REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: P-127/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po opunomoćeniku Aniti Pezer odvjetnici u [adresa] protiv tuženika ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupana po opunomoćeniku Snježani Popović odvjetnici u [adresa] radi isplate nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30.rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Anite Pezer odvjetnice u Slavonskom Brodu i odsutnosti opunomoćenika tuženika dana 4.studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju AT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.992,93 EUR ( slovima: pet tisuća devet stotina devedeset dva eura devedeset tri centa ) sa z.z. kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 132,13 EUR od dana 01.03.2019. godine

- na iznos od 132,13 EUR od dana 01.04.2019. godine

- na iznos od 132,00 EUR od dana 01.05.2019. godine

- na iznos od 132,00 EUR od dana 01.06.2019. godine

- na iznos od 132,00 EUR od dana 01.07.2019. godine

- na iznos od 133,05 EUR od dana 01.08.2019. godine

- na iznos od 132,92 EUR od dana 01.09.2019. godine

- na iznos od 133,18 EUR od dana 01.10.2019. godine

- na iznos od 133,18 EUR od dana 01.11.2019. godine

- na iznos od 135,18 EUR od dana 01.12.2019. godine

- na iznos od 135,99 EUR od dana 01.01.2020. godine

- na iznos od 136,13 EUR od dana 01.02.2020. godine

- na iznos od 136,27 EUR od dana 01.03.2020. godine

- na iznos od 136,27 EUR od dana 01.04.2020. godine

- na iznos od 137,08 EUR od dana 01.05.2020. godine

- na iznos od 135,30 EUR od dana 01.06.2020. godine

- na iznos od 135,03 EUR od dana 01.07.2020. godine

- na iznos od 135,03 EUR od dana 01.08.2020. godine

- na iznos od 135,17 EUR od dana 01.09.2020. godine

- na iznos od 135,44 EUR od dana 01.10.2020. godine

- na iznos od 135,44 EUR od dana 01.11.2020. godine

- na iznos od 135,06 EUR od dana 01.12.2020. godine

- na iznos od 136,51 EUR od dana 01.01.2021. godine

- na iznos od 136,38 EUR od dana 01.02.2021. godine

- na iznos od 136,11 EUR od dana 01.03.2021. godine

- na iznos od 136,11 EUR od dana 01.04.2021. godine

- na iznos od 135,42 EUR od dana 01.05.2021. godine

- na iznos od 135,83 EUR od dana 01.06.2021. godine

- na iznos od 135,15 EUR od dana 01.07.2021. godine

- na iznos od 135,96 EUR od dana 01.08.2021. godine

- na iznos od 136,78 EUR od dana 01.09.2021. godine

- na iznos od 136,78 EUR od dana 01.10.2021. godine

- na iznos od 136,78 EUR od dana 01.11.2021. godine

- na iznos od 137,74 EUR od dana 01.12.2021. godine

- na iznos od 138,98 EUR od dana 01.01.2022. godine

- na iznos od 138,98 EUR od dana 01.02.2022. godine

- na iznos od 139,81 EUR od dana 01.03.2022. godine

- na iznos od 139,67 EUR od dana 01.04.2022. godine

- na iznos od 139,53 EUR od dana 01.05.2022. godine

- na iznos od 139,95 EUR od dana 01.06.2022. godine

- na iznos od 139,67 EUR od dana 01.07.2022. godine

- na iznos od 141,21 EUR od dana 01.08.2022. godine

- na iznos od 141,77 EUR od dana 01.09.2022. godine

- na iznos od 141,83 EUR od dana 01.10.2022.godine

do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku do 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.466,67 EUR. ( slovima: tri tisuće četiri stotine šezdeset šest eura šezdeset sedam centi ) kao na zakonu neosnovan.

III Nalaže se tuženoj ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju AT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.395,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom dijelu iznad dosuđenog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 4.ožujka 2022. tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je je suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br: [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa] površine 1023 m2, u 1/ 2 dijela, dok je tužena suvlasnik u daljnjih 1/ 2 dijela nekretnine. Navedena nekretnina stečena je za vrijeme trajanja braka između parničnih stranaka, sredstvima ostvarenim za vrijeme trajanja braka.

1.1. Tužena je tužitelja izbacila iz predmetne nekretnine dana 28. siječnja 2015. godine, od kada tužena uživa posjed nekretnine u cijelosti, a kada je tužitelj pokušao stupiti u posjed predmetne nekretnine naišao je na takav otpor koji je u konačnici rezultirao kaznenim postupkom, u kojem je donesena pravomoćna presuda.

1.2. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.broj P-1210/2014 od 20. srpnja 2017. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl.broj: Gž-1542/2017 od 16. siječnja 2019. godine utvrđeno je da su parnične stranke suvlasnici predmetne nekretnine svatko u 1/ 2 dijela, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice i isplatom tuženoj prema suvlasničkom omjeru.

1.3. Budući je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za razvrgnuće suvlasničke zajednice i isplatu tuženoj, to je isti temeljem navedene presude pokrenuo ovršni postupak na predmetnoj nekretnini. Tužitelj dakle godinama pokušava ostvariti svoje suvlasničko pravo na suposjed, a budući isto ne uspijeva jer ga tužena onemogućava i u cijelosti isključuje od njegovog prava, tužitelj smatra da ima pravo na naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela 1/ 2 dijela nekretnine od strane tužene.

1.4. Tužitelj si ostavlja pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja vještačenja po vještaku građevinske struke, sve to u skladu s člankom 186.b. Zakona o parničnom postupku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete. Navodi da je točno da je u zemljišnim knjigama tuženik uknjižen suvlasnikom u ½ dijela nekretnina upisnih u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje iz k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 1023 m2, dok je u preostaloj polovini vlasnicom uknjižena tužena. Osporava se da bi tužena onemogućila tužitelja u korištenju predmetne polovine nekretnina kako to navodi tužitelj, jer je tužitelj 28. siječnja 2015. godine napustio predmetnu nekretninu, te je zasnovano novu bračnu zajednicu.

2.1. Između parničnih stranaka u tijeku je ovršni postupak radi prodaje predmetne nekretnine. Ovršni postupak vodi se pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem Ovr-684/2021. U tužbi tužitelj navodi da isti pokušava ostvariti pravo na suposjed nekretnina. Tu činjenicu tužitelj ničim ne dokazuje, pa kako isti nema dokaza tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. Odlukom sutkinje ovlaštene za obavljanje poslova sudske uprave Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj 31 Su-159/2022-2 od 2. svibnja 2022. predmet Općinskog suda u Slavonskom Brodu je dodijeljen ovom sudu i ovaj sud je sukladno odluci Ureda predsjednika suda od 10. svibnja 2022. nastavio procesno postupanje, a o čemu su stranke – opunomoćenici obaviješteni obaviješću.

4. Podneskom od 8.kolovoza 2025. nakon provedenog građevinskog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev radi isplate naknade za korištenje njegovog suvlasničkog dijela ½ dijela nekretnine za razdoblje od 1.travnja 2019. do 1.listopada 2024. u iznosu od 9.459,60 EUR.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: izvadak iz zemljišne knjige od 3.ožujka 2022., Presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj 3 K-418/2015-15 od 15.veljače 2018., Presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 7Kž-648/2018- 7 od 30.travnja 2019., presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P- 1210/14-22 od 20.srpnja 2014., Presudu Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž- 1542/2017-3 od 16.siječnja 2019., saslušani su svjedoci UT, ŽT, JT, OT, ŠT, tužitelj i tuženica, provedeno je građevinsko vještačenje te je saslušan sudski vještak Edvard Blajer na okolnost utvrđivanja visine mjesečnog najma predmetne nekretnine.

6. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno i primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) Sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan

7. Nesporno je između stranaka u ovom postupku da su tužitelj i tuženik upisani suvlasnici na nekretnini, u naravi obiteljskoj kući s okućnicom na adresi [adresa]. u [adresa], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što se utvrđuje uvidom u zemljišnoknjižni izvadak kao i iskazima stranaka.

8.Nesporno je da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu u kojoj su tužitelj i tuženik živjeli do prestanka bračne zajednice, odnosno jedan period i nakon toga i što je utvrđeno iskazima stranaka.

9.Sporno je da li je tuženik onemogućio suposjed tužitelju na način da je morao odseliti iz kuće kao i da li mu pripada pravo na naknadu za najamninu koja se plaća za takvu ili sličnu nekretninu u kojoj je prethodno živo, koju potražuje za period od ožujka 2019. do listopada 2024. kako je uređeno podneskom od 3.listopada 2024.

10. Odredbom članka 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

10.1. Ovaj sud je 8.studenog 2022. zaključio prethodni postupak i prihvatio dokazne prijedloge tužitelja i tuženika da se saslušaju predloženi svjedoci na sporne okolnosti da je tuženik onemogućio suposjed tužitelju na način da se morao odseliti iz kuće. Odluku o provođenju građevinskog vještačenja, Sud je planirao donijeti nakon što svjedoci budu ispitani.

11. Sud je mišljenja da tužitelju ne pripada najamnina za period od ožujka 2019. do listopada 2024, već za period od ožujka 2019. do listopada 2022. jer je prethodni postupak zaključen i donesena odluka o provođenju građevinskog vještačenja za razdoblje od ožujka 2019. do listopada 2022. Sud ne može proširiti predmet odlučivanja izvan okvira prethodno zaključenog postupka i prihvaćenih dokaznih prijedloga. Odbijanje prijedloga za dodatno razdoblje od dvije godine temelji se na načelu da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupak. Nadalje, Sud je već prihvatio dokazne prijedloge i zaključio prethodni postupak, pa bi naknadno proširenje zahtjeva bilo nepravovremeno i neosnovano. Pravna osnova za odbijanje je članak 2. i članak 299 ZPP-a. Slijedom navedenog, Sud je odlučio kao u točki II izreke presude i tužitelja odbio za iznos od 3.466,67 EUR kao na zakonu neosnovan. Isto tako, Sud je na raspravi koja je održana dana 20.siječnja 2025. raspravnim rješenjem odbio prijedlog tuženika da se pribavi spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu, P- 348/2016, da se izvrši uvid u zapisnik od 8.veljače 2018. kao i to da se vještak očituje na okolnost da li se predmetna nekretnina može koristiti kao dva samostalna kućanstva budući da prijedlog nije podnesen do zaključenja pripremnog ročišta koje je održano dana 8.studenog 2022.

12.Svjedok UT na raspravi koja je održana dana 11.studenog 2024. izjavila je da odnosi između tužitelja i tuženika nisu bili narušeni do 2015 godine. Nakon toga se tužitelj ZT iselio iz kuće, ali joj nije poznato iz kojeg razloga. Tuženikovi roditelji su znali dolaziti kod tuženika i boraviti kod nje otprilike 5-6 mjeseci godišnje. Smatra da je tužitelj mogao doći u kuću te da ga tuženik niti njezini roditelji nisu u tome sprečavali.

13.Svjedok ŽT na raspravi koja je održana dana 11.studenog 2024. izjavila je da tužitelja i tuženika poznaje cijeli svoj život, obzirom da su njezini roditelji bili kućni prijatelji. Mjesečno su se posjećivali 5-6 puta dok je prijateljstvo završilo rastavom tužitelja i tuženika otprilike 2013.godine.Poznato joj je da tužitelj može ući u kuću, jer ima svoje ključeve i nije jedanput ušao, već više puta. To joj je poznato iz razgovora s njezinom majkom i tuženicom, jer je tuženica nazvala njenu majku da su promijenjene brave na kući, pa je njezina majka savjetovala da pozove policiju, nakon čega je tuženik morao ponovno vratiti stare brave, pretpostavlja po nalogu policije.

14.Svjedok JT na raspravi koja je održana dana 11.studenog 2024. izjavio je da je susjed tužitelja i tužene, iste poznaje unazad 20-tak godina. Naveo je da se tužitelj ZT iselio iz zajedničkog doma i otišao živjeti negdje drugdje u gradu. Sa tužiteljem i tuženikom bio je u dobrim susjedskim odnosima, a znali su se ponekad i družiti. Sa tužiteljem se znao tu i tamo sresti u gradu i popiti kavu. Dok se s istima družio bili su dobri odnosi do 2012. godine, kada su prekinuti. Onaj puta kada se dogodio incident bio je kod njega, i on je predložio da skupa s njim ode u kuću, budući da su u to vrijeme u kući bio i tuženikov otac. Poslije toga se vratio i rekao da je bio napadnut od strane tuženice i njezinog oca. Svjedok ne može potvrditi da se to dogodilo, jer to nije vidio. Tvrdio je da je napadnut fizički, a ozljede nije vidio. Poslije navedenog događaja tužitelja nije vidio u njegovoj kući, ali ga je kao što je i sam naveo znao sresti u gradu.

15. Svjedok OT na raspravi koja je održana dana 11.studenog 2024. izjavila je da je supruga tužitelja od 15.listopada 2019., a od travnja 2015 bili su u vezi dok se nisu vjenčali. Poznata joj je činjenica da je njezin suprug suvlasnik nekretnine u [adresa], u ½ dijela, tamo nije bila, već joj je nekretnina poznata iz fotografija koje joj je pokazao suprug. Nakon što je upoznala supruga isti joj je iskazivao da mu nije omogućen pristup njegovoj kući iako je suvlasnik u ½ dijela. Kada je došao 2015. u navedenu nekretninu po svoje stvari, tuženica i njezin otac su ga fizički napali i od toga dana nije išao tamo jer se bojao za vlastiti život.

16. Svjedok ŠT na raspravi koja je održana dana 20.siječnja 2025. izjavio je da mu je poznato da su tužitelj ZT i tuženica ĆT živjeli na adresi [adresa], ali mu nije poznato točno do koje godine, zbog proteka vremena. Izjavio je da se iz kuće prvi iselio ZT. Prilikom košnje svoga travnjaka vidio je tužitelja ZT kako sjedi na ulici ispred ulazne kapije i plače. Prišao mu je i pitao što je bilo, na što je tužitelj izjavio da su ga istukle dvije ženske osobe, tužena i još neka ženska osoba, na što mu ja odgovorio da zove policiju. On je nastavio s košnjom trave, a za nekih pola sata-sat je došla policija. Nije prilazio policiji, niti ga je policija zvala, završio je s košnjom trave i otišao kući.

17. Tužitelj ZT na raspravi koja je održana dana 20.siječnja 2025. izjavio je da se da se s bivšom suprugom doselio u [adresa], Nas. [adresa]. godine, a prije toga su zajedno živjeli u [adresa], u [adresa], i na toj adresi su zajedno živjeli do 28. siječnja 2015. kada je bio protjeran od strane bivše supruge i njezinih roditelja Z i KT. Nakon što je protjeran otišao je živjeti u [adresa], gdje je plaćao najam za garsonijeru od 30 m2. Izjavljuje da tužena nikada se nije obratila njemu da se vrati živjeti na prijašnju adresu, iako je suvlasnik u 1/2 dijela navedene nekretnine. Budući da iz svoje nekretnine nije uzeo stvari, 9. travnja 2015. pokušao ih je uzeti, ali prije toga je otišao na piće u [adresa], gdje se našao sa svojim prijateljem, ali je naišao na tuženu i njezine roditelje. Tom prilikom su ga napali te su rekli da šta on radi u [adresa], da je njegovo mjesto u Hercegovini, njezin otac mu je rekao da će mu skinuti glavu ako ga vidi u Vinogorju što je kod njega izazvalo strah, te je otišao kod liječnika kako bi mi dao tablete za smirenje. Nakon toga pokušao je ići u svibnju iste godine, kada je ušao u kuću, a tužena ga je odostraga napala, onda je naišao njen otac, i nekako je uspio izići iz kuće kroz glavna vrata, kada mu je svjedok ŠT savjetovao da nazove policiju te da obavijestio o navedenom događaju. Policija je bila došla, napravila zapisnik, a nije bio upoznat da li je policija pokrenula kakav prekršajni postupak ili ne. Nakon što se iselio 2015. u njegovoj nekretnini u kojoj je on suvlasnik je živjela tužena sa svojom prijateljicom GT, a povremeno su dolazili i živjeli roditelji tužene. Upoznat je sa činjenicom da je GT živjela s njegovom bivšom suprugom kada je dolazio s vještakom na procjenu nekretnine. Također je naveo da tužena koristi cijelu nekretninu, a to mu je poznato jer u kući znaju boraviti 7-8 osoba, pored prijateljice GT, roditelji tužene, sestra tužene, kao i djeca GT, a u to se uvjerio kada je išao na procjenu nekretnine i vidio peglu i dasku za peglanje i korpu za veš, iz čega je zaključio da se živi i na prvom katu i u potkrovlju kuće.

18.Tuženica ĆT na raspravi koja je održana dana 20.siječnja 2025. izjavila je da se u [adresa], Nas. [adresa] doselila 2003. godine, u srpnju, sa bivšim suprugom živjela je do 2015. godine, 2011. godine otvorila je dućan u [adresa], a od 2012. boravila u [adresa] zbog posla otprilike dvije godine budući da joj je bivši suprug prigovarao zbog utrošene el. energije, kao i ostalih režijskih troškova. Kući je dolazila povremeno kako bih obavljala kućanske poslove, dovodila je prijatelje koji su joj pomagali u obavljanju istih, 2014. se vratila prije posla, došla kući, ali je kuća bila zaključana, tužitelj joj je otvorio kuću i rekao joj "Ti ovdje nemaš mjesta". Dućan je morala zatvoriti, vratila se kući u [adresa], i tamo je živjela, tužitelj je povremeno bio u kući, tj. on se iselio. Vezano za izjavu tužitelja da mu je ona zajedno sa svojim roditeljima verbalno prijetila, izjavila je da to nije istina, već da je pokušala stupiti s njim u kontakt, oko 9,00 sati, kako bi nesuglasice mogli riješiti na mirni način. Međutim, tužitelj nije htio komunicirati s njom, te je negdje oko 14,00 sati sve to prijavio policiji i podnio kaznenu prijavu protiv nje i njezinih roditelja, te se obratio LT koji je bio svjedok u kaznenom postupu, a kako bi mogao svjedočiti protiv nje i njezinih roditelja, također je izjavila da je PT, kao i drugi svjedok, bili prisiljeni na davanje lažnog iskaza protiv nje. Vezano za svibanj 2015. izjavila je da je tužitelj bio u kući, ali navela je da nije bio fizički napadnut od nje, kao niti od drugih osoba. Poznato joj je da je tužitelj zvao policiju, i da je policija napravila zapisnik, te tvrdi da je tužitelj nju napao, a ne obratno, policija je tužitelja odvezla, ne zna gdje, ali ubrzo su ga vratili, tužitelj je uzeo svoj auto i otišao a nju je susjeda odvezla na hitnu. Lanac, odnosno lokot je stavila na malu ogradu poslije navedenih događaja, budući da su se vrata nisu dala zatvoriti a stup se nagnuo uslijed vremenskih nepogoda, kao i zbog pasa koje je imala, da ne bi izlazili na cestu. Napominje da se nije radilo lokotu, već o lancu koji je bio pričvršćen i koji se lako mogao skinuti. Od kada se tužitelj odselio njezini roditelji znaju biti kod nje, od 2015. godine otprilike 15 dana godišnje. Izjavljuje također da ne živi u njezinoj nekretnini GT, već jedino njena kćerka ŽT, koja zna ostaviti svoje dijete na čuvanje, a ista bi nakon završetka svog posla došla po dijete. Čak je i svoj automobil ostavljala kod nje u slučaju da se nešto dogodi. Otprilike jedanput godišnje dođe njezina mlađa sestra, koja zna biti otprilike tjedan dana godišnje kod nje, dok druga sestra ne dolazi kod nje. U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, sudac ju je upitao kao i njezine roditelje da li su suglasni da se tužitelj vrati u našu nekretninu, od čega je tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela, tužitelj je odgovorio da on ne želi s njima živjeti.

19. Uvidom u presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj K-418/2015 od 15.2.2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž- 648/2018 od 30.4.2019. nesporno je utvrđeno da je tuženik zajedno s njezinim roditeljima pravomoćno oglašena krivim za kazneno djelo iz članka 139 stavak 2 KZ/11

– kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom, na štetu ZT, ovdje tužitelja. Iz činjeničnog opisa djela proizlazi da je tuženik zajedno s svojim roditeljima Z i KT dana 9.travnja 2015. oko 12,15 u [adresa], u [adresa] ispred kbr.3., zajednički i prema dogovoru prišli ovdje tužitelju koji se nalazio u vozilu i ozbiljno mu prijetili da će mu skinuti glavu i zaklati ga, a ovdje tuženik mu je prijetila da će ga samljeti te da mu je mjesto u Hercegovini.

