Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-593/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih TCBK, TCB i TC, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbama optuženih TCBK i TCB protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-6/2025-49 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaćaju se djelomično žalbe optuženih TCBK i TCB te se pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni na način da se optuženi VCBK i VCB za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ-a, za koje su tom presudom proglašeni krivima, na temelju čl. 326. st. 2. KZ-a osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine svaki, u koju se obojici optuženika na temelju čl. 54. KZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode počevši od 15. srpnja 2024. u 17,16 sati, kada su uhićeni, pa nadalje.

II Odbijaju se u ostalom dijelu kao neosnovane žalbe optuženih TCBK i TCB te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja su optuženi VCBK i VCB proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. u svezi s čl. 36. st. 2. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te su na temelju čl. 326. st. 2. KZ-a osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci svaki, u koju im se na temelju čl. 54. KZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode počevši od 15. srpnja 2024. u 17,16 sati, kada su uhićeni, pa nadalje.

1.1. Na temelju čl. 79. KZ-a od optuženih TCBK, TCB i TC trajno su oduzeti predmeti koji su pobliže specificirani u točki III izreke pobijane presude.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24, dalje: ZKP-24) naloženo je optuženom ZCBK naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske na broj računa, koji je preciziran u točki IV izreke pobijane presude, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-24 imenovani optuženik djelomično oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP-24 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-24 optuženi VCB u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 6. ZKP- 24 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

1.4. Istom presudom je na temelju čl. 554. st. 1. ZKP-24 utvrđeno da je optuženi TC u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo sa zakonskim obilježjima kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. u svezi s čl. 36. st. 2. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki VII izreke te presude, te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

1.5. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP-24 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP-24, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na ovog optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude su VCBK putem branitelja po službenoj dužnosti Željka Mendeša, odvjetnika, i izabranog branitelja Tomislava Džepine, odvjetnika, te optuženi VCB putem branitelja Krešimira Kmeta, odvjetnika, pravovremeno podnijeli žalbe.

2.1. Optuženi VCBK žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o oduzimanju predmeta, i odluke o troškovima kaznenog postupka te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku, ili da je preinači na način da mu izrekne blažu kaznu.

2.2. Optuženi VCB žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene Kaznenog zakona“ i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku, a podredno da je preinači na način da mu izrekne blažu kaznu zatvora.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu je u odgovorima na predmetne žalbe osporilo žalbenu argumentaciju obojice žalitelja i predložilo da nadležni županijski sud iste odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-682/2025 od 3. listopada 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Ponajprije treba konstatirati da su obje žalbe optuženog TCBK razmatrane i obrazložene kao jedna jedinstvena cjelina, budući da su sadržajno komplementarne.

6. Žalbe obojice žalitelja su djelomično osnovane.

7. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi VCBK samo reproducira tekst zakonske odredbe iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24, međutim ni na koji način ne precizira ili obrazlaže u čemu bi se in concreto sastojala ova proceduralna povreda, što nije dovoljno da bi se presuda s uspjehom pobijala iz ove žalbene osnove.

7.1. S druge strane, optuženi VCB bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 nalazi u proturječju obrazloženja suda prvog stupnja iznijetog u točkama 24. i 25. osporene presude u kojima pojašnjava svoj stav da optuženici u konkretnom slučaju nisu postupali na nečovječan način, a što je prema ocjeni ovog žalitelja u kontradikciji s činjeničnim opisom iz izreke osuđujuće prvostupanjske presude.

8. Suprotno žalbenim navodima iznijetim u prethodnoj točki ovog obrazloženja sud prvog stupnja nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz naprijed naznačene zakonske odredbe. Izreka osporene presude je jasna i razumljiva i nije u koliziji s obrazloženjem. U spornim točkama obrazloženja na koje se poziva optuženi VCB sud prvog stupnja izložio je svoje stajalište zašto smatra da optuženici u predmetnoj situaciji nisu postupali nečovječno, no modalitet kaznenog djela koji proizlazi iz konkretnog činjeničnog supstrata u svakom se slučaju može podvesti pod počinjenje inkriminiranog kaznenog djela na ponižavajući način u odnosu na osobe kojima su optuženici iz koristoljublja omogućili nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj, a to je također jedan od načina počinjenja kvalificiranog oblika kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ-a za koje su žalitelji i proglašeni krivima.

8.1. Doduše, naprijed spomenuti žalitelj je u pravu kada u pravnom lijeku ukazuje da se u pravnom opisu djela spominje da su inkriminiranim radnjama optuženici doveli i u opasnost živote i tijela osoba kojima su omogućili nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj, što nije konkretno opisano u činjeničnoj osnovi predmetnog kaznenog djela, no zbog toga izreka pobijane presude nije nerazumljiva u smislu čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 i može se meritorno ispitati, budući da je jedan od modaliteta počinjenja inkriminiranog kvalificiranog oblika kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ-a činjenično i pravno opisan, a radi se, kao što je rečeno, o tome da su optuženici pri počinjenju kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ-a s osobama koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj postupali na ponižavajući način.

8.2. Slijedom iznijetih razloga žalbe obojice žalitelja iz ove osnove nisu prihvaćene, dok ispitivanjem osporene presude u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25 nije uočena ma koja druga od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

9. Premda su se obojica žalitelja u odnosu na optužbu izjasnili da se smatraju krivima, odnosno izjavili da u cijelosti priznaju počinjenje kaznenog djela na način kako im je optužnicom stavljeno na teret, oni se ipak žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa im u tom kontekstu valja ukazati na odredbu čl. 464. st. 7. ZKP-24 prema kojoj žalbu iz ove žalbene osnove ne može podnijeti optuženik koji se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude, što konkretno nije slučaj. Stoga su žalbe obojice imenovanih optuženika iz ove žalbene osnove zapravo nedopuštene.

