu S. B. zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda, uvredom iz čl. 147. st. 1. KZ/11 (valja napomenuti da prvostupanjski sud nije naveo brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen zakon kojega je primijenio s izmjenama i dopunama), te ju je na temelju istog zakonskog propisa osudio na novčanu kaznu od 50 dnevnih iznosa po 200,00 kn, što ukupno iznosi 10.000,00 kn. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženici S. B. izrečena je uvjetna osuda te je određeno da se izrečena novčana kazna neće izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-19, time da valja napomenuti da prvostupanjski sud nije naveo puni naziv Zakona niti brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen zakon kojega je primijenio sa izmjenama i dopunama)  optuženica je presuđena na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to troška iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-19 u iznosu od 2.000,00 kn, s time što je odlučeno da će o troškovima privatne tužiteljice kao i o nužnim izdacima i nagradi njezinog punomoćnika biti odlučeno posebnim rješenjem.

 

2.              Protiv presude žale se optuženica po branitelju N. Š., odvjetniku u  Z.. Žalba je podnesena zbog bitne povrede kaznenog zakona, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da pobijanu presudu preinači na način da optuženicu oslobodi optužbe.

 

3.              Odgovor na žalbu podnosi privatna tužiteljica  po opunomoćeniku V. P., odvjetniku u O.. U odgovoru na žalbu opovrgavaju se navodi žalbe optužnice i predlaže se da nadležni županijski sud žalbu optuženice odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4.              U podnesenoj žalbi optuženica je predložila da se nju i branitelja izvijesti o održavanju sjednice vijeća čemu je udovoljeno te je sjednica drugostupanjskog vijeća održana bez nazočnosti uredno pozvanih optuženice i njezinog branitelja, u skladu s odredbom čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22).  

 

5.              Žalba optuženice nije osnovana. 

 

6.              Žaleći se iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka žaliteljica izrijekom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i st. 3. ZKP/08-22. Ističe da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu i to iz razloga što je tijekom postupka provedeno vještačenje po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V., koje vještačenje je provedeno na mobitelu svjedoka u ovom postupku P. B., dok je u nalazu i mišljenju vještaka kao korisnik tog mobitela navedena N. G.. Uz navedeno ističe se bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 iz razloga što u samom nalazu stoji, kao i u pobijanoj presudi, da je snimka koja je sačinjena mobitelom privatne tužiteljice N. G. audio snimka, a zapravo se radi o audio video snimci. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i to onu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-22 žaliteljica vidi u okolnosti što je pobijana presuda utemeljena na snimci razgovora koja snimka je nastala tajnim snimanjem pa se radi o nezakonitom dokazu iz čl. 10. ZKP/08-22. Osim navedenog žaliteljica ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-22 te ističe da se presuda suda može temeljiti samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi, a budući da dokaz snimkom nije proveden reproduciranjem te snimke  došlo je do povrede odredba čl. 450., 430. u vezi čl. 330. st. 3. ZKP/08-22.

 

7.              Nije točno da bi pobijana presuda bila utemeljena na nezakonitom dokazu kako to pogrešno tvrdi žaliteljica u podnesenoj žalbi. Uz ostale dokaze pobijana presuda temelji se i na snimci razgovora između optuženice i njezinog bivšeg supruga P. B. tijekom kojeg razgovora je optuženica izgovorila čitav niz pogrdnih riječi privatnoj tužiteljici N. G.. Tijekom razgovora sa P. B. optuženica je upozorena da se razgovor snima, a ona sama u obrani govori neka se snima i petnaest puta  usprkos čega je nastavila upućivati uvredljive riječi u odnosu na privatnu tužiteljicu. Prema tome nema govora da bi se radilo o tajnom snimanju kako to neutemeljeno tvrdi žaliteljica u podnesenoj žalbi. Naime, kako je već rečeno sama optuženica navodi da je bila upozorena da se razgovor snima, dakle bila je svjesna te okolnosti, a usprkos tome je nastavila izgovarati pogrdne riječi usmjerene prema privatnoj tužiteljici koja je nazočila razgovoru između optuženice i sada svjedoka P. B.. Posljedično navedenom nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi nezakoniti dokaz bio nalaz i mišljenje vještaka Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. iz razloga što je vještačenje provedeno na mobitelu svjedoka P. B., dok se u nalazu i mišljenju kao i pobijanoj presudi navodi da se radi o mobitelu privatne tužiteljice N. G.. Očito je da su P. B. i N. G. zajednički koristili navedeni mobitel, a budući da je upravo na tom mobitelu uspostavljena komunikacija između optuženice i privatnog tužitelja, putem tog mobitela je počinjeno inkriminirano kazneno djelo pa je bilo potrebno vještačiti upravo taj mobitel, bez obzira tko je vlasnik istoga. Stoga nema govora o tome da bi nalaz i mišljenje vještaka Centra za vještačenja I. V. bilo nezakoniti dokaz. Točno je da na raspravi prvostupanjski sud nije reproducirao snimku razgovora između optuženice i svjedoka P. B., međutim na toj snimci nije utemeljena pobijana presuda. Pobijana presuda temelji se na dokazima koji su provedeni na raspravi, dakle na iskazu privatne tužiteljice, svjedoka P. B., na nalazu i mišljenju Centra za vještačenja I. V. te na obrani optuženice. Prema tome nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-22 uz tvrdnju da se pobijana presuda temelji na dokazu koji nije izveden na raspravi.

 

8.              Nadalje, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon po pitanju je li djelo za koje se optuženica progoni kazneno djelo. Ustvrđuje kako u konkretnom slučaju nije utvrđena namjera optuženice da uvrijedi privatnu tužiteljicu, posebno iz razloga što se optuženica i privatna tužiteljica ne poznaju pa je nemoguće, po žaliteljici, da postoji namjera uvrijediti nekoga koga niti ne poznaješ. Za razliku od ovakvih tvrdnji žalitelja riječi koje je optuženica izrekla putem telefonskog razgovora sa P. B., svjesna da sve sluša privatna tužiteljica N. G. jer je na to bila upozorena izrijekom od strane svjedoka P. B., izražavajući se čitavim nizom pogrdnih riječi, optuženica je iste usmjerila upravo na privatnu tužiteljicu bez obzira što je tada nije poznavala. Sadržaj izrečenog a i činjenica o svijesti optuženice da je privatna tužiteljica nazočna razgovoru govori o namjeri vrijeđanja privatne tužiteljice od strane optuženice. Stoga nema govora da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona kako to neutemeljeno u podnesenoj žalbi navodi žaliteljica.

 

9.              Iako žaliteljica u podnesenoj žalbi izrijekom navodi da se žali iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Valja istaći da čak i sama optuženica ne spori da je inkriminirane zgode u razgovoru sa svjedokom P. B. izgovorila upravo riječi za koje se tereti privatnom tužbom iako je znala da je razgovoru nazočna privatna tužiteljica kao i da se razgovor snima. Sama navodi da je bila revoltirana načinom na koji se njezin bivši suprug razgovara s njome. Sadržaj izgovorenih uvredljivih riječi potvrdili su kako privatna tužiteljica tako i svjedok P. B., a isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja I. V. u Z.. Iz provedenih dokaza na jasan i nedvojben način utvrđeno je da je optuženica počinila kazneno djelo zbog kojega je proglašena krivom.

 

10.              Optuženica se žali i na odluku o kazni te navodi da zakon propisuje mogućnost oslobođenja od kazne što obrana smatra da je sud trebao primijeniti. Sve to zbog nedoličnog ponašanja privatne tužiteljice i svjedoka P. B. koji su, po stavu žaliteljice, manipulirali optuženicom i navlačili je da ponovi izrečene riječi, što je prvostupanjski sud trebao valorizirati i optuženicu osloboditi od kazne. Za razliku od ovakvih tvrdnji sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kazni. Tako je optuženici, kao olakotna okolnost, cijenjena činjenica da se radi o do sada neosuđivanoj osobi koja je majka malodobnog djeteta, dok otegotnih okolnosti nije bilo. I po stavu ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud optuženici za počinjeno kazneno djelo izrekao kaznu koja je pogodna za ostvarenje svih svrhi kažnjavanja kako je to propisano odredbom čl. 41. KZ/11.

 

11.              Navedena utvrđenja  prvostupanjskog suda,  optuženica nije dovela u sumnju podnesenom žalbom a ujedno nije dovedena u sumnju niti pravilnost i zakonitost pobijane presude. Zbog toga žalba optuženice nije osnovana pa ju je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08-22, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-22, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi tijekom postupka bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz te odredbe zakona, niti je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon.

 

U Varaždinu 3. listopada 2023.