20. Za navedena utvrđenja u kaznenom postupku Sud je vezan odredbom članka 12 ZPP-a koji propisuje da u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

21. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i istinit jer je u bitnome potvrđen i pravomoćnom kaznenom presudom broj K-418/2015. Vezano za iskaze svjedoka ŠT, JT i OT koje je predložio tužitelj, Sud je utvrdio da su iskazi svjedoka tužitelja vjerodostojniji nego iskazi svjedoka tuženika UT i ĐT koji su manje uvjerljivi. Sud nalazi da dio iskaza svjedoka UT i ĐT koje iskazuju da je tužitelj mogao doći u kuću te da ga tuženik niti njezini roditelji nisu u tome sprečavali predstavlja njihovo osobno viđenje, a ne utvrđenu činjenicu te ga u tom dijelu ne uzimaju kao osnovu za odlučivanje. Stoga je sud prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka tužitelja kao osnovu za utvrđivanje činjenica relevantnih za odlučivanje

22. Iskaz tuženika ĆT Sud nije prihvatio kao vjerodostojan jer je u suprotnosti sa činjenicama utvrđenim u kaznenom postupku i presudi kao i u ovome postupku, usmjereni na pogodovanje tuženika i izbjegavanju obveze prema tužitelju.

23. Nesporno je da je tužitelj bio onemogućen u suposjedu nekretnine, svakako od 9.travnja 2015., zbog ozbiljnih prijetnji od strane tuženika i njezinih roditelja za svoj život i zdravlje. Sud je temeljem iskaza tužitelja koji je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan a koji iskaz je u navedenom dijelu suglasan i sa iskazom tuženika u kojem navodi da se tužitelj odselio i prije siječnja 2015. jer je u siječnju 2015. došao po ključeve kada je između njih izbila svađa. Utvrđenja u kaznenom postupku svakako su podloga za donošenjem zaključka da su prije događaja u travnju 2015.godine prethodili sukobi između parničnih strana zbog kojih je tužitelj bio primoran odseliti iz kuće, odnosno zbog kojih je bio onemogućen u korištenu suposjeda kuće.

24. Prema odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153,09, 143/12, 152/14, 81/15., 94/17, dalje: ZVDSP) nepošteni posjednik tuđe stvari mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemario.

25. Kako je tuženik u spornom razdoblju bio nepošteni posjednik dijela predmetne nekretnine u suvlasništvu tužitelja, to je ona tužitelju prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a dužna naknaditi utvrđenu korist koju je imala od posjedovanja tog dijela nekretnine u razdoblju nepoštenog posjedovanja (koji stav je izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-1081/08 od 18. rujna 2013. i Rev-x- 334/2015 od 13.lipnja 2015).

26. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu obzirom na korist koju je tužena ostvarila samostalnim posjedovanjem cijele nekretnine, pri čemu se visina te naknade određuje prema tržnoj visini najamnine koju bi tužitelj mogao ostvariti davanjem u najam svog dijele nekretnine.

27. Na okolnost visine mjesečne najamnine sud je proveo vještačenje po vještaku Edvardu Blajeru, ing. građ. Sudski vještak Edvard Blajer u svom nalazu od 19.lipnja 2025. je izračunao da bi realna cijena najma bila 0,78 EUR/m2, a ukupna bruto površina objekta iznosi 337,11 m2. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao prigovora u odnosu na matematički izračun već jedino za period koji nije obuhvaćen podneskom od 3.listopada 2024. te je predložio da vještak dopuni nalaz i mišljenje za navedeno razdoblje koje nije obuhvaćeno podneskom od 3.listopada 2024. Po primitku dopunskog nalaza i mišljenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 8.kolovoza 2025. u kojem potražuje iznos od 9.459,60 EUR. U navedenom podnesku navodi da uređuje tužbeni zahtjev za razdoblje od ožujka 2019. do listopada 2024. iako je netočan s dopunskim nalazom i mišljenjem ( netočan je zbroj zakonskih kamata na iznose koje potražuje ).

28. Podneskom od 29.rujna 2025. tuženik je naveo kako nije koristio cijelu nekretninu već samo dio kuće i to suteren u površini od 67,50 m2, koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu kako je to opisao i sam vještak u svom nalazu, ali se nije očitovao na navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka Edvarda Blajera.

29. Vještak je neposredno saslušan pred sudom dana 30.rujna 2025. te je iskazao da ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer sačinjen stručno i u skladu s pravilima struke.

30. Temeljem svih provedenih dokaza u ovom postupku, sud je pozivom na čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan i odlučio kao pod točkom I izreke presude.Sud je tužitelju priznao pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate pozivom na članak 1115. ZOO koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je nesporno da je tužena nepošteni posjednik to je dužna platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekla od dana stjecanja.

31. Valja napomenuti da je Sud odbio dio tužbenog razdoblja za isplatu mjesečne najamnine iz razloga što je tužitelj prekludiran u podnošenju istog kako je to navedeno u točki 11. obrazloženja ove presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi 151., čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a Tužitelj je djelomično uspio u sporu u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev i sud je tužitelju dodijelio pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.

32.1. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 3.646,56 EUR. Priznat mu je trošak zastupanja po opunomoćeniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 EUR (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 8.11.2022, 11.11.2024, 20.01.2025., 30.09.2025. za svako po 200,00 EUR ili ukupno 800,00 EUR (Tbr.9/1 Tarife), trošak pristupa očevidu 21.svibnja 2025 Tbr.39 Tarife iznos od 200,00 EUR, trošak sastava podnesaka od 18.09.2024., 03.10.2024., 26.11.2024.17.07.2025. za svako 200,00 EUR ili ukupno 800,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pripadajući porez na dodanu vrijednost PDV od 25% ( Tbr. 46 Tarife ) iznos od 500 EUR ili ukupni troškovi zastupanja po opunomoćniku u iznosu od 2.500,00 EUR.

32.2. Tužitelju je priznat i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 59,06 EUR, pristojbe na presudu u iznosu od 118,20 EUR kao i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura.

32.3. Tužitelj je glede osnove u ovoj parnici uspio 100%, a glede visine 63,35 %, tako da ukupan kvalitativan i kvantitativan uspjeh tužitelja u parnici iznosi 81,68 %, dok se uspjeh tuženika cijeni s ukupno 18,32 %. Imajući u vidu uspjeh tužitelja u parnici 81,68 %, valjalo je trošak tužitelja koji se odnosi na zastupanje po opunomoćeniku odvjetniku u iznosu od 2.500,00 EUR priznati u omjeru 81,68% što iznosi 2.042,00 EUR. Na ovaj trošak treba dodati trošak vještačenje u iznosu od 500,00 EUR i sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 174,18 EUR jer su isti bili neophodni za vođenje ove parnice, tako da ukupan opravdani trošak tužitelja iznosi 2.716,18 EUR.

33.4. Tuženik je zatražio naknadu troška u iznosu od 3.500,00 EUR. Priznat mu je trošak zastupanja po opunomoćeniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi i to trošak odgovora na tužbu 250,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife) s uključenim PDV 25%, trošak zastupanja na ročištima 8.11.2022, 11.11.2024, 20.01.2025. za svako po 250,00 EUR ili ukupno 750,00 EUR (Tbr.9/1 Tarife) s uključenim PDV od 25%, trošak sastava podnesaka od 5.11.2024, 01.08.2025., 29.09.2025. za svako 250,00 EUR ili ukupno 750,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife) s uključenim PDV od 25%. Sveukupno mu priznat trošak u iznosu od 1.750,00 EUR što razmjerno uspjehu u parnici od 18,32% iznosi 320,60 EUR.

33.5 Dakle, kada se razmjerno uspjehu u parnici prebiju troškovi tužitelja i tuženika (2.042,00 EUR – 320,60 EUR) dobije se iznos od 1.721,40 EUR na koje treba dodati nužne troškove ( trošak vještačenja i trošak sudskih pristojbi) u iznosu od 674,18 EUR dobije se iznos od 2.395,58 EUR, koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

33.6. Stoga je sud preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka tužitelju iznad dosuđenog odbio kao neosnovan, zbog naprijed navedenog.

33.7. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude tj. 4.studenog 2025. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO.

Požega, 4. studeni 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnica Anita Pezer, Slavonski Brod

2. Odvjetnica Snj ežana Popović, Osijek