10. Obojica žalitelja smatraju da je prvostupanjski sud pogriješio kada je opisanu inkriminaciju za koju su proglašeni krivima pravno označio kao kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ-a, umjesto da ga je prema njihovom mišljenju ispravno pravno kvalificirao kao osnovni oblik tog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ- a, čime ukazuju da je prvostupanjski sud na njihovu štetu povrijedio kazneni zakon iz čl. 469. t. 4. ZKP-24.

11. Naprijed iznijeto pravno stajalište žalitelja ne može se prihvatiti. Naime, činjenična osnova djela, kako je precizirana u optužnici, a zatim i u izreci osporene presude, izvan svake sumnje upućuje na teži oblik kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ-a, što znači da je predmetnu inkriminaciju prvostupanjski sud ispravno pravno označio i da stoga nije na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon u smislu čl. 469. t. 4. ZKP-24. U činjeničnom supstratu konkretizirane radnje optuženika uistinu upućuju na ponižavajuće ponašanje optuženika spram osoba koje su iz koristoljublja nedozvoljeno prevozili na području Republike Hrvatske jer inkriminirani način transporta u kojem je njih čak 30 bilo natiskano u tovarni prostor vozila, bez sjedećih mjesta, sigurnosnih pojaseva, prozora i dovoda zraka i to u vrijeme postojećeg toplinskog vala, budući da je vanjska temperatura zraka kritične zgode prelazila 35 stupnjeva celzijusa, prema svim objektivnim mjerilima, kriterijima i standardima valja tretirati omalovažavajućim i sramotnim, čime su svi ti ilegalni migranti realno dovedeni u ponižavajući položaj. Takvim načinom prijevoza nesumnjivo je spomenutim osobama bilo umanjeno njihovo dostojanstvo i izazvan osjećaj manje vrijednosti, a sve u cilju iskorištavanja njihove teške životne situacije, što sve u svojoj ukupnosti ulazi pod pojam ponižavajućeg postupanja. Stoga predmetne žalbe niti u tom dijelu nisu uvažene, a preispitivanjem pobijane presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-25, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud na bilo koji drugi način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, što spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

12. Kod odabira vrste i mjere kazne sud prvog stupnja uzeo je u obzir olakotne i otegotne okolnosti koje su izložene u točkama 34. i 35. obrazloženja osporene presude.

13. Žalitelji smatraju izrečene kazne prestrogima te se u tom kontekstu pozivaju na okolnosti koje je inače prvostupanjski sud uzeo u obzir i cijenio u ovom segmentu svog odlučivanja (priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, neosuđivanost). Valja ujedno na ovome mjestu odgovoriti žaliteljima da je sud prvog stupnja s pravom vrednovano kao otegotnu okolnost da se u konkretnom slučaju radilo o protupravno prijevozu čak 30 ilegalnih migranata, kao i pomno planiranje i visok stupanj organizacije i koordinacije prilikom počinjenja kaznenog djela jer, suprotno njihovom stajalištu, ove okolnosti ne čine bitna obilježja bića kaznenog djela za koje su proglašeni krivima.

14. Vrednovanje osnova za odluku o kazni ne predstavlja samo ocjenu suda o njihovoj pojedinačnoj vrijednosti i značenju, već podrazumijeva da se utvrđene olakotne i otegotne okolnosti stave u odgovarajući razmjer, imajući pri tome u vidu cjelokupnu ocjenu djela i počinitelja na bazi svih tih okolnosti. U tom kontekstu ovaj je drugostupanjski sud u odnosu na odluku o kazni u ovom slučaju prihvatio žalbe obojice žalitelja, jer je našao da se adekvatnom valorizacijom svih pravilno utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti od strane prvostupanjskog suda, uzimajući u obzir spomenuti odgovarajući uzajamni odnos sviju njih, opća i posebna svrha kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a u predmetnom slučaju može ostvariti i blažom kaznom zatvora u trajanju od četiri godine za obojicu žalitelja, koja će i tako umanjena, prema uvjerenju ovoga suda drugog stupnja, biti primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela, koju je prvostupanjski sud ispravno i detaljno opisao u točki 34. obrazloženja pobijane presude, te na koncu ličnostima svakog od optuženika ponaosob. Stoga je prihvaćanjem predmetnih žalbi u tom segmentu ovaj sud drugog stupnja preinačio prvostupanjsku presudu na način preciziran u točki I izreke ove presude. Imajući u vidu prirodu, značaj i težinu konkretnog kaznenog djela, kao i sve naprijed iznijete okolnosti njegova počinjenja, ovaj je žalbeni sud otklonio žalbene prijedloge za primjenu instituta ublažavanja kazne i izricanje minimalno moguće kazne zatvora uz primjenu djelomične uvjetne osude, kako to npr. predlaže optuženi VCBK.

15. Suprotno uopćenom stavu potonjeg optuženika o nepostojanju zakonskih pretpostavki za primjenu konkretne mjere oduzimanja predmeta, ovaj žalbeni sud nalazi da se ova odluka suda prvog stupnja u odnosu na žalitelje temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona, što je sud prvog stupnja vrlo detaljno, uvjerljivo i argumentirano obrazložio u točki 41. obrazloženja pobijane presude.

16. Odluka o troškovima kaznenog postupka za optuženog UCBK iz točke IV izreke osporene presude također se osniva na ispravno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

17. Slijedom svega izloženog ovaj je drugostupanjski sud na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-25 donio odluku kao pod točkom I izreke ove presude, dok je na temelju čl. 482. istog Zakona odlučio kao pod točkom II dispozitiva ove presude.

U Varaždinu 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović